Izrada životinjskih modela

za bolje znanje i bolje predstave

tanja_PZ

Tanja Pangerc Žnidaršič

Sažetak

Poučavanje u današnje vrijeme otklanja pasivnu nastavu i potiče aktivnu. Suština aktivne nastave je, da učenici znanje stječu s izravnim iskustvom, s njegovom primjenom i razmišljanjem o njemu. Učenici bi trebali samostalno tražiti znanje i iskustvo u nastavi. Učitelj bi im trebao pomoći u tome. Trebao bi da ih vodi u prosuđivanju i provjeri ispravnosti njihovih presuda i odluka. U tu svrhu trebao bi odabrati metode koje će omogućiti mentalnu aktivaciju učenika. Članak predstavlja iskustva izrade životinjskih modela na satovima prirodne znanosti. Pokazalo se je, da neki učenici nakon frontalne rasprave i dalje imaju pogrešne zablude o životinjama i da te zablude možemo ispraviti izrada modela. Uz to, u članku je također predstavljeno i ocjenjivanje izrade modela i njegove prezentacije.

Ključne riječi: prirodne znanosti; izrada modela; aktivno učenje; moderni pristupi.

1. Uvod

Uvođenjem koncepta aktivnog učenja postavlja se pitanje, može li učenje uopće biti pasivno. „Neki se drže teze, da je svako učenje aktivno. Logično je, da nitko ne može biti potpuno pasivan kada se uči, ipak ostaju značajne razlike u aktivnostima učenika. “(Šteh, 2004., str. 149).

Ferk Savec (2012) sažima da do transformacije znanja i njegovog razumijevanja dolazi samo ako su učenici mentalno aktivni, što je jedno od značenja aktivnog učenja.

Možemo sažeti, da aktivno učenje ima sljedeće karakteristike:

• Promiče i razvija interese učenika

Aktivna nastava stremi ponuditi sadržaje, koji se odnose na individualne interese učenika. Pored toga, učenicima također nudi priliku, da kroz aktivno istraživanje i spoznaju sadržaja upoznaju i budu svjesni svojih interesa. Kod takve nastave imaju interesi učenika također i društvenu i osobnu dimenziju (Jank i Meyer, 2006).

• Razvijanje neovisnosti i odgovornosti učenika za učenje

U aktivnoj nastavi učenici stječu puno iskustava sa samostalnim radom, jer sami istražuju, isprobavaju, planiraju i oblikuju. Bitno je, da nastavnik usmjerava aktivnosti prema smislenim rezultatima i ciljevima, i da kroz njih razvija odgovornost učenika za učenje. Za ovo je vrlo bitno prethodno planiranje nastave, da aktivnosti usmjerava tako, da učenici postižu odgojno-obrazovne ciljeve nastave (Jank i Meyer, 2006).

• Veza između mentalnog i fizičkog rada

U aktivnoj nastavi pokušavamo uravnotežiti aktivnosti u kojima su učenici mentalno i fizički aktivni. Pod fizičkim radom podrazumijevaju se materijalne aktivnosti, koje učenici izvode sa tijelom, a mentalni rad podrazumijevaju se sve mentalne aktivnosti (Jank i Meyer, 2006).

• Rad u grupi i suradnja

U sklopu aktivnih predavanja učenici razvijaju jezične kompetencije jer moraju međusobno komunicirati o radu. Oni analiziraju problematične situacije, argumentiraju, raspravljaju i odlučuju te procjenjuju rezultate. Za rješenje zadataka preuzimaju odgovornost, s tim pa djeluju također i solidarno jer je za uspješno riješen problem potrebno staviti interes grupe ispred interesa pojedinca (Jank i Meyer, 2006).

• Usredotočenost na rezultate

Nastavnik i učenici dogovaraju se, kakvi bi trebali biti rezultati, koje bi trebali postići tekom nastave, i koja će znanja steći u skladu s ciljevima učenja. Sa rezultatima svojih aktivnosti se zbog toga mogu učenici i poistovjetiti, ali isto tako nude mogućnost procjenjivanja i kritiku učenog rada među sobom (Jank i Meyer, 2006).

Prilikom uvođenja aktivne nastave, praktičari također upozoravaju na slabosti. Kažu, da takve nastave unose nemir u školsku svakodnevnicu, a pripreme za njih uzimaju više vremena nego za obične nastave. Kažu, da se često događa da učenici smatraju takvu nastavu kao zabavu i da nakon nastave ne znaju, koja je bila svrha nastave i koje vještine su trebali usvojiti (Jank i Meyer, 2006; Tomažič, 2014).

Tomažič (2014) preporučuje, kako bi se izbjegle slabosti na koje upozoravaju praktičari, aktivnu nastavu treba precizno strukturirati sa jasno postavljenim ciljevima. Učitelj neka predvidi prethodno znanje i sposobnosti učenika i učinke na znanje, vještine i stavove učenika.

Aktivnu nastavu kod prirodne znanosti najčešće razumijemo kao nastavu u kojoj su učenici zaposleni s eksperimentalnim radom, istraživanjem informacija u različitim izvorima, samostalnim izrađivanjem bilješki, planiraju, pronalaženjem rješenja i osnivanjem produkta u grupi.

Toplis (2012) određuje praktični rad kao i svaku praktičnu aktivnost učenika, koja je uključena u nastavu prirodne znanosti. Praktični rad često uključuje rad u školskim laboratorijima, gdje učenici tijekom promatranja dolaze do zaključaka o prirodnim pojavama. Pri tome koriste različitu laboratorijsku opremu.

Osim sadržajnih ciljeva, kurikulum za prirodne znanosti sadrži i zahtjeve za praktični rad. Čak 40 posto nastave bi trebalo temeljiti na praktičnom radu učenika. To je u istraživačkom i eksperimentalnom radu u učionici i na terenu (Učni načrt, 2011).

Praktični rad je također predmet ocjenjivanja, jer kako je određeno u nastavnom planu i programu kurikuluma, da se u prirodnim znanostima, pored znanja i razumijevanja pojmova, definicija i zakonitosti, ocjenjuje i ovladavanje eksperimentalnih i istraživačkih vještina te obuhvaćanje, obrada i procjena (evaluacija) podataka (Učni načrt, 2011).

Postavljanje kriterija za ocjenjivanje praktičnog rada je u većini slučajeva prilično teško, jer je potrebno kriterije prilagoditi vrsti praktičnog rada i sadržaju (Tomažič, 2014).

Učenici moraju biti unaprijed upoznati sa kriterijima i deskriptorim. A učitelj mora prije ocjenjivanja kod njih razvijati i testirati vještine koje se ocjenjuju. Omogućiti im kvalitetnu povratnu informaciju na temelju koje će moći poboljšati svoje sposobnosti prema zahtjevima, na osnovu kojih će biti i ocjenjeni. Kada učitelj ustanovi, da većina učenika ispunjava dogovorene kriterije, može da ih ocjenjuje. Možemo ih ocijeniti gledajući na sve ili samo neke kriterije – ovisno o postavljenom zadatku (projektnom radu).

2. Nastava s izradom modela

U nastavku predstavljam primjer aktivne nastave u kojoj učenici koriste svoje znanje za prikupljanje podataka, njihovu analizu i prezentaciju, te kroz praktični rad iskazuju poznavanje pojmova i zakonitosti. Za svoj rad dobiju ocjenu.

Tijekom školske godine učenici izrade nekoliko modela i osposobljavaju se u planiranju, izradi, preciznosti, predstavljanju detalja, izradi legende. Na kraju školske godine ipak izrađuju model životinja koji ja ocjenjujem.

Nastavni plan kurikuluma u sedmom razredu osnovne škole predviđa, da će učenici upoznati osnovnu strukturu glavnih građevinskih vrsta životinja i moći će uspoređivati organske sustave kod različito građenih vrsta životinja i životinja, koje žive u različitim okolinama (Učni načrt, 2011).

Za postizanje ciljeva iz nastavnog plana organiziram nastavu tako, da nekoliko sati razgledavamo ostatke životinja svih građenih vrsta i žive životinje, koje uspijevam pronaći u prirodi, a sljedeća dva mjeseca obrađujemo organske sustave.

Nakon obrade svih organskih sustava slijede četiri sata za povezivanje obrađenog gradiva (ili tako zvanoj integraciji) i izradi životinjskog modela.

Učenicima kažem, koji je njihov posao za naredna četiri sata i koji su kriteriji uspješnosti.

Svaki učenik na papirić napiše ime jedne životinje. Životinje moraju biti predstavnici različito građenih vrsta. Njihove prijedloge pregledam i eliminiram one, koje se ponavljaju jer želim, da učenici prave različite modele životinja.

Učenici se na temelju prijateljstva dijele u parove. Svaki par izvlači iz kutije ime jedne životinje.

Zadatak svakog para je, da za životinju koja mu je dodijeljena ždrijebom, pripremi zapis, u kojem predstavi sve organske sustave (respiratornu, gastrointestinalnu i vrstu hrane koju životinja jede, izlučni trakt, transportni sustav, motoriku i načine kretanja, konstrukcijo tijela, živčani sustav i osjetila, reprodukcija, životinjski prostor i pronađe nešto zanimljivo o životinji), izradi model živoimagetinje i uz njegovu pomoć predstavlja životinju, kao što je evidentno na slici pod brojem 1.

Slika 1. Predstavljanje morskog ježa uz pomoć modela

Slijedi posjet školske biblioteke, gdje učenici traže potrebne informacije. Za pripremu teoretskog dijela prezentacije potrebna su im dva školska sata. U pronalaženju informacija pomažu si sa znanjem, kojeg su stekli u razredu, sa udžbenicima i knjigama o životinjama. Učenicima, koji su slabiji čitatelji pomažem u čitanju literature i traženju podataka.

Kad ispisuju sve potrebne podatke, pregledavam im zapis i preporučujem ispravke.

Na sljedećem blok satova prirodne znanosti prave model, koji im kasnije pomaže u prezentaciji. Model mora biti trodimenzionalan, veličine otprilike 30 cm i izrađen što je točnije moguće. Više detalja nego što model ima veću pomoć je u prezentaciji. Pomoću modela dabra (slike 2 i 3) prikazali su kosu i njenu unutrašnjost.

imageimage
Slika 2. Model dabra vani                Slika 3. Model dabra iznutra

Od kuće moraju donijeti materijal i alate, koji će im biti potrebni za izradu. Već u startu moraju imati i ideju o tome kako će izgledati model. Materijal mora biti otpadna ambalaža ili prirodni materijal, jer želim da štite okolinu, a ne da kupuju dodatne nepotrebne stvari, smeća.

Ispada, da mnogo učenika tek u ovom trenutku dobiva stvarnu predodžbu o životinji. Npr. na uvodnom satu pokazala sam učenicima kokon sa mladim paukovima i vrhnji sloj stare kože od pauka ptičara. Pažljivo su mu prebrojali noge, promatrali smo odakle rastu noge. Kada sam se bavila sustavima organa, ponovno sam ih upozorila na broj nogu kod paukova i na podjelu tijela na dva područja tijela, i kada su pripremali prezentaciju, to su sami zapisali. Svjesni su postali tek prilikom izrade modela. Napravili su pravi broj dijelova tijela, a noge su “izrastale” iz stražnjice. Tek kad sam su imali pred sobom model, upitala sam ih, dali bi možda nešto popravili, oni su tada shvatili, da paukove noge nisu na pravom mjestu.

Prije izrade modela za ocjenu, oni vježbaju izradu modela za druge sadržaje. Ovi se modeli ocjenjuju uz pomoću tabele 1, koja je pojednostavljeni oblik tabele za procjenu modela. Svaki učenik procijeni vlastiti model i model drugog učenika. Uz procjenjuju modela konsolidiraju nastavno gradivo, a ja provjeravam njihovo znanje, jer sam im dopustila da procijene model od drugih učenika iz razreda, koji predstavlja nešto drugo za razliku od njihovog modela. Na primjer: učenik napravi model biljne stanice, a procjeni model životinjske stanice – tako mogu provjeriti poznavanje obadvije stanica.

imageTablica 1. Primjer tabele koja pomaže učenicima za procjenu modela

Za procjenu rada učenika pripremila sam deskriptore koji će mi pomoći kod ocjenjivanja. Prilikom ocjenjivanja obično koristim kriterije navedene u tabeli 2.

imageimageTablica 2. Opisi prema kojima ocjenjujem pripremu, proizvodnju i prezentaciju modela

3. Zaključak

Kad sam se prvi put odlučila za izradu modela, nisam bila sasvim sigurna, da će to biti moja stalna praksa. Posebno me brinulo vrijeme koje će učenici provesti izrađujući modele. Nisam bila sigurna, dali će imati svu potrebnu opremu sa sobom. Bila sam zabrinuta, hoće li uopće znati napraviti model. Međutim, moj se strah pokazao neutemeljenim već nakon prvog pokušaja. Učenici su bili disciplinirani u razredu (slika 4), znali su što žele raditi i kako, i imali su sa sobom sve što im je potrebno. Inovativniji đaci pripremaju modele, koji čak pokazuju i neke životinjske aktivnosti (npr. Sipa koja ispušta tintu). Mislim, da je izrada modela za studente izuzetno važna, jer i druge sposobnosti učenika također dolaze u prvi plan. U ovome se mogu dokazati učenici koji se teško dokazuju u frontalnoj nastavi. Izrađivanjem modela jačaju se ručne vještine i inovativnost učenika.

imageU takvoj nastavi se iznova potvrđuje stara kineska poslovica, koja kaže: ” Što čujem zaboravim, što vidim zapamtim, što radim, znam.”

Slika 4. Uronjeni u posao