Značaj dramske aktivnosti u školi

petra_SS

Petra Sedmak Strle

Sažetak

U ovom ću članku predstaviti kako razvijamo i jačamo kreativnost učenika kroz dramske aktivnosti. Aktivnosti koje provodimo s učenicima unutar dramske skupine naime stavljaju u prvi plan sudjelovanje, interese, darovitost i talent svakog pojedinog učenika te mu tako daju mogućnost za razvijanje kreativnosti, inovativnosti i kritičkog razmišljanja. Mislim da je kreativnost u školi zaista prečesto zanemarena, a s druge strane ona je u životu vrlo važna. Tijekom provedbe proširenog programa zajedno s učenicima stvaramo »prostor« za razvoj mašte kao vještine, jer nas samo to vodi po putu do našeg cilja, do kreativnosti.

Ključne riječi: dramska igra, kreativnost, razvijanje vještina.

Uvod

Prošireni program u sklopu kojeg provodimo produženi boravak za učenike temelji se na zajedničkim društvenim vrijednostima, načelima i ciljevima osnovnoškolskog obrazovanja te stručnim i konceptualnim polazištima. Rad na području proširenog programa vođen je specifičnim pedagoškim principima, koji u prvi plan procesa učenja postavljaju učenika, povezivanje, suradnju i timski rad te potiču kreativnost i inovativnost. Provedbom proširenog programa stručni radnici želimo među ostalog također osigurati poticajno, inkluzivno, kreativno i sigurno okruženje za učenje, igru, druženje i opuštanje nakon provedbe obveznog programa. Principi i ciljevi ovog programa omogućuju nam da teatar u školi nije, kao što to kaže Helena Korošec (2010:1) »samo curica koja tapće nogama i koja povremeno za vrijeme satova slovenskog jezika pronađe svoje mjesto u čitanju dramskih tekstova i čija se uloga tamo često završava«, već je to izazov današnjeg vremena u tome, kako tradicionalno obrazovanje proširiti na razvoj kreativnosti te svijesti pojedinca kao jedinstvene osobe i kao dijela jednog društvenog okruženja (Korošec 2010:1).

Predstava je zabava

Pod nazivom Predstava je zabava djeluje raznolika skupina učenika u dobi od devet do jedanaest godina koja se bavi kreativnim kazališnim aktivnostima u sklopu proširenog programa.

Aktivnosti su osmišljene tako da učenici jačaju i razvijaju izravne perceptivno-iskustvene sposobnosti, estetska iskustva, interese, maštu, kreativnost i inovativnost. Jedan od ciljeva kazališnog stvaralaštva jest uspostavljanje ravnoteže između djetetovog razumijevanja čiste fakultativne igre i njegovog odnosa do kazališta kao formiranog medija. Cilj mentorskog rada je razvijanje djetetove kreativnosti i uspostavljanje opuštenog i suradničkog okruženja. Dakle ne radi se samo o režiranju vlastitih ideja, već također za dodavanje kazališnih komponenti u dječju igru (Korošec 2007,119). Svoj rad sam osmislila idejom da dramsko obrazovanje ne znači samo stvaranje predstave, već je to priprema njenih sudionika – učenika da se opuste i da im dramatizacija možda može pomoći u upoznavanju sebe i drugih (Korošec 2004).

Vježbom do savršenstva

Bez obzira na to s kakvim sam se vizijama i ciljevima upustila u izazov mentorstva novoformirane dramske skupine, učenici su već u samom početku imali pred očima samo jedno, a to jest predstava s kojom će se publici predstaviti kao glumci na pozornici. Svjesna sam da je priprema i uprizorenje predstave za učenike izuzetan doživljaj, jer tijekom rada upoznaju proces i karakteristike kazališne predstave, razvijaju osjećaj za uprizorenje i improvizaciju te jačaju sposobnost pažnje. Međutim, u ostvarivanju ovog dugoočekivanog cilja, prvo je potrebno dati prednost aktivnostima kroz koje učenici (ne-)svjesno razvijaju sposobnost izražavanja mimikom, gestikulacijom, pokretom i govorom u prostoru pozornice. Pri tome imam na umu vježbe zagrijavanja, povezivanja i izražavanja. U nastavku ću predstaviti one koje su učenici najradije izvodili.

Vježbe zagrijavanja: Pretvorite se
Učenici se podjele u parove ili po tri u skupini, a učitelj daje upute u što se moraju pretvoriti, npr.: »Pretvorite se u kućanski aparat«. Zatim pojedini par/skupina (prije toga zajedno se još dogovore o načinu predstavljanja) predstavlja zadatak tako da pokretima ili glasovnim izražavanjem prikaže svoju ideju, dok drugi učenici pogađaju u što su se pretvorili.

Vježbe povezivanja: Prenesite dalje
Jedan od učenika pokaže i »daje« svoj pokret/pozu/zvuk/mimiku lica učeniku kojeg sam odabere, a odabrani učenik ponovi za njim te sam na isti način daje dalje. Postane jako interesantno ako prvi učenik npr. svom zvuku doda još pokret ili mimiku, pa tako mora onaj koji to prima što pravilnije ponoviti, a sljedeći improvizator možda tome doda još nešto svoje, itd.

Vježbe izražavanja: Kako?
Učenici su najčešće izrazili želju po vježbama s didaktičkim kartama Kako? (Schmidt 2008) u kojima se radi o uživljavanju, empatiji, prepoznavanju značenja pokreta i gestikulacije drugih ljudi, jer riječi ponekad mogu sakriti istinu, ali govor tijela nikad. Kod ove vježbe učenik odabere kartu, na kojoj piše na koji način (npr. zanosno) treba drugi učenik nešto uraditi, a učitelj odredi što treba uraditi (npr. treba prenijeti predmet s jednog stola na drugog). Izvođenjem ove vježbe učenici su na razigran način postali zaista dobri promatrači i interpreti u stvaranju na različitim područjima. .

Crvenkapica i rođendanski kaos

Kroz prethodno spomenute vježbe uspjela sam upoznati »glumce« u tolikoj mjeri da smo mogli započeti pripremu predstave koja odgovara njima. Odabrala sam dramatizaciju nepoznatog autora, u kojoj nam likovi pokazuju da postoje djeca koja se znaju družiti i igrati bez moderne tehnologije. Tako se jednom prilikom, kad roditelji nisu kod kuće, okupe i odluče da će odglumiti bajku o Crvenkapici. U tom sadržaju smjesta sam prepoznala priliku gdje će učenici moći ispreplesti dječju razigranost, jednostavnost, originalnost i maštu. Predstava mi se činila kao dobar izazov za mene in učenike. Moja su se predviđanja nakon predstave pokazala više nego točna, jer su učenici svojom autentičnošću na pozornici gledateljima dočarali pravu kazališnu predstavu. Odaziv koji su dobili od publike ostavio je na njima veliki dojam, što nesumnjivo pozitivno utječe na njihov razvoj samopouzdanja.

Učenici su tijekom godine zaista napredovali u mašti i kreativnosti, jer nakon prvih susreta, kad su još bili suzdržani i trebalo im je mnogo ohrabrenja, postajali su sve samostalniji i kreativniji. Budući da su mi često pričali u koji lik bi se htjeli transformirati na pozornici, kakvi dramski događaji i kakvi zapleti im se sviđaju, kakav kostim žele odjenuti… oblikovala sam dramski tekst prema njihovim željama. Svatko od njih dobio je upravo onu ulogu koju je sam smislio. Na kraju su za dramatizaciju sami izmislili i naslov – Rođendanski kaos. Rezultat njihove participacije u oblikovanju dramatizacije bio je nevjerojatan. Brzo su zapamtili tekst i bez problema su se uživjeli u lik i zbivanje. Učenici su bili doista predani, zato su se još osobito osjećali uskraćene, kad nam je izvanredna situacija u vrijeme proglašenja epidemije u Sloveniji spriječila nastup.

Zaključak

Mislim da je važno da učenici odaberu tečaj drame kao nešto u čemu će i dalje ispunjavati i nadograđivati svoje znanje te će tako pomoću učitelja sami sebi postaviti individualne ciljeve i planirati radne strategije, s kojima će moći postići te ciljeve. Uz odgovarajuće i stalne povratne informacije učitelja ili drugova iz razreda učenici znaju gdje su, što već znaju i što bi još željeli znati. Logična posljedica takvog pristupa su svjesnost i odgovorno ponašanje, koji se temelje na vlastitoj želji, interesu i stalnoj samoregulaciji. Mentorstvo dramske skupine može biti prekrasno iskustvo za učitelja, omogućavajući mu da se profesionalno i osobno razvija, no ponekad mora biti spreman napustiti svoju zonu komfora i prepustiti se intuiciji, kako bi mogao otkriti dimenzije svoje i dječje kreativnosti. Svjesna sam da ne obrazujem buduće glumce, ali ipak nastojim da pomoću aktivnosti povezanim s kazališnom igrom pomažem razvijati maštu, snalažljivost, osjećaj za prezentaciju i promatranje, smisao za estetiku, a također i etičku prosudbu (Ahačič 1977: 37).Želim da sve što učenici doživljavaju kroz dramske aktivnosti doprinese njihovom društvenom, emocionalnom i intelektualnom razvoju te im ujedno omogućuje razumijevanje kazališne umjetnosti.

Literatura

  1. Ahačič, D. (1977). Gledališka vzgoja. Izhodišča in cilji, prvi del. Ljubljana: Univerzum.
  2. Korošec, H. (2004). Simbolna igra z lutko – način komunikacije v razredu. Magistrsko delo. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta.
  3. Korošec, H. (2007). Gledališče – medij za učenje in poučevanje ter otrokov celostni razvoj. Sodobna pedagogika, 58/1, str. 110-127.
  4. Korošec, H. (2010). Novo razumevanje vloge gledališča v vzgoji in izobraževanju. Dostupno na poveznici: https://takatukateam.wixsite.com/konferenca/helena-koroec-2. Pridobljeno junij 2020.
  5. Schmidt, G. (2008). Kako? Didaktične kartice. Dostupno na poveznici: http://www2.arnes.si/~gschmi/studenti/KAKOpdf/KAKOKNJIGA.pdf Pridobljeno junij 2020.