Razigrano učenje pismenosti

manca_moskon

Manca Moškon

Sažetak

Temeljni cilj školovanja je da se djeci u što poticajnijem školskom okruženju nude što bolji uvjeti za stjecanje što kvalitetnijeg znanja (Polak, 2008.). Učenje pismenosti predstavlja prvi korak do tog cilja, budući da je to proces učenja čitanja i pisanja. Stoga je učenje pismenosti vrlo složen proces koji moramo približiti djeci, ako želimo dobre rezultate.

Tijekom godina moje prakse utvrdila sam da je učenje puno učinkovitije ako se spoji sa igrom i kretanjem djece. Tada daje bolje rezultate. Učenici lakše prate i slijede nastavu.

U članku ću predstaviti primjer dobre prakse – kako preko igre učvršćivati velika tiskana slova –pisanje, čitanje, kako povezivati predmete (slovenski jezik, matematika, poznavanje okoliša i sport) te kako razvijati i jačati učenje putem suradnje među učenicima.

Ključne riječi: učenje pismenosti, pisanje, čitanje, igra, kretanje, učenje putem suradnje među učenicima.

1. Uvod

Učenje pismenosti znači da se učenike nauči čitati i pisati. Područje čitanja od velike je važnosti, jer su usvojena tehnika čitanja i razvijene sposobnosti razumijevanja pročitanog nužne za uspjeh i razvoj svakog djeteta u školi (Ropič, 1996).

Djeca svaki dan moraju preraditi/pročitati puno informacija. Stručnjaci stalno traže nove tehnike i metode za poboljšanje čitalačke učinkovitosti u djece i odraslih (preuzeto prema Ropič, 1996).

Učenje pismenosti je složen proces. Mi, učitelji, koristimo različite tehnike i metode koje nadograđuju i poboljšavaju tehniku čitanja učenika, povećavaju njihovu riznicu riječi i poboljšavaju razumijevanje kod čitanja (Ropič, 1996).

Početno čitanje i pisanje djeci se mora približiti na primjeren način. Iskustvo djeteta koje je dijete steklo u ranoj dobi, utječu na daljnji tijek njegovog školovanja (preuzeo prema Ropič, 1996.).

Kod čitanja i pisanja radi se o procesu. U prvoj fazi je izuzetno važno da djeca čuju glasove – da znaju odrediti prvi i zadnji glas i srednje glasove. Nakon toga određuju duljinu riječi – kratke ili dugačke riječi. Riječi rastavljaju na slogove i kasnije ih izgovaraju. A važne su i grafomotoričke vježbe – oblikovanje crta pomoću uzica, crtanje različitih crta, rezanje papira…

Dalje se učenici uče i imenovati slova, a i pokušavaju sami napisati slova odnosno oblikovati poteze slova. Istodobno se uče i čitati.

Puno razmišljam o tome kako da učenje čitanja i pisanja približim djeci. U procesu učenja pismenosti veliku ulogu ima i igra, kretanje i mašta. Uz igru, kretanje i uz pomoć mašte učenici puno lakše uče i brže pamte. Također je važno i učenje putem suradnje između učenika. Učenici koji već dobro vladaju čitanjem i pisanjem pomažu učenicima kojima je potrebno vodstvo, usmjeravanje i pomoć. Učenici mogu biti odlični motivatori.

2. Primjer dobre prakse

Nastavni sat koji ću predstaviti je prepletanje učvršćivanja poznavanja velikih tiskanih slova, igre, mašte, kretanja i učenja putem međusobne suradnje između učenika.

Sat učvršćivanja velikih tiskanih slova provodim tako da učenici usvoje sva slova, npr. u mjesecu svibnju.

Na početku sata pitam učenike da li se sjećaju zlatne ptice koja je prije određenog vremena na satu matematike ostavila gnijezdo sa zlatnim jajima (kinder plastična jajca). U jajima su bili računi. Kažem im da je tada zlatna ptica izgubila nekoliko jaja. Učenici po razredu traže zlatna jaja. Pronađena jaja donose u krug. Učenicima kažem da moramo utvrditi jesmo li pronašli sva jaja. A kažem im da nam je dobra vila napisala i nekoliko tragova. Dobri čitači pročitaju naznake.

Naznake:

IZGUBLJENIH JAJA IMA MANJE OD PET. IZGUBLJENIH JAJA IMA VIŠE OD DVA.

BROJ IZGUBLJENIH ODGOVARA JEDNOJ OD BROJKI IZ BAJKE.

KOLIKO PRAŠČIĆA NASTUPA U BAJCI S VUKOM? SJEĆATE LI SE BAJKE U KOJOJ SVAKI PRAŠČIĆ GRADI SVOJU KUĆICU?

KOLIKO OBOJENIH DIJELOVA IMA NA NAŠOJ ZASTAVI?

Učenici utvrđuju koliko ima izgubljenih jaja i jesu li pronašli sva jaja. Ako nisu, odlaze u potragu za njima.

U krugu dodirnem svako jaje i spoznam da je nešto unutra. Učenici utvrđuju što bi to moglo biti u jajima. Otvaram prvo jaje i razvrstavam slova. Pojedini učenici imenuju slova. Učenici iz spomenutih slova sastavljaju riječ. Na isti način sastavljaju i drugu i treću riječ. Pojedinci pročitaju riječi VJEŽBA, MAJSTOR, RAD. Riječi zapisujem na ploču. Razgovaramo o svakoj riječi. Učenike upitam da li nam zlatna ptica želi nešto poručiti.

Učenici utvrđuju da iz riječi mogu sastaviti poznatu poslovicu VJEŽBA ČINI MAJSTORA. Poslovicu zapisujem na ploču. Razgovaramo o značenju te poslovice. Djeci kažem da moramo vježbati, ako se želimo naučiti čitati i pisati.

Takva je najava sata. Nakon toga se rad odvija u grupama od dvoje/troje učenika. Dajem upute za rad. U razredu ima šest postaja. Na svakoj postaji sjedi najviše četiri/pet učenika.

Postaje:

1. Sastavljanje riječi iz slogova (na kartončićima). Riječ prepisuju u bilježnicu.

SLIKA 1slika1
Slika 1. Sastavljanje riječi

2. Od slova sastavljaju riječi. Kao pomoć mogu koristiti slovarica. Riječi zapisuju u bilježnicu (ABC Igraonica –Igra dinosaurus)1

SLIKA 2slika2
Slika 2. ABC Igraonica – Igra Dinosaurus i slovarica

3. Učenici odabiru sličicu2, daju joj ime i potraže riječ koja odgovara sličici. Riječ prepisuju u bilježnicu. (Sličice i riječi razvrstane su u tri kutijice prema složenosti – od kraćih do duljih riječi.

SLIKA3
Slika 3. Sličice i riječi (sličice – ABC karte)

4. Učenici odabiru sličicu3 s riječi kojoj daju ime/pročitaju i potraže riječ koja odgovara sličici. Riječ prepisuju u bilježnicu.

Slika 4
Slika 4. Sličice s riječima i riječi (sličice – ABC karte)

5. Na trakama su označeni prostorčići koji čekaju i u koje se umeću slova4. Učenici uz pomoć sličica postavljaju slova u prazne prostorčiće. Pročitaju riječ na kartončiću i prepisuju je u bilježnicu. Ovu aktivnost ponove barem tri puta, i to drugim riječima.

Slika 5
Slika 5. Trake s riječima i slova (Trakovi – slovarica)

6. Kocke – na duljim kockama napisane su riječi. Učenici odaberu riječ. U kutiji su kocke na kojima su napisani slogovi ili slova. Učenici traže pojedine slogove ili slova i manje kocke slažu na dulju kocku, sve dok ne sastave riječ koja je napisana na duljoj kocki. Riječ prepisuju u bilježnicu.

slika 6slika6
Slike 6. Razigrane kocke

Dajem upute: Svaki par mora napraviti barem tri postaje i na svakoj postaji sastaviti/zapisati barem tri riječi. Oni učenici koji već pišu rečenice, na svakoj postaji zapisuju rečenicu.

Učenici koji zadaću naprave brže i čekaju na slobodno mjesto za sljedeću zadaću, rješavaju dodatne zadaće:

  • Pisanje slova/riječi flomasterom na veliki list papira, prstom namočenim u gris ili kredom na manje ploče.
  • Sastavljanje slova u abecedu – slovarica.
  • Čitanje slikopisa.

Na kraju ocjenjujemo rad – Koje su vam se postaje sviđale i zašto? Koje vam se nisu sviđale? Je li bilo problema?

Sat završavam završnom mišlju: Ako želimo postati dobri čitači i ako želimo naučiti se pravilno pisati, moramo vježbati. Učenike potičem da kod kuže s roditeljima čitaju i vježbaju pisanje slova i riječi, a kasnije i rečenica.

Nastavni sat može se provoditi i kao blok sat. Možda je i bolje tako, jer se učenici mogu posvetiti zadaćama, a kod pisanja slova, riječi i rečenicu još su i precizniji. Ako im između zadaća treba kretanje, tijekom sata možemo im ponuditi kratke igre za opuštanje, primjerice deklamacije kretnjama, plesne igre ili odmor za piće.

3. Zaključak

Proces učenja pismenosti vrlo je važan i dugotrajan. Učenici imaju različita predznanja, a žive i u okruženjima koja se međusobno razlikuju, jedna su poticajnija od drugih itd. Ali, još uvijek puno učenika ima poteškoće u pisanju i čitanju. Nastava im se često čini nezanimljiva. Ne žele pisati i čitati. Stoga im se nastava mora približiti.

Čitanje i pisanje koje je povezano s igrom i kretanjem ima veći učinak. Učenici brže i bolje postignu napredak. Učenici jako vole igre, jer im se čine zabavne i privlačne.

Djeca imaju potrebu za igrom i kretanjem i stoga je od velike važnosti da li znamo spojiti igru s učenjem. Takvo učenje u razred donosi radni nemir koji se mora znati voditi i usmjeravati, a prema potrebi i davati pomoć. Mi, učitelji, promatrači smo na takvim satovima. O učenicima se možemo puno toga naučiti.

Vrlo važan aspekt je i razvijanje učenja putem međusobne suradnje između učenika. Ovakva suradnja u razredu može donijeti puno dobre volje i opuštenog ozračja. A poznato je da lakše učimo ako smo opušteni i ako nam pomaže netko koga dobro poznajemo i u kojeg imamo povjerenje.

Djeci je za uspješno učenje potrebno opušteno i poticajno okruženje u kojem će najlakše razviti svoje potencijale.

U nastavu unosim puno igre i kretanja, i time sve učenike potičem na aktivnost u radu. Učenici su opušteni pa su rezultati bolji. Svjesna sam da veliki broj učenika koji sjede brzo gubi koncentraciju i pozornost. Stoga im se moraju pripremiti zadaće i aktivnosti koje će im u glavama napraviti misaoni nemir i potaknuti ih na kretanje i traženje novih rješenja. Takva djeca dobro će savladati pisanje i čitanje i bit će spremni na sve zadaće koje ih očekuju u narednim godinama školovanja.

4. Literatura

  1. Polak A. (2008). Učitelji, učenci in starši o prvem triletju osnovne šole. Ljubljana: Grafika 3000.
  2. Ropič M. (1996). Podaljšano opismenjevanje. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  3. Grginič M., Zupančič. M. (2004). ABC-igralnica. Domžale: Izolit.
  4. Grginič M. (2009). ABC karte. Domžale: Izolit.
  5. Grginič M. Moja stavnica. Domžale: Izolit.

__________________________

1 Grginič M., Zupančič. M. (2004). ABC-igralnica. Domžale: Izolit.
2 Grginič M. (2009.). ABC karte. Domžale: Izolit.
3 Grginič M. (2009.). ABC karte. Domžale: Izolit.
4 Grginič M. Moja stavnica. Domžale: Izolit.