Specijalno pedagoško postupanje

u obrazovanju na daljinu

Tina Čeh

Sažetak

Poučavanje specijalnog pedagoga u programu prilagođene provedbe osnovnog obrazovanja zahtijeva individualni pristup radu s učenicima. Specijalni pedagog mora učenika dobro poznavati, njegova dobra te slaba područja, nedostatke i učenik mu mora vjerovati. Učenici s posebnim potrebama često mogu imati i emocionalni stres, pa je osobni kontakt s učenikom vrlo važan. Rad specijalnog pedagoga ne odnosi se samo na učenika, već mora dobro surađivati s drugim učiteljima i roditeljima djece s posebnim potrebama, jer on predstavlja važnu vezu između škole, roditelja i učenika. Nažalost, ovaj osobni, individualni pristup značajno se smanjio u poučavanju na daljinu.

Ključne riječi: specijalni i rehabilitacijski pedagog, učenici s posebnim potrebama, suradnja s učiteljima, roditeljima, individualni pristup, poučavanje na daljinu.

Uvod

Godina 2020. donijela je promjene i inovacije u obrazovnom sustavu s kojima do sada nismo imali iskustva, unatoč činjenici da se neprestano educiramo, upoznajemo s inovacijama i razmjenjujemo iskustva … Međutim, ovaj put smo se prvi put susreli s učenjem na daljinu, učitelji, učenici i njihovi roditelji.

Specijalni i rehabilitacijski pedagog, kao i mobilni specijalni i rehabilitacijski pedagog, podučava djecu s posebnim potrebama. Djeca s posebnim potrebama su djeca s intelektualnim teškoćama, slijepa i slabovidna djeca, gluha i nagluha, djeca s govornim – jezičnim poteškoćama, invalidna, dugotrajno bolesna, djeca s poteškoćama u učenju, djeca s autističnim poremećajima, s emocionalnim i bihevioralnim poteškoćama, kojima je potrebna prilagođena provedba obrazovnih programa uz dodatnu stručnu pomoć ili prilagođeni odnosno specifični obrazovni programi. U svom radu koristim individualni i holistički pristup s djetetom. Također moram u svakom trenutku surađivati s djetetovim učiteljima i roditeljima.

Međutim, 2020. postavila je nove izazove za školski sustav, samog učitelja, učenika i njegove roditelje. Kod ovog načina poučavanja koristimo ICT tehnologiju kao naš jedini kontakt s učenikom. Tako se gubi socijalni kontakt s učenikom, učiteljem i učenikovim roditeljima. Znamo da učenik vjeruje specijalnom i rehabilitacijskom učitelju jer mu pruža podršku u svakodnevnim problemima, događajima … Učenik se može osjećati izolirano, kao da ga nitko ne čuje, usamljeno u novoj situaciji, koja za njega predstavlja veliki strah od nepoznatog.

Kao alternativa osobnom pristupu djetetu koriste se brojne video aplikacije, npr. Skype, Zoom, Google Meets, … Ovaj način korištenja ICT tehnologije u podučavanju na daljinu djelomično održava individualni pristup s učenikom.

2. Područja rada specijalnih i rehabilitacijskih pedagoga

Mobilni specijalni i rehabilitacijski pedagog pruža stručnu pomoć djeci s posebnim potrebama koja su uključena u redovite oblike obrazovanja i učenicima s teškoćama u razvoju u redovitim osnovnim i srednjim školama. Zadaci mobilnog specijalnog i rehabilitacijskog pedagoga su izravan rad s djetetom, suradnja s učiteljima i drugim stručnjacima i roditeljima djece s posebnim potrebama, suradnja s vanjskim stručnjacima, izrada dijagnostičke procjene i individualizirani plan za učenika s posebnim potrebama, trajno i izborno obrazovanje i upravljanje potrebnom dokumentacijom za djecu s posebnim potrebama.

Djeci s manje izraženim problemima potrebna je kratkoročna pomoć. Djeci s poteškoćama u prihvaćanju i razumijevanju sadržaja učenja, s poteškoćama u emocionalnoj i društvenoj prilagodbi, te problemima koncentracije, organizacije učenja i motivacije potrebna je sustavna pomoć, zajedničko djelovanje učitelja, savjetnika i roditelja.

Tako specijalni rehabilitacijski učitelj mora prepoznati prirodu problema i uvjete pod kojima učenik postiže najbolje rezultate, odabrati specifične metode rada i pomoći kako bi učenik mogao savladati školske vještine, različitim metodama, tehnikama, postići da učenik nadoknadi poteškoće u razvoju i učenju, razviti osjećaj sigurnosti u djetetu i razviti tolerantniji odnos prema djetetu, prema njegovim problemima i njegov odgovarajući tretman u školi i širem okruženju.

Specijalni i rehabilitacijski pedagog prvo mora dobro upoznati dijete, otkriti kako funkcioniraju njegovi mentalni procesi i procesi učenja. Potrebno je utvrditi njegove nedostatke, kako i u kojoj mjeri utječu na stjecanje znanja. Tek tada će se pripremiti individualni program.

Rad specijalnog i rehabilitacijskog pedagoga obuhvaća područja savjetovanja, određivanje posebnih pedagoških postupaka za pojedinačnog učenika i najvažnije – pomoć djeci.

Savjetovanje s roditeljima provodi se u obliku timskog rada, na roditeljskim sastancima i kod kuće. Također uključuje savjetovanje učiteljima kojima se predlaže odgovarajuća literatura, mediji, informiranje o radnim postupcima i pomoć u nastavi. Specijalni i rehabilitacijski pedagog predlaže školi koja nastavna pomagala su im potrebna, predlaže plan rada i rasporede.

Specijalni i rehabilitacijski pedagog mora identificirati djecu za koju predviđa da će im trebati pomoć i izraditi plan rada za njih.

Također pruža pomoć učenicima, koja se može odvijati tijekom nastave pojedinačno, u manjim skupinama ili u učionici. Pomoć se može pružiti i izvan učionice, u slobodno vrijeme učenika ili na interesnim aktivnostima, ali u dogovoru s roditeljima.

2.1. Dodatna stručna pomoć

Opara (2015) navodi da je dodatna stručna pomoć stručno postupanje koje smanjuje probleme, nadoknađuje nedostatke i rehabilitira učenika u smislu da ga nauči da živi i radi sa svojim ograničenjima. DSP se tako sastoji od dvije komponente rada. Riječ je o rehabilitacijskoj (stručnom postupanju) pomoći te poučavanju i didaktičkom postupanju.

Prva sadrži reedukaciju, što znači da se razvija, usavršava razvoj ometajućih funkcija npr. vizije, motoričke sposobnosti, orijentacija, slušanje … Zatim kompenzacija, što znači neku zamjenu, preuzimanje funkcija oštećenih organa npr. alternativna komunikacija kod gluhih, razvoj taktilnih sposobnosti kod slijepih … I naravno rehabilitacija, što znači da dijete učimo živjeti i raditi sa svojim preprekama i nedostacima.

Učenje i didaktičko postupanje uključuje pomoć u učenju i razumijevanju sadržaja učenja i ima osnovu i polazište u komponenti rehabilitacije, gdje se određuje suština problema te pod kojim uvjetima i na koji način će učenik moći optimalno učiti i napredovati (utvrđuju se strategije rada i učenja).

Pružatelj dodatne i stručne pomoći je stručni radnik odgovarajućeg smjera. Mobilna specijalizirana rehabilitacijska pedagoška služba obuhvaća specijalne i rehabilitacijske pedagoge odnosno defektologe, logopede, socijalne pedagoge i psihologe.

Specijalni i rehabilitacijski pedagog prvo prikuplja podatke, promatrajući ponašanje djeteta kroz razgovor, s podacima iz drugih institucija, proučava dijagnozu, procjenjujući podatke, analizira ih i prezentira djetetov napredak u izvješću.

3. Timski rad

T. Tanacek (2017) u svom magistarskom radu navodi da je tim skupina ljudi koji su povezani u cilju postizanja određenog zajedničkog cilja. Cilj se postiže samo kada su stručna kompetencija, vještine i drugi atributi svakog člana idealno nadopunjeni stručnom kompetencijom, vještinama i drugim atributima sudionika u grupi.

Pojedinci koji se pridružuju timu razlikuju se jedni od drugih. Učitelji imaju različita pedagoška i psihološka znanja, razinu stručne osposobljenosti, iskustvo, osobine osobnosti, motivaciju za rad u timu, različite radne navike i želje za osobnim i profesionalnim rastom. Uokvireni su i školskim sustavom, načinom organiziranja nastave, materijalnim i radnim uvjetima u školi.

Važno je biti otvoren za promjene unutar kolektiva, promicati vodstvo škole i osjećati da je takav rad prihvaćen. Psihološki aspekti timskog rada i timskog podučavanja se preklapaju, a s didaktičkog stajališta timski rad otvara još više mogućnosti za zajednički profesionalni rast članova tima. Timskim radom razvijamo uvjete suradnje, potičemo svijest da se znanje, odgovornost, briga, vještine i razumijevanje svakog pojedinca tima mogu koristiti za postizanje zajedničkih ciljeva, prevladavanje problema ili prepreka te razvoj novih metoda rada. Razvijamo nove vještine, stavove, iskustva i ideje koje poboljšavaju radne odnose, omogućuju svijest o raznolikosti pojedinaca – članova tima i razini njihovog profesionalnog i osobnog razvoja, potičemo percepciju postignuća i uspjeha pojedinca i cijelog tima, potičemo dijeljenje odgovornosti unutar tima i navikavamo se na izražavanje podrške. Pružamo pojedincima mogućnosti da se upoznaju s drugima i iskušaju suočavanje s izazovima, zahtjevima ili sukobima u određenoj situaciji.

Pri radu s djecom s posebnim potrebama stvaramo interdisciplinarne timove u kojima okupljamo stručnjake iz različitih područja. Svaki stručnjak obavlja svoj posao dok komunicira i surađuje s drugim članovima tima. Članovi pomažu jedni drugima, potiču jedni druge, traže zajednička rješenja problema.

Za uspješnu integraciju djece s posebnim potrebama u osnovnu školu odgovorni su svi stručnjaci (učitelj, specijalni i rehabilitacijski pedagog, vodstvo škole, savjetodavni radnici) i roditelji djece s posebnim potrebama. U obrazovanju se suočavamo sa složenim i brzim promjenama. Timski rad je neizbježan. Danas je suradnja između specijalnih i rehabilitacijskih pedagoga i učitelja vrlo važna i sastavni je dio školske prakse.

Zajedno učitelj i specijalni i rehabilitacijski pedagog traže moguća rješenja, odgovore i strategije za pomoć djetetu s posebnim potrebama. Moraju razviti učinkovitu međusobnu komunikaciju, što će biti ključno za uspješan timski rad. Oni moraju razmijeniti sve informacije relevantne i povezane s postupanjem djetetom s posebnim potrebama. Zadatak učitelja je informirati specijalnog i rehabilitacijskog pedagoga o ciljevima i sadržaju učenja, a zadatak specijalnog i rehabilitacijskog pedagoga je informirati učitelja o prilagodbama i nedostacima učenika s posebnim potrebama (Dieker i Murawski, 2004).

Učitelj je osoba koja igra važnu ulogu u procesu obrazovanja svih učenika, uključujući djecu s posebnim potrebama (Kavkler, 2008). Potrebna mu je podrška, pomoć i savjeti u podučavanju potonjih. Učitelj koji podučava djecu s posebnim potrebama suočava se s brojnim zahtjevima i izazovima. On mora osigurati integraciju djece s posebnim potrebama i osigurati da se sve njihove psihofizičke i socijalne potrebe uzmu u obzir i zadovolje, istovremeno osiguravajući sigurnost svih učenika u učionici, poštujući načela obrazovanja za sve učenike. Koncept inkluzije pretpostavlja da su učitelji odgovorni za uspjeh i napredovanje svih učenika.

M. Lipec Stopar (1999) navodi da za uspješan rad učitelj mora biti sposoban odgovoriti na individualne razlike između učenika, pripremiti situacije učenja za najučinkovitiju integraciju i socijalizaciju djece s posebnim potrebama, razvijati neovisnost, te mora u sam nastavni proces uključiti specifične elemente za smanjenje i ispravljanje specifičnih nedostataka kod djece s posebnim potrebama. Mora biti u stanju uspješno raditi s roditeljima i drugim stručnjacima.

3.1. Roditelji jednakovrijedni članovi tima

Roditelji djeluju kao članovi tima i predstavljaju laički dio tima. Važno je biti svjestan da su roditelji oni koji najbolje poznaju svoje dijete, njegove probleme, sva njegova snažna i slaba područja, njegovo emocionalno stanje… Suradnja roditelja djece s posebnim potrebama, učitelja i drugih školskih stručnjaka iznimno je osjetljivo područje, ali i vrlo važno za samo dijete. Svaki sudionik u ovom procesu želi ostvariti svoja prava, a često se zaboravlja na partnerski odnos, koji je ujedno i jedini uspješan model suradnje. Sudjelovanje je proces interakcije, tako da je odgovornost za uspješno sudjelovanje na svim sudionicima tima. Suradnja između doma, škole i djeteta usmjerena je na bolji rad i razvoj učenika. Kada je suradnja dobra, učenici, roditelji i učitelji se osjećaju prijatno.

https://www.easy.si/sl/content/posveti-in-izobrazevanja/timsko-delo.html

4. Obrazovanje na daljinu

Međutim, u poučavanju na daljinu gubi se izravan kontakt s djetetom, kao što je već spomenuto. Učitelj i učenik su razdvojeni. Na web stranici Nacionalnog zavoda za obrazovanje Slovenije može se pronaći definicija obrazovanja na daljinu koju je koristio Desmond Kegan, koji kaže da je obrazovanje na daljinu oblik obrazovanja, kojeg karakterizira činjenica da su učitelj i učenik uglavnom prostorno i vremenski odvojeni. Škola organizira učenje za razliku od samoobrazovanja. Samo učenje odvija se kroz razne medije. U obrazovanju na daljinu komunikacija učenja je dvosmjerna i omogućuje učeniku ravnopravno sudjelovanje u procesu učenja.

Važno je održavati kontakt s učenikom s posebnim potrebama na različite načine na koje su roditelji i djeca navikli. Bilo putem e-maila, online učionice škola, Skype, Messenger, Zoom, Viber, Padlet … Problemi mogu nastati kada djeca s posebnim potrebama kod kuće nemaju pristup različitim komunikacijskim kanalima ili još gore, da nemaju ni potrebnu računalnu opremu (nažalost postoje i takvi slučajevi). Onda možemo koristiti telefon njihovih roditelja ili običnu poštu.

Moramo pružiti pomoć djeci s posebnim potrebama u istoj mjeri kao i u klasičnoj školskoj nastavi. Polazište rada je njihov individualizirani plan. Sve promjene koje dijete s posebnim potrebama može trebati treba uključiti u individualizirani plan.

Školska situacija u kojoj smo se našli bila je veliki stres za djecu (nesigurna situacija, strah od nepoznatog). Specijalni pedagog u školi je povjerljiva osoba koja pruža pomoć i podršku u situacijama s kojima se svakodnevno susreće. Stoga je vrlo važno održavati kontakt s učenikom.

Početak obrazovanja na daljinu svima je bio težak: kako uspostaviti kontakt s učenikom, kako ga motivirati za rad i istovremeno ga dodatno ne opterećivati, pogotovo kada je riječ o dijelu rehabilitacije, koji nikako nije ekvivalentan izravnom radu s djetetom. Stoga je najbolje prvo kontaktirati roditelje, bilo telefonom ili e-mailom. Potrebno im je objasniti način rada specijalnog i rehabilitacijskog pedagoga, opseg i raspored sastanaka. S obzirom na gore navedene smjernice, jasno je da je najprikladnije da dijete s posebnim potrebama ima izravan kontakt s njim, za koji je najbolje koristiti komunikacijske kanale koji to omogućuju. To su Skype, Google Meet, Zoom, Microsoft Teams i slični.

U procesu poučavanja na daljinu, roditelji ne smiju biti ispušteni. Oni su još važniji u ovom načinu poučavanja nego u klasičnom obrazovanju (pogotovo kada je riječ o mlađim učenicima s posebnim potrebama).

Kontinuirana suradnja učitelja i specijalnog učitelja vrlo je važan dio procesa obrazovanja na daljinu. Samo tako je specijalni i rehabilitacijski pedagog upoznat s novim nastavnim materijalom i može planirati edukacijski rad s učenikom s posebnim potrebama.

5. Zaključak

Za održavanje osobnog kontakta s učenikom korištena je soba za video chat na usluzi Google Meet koju je postavila škola. Sa svakim učenikom se dogovorio individualan sastanak, koji se odvijao u određeno vrijeme i dan. U video chat sobi osigurana je potpuna zaštita osobnih podataka, što znači da je učenik s posebnim potrebama bio sam sa specijalnim pedagogom. Tako se održavao osobni kontakt s učenikom, pružena mu je sva potrebna podrška. Učeniku je pružena pomoć u vidu pomoći u učenju, pomoć u školskom radu i kao pomoć u objašnjenju novih materijala za učenje. Na taj način učenik je izrazio svoje osjećaje, zabrinutost, napredak.

Neke je učenike na početku obrazovanja na daljinu bilo teže pridobiti. To su bili učenici, koji su najmanje obavljali svoje školske obaveza i kod klasičnog načina obrazovanja. Često su to i djeca koja nemaju roditeljsku potporu i prepuštena su sama sebi. Tek kada je takav učenik pristupio online video chat sobi, proces učenja se počeo odvijati. Nakon prethodnih konzultacija s učiteljima o zadacima učenja, bilo je moguće predvidjeti gdje će učenik s posebnim potrebama imati poteškoća. Materijal za učenje se prilagodio ako je učenik trebao prilagodbe. Zato je vrlo važno svakodnevno surađivati s učiteljem učenika s posebnim potrebama.

Učenik je često želio izravan kontakt sa specijalnim pedagogom samo da bi čavrljao, rekao što je novo, što mu se dogodilo …

I dalje ostaje izazov kako sve učenike uvesti u obrazovanje na daljinu, one koji su manje savjesni u školskom radu, koji nemaju roditeljsku potporu ili su prepušteni sami sebi.