Utjecaj glazbene terapije na učenike

Eva Jazbec Leber

U ovom članku ćemo predstaviti utjecaj glazbene terapije na učenike u razredu. U članku želimo čitatelje upoznati s praktičnim aspektom glazbene radionice u kojima se učenici upoznavaju s različitim glazbenim instrumentima. Predstavljamo provedbu glazbene radionice, koju su učenici jako dobro prihvatili. Glazbena terapija učenicima nudi izuzetno sigurno okruženje (Knoll , 2006). Uz pomoć članka želimo pokazati kako glazbena terapija može obogatiti nastavu, a time i pozitivno utječe na klimu u razredu, dobrobit učenika i na njihovo glazbeno znanje. Kroz nastavu imamo moć utjecaja na učenike, gdje si možemo pomoći glazbenom terapijom i izvođenjem glazbenih radionica. Preporučujemo ih za uključivanje u interdisciplinarne lekcije, tijekom pauza ili u lekcijama glazbene umjetnosti.

Ključne riječi: glazba, glazbena terapija, glazbena radionica.

Glazba ima velik utjecaj na čovjeka. Ohrabruje, motivira, razveseljava nas, podsjeća na loše ili teške dane u životu, a istovremeno nas pozitivno vodi kroz svoje zvukove i vibracije. Glazba svira tijelo kao što čovjek svira instrument. Glazba, između ostalog, ima ogromnu sposobnost utjecaja na ljudsko iskustvo, zato moramo učenicima približiti glazbu. Svrha našeg članka je stoga predstaviti kako se glazba može uključiti u nastavu kroz glazbenu terapiju. Također ćemo predstaviti praktični aspekt glazbene terapije u učionici.

Knoll i Dolenc (2004) navode da se glazbena terapija može izvoditi u institucijama, školama, bolnicama i staračkim domovima, da nabrojimo samo neke. Knoll (2006) navodi da glazbena terapija nudi sigurno okruženje. U tu svrhu koristi se velik broj jednostavnih glazbenih instrumenata koji nam omogućuju slobodno i spontano izražavanje. Darnley- Smith i Patey (2003) navode da neki oblici glazbene terapije koriste fizičko svojstvo glazbe i tako se njome možemo i liječiti. Kada glazba liječi, ona nadilazi vlastito značenje. Hillman Boxil (1996) navodi slučaj gdje su se bavili glazbenom terapijom za ljude s poteškoćama u razvoju. Na primjeru djevojčice Margarite, autorica nam pokazuje kako ona reagira na terapeutov poticaj nakon približavanja, kako se ona razvija tijekom cijelog vremena. Glazbeni terapeuti mogu glasovima, glazbom ili pokretima dovesti osobe do faze u kojoj počinju postajati svjesni sebe. Kad postanu svjesni postojanja, kasnije mogu opaziti i druge ljude i okolinu. Uz pomoć terapije, djevojčica je počela postajati svjesna sebe i svoje okoline. Istaknula je kontakt, kasnije odnos sa sobom i okolinom. Naučila se izražavati. Ključni čimbenik u procesu ostvarivanja klijentovog potencijala je glazbeni terapeut koji uz pomoć glasova, glazbe, ritma i pokreta uspostavlja svojevrsni kontakt, odnos s klijentom. Terapija s Margaritom započela je ponavljanjem njezinih pokreta, pa je terapeut s njom komunicirao na istoj razini komunikacije koju je Margarita poznavala. Zajedno su tražili način za izražavanje njezine energije. U drugoj fazi terapije terapeut je pristupio djevojci. Opuštenost se odražavala u njezinim pokretima, osmijehu na licu, tijelo joj se činilo opuštenije. Terapeut je svirao na nekoliko instrumenata. Djevojčica je najviše reagirala na klavir. Postala je opuštena, prisutna i razigrana. Za klavirom je čak uz pomoć terapeuta otpjevala određenu melodiju. Kako se Margarita opustila, možemo se i učitelji pobrinuti da se naši učenici opuste, nauče o glazbenoj terapiji i radionicama. U ovom ću članku predstaviti i praktični aspekt glazbene radionice koja se izvodila tijekom nastave glazbe i umjetnosti među učenicima četvrtog razreda.

Izvođenje glazbene radionice u nastavi

Glazbena radionica izvodila se u malim grupama, dok su ostatak četvrtog razreda učili o teorijskim aspektima glazbene terapije. Samo je šest ljudi (uključujući i mene) bilo uključeno u našu glazbenu radionicu. Važno je da je grupa intimna i mala, jer to pruža bolju atmosferu.

Slika 1: Priprema za glazbenu radionicu

Pozvali smo učenike u intimni, glazbeni krug. Sjeli smo na stolice u krug i tako se odmaknuli od ostale djece. Glazbenu radionicu izvodili smo u hodniku. U školi je vladala tišina dok smo tijekom nastave provodili glazbenu radionicu, a svi ostali učenici bili su u svojim učionicama. Glazbenu radionicu započela sam postavljanjem raznih instrumenata u središte kruga. Zamolila sam učenike da odaberu svoj omiljeni instrument. Čekali smo jedni druge, jer smo odabrali najsimpatičniji glazbeni instrument u smjeru kazaljke na satu. Obavijestila sam učenike da mogu pokušati svirati njihov instrument. Učenici birali su između sljedećih instrumenata: ksilofon, ukulele, bariton, dvije flaute, trokut i tambura. Djeca nisu znala sve instrumente, pa su neki od njih bili još zanimljiviji. Prije nego što smo počeli svirati kao grupa, prvo smo se upoznali s pjesmom dobrodošlice : Dobar dan u glazbi. Ponavljali smo dopadljivu pjesmu koju su svi sudionici prvi put čuli i odmah počeli pjevati sa mnom. Svaki put kad se ponovio stih pjesme, dio s imenom se promijenio, upoznavajući učenike koji su sa mnom radili u radionici. Pjesma je vrlo dopadljiva, brzo smo naučili napamet i tekst i melodiju. Tada smo pored imena još morali svirati na svom instrumentu. Svaki put kad je vlasnik instrumenta čuo njegovo ime, morao je svirati na instrument. Nakon toga spontano smo svirali svoje instrumente (slobodna improvizacija). Uslijedio je odabir voditelja radionice i taj je instrument prvi započeo. Učenici su se dobro snašli u ulozi vođe, jer su se svi već dobro navikli jedni na druge. Sudjelovala sam u svim aktivnostima, mijenjala sam i instrumente i učenicima se to jako svidjelo. Bila sam u ulozi jednakih, a ne u ulozi učitelja. Voditelji radionice su se svaki put zamijenili i svi su promijenili svoje instrumente. Imali smo nekoliko problema s tim, jer su se neki bojali nepoznatih instrumenata. U takvim trenucima ohrabrila sam ih da pokušaju i radionica je započela. Učenici su odredili hoće li ritam biti spor ili brz. Učenici su često birali brzi ritam, jer su i sami bili vrlo razigrani. Kraj je uvijek bio spontan. Često se dogodilo da je neki učenik i dalje svirao svoj instrument. Odmah sam ih upozorila da to ne bismo trebali raditi jer želimo čuti kada ćemo završiti. Tako je došlo i do ritmičke improvizacije i završetka aktivnosti. Učenici su svaki put opisali kako se osjećaju prema melodiji i ritmu. Ovo im je bilo najteže, jer je potrebna mašta. Njihovi su se odgovori stalno ponavljali. Na kraju radionice ponovno smo otpjevali pjesmu dobrodošlice, pozdravili smo se od svih i zahvalili se na ugodnoj glazbenoj radionici.

Slika 2. Razmjena iskustava nakon glazbene radionice

Platon kaže: »Ne podučavajte djecu s godinama, radije se pobrinite da se zabave na putu do znanja. Na taj način u svima možete otkriti trag genija u određenom području.« Učenici bili su izuzetno oduševljeni glazbenom radionicom i još uvijek pitaju hoćemo li to ikad ponoviti. Iskustvo s glazbenom radionicom opisujem kao izuzetno pozitivno i preporučujem je svim nastavnicima.

Literatura

1. Darnley-Smith, R. in Patey, M., H. (2003). Music Therapy. London: Publications Sage.
2. Hillman Boxill, E. (1996). A Continuum of Awareness: Music Therapy with the Developmentally Handicapped. Music therapy (17-23), Volume 14.
3. Knoll, Š., L. (2006). Otroci s posebnimi potrebami skozi oči glasbene terapije. Nova Gorica: Educa.
4. Knoll, Š. in Dolenc, K. (2004). Glasba je vsem nam terapija. Gorenjski glas, 57 (78), 10.

Tekst i fotografije: Eva Jazbec Leber