Lutka – odličan medij za komunikaciju

natasa_cupeljic

Nataša Čupeljić

Sažetak

Između učitelja i učenika, lutka je odličan medij za komunikaciju. Lutka u djeci budi snažne emocije jer djeluje kao posrednik u komunikaciji i na taj način poboljšava međuljudske odnose i može pružiti opušteno ili dinamično funkcioniranje u učionici. Lutka je sredstvo koje učitelju olakšava razumijevanje učenika, prepoznavanje i uočavanje njegovih emocija, problema s kojima se suočava.
Lutka koja govori engleski jezik igra posebnu ulogu za učenike. Uz lutku, učenici nesvjesno uče nove riječi, strukture rečenica i kreću prepreke govoru stranog jezika. Trenutak kada učitelj animira lutku glasom i pokretima, izaziva učenike da spontano iskuse verbalnu i neverbalnu komunikaciju između učenika i lutke. Učenici koji nemaju širok vokabular ili su na neki drugi način nesigurni, lakše će i bolje razgovarati s lutkom nego s učiteljem.

Ključne riječi: lutka, komunikacija, engleski jezik, učenici i učitelj.

Uvod

“Što više znate, više vrijedite”, izreka je koja se primjenjuje kada govorimo o učenju i poznavanju stranih jezika. Čuvanje i promocija višejezičnosti jedno je od temeljnih načela Europske unije. Preferirana formula za jezične vještine je 1 + 2; svaki Europljanin trebao bi savladati svoj materinji i dva strana jezika. Jedan od njih trebalo bi, naravno, biti engleski, a drugi, primjerice, jezik susjedne zemlje, drugi europski ili svjetski jezik. (Jazbec, Oštir, Dnevnik 2009) Učenjem stranog jezika djeca se mogu susresti vrlo rano. Bilo putem televizije, glazbe, ili ih roditelji upisuju na kurs stranog jezika. U posljednje vrijeme prilično je popularan jezični tečaj Helen Doron, koji bi trebao biti prikladan za djecu od 3. mjeseca starosti nadalje. Osnovna ideja temelji se na uvjerenju da je učenje stranog jezika najučinkovitije kada ga sistematski učimo na prirodan i spontan način – baš kao i materinski jezik. (Doron, 2013). Učenje engleskog jezika već nude mnogi vrtići, a djeca osnovne škole susreću se s engleskim jezikom u izbornom predmetu u prvom razredu. U odjelu produženog boravka, gdje predajem dva puta tjedno, odlučila sam začiniti određene sate lutkom koja govori engleski jezik. Učenici su dobro reagirali na lutku i dobro je primili, jer to vide kao prijatelja u igri, oponašajući ga, što je odlično za učenje stranog jezika, engleskog.

Lutka u razredu – odličan medij za komunikaciju

Svaki novi susret sa novim učiteljima može biti vrlo stresan za učenika. Svaki učenik treba vremena da se navikne na novog učitelja, upozna novo okruženje za učenje i stekne učiteljevo povjerenje. Lutka je alat koji učitelju pomaže u ovom kognitivnom procesu. Nakon određenog vremena, kada se “led razbije”, učitelj može pohvaliti učenika s lutkom, razgovarati, stvarati, oblikovati odnose, utješiti učenika … Lutka je učitelju od velike pomoći u postavljanju granica, stavova, mišljenja, pravila i normi. (Majaron, 2000)

Svrha korištenja lutaka na engleskom u odjelu produženog boravka nije samo učenje engleskog jezika, nego i nesvjesno ponavljanje i konsolidacija onoga što su se naučili na nastavi engleskog tijekom redovnih nastava, kako bi se potaknula kreativnost kroz igru ​​i izražavanje osjećaja. Najmlađa djeca osnovne škole već žive u “čarobnom svijetu” (Cvetko, 2010), gdje je sve moguće. Njihova se spontana igra ne podudara s ‘stvarnim’ svijetom, što se odražava na njihove proizvode koje karakteriziraju nelogičnost i nepravilnost. Lutka kombinira elemente stvarnog i nestvarnog svijeta, pa je posebno vrijedna jer jača djetetove emocije, empatiju i razvija socijalne vještine (Majaron, 2017). U rukama učitelja lutka je prijateljska, razumljiva, umiruje učenike u različitim stresnim situacijama, doprinosi boljoj socijalizaciji grupe, upoznaje djecu s novim temama i sluša ih (Majaron i Korošec, 2006).

Primjer dobre prakse

Tijekom lekcije produženog boravka svaki je učenik sastavio svoju lutku. Lutka koja govori engleski jezik napravila je i svoju lutku. Promišljenim pristupom pravljenju lutke svaki je učenik stvorio svog krajnjeg partnera za učenje, prijatelja. Sve upute za izradu diktirale su lutke učitelja engleskog jezika. Učenici nisu imali većih poteškoća u razumijevanju, ali ako su imali pitanja, uvijek su se obraćali učiteljskoj lutki.

Cilj je, pored samog proizvoda, da učenici dvosmjerno komuniciraju na engleskom jeziku, koriste nove riječi i steknu praktičnu lekciju o nesavršenosti koja nastaje zbog pogrešaka u izradi lutke.

Izradom vlastite lutke učenici su mogli brzo primijetiti da ideja o tome kako su lutke sazrele u njihovim mislima nije isto kao ono što su napravili svojim rukama. Međutim, njegova je lutka bila posebna za svakog učenika, jer je to sam napravio prvi put. Za neke krajnji proizvod nije bio “ispravan”, jer neki od učenika nisu razumjeli upute ili ih jednostavno nisu slijedili. Tako su izrezali rupu za usta, iako je bilo upućeno da naprave liniju. U ovom se trenutku podsjećamo da su sve upute dane u engleskom jeziku.

Pogreška je ključna za cijeli postupak izrade. To je postignuto uz pomoć lutke koja govori engleski jezik, koja je također sama napravila svoju lutku i imala s njom dosta problema. Učeći i sklapajući, oni su lutku doživljavali i prihvaćali kao svoju razrednicu, a ne kao učitelja koji daje upute.

Zaključak

Učenje engleskog jezika treba biti zabavno za učenike, pa je važno da nastavnik u poučavanju koristi odgovarajuće metode poučavanja. Nastava engleskog jezika najmlađim osnovnoškolcima stoga bi se trebala odvijati kroz pjevanje, ples, slikanje, čitanje bajki i lutki.

Lutka koja govori engleski jezik može biti stalni pomoćnik učitelja ili zvijezda u učionici koja povremeno zamjenjuje učitelja. Učenici se vezuju za lutku, vole je i vjeruju joj. Učenici se ne srame lutke, jer s njom razgovaraju tijekom cijele igre i govore joj samo engleske riječi. Dakle, govor engleskog jezika postaje sve ruteniji za učenike, jer oni postaju opušteniji sa svakim posjetom lutki. Lutka može učiniti bilo što, jer nije ograničena ničim. Ima čarobnu moć koja omogućuje djetetu da iskorači iz stvarnog svijeta i izgubi se u svijetu mašte u kojem nema straha, stida, stranaca i nevolja.

Dakle, ima li smisla upotreba lutaka na engleskom jeziku? Pitanje koje bi trebalo biti retoričko.

Literatura

  1. Cvetko, I. (2010). Veliko malo prstno gledališče, Radovljica: Didakta.
  2. Doron, H. (19. 3. 2013). What is different about the Helen Doron English method in comparison to competitors?, https://www.youtube.com/watch?v=KQX_UdsG4qQ (pridobljeno: 11. 5. 2020)
  3. Jazbec S., Lipavic Oštir A. (4. april 2009). Otroci in učenje tujih jezikov, Dnevnik: https://www.dnevnik.si/1042256984 (pridobljeno: 10. 5. 2020)
  4. Majaron, E. (2017). Vera v lutko. Razmišljanja o lutkovni umetnosti. Ljubljana: Mestno gledališče Ljubljansko.
  5. Majaron, E. (2000). Lutka – pomočnica našega svagdašnja. Split. Dječji vrtić Marjan.
  6. Majaron. E., Korošec H. (2006). Otrokovo ustvarjanje z lutkami. V Borota B., Geršak V., Korošec H. in Majaron E. (ur.). Otrok v svetu glasbe, plesa in lutk. Koper: Pedagoška fakulteta Koper.

Nastava na daljinu – problem ili izazov

petra_jesih

Petra Jesih

Sažetak

Svaki učenik jest individuum. Djeca u osnovnoj školi svakodnevno suočavaju se s različitim zahtjevima na obrazovnom, socijalnom, motoričkom, bihevioralnom, emocionalnom i vještinskom području. Svaki učenik ima svoj način kako sve to radi. Pojedinci su samostalni i uspješni, imaju potporu roditelja i ostalih članova obitelji. A postoje i oni drugi koji nemaju nikoga koji bi radio sa njima i ostanu sami sa svojim izazovima. Svima, a najviše ovim drugima, u trenutačnoj situaciji kad imamo nastavu na daljinu možemo pomoći mi, učitelji.

Ključne riječi: učenje, nastava na daljinu, tehnologija.

1. Uvod

Učiteljica sam razredne nastave koja sam se kao i svi ostali prvi put snašla ispred izazova “kako početi s nastavom na daljinu?”

Uvijek postoje dvije mogućnosti: ili postati frustrirana učiteljica jer neću učiti na stari već znani način ili naći različite oblike, kako s IKT tehnologijom početi učiti na daljinu. Biti učitelj nije jednostavno, pogotovo ne u ovim danima. Ali trebamo ostati smireni, strpljivi i samopouzdani. Lakše bi bilo ostati u nekim tradicionalnim, starim okvirima i raditi kao što smo prije. Ali sada je vrijeme za promjenu.

2. Izazov

U ponedjeljak, 16.3.2020 počeo je moj izazov nastave na daljinu. Svim roditeljima i učenicima preko telefona poslala sam moj telefonski broj, e-mail adresu i aplikaciju Viber. Zajedno smo napravili razrednu grupu i tako počeli komunicirati. Na internetsku stranicu škole svako sam jutro u osam stavila zadatke pojedinačnog predmeta. Kod predmeta matematika počeli smo s dijeljenjem gdje je podroban opis postupka obavezan. Tražila sam najbolji mogući način da im to približim. Prethodno sam objašnjavanje gradiva snimila na telefon i slala im snimak putem aplikacije. Učenike, koji su imali probleme, nazvala sam i još jednom sve objasnila u video pozivu. Polako, strpljivo i uz visoku dozu optimizma svi su se naučili dijeljenje dvoznamenkastim brojem. Učenici su prvi tjedan svoje zadaće fotografirali i slali mi ih preko aplikacije Viber. Ja sam ih pogledala i svakome slala povratnu informaciju. U drugom tjednu poslužila sam se aplikacije Youtube. Snimila sam zadaće i slala ih učenicima da su me mogli i čuti i vidjeti. Stvorila sam mrežnu učionicu, napravila PowerPoint prezentacije, gdje su me mogli učenici i vidjeti i čuti. Tako sam pokušala motivirati i privući pažnju za učenje na poseban način. Naime, neki učenici nisu prihvaćali ovakav rad i teško ih je bilo motivirati da otvore program, slušaju me i nakon toga prave bilješke za učenje.

Obrazovanje i znanje veoma su važni. Potrebno je raditi, učiti se. Ali to nije sve. To je samo ishodište i temelj. Djeca trebaju usvojiti i vještine za cijeli život.

“Tvoje pravo obrazovanje počinje kad napustiš školu.”

Robert Kiyosaki

2. 1. Aktivnosti

U trećom tjednu nastave na daljinu realizirali smo Svjetski dan zdravlja. Učenici su pripremili zdrav doručak, snimili su se kako peru ruke i stvorili logotip Ostani kući. Zatim su vani pravili i vježbe budnosti. Svaki je bio kreativan na svoj način i na temelju iskustva posjedovao znanje i razvio kreativno mišljenje i maštu.

„Jedini način kako možete odlično raditi svoj posao je da volite to što radite. Ako to još niste pronašli, nastavite tražiti. Nemojte se predati. Kao i sa svim stvarima koje se tiču srca, znat ćete kada ste ga pronašli. I, kao svaka dobra veza, postajat će sve bolje kako godine prolaze. Stoga nastavite tražiti dok ne pronađete. Nemojte se smiriti.“

Steve Jobs

Nedostajali su mi učenici , pa sam četvrti tjedan sa njima uspostavila kontakt aplikacijom ZOOM. Vidjeli smo se, pričali o događajima, kako su, a napravili smo i školski sat. Učenici su rješavali zadaće i bili zadovoljni jer su me mogli pitati ako nešto nisu razumjeli. Naša nastava još uvijek traje tako. Imamo nekoliko aplikacija i kanala, Viber, online učionicu, internetsku stranicu škole, e-mail, ZOOM, Youtube. Nakon rješavanja zadaće učenicima uvijek napišem povratnu informaciju, jer djeca trebaju znati koliko su uspješni kod samostalnog rada. Ja mislim da je to jedini i pravi način nastave na daljinu, jer učenici trebaju znati koliko i na kakav način trebaju još raditi da bi imali što bolje rezultate. A najbitnije je da vole raditi.

ZOOM videoSlika 1. Zoom video s učenicima

3. Zaključak

Kvalitetno obrazovanje nije sinonim za punu glavu činjenica i podataka. Svaki učenik ima svoju metodu: jedan će napisati pjesmu, drugi će se učiti napamet, treći će napraviti bilješke, neki će napraviti umne mape. Svaki će na svoj način doći do pojedinog obrazovnog cilja. Zašto ne?

“Tko traži cilj ostat će prazan kad ga uhvati, ali tko nađe put do tog cilja, uvijek će ga nositi u sebi.”

Nejc Zaplotnik

4. Literatura

  1. Košmrl, S. 2019. Srčni učitelj. Trbovlje: Založba 5ka

Erasmus+ projekti u OŠ Zlatar Bistrica

Učimo i dijelimo iskustva s partnerima diljem Europe za bolju budućnost

snjezana_kovacevic

Snježana Kovačević

Sažetak

Erasmus+ projekti su se u OŠ Zlatar Bistrica počeli provoditi školske godine 2019./2020. i riječ je o projektima Learning Outside-Vivid Exploration i School Permaculture Garden. U projektu LO-VE partneri zlatarbistričkoj školi su Španjolska, Portugal, Slovačka, Češka i Finska, a naglasak je na učenju izvan učionice i istraživačkom učenju. U projektu SPG5 naši su partneri iz Sjeverne Makedonije, Malte i Islanda, a učenici i učitelji educiraju se o permakulturi te uređuju školski vrt koji nam ujedno služi i kao učionica na otvorenom. Prva godina provođenja projektnih aktivnost je iza nas, a evaluacija je pokazala kako su i učenici i učitelji stekli nova znanja i iskustva te se vesele nastavku projekta ujesen povratkom u školske klupe.

Ključne riječi: Erasmus+ projekti, zdravi stilovi života, mobilnosti, suradničko učenje.

Uvod

U Osnovnoj školi Zlatar Bistrica školske godine 2019./2020. započeli smo s provođenjem dvaju Erasmus+ projekata: Learning Outside-Vivid Exploration i School Permaculture Garden. Prva godina provođenja projektnih aktivnosti uspješno je privedena kraju jer je realizirano sve što smo planirali. Projekt LO-VE promovira inkluzivno obrazovanje, aktivan način sveukupnog života učenika i učenje na otvorenom u suradnji s partnerima iz europskih škola iz Španjolske, FinIstraživanje o zemljama partnerimaske, Češke, Slovačke i Portugala dok projekt SPG5 promiče zdrav način života u suglasju s prirodom, ekologijom i čistim okolišem te organiziranje školskog vrta po načelima permakulture i održivosti. Projektni partneri u ovom projektu su, uz našu školu, iz Sjeverne Makedonije, Malte i Islanda.

Slika 1. Istraživanje o zemljama partnerima

Mobilnosti nude brojne mogućnosti za učenje i profesionalni razvoj

Koordinatorice projekta u zlatarbistričkoj školi su knjižničarka Snježana Kovačević, učiteljica razredne nastave Andreja Jertec i ravnateljica Jasna Kokot Pelko, a sudjelovale su u fizičkim mobilnostima posjetivši Maltu, Španjolsku i Finsku, u koju su u siječnju ove godine otputovali i naši učenici i stekli nova iskustva dok su europski učitelji u ožujku posjetili OŠ Zlatar Bistricu i proveli svoj radni tjedan u Hrvatskoj upoznavajući školu, kolege, učenike, educirajući se o eTwinningu, obišli su Poučnu stazu „Šumaricu“ u Zlatar Bistrici, ali su upoznali i ljepote i kulturu Hrvatskog zagorja posjetivši Muzej krapIzrada licitarskih srcainskih neandertalaca, Trakošćan, Park Znanosti u Oroslavju, a u Mariji Bistrici izrađivali su licitarska srca. To je bilo prvo takvo iskustvo za OŠ Zlatar Bistrica da ugosti europske učitelje i predstavi se kao škola domaćin u sklopu europskog projekta.

Slika 2. Izrada licitarskih srca

Erasmus+ projekti kao prilika za učenje o zdravim životnim stilovima

U sklopu projekta School Permaculture Garden u OŠ Zlatar Bistrica uređuje se školski Rad u školskom vrtupermakulturni vrt i educira se o permakulturi, o zdravoj prehrani i važnosti boravka na svježem zraku u čemu imamo pomoć i podršku stručnjaka. Učenici 3.b razreda sadili su i sijali biljke, uz pomoć učiteljice uređivali su gredice, a u vrtu se održava i nastava.

Slika 3.Rad u školskom vrtu

U projekt su aktivno uključeni učenici članovi Projektne skupine koji su u projektnim aktivnostima sudjelovali i za vrijeme održavanja nastave na daljinu. Naime, na platformi Yammer organizirana je virtualna učionica preko koje su učenici s koordinatoricom Snježanom Kovačević razmjenjivali poruke, materijale, dijelili sadržaje, rješavali zadatke i radili na planiranim projektnim aktivnostima oba spomenuta projekta, a bili su organizirani i virtualni sastanci s učenicima i učiteljima iz zemalja partnera preko virtualne platforme ZOOM i Google Meet. U sklopu spomenutog projekta do sada smo imali prilike naučiti puno o permakulturi, na mobilnosti u Maltu surađivati sa stručnjacima u tom području i razgledati permakulturne vrtove „iz prve ruke“, voditeljice projekta iz OŠ Zlatar Bistrica posjetile su maltešku partnersku školu i upoznale način rada u njoj te aktivnosti vezane uz permakulturno vrtlarstvo. U prvim projektnim aktivnostima učenici su istraživali o zemljama partnerima služeći se liteVrt na Maltiraturom iz školske knjižnice i online izvorima, aktivno su radili u školskom vrtu, razmjenjivali iskustva s učenicima iz Malte, Islanda i Sjeverne Makedonije preko platforme eTwinning, izradili video o našoj školi kako bi ju predstavili.

Sl. 4 Vrt na Malti

U projektu Learning Outside-Vivid Exploration voditeljice projekta posjetile su u studenom 2019. godine Malagu i naučile više o PBL pristupu poučavanju – projektnom učenju i njegovim fazama te upoznale kulturu tog dijela Španjolske, a s učenicima su u siječnju 2020. godine sudjelovale u mobilnosti u Finskoj tijekom koje su pobliže upoznale finski obrazovni sustav i saznale da finski učenici provode veliki odmor u trajanju od jednog sata vani, sudjelovale u stručnima usavršavanjima i radionicama, a učenici u radionicama robotike i programiranja, sviranja tradicijskog finskog instrumenta finske citre, učili kako se orijentirati u prirodi, kako učiti izvan učionice i to u finskim nacionalnim parkovima Haaltia i Linlo te stjecali nova znanja i iskustva. Po povratku u Hrvatsku, izradili su prezentaciju te su o aktivnostima i iskustvima s mobilnosti upoznali učenike i učitelje sudjelujući na Učiteljskom vijeću.

Finska škola Gesterbyn KouluPosjet nacionalnom parku Linlo
Slika 5. Posjet Nacionalnom parku Linlo      Slika 6 .Finska škola Gesterbyn Koulu

Tipična finska učionicaSlika 7. Tipična finska učionica

Virtualne umjesto fizičkih mobilnosti

Projektne aktivnosti provodile su se u velikom dijelu i na virtualan način kao što je razmjena i dijeljenje materijala preko platforme eTwinning, suradnja učitelja i učenika korištenjem obrazovnih digitalnih alata, virtualni sastanci, izrada multimedijskog materijala za tiskanje publikacije o rezultatima projekata, istraživački rad o zemljama partnerima i uređivanje Erasmus+ kutka u školi, radionice, aktivnosti projektnog učenja i drugo. Od ožujka ove godine, zbog pojave epidemije uzrokovane bolešću COVID-19, projektne aktivnosti provodili smo na virtualan način suradnjom i razmjenom materijala i znanja preko eTwinninga gdje smo kreirali TwinSpace naših projekata preko kojega surađuju učenici, učitelji, održavaju se webinari i virtualni sastanci, koriste se razni digitalni alati za suradnju, za kolaboraciju, razmjenu kao što je Padlet, Flipgrid, Linoit, Forum i dr. Učenici su i tijekom održavanja nastave na daljinu sudjelovali u provođenju projekta dobivajući i rješavajući zadatke jednom tjedno preko virtualne učionice Yammer. Bili su jako aktivni i motivirani u izradi videomaterijala, snimanja fotografija, digitalnih brošura i publikacija te tako dali svoj doprinos cjelokupnom projektu. Tijekom travnja i svibnja održani su virtualni sastanci sa spomenutim školama partnerima iz oba projekta u kojima su učenici razgovarali s vršnjacima na engleskom jeziku, predstavili svoje mjesto, školu, sebe, neke kulturne i povijesne znamenitosti, govorili su o tome kako provode slobodno vrijeme, što čitaju, kakvu glazbu slušaju, razmijenili su fotografije i video snimljene u vani, na igralištu, u vrtu itd.

Zaključak

Nakon prve godine provođenja projekata iskustva su nam pozitivna, a učenici su u evaluaciji naveli da je projekt ispunio njihova očekivanja i da bi i sljedeće školske godine voljeli sudjelovati u aktivnostima i mobilnostima. Možemo reći da škola sudjelovanjem u Erasmus+ projektima ima višestruku korist jer se stvaraju prijateljstva kako među učenicima tako i među učiteljima, razvija se dublje razumijevanje drugih kultura i školskih sustava, učitelji se educiraju i profesionalno razvijaju, koriste se moderne tehnologije u sigurnom okruženju i suvremene metode poučavanja te se na taj način pozitivno utječe na nove generacije učenika.

S trudom i dobrom voljom do izleta

u Minicyiti Ljubljana

tamara_krulec

Tamara Krulec

Sažetak

Važan dio odgoja je između ostalog to, da djeci približimo činjenicu, da nam nije uvijek sve dano na pladnju i da se za sve treba potruditi. Djeci možemo uštediti za neku igračku koju zaista žele, za izlet u tematski park, ili nešto drugo što je u današnje vrijeme atraktivno. Na taj upoznaju se da je za neko da je za ostvarivanje želje potreban trud, s čim će dobiti jasan pogled na značaj novca.

Ključne riječi: štednja, izlet, trud, dijete, Minicity, upoznavanje zanimanja.

Uvod

Djeca i odgajateljice vrtića Živžav smo se odlučili da u ožujku odvedemo djecu u posjetu Minicitya Ljubljana. Na tu ideju je došao jedan dječak koji je zajedno sa roditeljima posjetio ovaj zabavni park, te nam je sa veseljem pričao o svemu što je tamo doživio. Imaju zaista dobru igraonicu u kojoj upoznaješ zanimanja i to je bio prvi korak da si napravimo projekat. Napravili smo plan. Prvo smo u poseban notes zapisali koliko nam je novca potrebno. Odredili smo konačni cilj i postavili satnicu; koliko nam je vremenski potrebno da ostvarimo operativni cilj. Sve aktivnosti smo, naravno prilagodili starosnoj dobi djece.

S trudom do cilja

U studenom smo izradili didaktičke igračke koje smo u zamjenu za dobrovoljne priloge ponudili djeci i roditeljima. Izradile smo slagalice, memory kartice i različite instrumente. Za svaku igračku smo koristili prirodne materijale. U februaru smo organizirali Kino – dan. Djeca su izradila ulaznice, a odgajateljice su se potrudile da jedna od igraonica postane prava kino dvorana. Ispekli smo kokice, napravili ledeni čaj, a prikazali smo tada aktualni crtani film Minionsi. Pripremili smo plakate, prostirke u zamjenu za dobrovoljne priloge. Mart je bio rezerviran za priredbu, na kojoj su se djeca predstavila bakama, djedovima i roditeljima. Djeca su tom prilikom pokazala sve što rade i uče prilikom slobodnih aktivnosti.U pomoć su na priskočili donatori i sponzori, taman toliko da smo mogli ovu zanimljivu aktivnost realizirati.

Minicity

imageDošao je i taj dan, kada smo svoje želje i ostvarili. Autobusom smo se odvezli u Ljubljanu u kreativni dječji park Minicity. To je igraonica napravljena iz ulica, ceste, kuća i zelenog parka.

Timageu su male pekarne, banka, policijska i vatrogasna postaja te više od 40 tematskih prostora, u kojima djeca uz pomoć didaktičnih igara upoznaju različita zanimanja, a samim tim dobiju znanje o svakodnevnom životu. Sve ove navedene imageaktivnosti i još mnogo toga što smo vidjeli u ovom zabavnom oblikovali su stručnjaci iz oblasti pedagogije i psihologije u saradnji sa slovenskim gospodarskim i javnim institucijama koje se brinu imageza opremu u parku.

Tako su naša djeca uživala u upoznavanju zanimanja ( stomatolog, soboslikar, trgovac, pilot, graditelj….)

Iscrpljeni od sreće, oduševljeimagenja, uživanja i učestvovanja u različitim aktivnostima djeca su na putu prema kući zaspala..

Još nekoliko dana kasnije bili smo pod utiskom, prepričavajući sve što smo vidjeli. Ovaj izlet bio je ujedno i lijep uvod za zajedničku mjesečnu aktivnost – ZANIMANJA.

Zaključak

Ovim projektom naša djeca su se naučila sudjelovati, a prije svega kako je lako dostići cilj ako se potrude i ulože dosta vremena, ideja i ljubavi. Svako jednostavno sa svojim malim doprinosom napravi veliku stvar za zajednički cilj.

Zadovoljno dijete se osjeća poštovano, prihvaćeno i voljeno, a pored toga je stabilno dijete. Ako zaista želimo da postane takvo, dijete se mora osjećati sigurno.Takav odnos se ostvari između djeteta i odgajatelja, samo onda ako se odgajatelj usredotoči na djetetove potrebe. To znači da, odgajatelji mogu iz dječjih verbalnih i neverbalnih poruka prepoznati šta on zaista može i šta mu je potrebno. Isto tako, treba znati da odgajatelji mogu podupirati dijete i kod njegovih interesa i ciljeva , a koji su drugačiji od njihovih očekivanja, te da zaista moraju podupirati dječju različitost i individualnost.

Odgajatelji imaju veoma važnu ulogu u oblikovanju dječjeg pozitivnog samopouzdanja. Naime, dijete će voljeti i poštovati samo sebe, onda kada ljubav i poštovanje bude dobio od odraslih. Takvo dijete se neće bojati boriti za sebe,sudjelovati, povezati , cijeniti druge i voljeti sve oko sebe , a sa druge strane neće se bojati napraviti greške i isto tako popravljati ih.

Takvo dijete će biti sretno. Odrast će u sretnog čovjeka. Sa ovim projektom smo definitivno doprinijeli da se djeca osjećaju veoma važno i odgovorno. Osvojili su zacrtani cilj, a pri tome smo im ponudili potporu, usmjerili ih i pomogli im onoliko koliko su trebali.

Literatura

  1. Kurikulum za vrtiće. (1999). Ljubljana: Ministrstvo za školstvo i Zavod RS za školstvo.
  2. Kroflič, R., Marjanovič Umek, L., Videmšek, M., idr. (2001). Dijete u vrtiću: Priručnik i kurikulum za vrtiće. Maribor: Založba Obzorja.
  3. Minicity: Stečeno 27. 3. 2020 iz https://www.minicity.si/

Eksperimentalno učenje engleskog

tina_sabec

Tina Šabec,

Sažetak

Eksperimentalno učenje je većinom nazočno na predmetima znanosti i tehnologije, dok se na području učenja stranih jezika može naći manje primjera dobre prakse. Budući da vjerujemo da bi efekti eksperimentalnog učenja mogli biti jako dobri i u nastavi engleskog jezika, ovu smo metodu testirali u 5. razredu. Kombinirali smo različite metode: neovisni istraživački rad, skupni rad, razumijevanje čitanja, eksperimentalno učenje i eksperimentalni rad. Tema našeg eksperimenta bili su mjesečevi krateri. Već tijekom procesa stjecanja znanja iskustvo je bilo izuzetno pozitivno, a na kraju je, prema istraživanju velika većina učenika bila oduševljena drugačijim načinom učenja. Svakako ćemo koristiti iskustva stečena u ovom projektnom radu i u drugim razredima, kao i u bavljenju ostalim sadržajima učenja u ovom odjeljku.

Ključne riječi: eksperimentalna nastava, strani jezici, engleski jezik, mjesečevi krateri.

Uvod

Učestalo pitanje koje postavlja učitelj je- kako planirati različite oblike i metode učenja (uključujući eksperimentalni rad) , kako bi učenici tijekom njega stekli smislena interdisciplinarna znanja. U opisanom slučaju, riječ je o vezi između znanosti i stranog jezika. Budući da je eksperimentalno učenje do sada bilo malo prisutno u nastavi stranih jezika, željeli smo provjeriti kako će učenici prihvatiti ovaj oblik rada i kakvi će biti rezultati.
Učenici petog razreda sa kojim smo proveli eksperiment su vrlo znatiželjni, marljivi i kreativni. Ne treba im puno vanjskog poticanja za školski rad, pogotovo ako je to postavljeno malo drugačije, jer imaju visoko razvijenu unutarnju motivaciju, želju za stjecanjem novih znanja, za napredak i pohvale učitelja.

Jedro

U radu u nastavi oslanjali smo se na sljedeća teorijska polazišta, za koja smo pretpostavili da će imati pozitivan utjecaj na tijek lekcije:
Laboratorijsko-eksperimentalna metoda učenja rada omogućava intenzivnu mentalnu, emocionalnu i kreativnu provedbu aktivnosti učenika. Poseban je značaj u razvijanju radoznalosti, radne kulture i suradnje među ljudima. (Tomić, 2003)
Važno je da prilikom eksperimentiranja možemo samostalno i namjerno uzrokovati određene pojave koji se događaju u prirodi i u učionici. Otkrivajući zakonitosti ovog fenomena, promatramo i mijenjamo uvjete. (Cenčič i Cenčič, 2002)
Zadatak učitelja je upoznati učenike s planiranim promatranjem, objasniti svrhu eksperimenta, predstaviti korištene uređaje i potaknuti ih da predvide pretpostavke ishoda eksperimenta.

Faze eksperimenta logično slijede sljedećim redoslijedom: postavljanje pretpostavki, postavljanje problema, odabir varijabli, odabir uslužnih programa, postavljanje, planiranje izvršenja, provođenje i analiza mjerenja i provjeravanje pretpostavki.
Neki eksperimenti se mogu izvesti vrlo brzo i rezultati se dobivaju odmah, dok je za druge potrebno duže čekanje. Mlađi učenici su naklonjeni vidjeti rezultate odmah i naš eksperiment im je to omogućio. Kombinirajući promatranje i povezujući nekoliko varijabli, učenici su utvrdili odnose među njima.
Učitelj ima dvije mogućnosti prilikom eksperimentiranja: može eksperiment izvesti sam ili eksperiment prepustiti učenicima. U našem slučaju, učenici su eksperiment izveli sami, uz pomoć učitelja.

Tečaj lekcije:
1. U uvodnom dijelu lekcije učenici u skupinama čitaju različite tekstove o mjesečevim kraterima iz enciklopedija i internetnih izvora na engleskom jeziku. Dok su čitali, pripremili su izvatke o tome što su krateri, gdje ih nalazimo i što utječe na njihovu veličinu i oblik.
  2. Nakon toga slijedila je priprema potrebnog pribora za eksperiment: metalna tava, brašno, kakao, mrSlika 1amor, kuglice i kamenje raznih veličina. Sve riječi (pomagala i materijali) imenovani su na engleskom jeziku uz pomoć rječnika.

Slika 1. Pripreme za eksperiment,
imenovanje materijala na engleskom jeziku

3. Učenici su prvo stavili 3 centimetra brašna u metalnu tavu, a zatim ih posipali kakaom. Brašno je jezgra mjeseca, a kakao je kora.
4. Mramori, kugle i stijene raznih veličina, koji predstavljaju asteroide i komete koji se sudaraju s mjesečevom površinom, zatim su s raznih visina i uglova bacani u tavu.
  Tijekom eksperimenta, promatrali su kako visina, masa i kut “asteroida” utječu na veličinu i oblik “mjesečevih kratera”.

Slika 2Slika3
Slika 2 i 3: Stvaranje mjesečevog kratera

5. Na kraju su zapisali svoja otkrića u bilježnice i tijekom sljedećeg školskog sata dovršili razrednu izložbu u engleskom kutku.

Slika 4Slika 5
Slika 4. Mjesečevi krateri     Slika 5. Izložba u engleskom kutku

Zaključak

Učenici su tijekom procesa eksperimenta bili vrlo motivirani. Pažljivo su slušali upute jer su željeli da njihov pokušaj uspije. Vršnjačka suradnja u skupinama također je bila vrlo živahna i učinkovita. Učeniku slabijih sposobnosti za učenje je brzo pomogao vršnjak iz razreda, rad je bio ravnomjerno podijeljen i eksperiment je uspješno završen.
Eksperiment je učenicima bio zanimljiv jer je estetski privlačan i sadrži neke elemente drame.
Iskustvo stjecanja fonda riječi na stranom jeziku na nešto drugačiji način također je bilo pozitivno. Budući da su učenici čuli, vidjeli, osjećali i bili fizički aktivni u svakom trenutku, učenje je bilo prilagođeno vidnim, slušnim i kinestetičkim osobinama učenika. Tako se je novostečeni engleski fond riječi uspio još više usidriti u dugoročnom sjećanju učenika.
Nakon predavanja, velika većina učenika u upitniku ocijenila je da im je lekcija bila vrlo zanimljiva (95%), 5% je bilo zanimljivo i nije bilo zanimljivo nikome u razredu. Svi učenici i dalje žele slične sate u budućnosti, tako da ću definitivno u svoj individualni plan rada uključiti nekoliko sati posebnih oblika rada, uključujući eksperimentalne.

Literatura

  1. Cencič, M. in Cenčič, M. (2002) Priročnik za spoznavno usmerjen pouk. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  2. Kucljak, M. (2013) Eksperimentalno delo pri pouku predmeta Spoznavanje okolja v drugem razredu. Diplomsko delo. Maribor: Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta.
  3. Tomić, A. (2003) Izbrana poglavja iz didaktike. Ljubljana: Filozofska fakulteta, Center za pedagoško izobraževanje.

Izazovi odgoja net generacije

tomislav_cerinski

Tomislav Cerinski

Sažetak

U radu je prikazana podjela populacijskih skupina stanovništva dogovorno od strane demografa i prema istraživanju tržišta. Skupine se razlikuju prema specifičnim načinima razmišljanja i rada, s naglaskom na net generaciju i odgoj i obrazovanje iste. Istaknuta su specifična obilježja, način razmišljanja i izazovi koji su pred nastavnicima kako bi ih se što uspješnije poučavalo s obzirom na njihov brzi ritam života, višezadaćnost (multitasking) i drugačiji način doživljavanja učenja. U radu je prikazano više znanstvenih preporuka o učiteljskim/nastavničkim kompetencijama pomoću kojih se net generaciji može lakše pristupiti.

Ključne riječi: net generacija, obrazovanje, odgoj, suvremena nastava.
Key words: net generation, education, contemporary teaching.

Uvod

Dok je u prošlosti odgoj zapravo bio isključiva zadaća roditelja, u novije vrijeme dolaze sve veći izazovi potaknuti velikim utjecajem informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) (Krelja Kurelović i sur., 2013). Trenutno je upitno koliko se IKT tehnologije učinkovito i primjereno koriste u nastavi, a nastavnike koji teškom mukom poučavaju populaciju koja jako dobro koristi navedene tehnologije Prensky (2001) naziva digitalnim pridošlicama ili digitalnim imigrantima. Isti autor dodatno navodi da je otegotna okolnost tim nastavnicima način razmišljanja iz pred-digitalnog svijeta što može otežati učinkovitu komunikaciju s učenicima. Rijavec i sur. (2008) u svojoj knjizi navode da sve što nastavnici rade utječe na učenike, pozitivno i negativno, uključujući način rada, odnos prema učenicima, količinu izbora i kontrole koju učenici imaju, mogućnosti za rad i suradnju s drugim učenicima. Povezavši loše korištenje tehnologija kod nastavnika i učeničko praćenje rada nastavnika, može se doći do zaključka da učenici mogu izgubiti poštovanje prema nastavnicima zbog njihovog nesnalaženja sa, za njih, normalnim tehnologijama. U novije vrijeme nastavnik u autoritarnoj školi je dominirajuća ličnost, dok u demokratskim školama osim obrazovanja, nastavnik ima zadatak i odgojnog djelovanja na učenika (Sejtanić, 2016). Što trebaju napraviti nastavnici kako bi bili u korak s tehnologijama? Previšić (2007) ističe važnost osposobljavanja čovjeka za život i cjeloživotno učenje i obrazovanje jer to nije briga samo za vlastitu profesionalnu kompetenciju, nego je i poželjna razina opće kulture. Time nastavnici mogu biti u toku s novim tehnologijama koje im pomažu u poboljšanju produktivnosti i profesionalne prakse (Shahneaz, Akhter i Yasmin, 2014). Korištenje tehnologija i nastavi može biti vrlo korisno, ali se može postaviti i pitanje koliko je to dobra odluka ukoliko se nastavnici loše snalaze u korištenju istih.

Matijević (2017) navodi da je nemoguće ne učiti jer u svakom se životnom i školskom događanju pronađe prigoda za učenje i ujedno ne postoje učenici koji ne voli učiti, ali učenici ne vole prisilu na participaciju u scenarijima u kojima nisu aktivni. Benček i Marenić (2006) navode da je učenicima ocjena glavni motiv učenja. Od nastavnika se očekuje da nastavnici svojim načinom rada, svojim zalaganjem, primjerom ponašanja i stručnom osposobljenošću bude primjer, kako učenicima, tako i društvu općenito, te da nastavnik ima barem relativno visoke intelektualne sposobnosti (Sejtanić, 2016). Postoje velika očekivanja od nastavnika i njihovog načina poučavanja, koji se prema svim istraživanjima trebaju prilagođavati na nove generacije učenika s obzirom na to da učenici imaju sve veća očekivanja od nastavnika.

Prvi primjer odmaka od klasičnog načina učenja je pojam učenja na daljinu, o čemu postoje zapisi već u 18. stoljeću prema kojem je postojao oglas u Bostonu koji nudi obrazovanje iz stenografije pomoću dopisivanja, te se to smatra početkom dopisnog obrazovanja. Huzjak (2010) navodi da je 60-ih godina 20. stoljeća talijanska televizija emitirala radioemisije opismenjivanja, a s vremenom je učenje na daljinu odmaklo od dopisivanja te preko novih medija došlo do korištenja računala i interneta.

Internet radikalno mijenja i nastavnike, a uloga učitelja se mijenja od pedagoškog licem-u-lice na poučavanje bok-uz-bok pred ekranom (Breton, 2000., prema Rivoltella, 2002). Zbog nužnosti stalnog pronalaženja novih i različitih načina te rješenja na temelju sadržaja učenja, učenje mora biti poticano izvana, stvaranjem izazovnih i poticajnih situacija koje pozivaju na sudjelovanje (Matijević, 2013, 2014). Kako bi nastavno osoblje imalo veću ulogu, od velike je važnosti pronaći način kako aktivirati učenike u školi na elektronički način, karakterističan 21. stoljeću (Prensky, 2001). Sadašnje generacije tinejdžera vole sudjelovati u aktivnostima koji od njih traže raznolike zadatke, gdje nije samo sjedenje, slušanje i gledanje te vole sudjelovati i u raznim događanjima organiziranim izvan klasičnih školskih prostora (Matijević, 2017).

Klasifikacija populacijskih skupina stanovništva prema godištu rođenja

Svaka generacija stanovništva ima neke svoje osobine i specifičnosti, pa se u idućem dijelu spominje nekoliko različitih klasifikacija za pojedine generacijske skupine, ne univerzalne, ali dogovorene od strane demografa i istraživanja tržišta. Navedeni nazivi skupina koriste se kada se raspravlja o spektru populacijskih skupina.

Fernández-Cruz i Díaz, 2016; Generational Breakdown: Info About All of the Generations, 2016; Generations x, y, z and the orhers, 2018 klasificiraju populaciju stanovništva na sljedeći način:

  • · Tradicionalisti, tj. tiha generacija – rođeni do 1945.
  • Baby boomer generacija – rođeni od 1946. do 1964.
  • X generacija, osobe rođene između 1965. i 1976. godine, poznatije još pod nazivom „izgubljena generacija“, okarakterizirana velikim nivoom skepticizma
  • Y generacija – rođeni između 1977. i 1995. – rasno i etnički raznolika generacija, publika kojoj pomaže brzo širenje kabelske televizije, satelitskih programa
  • Z generacija – rođeni 1996. i kasnije – generacija koja koristi tehnologiju i zahtijeva prilagođena predavanja
  • Alfa generacija – poznatija kao „Google djeca“, očekuje se da su zdravorazumski, educiraniji te prevladava materijalizam
  • Oblinger (2005) daju malo drugačiji pregled generacija:
  • Stariji – rođeni do 1945. – odlikuje ih poštovanje prema autoritetu, angažiranost u društvenoj zajednici
  • Baby boomer generacija – 1946. do 1964. – karakterizira ih optimizam, dobre radne navike i odgovornost
  • Generacija X – od 1965. – 1982. – karakterizira ih nezavisnost, skepticizam
  • Net generacija – od 1982. – karakterizira ih odlučnost, optimizam, društveni aktivizam, ne vole pesimiste

Pojedini autori (Vojvodić i Matić, 2015) Y generaciju definiraju kao stanovništvo rođeno između 1980. i 2000. godine, dok drugi kao stanovništvo rođeno između 1980. i 1995. (Clemence i Shrimpton, 2017).

Net-generacije ne pamte život bez interneta ili nekog pametnog uređaja poput mobitela, tableta i sl. (Matijević, 2017). U literaturi se dodatno mogu pronaći i drugi nazivi za nove naraštaje učenika: Homo zappiens, digitalni urođenici/digitalni domaćini, net generacija, y-generacija, v-generacija (virtual), millennials (milenijalci), nano, Internet generacija, google generacija, screeneri.. (Fernández-Cruz i Díaz, 2016; Lisek i Brkljačić, 2012; Tapscott, 2009). Lisek i Brkljačić (2012:32) ističu da Homo zappiensi „predstavljaju naraštaj rođen s računalnim mišem u rukama i računalnim ekranom kao prozorom u svijet“. Net generaciji učenje predstavlja iskustvo, a znanja žele stjecati putem osobnog otkrivanja znanja koje će sami konstruirati, dok za obrazovanje smatraju da za cilj mora imati samo mogućnost da ih osposobi za oblik rada putem e-učenja (Vidaković, 2013). Ista autorica navodi da je za net generacije bitno imati specifično obrazovno okruženje, treba poznavati navike i potrebe učenika i pomoću novih i različitih obrazovnih metoda pokušati pronaći najbolji način za povezivanje s njima kako bi se ostvarili najbolji mogući rezultata.

Istraživanje koje je proveo Matijević (2017) pokazuje da novije generacije učenika, kada su upitane što su najviše upamtili iz školovanja, izjavljuju da je to istraživačka nastava u prirodnim predmetima. Zanimljivo je da vrlo malo učenika iste net generacije izjavljuje na atraktivnosti didaktičkih scenarija nastave informatike. Učenici su dodatno izjavljivali da žele više projektnih aktivnosti odlaska iz školske zgrade, poput terenske nastave, škole u prirodi, izleta, sportskih projekata..

Suvremena nastava je suprotna ex-catedra nastavi, s obzirom na to da postoji jako puno računalnih edukativnih programa za različite uzraste koji im omogućuju interaktivno učenje, vlastitim tempom (Krelja Kulenović, Vasiljević i Bodiš, 2013). U novije vrijeme također nije neobično da nastavnici s učenicima komuniciraju i izvan učionice, putem elektroničke pošte, raznih foruma, web stranica (npr. CARNet Loomen, Moodle..), te je stoga iznimno važno mlade generacije naučiti ispravno se služiti IKT tehnologijama i usmjeriti ih u pozitivne svrhe, ali i upozoriti na negativne strane tih tehnologija i posljedice pretjeranog korištenja (Krelja Kulenović i sur. 2013). „Igra identitetom koju mladi igraju u virtualnom prostoru izaziva različita mišljenja i stavove“ (Mandarić, 2012).

Kušić (2010) u svojem istraživanju ističe da Facebook za učenje koristi samo 9,6% od ukupnog broja korisnika te mreže, te da su učenici članovi grupa o pojedinim televizijskim serijama, sportu, pjevačima, ali upozorava i na članstvo u internetskim grupama, poput: “Jedva čekam da zvoni”, “Mrzim školu!”, “Mrzimo školu!”, “Gumica 2 kn, olovka 3 kn, dobiti 2 iz matematike, neprocjenjivo”, “Opet te mama glupog iz kuće pustila”, “Oni koji su bar jednom bježali od murije”..

Karakteristike

Studenti koji su računala počeli koristiti u ranoj dobi prikazuju veći opseg pažnje, nelinearno učenje, multitasking (izvršavanje više zadataka istovremeno) te učenje doživljavaju kao igru, uče tražeći informacije te upotrebljavaju maštu (Lisek i Brkljačić, 2012). Isto istraživanje navodi i da djeca kojoj je omogućeno korištenje računala postižu bolje rezultate na kognitivnim testovima te da računala služe kao dobro pomagalo koje potiče aktivno otkrivanje svijeta i omogućuje nadzor nad vlastitim učenjem (Haugland, 1992., Papert, 1980., prema Lisek i Brkljačić, 2012). Prensky (2001) navodi da se djeca rođena u novo doba lako prilagođavaju i uče i opiru se korištenju starog. Njih naziva digitalnim urođenicima, dok se oni koji nisu rođeni u digitalnom dobu, a koriste iste dio ili većinu tehnologija mogu zvati digitalnim imigrantima, tj. digitalnim pridošlicama. Net generacije pisanje bilješki smatraju staromodnim, te svaki oblik rukom pisanog izražavanja žele obavljati uz pomoć tehnoloških pomagala (Vidaković, 2013).

Komunikacija na društvenim mrežama često se prenosi i u svakodnevnu komunikaciju i posredno se koriste nove riječi (lajkati, bockanje) kojima se osmišljavaju i kratice u cilju ubrzavanja pisanja i komunikacije. Posljedica toga je zanemarivanje gramatičke i pravopisne vrijednosti izražavanja (Kušić, 2010). Ova generacija ističe se i slobodom, brzinom, fleksibilnošću, optimizmom, timskim radom, kolegijalnošću, znatiželjnošću, uživaju u trenutnim zadovoljstvima, te najbolje funkcioniraju kada su umreženi (Bilić, 2015; Prensky, 2001; Tapscott, 2009). Negroponte (1995) navodi da nema nikakvih rizika u pojmu „biti digitalan“ jer Internet nam nudi samo prednosti kao što su: više informacija, lakše komunikacije, više zaposlenosti, slobode i demokracije tj. bolji svijet za ljudsku zajednicu.

Osim što se net generaciju idealizira (Prensky, 2001), neki znanstvenici iskazuju pretjeranu zabrinutost te upozoravaju na probleme cyber-socijalizacije, ovisnost o internetu, porastu nasilja, kockanja i druge (Keen, 2007). Komunikaciju putem interneta ne smatraju opasnom, te ujedno ne vide ni prevelike probleme u pisanju netočnih i/ili uvredljivih podataka na Facebooku, pa 14.6% anketiranih učenika izjavljuje da su napisali neku laž o sebi, od čega je najčešća bila godine života (Kušić, 2010). Net generacija odavanje osobnih informacija na društvenim mrežama ne shvaća preozbiljno te nesvjesno ugrožava svoju privatnost (Vidak, 2014). Bilić (Willard, 1998., prema Bilić, 2015) klasificira i druga neprihvatljiva ponašanja mladih, poput nepoštivanja vlasništva, nepoštivanja samoga sebe, nepoštivanja drugih i nepoštivanja znanstvenih institucija. Tehniku „kopiraj-zalijepi“, tj. „copy-paste“ u izradi referata ili drugih radova bez navođenja citiranja posebno ističe veliki dio stručnjaka i daju preporuku da bi se učenike trebalo osvijestiti o posljedicama istoga i navođenja teksta kao vlastitog s obzirom na to da im u suprotnome dajemo poruku da je takvo ponašanje prihvatljivo (Hongyan i sur., 2007., prema Kulenović i sur. 2013).

Cyberbulling (Elektroničko zlostavljanje) je novi fenomen kojim se stručnjaci počinju baviti početkom 21. stoljeća, a pojam je pojašnjen kao nasilničko ponašanje na internetskim mrežama koji se služi elektroničkom poštom, sms porukama, web stranicama, društvenim mrežama. Tapscott (2009) u jednom dijelu knjige kritizira net generaciju gdje ističe da su oni „screenageri“, jer nemaju socijalne vještine ni vremena za sport i zdravlje, rade agresiju putem interneta (cyberbulling), agresivni su, nemaju radnu etiku te su loši zaposlenici. Mandarić (2012) navodi da je puno jednostavnije ozljeđivati drugoga skriven s druge strane ekrana, nego se suočiti frontalno.

Način odgoja

Nove generacije učenika preferiraju e-učenje, tj. učenje uz pomoć računalne tehnologije tj. učenje koje ima osobine učenja na daljinu (Huzjak, 2010). Net-generacija često kreira znanje iz neprovjerenih, nepouzdanih izvora poput Wikipedije (Keen, 2010., prema Bilić, 2015), te se govori o krizi profesionalizma, tj. vladavini neobrazovane rulje što može imati različite negativne posljedice u sustavu obrazovanja.

Velika greška kod nastavnika je kada oni sami misle da koriste moderne tehnologije pa u suvremenoj nastavi koriste isključivo „PowerPoint“ i tako imaju mišljenje da je to garancija uspješnijeg učenja od „klasične“ nastavne metode, tj. usmenog izlaganja (Matijević i Topolovčan, 2017). S obzirom na to da su naviknuti na brzinu u svim aktivnostima pripadnici net generacije ne dozvoljavaju pojavu nestrpljenja i dosade, te ih je nužno uključivati u zadatke i razne aktivnosti (Vidaković, 2013). Tapscott (2009) krivicu za nedostatak usredotočenosti net generacije pripisuje nastavnicima koji imaju dosadna i nezanimljiva predavanja. „Digitalne urođenike“ potrebno je dodatno educirati o neprihvatljivim ponašanjima tijekom nastave, kao što je npr. situacija kada se na nastavi informatike učenike nagradi igranjem računalnih igara, što za nastavnika nije vrijeme odmora od odgojno-obrazovnog rada (Krelja Kulenović, Vasiljević i Bodiš, 2013).

2011. godine UNESCO (2011:23) je objavio važan dokument za institucije s preporukama o IKT obrazovanju s tri nivoa kompetencija:

  • Razumjeti tehnologije i integrirati tehnološke kompetencije u kurikulum (tehnološka pismenost),
  • Korištenje tih kompetencija – za cilj ima produbljivanje znanja studenata, građana i radnog stanovništva i ciljem da primijene stečena znanja u školi za rješavanje složenih problema s kojima se susreću u stvarnome životu,
  • Stvaranje novih znanja – nastavnici ne bi trebali samo osmišljavati aktivnosti u učionici prema ciljevima nego i sudjelovati u razvoju programa unutar škole koji unaprjeđuju njihove ciljeve.

UNESCO (2011) predlaže kurikulumske ciljeve koje bi nastavnici trebali ostvariti prema modulima te su detaljnije prikazani u tablici 1.

Tablica 1. Ciljevi za nastavnike, prema UNESCO (2011).
image

Car (2013) u svojem radu zaključuje da je veliki izazov na pedagozima, nastavnicima i roditeljima da pokušaju razumjeti mlade i pripremiti ih za budućnost te kontinuirano integrirati vanjske utjecaje gdje je jako bitna teorija cjeloživotnog učenja. Bilić (2015) zaključuje da ne treba kriviti tehnologiju za probleme s novom generacijom, već da treba sagledati i odgajatelje (digitalne pridošlice) koji nisu pripremljeni za nove generacije. Kako bi se u prvome redu osposobilo nastavnike koji poučavaju djecu, nastavnike treba pripremiti već na nastavničkim fakultetima za nove scenarije i pitanja važna za školski život i djelovanje (Matijević i Topolovčan, 2017).

Zaključak

„Univerzalni“ recept poučavanja novih generacija učenika ne postoji, s obzirom na to da su svake godine učenici napredniji, te stoga treba neprestano primjenjivati druge, modernije i različite metode poučavanja. Shahneaz i sur. (2014) u svojem istraživanju zaključuju da se tehnologiju ne treba smatrati zasebnom cjelinom nego sastavnim dijelom poučavanja.

Metaforsko shvaćanje odgoja novih generacija navodi Gudjons (1994), govoreći o dva odgojitelja koje naziva „kipar“ i „vrtlar“. „Kipara“ opisuje kao osobu koja oblikuje odgajanika prema vlastitoj zamisli onoga što je prema njegovom shvaćanju odgoj, a „vrtlara“ promatra kao odgajatelja, tj. kao osobu koja stvara uvjete za razvoj i odgoj, gdje odgajanik postaje samostalniji.

Net generacije vrlo dobro prate nove tehnologije, ali nisu dovoljno dobro upoznati sa opasnostima koje vrebaju na internetu, te je nužan bolji odgoj, tj. netiquette (internetski bonton) koji detaljnije pojašnjava pravila i posljedice ponašanja na internetskim mrežama. Učitelji, „digitalni pridošlice“, moraju se potruditi oko pridobivanja učenika nove generacije, ali trebalo bi organizirati i radionice i razna predavanja kako bi se i učenike pokušalo „natjerati“ na prihvaćanje drugih načina rada i razmišljanja.

Literatura

  1. Benček, A. i Marenić, M. (2006). Motivacija učenika osnovne škole u nastavi matematike. Metodički obzori, 1(1), 104-117. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/11516
  2. Bilić, V. (2015). Načini učenja, online aktivnosti i ishodi odgoja net-generacije. U T. Gazdić-Alerić i M. Rijavec (Ur.), Istraživanje paradigmi djetinjstva, odgoja i obrazovanja (593-607). Zagreb: Učiteljski fakultet.
  3. Car, S. (2013). Adolescencija 21. stoljeća: društvena uvjetovanost, temeljne karakteristike i pedagoški izazovi. Pedagogijska istraživanja, 10(2), 285-292. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/129673
  4. Clemence, M. i Shrimpton, H. (2017). Millennial myths and realities. London: Ipsos MORI.
  5. Fernández-Cruz, F. J. i Díaz, M. (2016). Teachers generation Z and their digital skills. Media Education Journal, XXIV(46), 97-105.
  6. Generational breakdown: info about all of the generations. (2016). Preuzeto s The center for Generational Kinetics: https://genhq.com/faq-info-about-generations/
  7. Generations x, y, z and the orhers. (2018). Preuzeto s Social marketing: http://socialmarketing.org/archives/generations-xy-z-and-the-others/
  8. Gudjons, H. (1994). Pedagogija – temeljna znanja. Zagreb: Educa.
  9. Huzjak, M. (2010). Obrazovanje na distancu i e-učenje u likovnoj kulturi. Metodika, 11(20), 8-22. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/61529
  10. Keen, A. (2010). The Cult of the Amateur : How Today’s Internet Is Killing Our Culture. New York: Doubleday/Currency.
  11. Krelja Kurelović, E., Vasiljević, B. i Bodiš, S. (2013). Odgojna komponenta u nastavi informatike. Metodički obzori, 8(2013)1(17), 5-13. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/106245
  12. Kušić, S. (2010). Online društvene mreže i društveno umrežavanje kod učenika osnovne škole: navike facebook generacije. Škola i život, LVI(24), 103-125. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/63281
  13. Lisek, J. i Brkljačić, T. (2012). Tko nam to dolazi? Korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) i stilovi učenja kod novoupisanoga naraštaja studenata FER-a. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 55(3-4), 29-52.
  14. Mandarić, V. (2012). Novi mediji i rizično ponašanje djece i mladih. Bogoslovska smotra, 82(1), 131-149.
  15. Matijević, M. (2013). Multimedijska i konstruktivistička didaktika u učionici iz 19. stoljeća. U N. Hrvatić i A. Klapan (Ur.), Pedagogija i kultura (291-299). Zagreb: Pedagogija i kultura.
  16. Matijević, M. (2014). Učitelji, nastavnici i pedagozi između ciljeva i evaluacije u nastavi. Pedagogijska istraživanja, 11(1), 59-76.
  17. Matijević, M. (2017). Na tragu didaktike nastave za net-generacije. U M. Matijević, (Ur.), Nastava i škola za net-generacije (19-46). Zagreb: Učiteljski fakultet.
  18. Matijević, M. i Topolovčan, T. (2017). Izazovi i trendovi u multimedijskoj didaktici. Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Bjelovaru, 11, 87-99.
  19. Negroponte, N. (1995). Beeing digital. New York: Alfred A. Knopf.
  20. Oblinger, D. G. (2005). Educating the net generation. Washington: DC: EDUCAUSE.
  21. Papert, S. (1980). Mindstorms: children, computers, and powerful ideas. New York: Basic Books.
  22. Prensky, M. (2001). Digital Natives, Digital Immigrants. On the Horizon, 9(5), 3-6. Preuzeto 4. 1 2019 iz Edupoint, CARNet: http://edupoint.carnet.hr/casopis/40/clanci/3
  23. Previšić, V. (2007). Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Pedagogijska istraživanja, 4(2), 179-186. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/118322
  24. Rijavec, M., Miljković, D. i Brdar, I. (2008). Pozitivna psihologija. Zagreb: IEP d.o.o.
  25. Rivoltella, P. C. (2002). Internet i odgoj. Analiza pedagoških modela i smjernice za razmišljanje. Kateheza, 24(3), 265-280.
  26. Sejtanić, S. (2016). Stilovi rada nastavnika. Mostar: Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru, Nastavnički fakultet.
  27. Shahneaz, M. A., Akhter, S. i Yasmin, N. (2014). The impact of teacher and technology in class room. Journal of education and practice, 5(27), 79-82.
  28. Silov, M. (2007). Odgoj i teorija smisla. Odgojne znanosti, 9(1), 75-89.
  29. Tapscott, D. (2009). Grown Up Digital: How the net generation is changing the world. New York: Emerald Group Publishing Limited.
  30. UNESCO. (2011). UNESCO ICT competency framework for teachers. Pariz: Unesco. Preuzeto s https://unesdoc.unesco.org/ark:/48223/pf0000213475
  31. Vidak, I. (2014). Facebook, komunikacija 21. stoljeća. Praktični menadžment, 5(1), 48-52.
  32. Vidaković, M. (2013). Net generacija i e-učenje: savremena obrazovna revolucija. Digitalne medijske tehnologije i društveno-obrazovne promene, 3, 255-266.
  33. Vojvodić, K. i Matić, M. (2015). Online kupovni obrasci generacije Y. Market-Tržište, 27(2), 171-188. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/151320
  34. Vrcelj, S., Klapan, A. i Kušić, S. (2009). Homo Zappiensi – kreatori nove škole // Buduća škola – Škola budućnosti. U N. Potkonjak (Ur.), “будућа школа” (“Buduća škola”), Zbornik radova sa naučnog skupa, 2. dio (751-763). Beograd: Srpska akademija obrazovanja.