Opisno ocjenjivanje

iz perspektive roditelja i učitelja razredne nastave

Eva Slapnik

Izraz opisno ocjenjivanje imao je različita značenja u različitim razdobljima, a učitelji su ga obavljali različito. Prvi je put uveden kao eksperiment u osnovne škole. Kasnije je, međutim, opisno ocjenjivanje postalo propisano zakonom i obavezno u prva tri razreda osnovne škole. Opisno ocjenjivanje je od 2013./14. školske godine korišten za ocjenjivanje znanja učenika u prva dva razreda osnovne škole. Istraživanjem sam željela pokazati kakav je pogled roditelja i učitelja prema opisnom ocjenjivanju.

Ključne riječi: opisno ocjenjivanje, roditelji, učitelji razredne nastave i istraživanje.

Opisna ocjena trebala bi analitički pokazati u kojoj je mjeri učenik svladao pojedine ciljeve. Učitelj riječima izražava konkretna znanja koja je učenik već stekao, znanja koja je trebao steći, razvijene vještine, uvjete u kojima je stekao znanje i vještine, s kakvom marljivošću, zanimljivošću i pažnjom je znanje stekao i kakvo je bilo njegovo cjelokupno ponašanje tijekom školske godine.

Opisno ocjenjivanje individualna je ocjena učenika. Dobra je povratna informacija koja od učitelja zahtijeva ažurne bilješke, komentare na djetetove proizvode i bilješke o djetetovim postignućima (Razdevšek Pučko, 1999).

“Osnova za formiranje opisnog ocjenjivanja jesu ciljevi i standardi znanja koji su zapisani u novim kurikulumima, a koji su ciljani i uključuju standarde znanja koje bi učenici trebali postići u pojedinim predmetima u pojedinim godinama” (Razdevšek-Pučko, 1995., str. 23).

Na taj je način opisno ocjenjivanje na razini dječjeg iskustva kao učenika, a sve više i kod roditelja, pridonijelo drugačijoj, kvalitativnijoj percepciji povratnih informacija ili ocjena (Rutar Ilc, 2003).

U istraživanje su bili uključeni i roditelji i učitelji razredne nastave. Uključeno je 115 roditelja djece koja pohađaju 2., 3. ili 4. razred, a za prikupljanje podataka koristila sam anketni upitnik kao istraživački instrument.  U istraživanje je također uključeno sedam učitelja razredne nastave, kao instrument koristila sam kvalitativnu tehniku polustrukturiranog intervjua.

Iz odgovora roditelja o razumljivosti i informativnosti opisnih ocjena, ustanovila sam da velika većina roditelja razumije opisne ocjene i smatra ih dovoljno informativnim da vide napredak i neiskorišteno znanje svoje djece. Zanimljivo je da je većina roditelja, unatoč činjenici da razumiju opisne ocjene i smatraju ih dovoljno informativnim, izrazila želju za numeričkim ocjenama, jer na taj način odmah vide o kojem je stupnju znanja njihovo dijete. Polovina roditelja dala je prijedloge za poboljšanje opisnih ocjena. Većina prijedloga, unatoč činjenici da su kod ogromne većine roditelja opisne ocjene bile razumljive i informativne, odnosila se na činjenicu da bi željeli brojčane ocjene. Međutim, nekoliko je roditelja napisalo da bi željeli kombinaciju opisne i numeričke ocjene. U slučaju prijedloga nekoliko je puta zabilježen podatak da roditelji ne ocjenjuju opisne ocjene dovoljno kritičnim, jer nije jasno što dijete nije savladalo u školskoj godini, ali trebalo bi. Smatraju da bi učitelji trebali biti kritičniji u bilježenju opisnih ocjena te također bilježiti neznanje i probleme učenika.

Nakon provođenja razgovora s učiteljima, zaključila sam da intervjuirani učitelji koji predaju u razredima s opisnim ocjenama preferiraju opisno ocjenjivanje, a učitelji koji predaju u razredima s numeričkim ocjenama preferiraju numeričko ocjenjivanje.

Na pitanje da li učitelji smatraju da opisne ocjene imaju smisla, došla sam do krajnje pozitivnog zaključka kako ih ispitanici smatraju smislenim. Smatraju da učenici imaju različita prethodna znanja prilikom upisa u osnovnu školu te da nije prikladno da se ocjenjuju na temelju prethodnih znanja.

Na pitanje o sadržaju opisne ocjene, ispitanici su bili pomalo zbunjeni. Nitko nije znao točno što bi trebala sadržavati opisna ocjena. Najčešće se kaže da sadrži djetetove standarde znanja i postignuća. Zabrinjavajuće je što nitko od ispitanika ne upisuje standarde znanja koje dijete nije postiglo tijekom školske godine, jer ne postoji zakon koji zabranjuje takve zapise. Zbog toga roditelji opisne ocjene često mogu pogrešno shvatiti, jer u opisnoj ocjeni vide samo standarde znanja koje je dijete postiglo, ali ne i one kojih nije. Međutim, ohrabruje činjenica da većina učitelja na kraju školske godine roditeljima predstavi sve ciljeve koje bi učenici trebali usvojiti u školskoj godini. Tijekom predaje završne opisne ocjene, učitelji također pojedinačno objasne roditeljima gdje su potencijalni problemi u učenju.

Učitelji se također suočavaju s poteškoćama u pisanju opisnih ocjena. Najviše problema imaju sa terminologijom i opisima. Također su mi priznali da često i sami ne razumiju određene ciljeve.

Kao i roditelji, imaju i učitelji prijedloge za poboljšanje opisnih ocjena. Rekli su da bi željeli u opisnu ocjenu uključiti svoja opažanja, i tako opisnu ocjenu učiniti osobnijom, pisanom točno za određenog učenika i ne tako uobličenu. Također bi željeli jasnije i razumljivije ciljeve.

Na pitanje osjećaju li učitelji da roditelji razumiju opisne ocjene, pet učitelja bilo je mišljenja da ih razumiju. Ogromnu većinu anketa podijelila sam s roditeljima djece s čijim sam učiteljima razgovarala, a iz ovoga je jasno da učitelji imaju pravo da velika većina roditelja stvarno razumije opisne ocjene. Svih pet učitelja složili su se da roditelji razumiju opisne ocjene kada ih učitelj usmeno objasni.

Pisanje opisnih ocjena izuzetno je velika odgovornost, jer se učitelj mora pobrinuti da se opisna ocjena napiše profesionalno, ali u isto vrijeme i dovoljno razumljivo za roditelje. Ocjena mora biti napisana pojedinačno za svakog učenika, pokazati napredak i osigurati da nema ponavljanja zapisa.

Iz dobivenih rezultata došla sam do zaključka da je sudjelovanje roditelja i učitelja izuzetno važno tijekom opisnog ocjenjivanja. Početkom školske godine učitelj upoznaje roditelje s ciljevima koje će učenici naučiti tijekom školske godine. Tijekom same školske godine informira roditelja o napretku i svim mogućim problemima koji mogu nastati kod učenika. Na kraju školske godine usmeno i pismeno prezentira opisnu ocjenu učenika i roditelju je na raspolaganju za sva pitanja.

Literatura

1. Razdevšek Pučko, C. (1995). Opisno ocenjevanje – teoretična izhodišča in praktični napotki za opisovanje dosežkov pri posameznih predmetih. Novo Mesto: Pedagoška obzorja.
2. Razdevšek Pučko, C. (1999). Opisno ocenjevanje. Ljubljana: Univerza v Ljubljani.
3. Rutar Ilc, Z. (2003). Pristopi k poučevanju, preverjanju in ocenjevanju znanja. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.