Formativno praćenje kod DSP

Martina Sluga

Sažetak

Formativno praćenje se dandanas sve više uključuje u redovnu razrednu nastavu, kao i u satove dodatne stručne pomoći. Bitno je da se učenici na samom početku upoznaju sa samovrednovanjem, jer tako razvijaju kritičan odnos do svog rada. Na osnovi vlastitih opažanja i kriterija razvijaju strategije, uz pomoć kojih mogu doseći postavljene ciljeve. Postaju svjesni činjenice, da li je njihov rad dobro napravljen, dok im postavljeni kriteriji nude mogućnost, da poprave svoje rezultate. Bitno je stalno učiteljevo praćenje i vrednovanje učenikovog rada, jer jedino tako može učenik utvrditi svoj napredak. Formativno praćenje je izuzetno korisno kod učenika, koji imaju teškoće pri učenju ili trebaju specifične načine podučavanja, budući da cijelo vrijeme pratimo i bilježimo napredak učenika, te prema potrebi individualno prilagođavamo zadatke. Učenici u svom radu postaju samostalni i lakše se mogu odlučit koji oblik učenja je njima najlakši.

Ključne riječi: dodatna stručna pomoć, formativno praćenje, pisanje rečenica.

1. Uvod

Termin formativno praćenje obuhvaća sistematičan proces neprestanog skupljanja podataka o učenju, s kojim prepoznajemo trenutačni nivo učenikovog znanja i poštivanjem utvrđenog, prilagođavamo podučavanje da bi učenik lakše dostizao željeni nivo znanja. (Heritage 2007, u Greenstein 2020). Bit formativnog praćenja znanja je dijagnostičko praćenje na početku obrade nove snovi, da bi utvrdili kakvo je učenikovo predznanje, koja su njegova jača područja, te što je njegova slabost. U samom procesu učenja zajedno s učenikom sastavimo ciljeve, koje bi učenik trebao na kraju dostići. Na kraju procesa učenja formativno praćenje zaključimo tako da dobivene rezultate oblikujemo u zaključnu odnosno zbirnu ocjenu. (Zajc, 2008)

2. Strategije i koraci formativnog učenja

Formativno praćenje ima pet osnovnih strategija (Leahy, Lyon, Thompson i Wiliam, 2005):

1. razumijevanje i razjašnjavanje svrhe učenja te sudjelovanje učenika pri oblikovanju kriterija uspješnosti;
2. pridobivanje dokaza o učenju preko aktivnosti pri nastavi;
3. zgotavljanje povratnih informacija, koje su dvosmjerne (od učenika k učitelju, te od učitelja prema učeniku);
4. poticanje zajedničkog učenja, tako da učenici postanu jedan drugome izvor podavanja znanja;
5. pripremiti učenike k samostalnom reguliranju svog učenja;

Cilj formativnog praćenja je povratna informacija, koja učeniku predstavlja informaciju o njegovom radu s ciljem da popravi svrhu učenja i svoje znanje. (Sentočnik, 2012.) Prilikom planiranja strategija formativnog praćenja se učenik i učitelj pitaju, da li učenik ide u pravom smjeru do postavljenog cilja, gdje se nalazi na tom putu i kako će do cilja doći. Veliku ulogu igraju vršnjaci kao izvor podučavanja, kao i kritičnog vrednovanja. (Williman, Dylan, 2013.)

Slika 1.Koraci formativnoga praćenja

3. Primjer dobre prakse formativnog učenja

3.1. Opis učenika – predznanje

Učenik je u 4. razredu osnovne škole. Učenik ima prosječne intelektualne sposobnosti. Teškoće mu predstavljaju čitanje i pisanje. Pri zapisu koristi velika tiskana slova, ima probleme s oblikovanjem rečenica, kod pisanih slova ima probleme na području velikih slova, postavljanju točke na slovo i i j, te kukica na č, š. ž.

3.2. Svrha i ciljevi učenja

Po koracima skupa s učenikom oblikujemo svrhu, odnosno ciljeve učenja. Bitno je da učenika samo vodimo i usmjeravamo, tako da on može samostalno oblikovati ciljeve.

• u riječima koje su slušno slične, ću upotrijebiti samo prvo slovo,
• početak rečenice ću napisati s velikim slovom,
• osobna imena ću napisati velikim slovom,
• na š i ž ću postaviti kukicu,
• na i i j ću dodati točkicu,
• upotrijebit ću pravu interpunkciju na kraju rečenice.
• kad budem pisao diktat ću upotrijebiti pravopisna pravila i pisat ću čitljivo.

3.3. Kriteriji uspješnosti

Učenik samostalno uz potporu učitelja planira i zapiše kriterije uspješnosti. Te možemo zapisati u tabelu, po alinejama ili u obliku dijagrama. Kriterije može napisati sam ili na kompjuter, možemo ih plastificirati ili zalijepiti u bilježnicu.

Slika 2: Kriteriji uspješnosti

3.4. Dostizanje postavljenih ciljeva

Uz pomoć čega će učenik doseći postavljene ciljeve (tu je bitno da učenik samostalno odluči na koji način će si pomoći do postavljenog cilja). Usmjeravamo ga tako da mu predložimo njemu bliske metode učenja. Ukoliko se učenik ne može sam odlučiti, mu predstavimo više različitih načina pridobivanja znanja i na osnovi učenikovog uspjeha izaberemo najbolji način.

Slika 3: Tabela postavljenih ciljeva

3.5. Konkretna nastava – pisanje rečenica

Zajedno s učenikom oblikujemo gusjenicu. Gusjenica ima glavu i zatim tijelo, koje je sastavljeno iz brojeva (1., 2., 3., …). Prilikom izrade gusjenice napišemo na poleđinu pojedinačnog dijela tijela što znači. Učenik relativno brzo preuzme značenje pojedinačnog broja i ne mora više provjeravati njegovo značenje. Najprije damo samo 2 do 3 broja, polako dopunjavamo gusjenicu. ( Broj 1 – veliko slovo, broj 2 – točkice na i i j, te kukice na č, š i ž, broj 3 – interpunkcija).

Slika 4. Didaktična gusjenica za pomoć

Učeniku oblikujemo zadatak tako da mu je zanimljiv. U našem primjeru imam sastavljanje rečenice sa bacanjem kockice. Učenik mora paziti na veliko slovo na početku rečenice, pravilan zapis i interpunkciju. Učenika pustimo da zadatak potpuno sam riješi. Vidimo da je učenik pisao s velikim tiskanim slovima, zato ga pozovemo da sa zelenom bojom označi gdje bi morala biti velika slova (slika 5). Potičemo ga da sam potraži ostale greške, ukoliko ih ne nađe, mu ih mi označimo i ponovo ga pozovemo, da ih sam pokuša popraviti.

Slika 5. Učenikov zapis rečenice     Slika 6: Popravak zapisa

Nakon 6 sati dodatne stručne pomoći (DSP) je vidljiv napredak kod učenika. Učenik rečenice piše pisanim slovima. Možemo primjetitI da je samo jednom napravio grešku kod upotrebe velikog slova na početku rečenice. U svim primjerima je koristio interpunkciju.

Slika 7. Zapis rečenica s pisanim slovima

Naš cilj je, da učenik sam oblikuje i napiše rečenice uz pomoć sličica na strani. Sljedeći cilj je da napiše rečenice samostalno i bez pomoći sličica.

Slika 8. Zapis rečenica uz pomoć sličica

Pregledamo zadatak i učenika upozorimo na to, da je napravio nekoliko greška (slika 9). Učenik sam pregleda zadatak i sam pronađe samo 2 greške (slika 10, označeno sa crvenom). Preostale greške mu označimo sa žutom bojom i zahtijevamo, da greške sam popravi.

Slika 9. Zapis rečenica s pisanim slovima

Slika 10. Popravak grešaka

Zadatak nadogradimo tako da učenik sam napiše dodatne rečenice. Ukoliko učenik nema bujnu maštu, mu možemo dozvoliti da i dalje koristi sličice kao prijedloge, da bi mogao uspješno zaključiti priču u cjelinu.

Slika 11. Zapis priče

Budući da je učenik u grubo usvojio pisanje rečenica i nije više potpuno usredotočen na to na šta sve mora paziti, da bi zapis bio pravilan možemo preći na zadnju fazu pisanja rečenice. To je pravilno pisanje pojedinačnih slova. Preporučuju se vježbe za grafomotoriku.

Slika 12. Zapis pojedinačnih slova

Pri cijelom projektu je bitno da učenik kontinuirano sam ocjenjuje svoj rad, zato je svaki zadatak opremljen sa konačnim poljima za samovrednovanje.

Slika 13. Samovrednovanje

4. Zaključak

Formativno praćenje omogućava učeniku kontinuirano praćenje i vrednovanje svog rada. Pri tom moramo biti pozorni na to, da sistematično uređujemo i pratimo sve stvari kroz duži vremenski period, tako da možemo ocijeniti učenikov napredak. Jako je bitno da je učenik aktivo uključen u proces usvajanja novog znanja i vrednovanja svog rada, budući da samo tako jača svoje samopouzdanje o svom radu, napretku i potrebama po tom, da popravi svoja dostignuća. Sve zadatke planiramo tako, da su postavljeni od lakših prema težim. Bitno je da su zadatci prilagođeni učeniku te da potiču njegova jača područja i nude nam priliku da polako prijeđemo na područja, koja mu stvaraju poteškoće. Izvodeći formativno praćenje duži vremenski period možemo učeniku jednostavno dokazati njegov napredak, a to će kontinuirano uticati pozitivno na njegovu individualnost.

Literatura

1. Greenstein L. (2010). What Teachers Really Need to Know About Formative Assessment. Alexandria, VA: ASCD.
2. Holcer Brauner, A., Bizjak, C., Borstner, M., Cotič Pajntar, J., Eržen, V., Kerin, M., ….. Zore, N. (2019). Formativno spremljanje v podporo učenju: priročnik za učitelje in strokovne delavce. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
3. Leahy, S., Lyon, C., Thompson, M. in Wiliam, D. (2005). Classroom assessment: Minute – by minute, day-by-day. Eduticional Leadership, str. 18 – 24
4. Sentočnik, Sonja (2012). Spremenjeni poudarki pri praksi preverjanja in ocenjevanja – primer avtentičnih preizkusov. V: Ugotavljanje kompleksnih dosežkov. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo, str. 69–70.
5. Brodnik, V. Formativno spremljanje in vrednotenje znanja in učenja. http://jazon.splet.arnes.si/formativno-spremljanje-in-vrednotenje-znanja-in-ucenja/ (dostop 4. 11. 2020)
6. Zajc. S (2008). Vodenje ocenjevanja za spodbujanje razvoja učenja. V Didaktika ocenjevanja znanja: Razvoj didaktike na področju ocenjevanja znanja: zbornik prispevkov. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo, str. 85 – 94
7. William, Dylan (2013). Vloga formativnega vrednotenja v učinkovitih učnih okoljih. V: O naravi učenja. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo, str. 139