Međugeneracijska suradnja u školi

sasa_vrabic

Saša Vrabič

Sažetak

Živimo u vremenu kada se međugeneracijskoj suradnji pridaje sve veći značaj. U prilogu ću opisati  primjere dobre prakse suradnje između baka i djedova te njihovih unuka. U školi smo već nekoliko godina zaredom uključeni u sveslovenski projekt SIMBIOZA POKRETA, a bake i djedovi pozvani su u školu na različite radionice i druženja. Uvijek rado sudjeluju na druženjima i istodobno se raduju i novima.

Ključne riječi: međugeneracijska suradnja, primjeri dobre prakse.

Uvod

Međugeneracijska suradnja je međugeneracijsko povezivanje. Radi se o međuljudskim odnosima i ostvarivanju međugeneracijske solidarnosti. Kada je riječ o međugeneracijskoj suradnji, najčešće mislimo na suradnju mladih i starih. Društvo u Europi stari te se posljedično, na račun povećanog broja starijih, omjer mlađih i starijih mijenja.

Današnje društvo trebalo bi osigurati prikladno okruženje za poštivanje starijih generacija. Od izuzetne je važnosti njegovati međuljudske odnose. Bake i djedovi igraju veliku ulogu u današnjem brzom tempu života i nedostatku vremena roditelja. Oni čine važnu kariku u odrastanju mlađe generacije. Međugeneracijska suradnja je, dakle, suradnja svih triju generacija i postaje svjesna odluka te u društvu koje stari, društvena potreba. Međugeneracijska suradnja podrazumijeva razmjenu iskustava i spoznaja, učenje, druženje. Riječ je o pomaganju jedne generacije drugoj, o stvaranju, očuvanju i proširenju društvene mreže, uz očuvanje materijalne sigurnosti i kulturne baštine. Međugeneracijska suradnja donosi novu kvalitetu života svim uključenim.

Projekt Simbioza pokreta

Simbioza pokreta je slovenski međugeneracijski projekt koji se već šestu godinu zaredom provodi u OŠ Blaža Arniča. U projekt su uključene generacije od -9 mjeseci do 100+. Projekt udružuje ideje međugeneracijske suradnje, volontiranja i tjelovježbe kroz koje podiže svijest te promiče zdrav i aktivan život za sve generacije u svim životnim razdobljima.

Projekt nudi besplatnu priliku svima da upoznaju nove fizičke, rekreativne i sportske aktivnosti te ih poziva na aktivno sudjelovanje. U okviru projekta podižemo svijest uključenih o važnosti svakodnevnog kretanja za zdravlje pojedinca tijekom cijelog životnog vijeka.

Simbioza pokreta u 2. razredu

Svake godine, u mjesecu listopadu, bake i djedove pozivamo na sat sporta. Tjedan dana prije druženja učenici nose kući pozivnice. Bake i djedovi svoje sudjelovanje potvrđuju potpisom, a zatim učenici s nestrpljenjem čekaju dan kada nas posjete. Pričekaju ih već pred školom, a zatim ih pozivaju u razred. Svake godine im najprije pripremimo kratak kulturni program s deklamacijama i pjevanjem. Bakama i djedovima ponudimo domaće kekse i sok kako bi se malo osvježili prije sportskih aktivnosti. Tako je bilo i ove školske godine. Budući da smo bili bez dvorane, koja je u završnoj fazi gradnje, odlučili smo bake i djedove odvesti na šetnicu uz rijeku Savinju koju nazivamo Prode. Tijekom cijele šetnje na Prode mogao se čuti oduševljeni razgovor. Nakon dolaska na »prizorište« objasnili smo im tijek sportskih aktivnosti.

Aktivnosti

Najprije smo igrali igru ​​LEDENA BABA. Dvoje učenika lovilo je, a onaj koga su dotakli postao je nepomični kip. Sljedeća igra, koju nazivamo LOVAC, bila je s loptom. Lovac u rukama drži mekanu loptu i osoba koju pogodi loptom mora kleknuti. Bake i djedovi u obje su igre odlično sudjelovali.

Za nastavak smo se podijelili u dvije ekvivalentne skupine. Igre su se odvijale u obliku štafetnih igara, što znači da je sljedeći nastavio kada se prvi vratio nazad na početak.

1. štafetna igra

POMAGALA:

  • dvije vreće
  • šest lopti
  • dva štapa

Tijek igre: Štapovima smo označili do kamo natjecatelji moraju trčati. U obje vreće smo stavili po tri lopte. Odlučili smo se za vreće jer je listopad mjesec berbe i ovaj izbor nam se činio još zanimljivijim.

Prvi u koloni stavio je vreću na ramena, otrčao do stupića, oko njega i zatim na početak. Igru smo nastavili toliko dugo dok nisu s vrećom na ramenu i oko stupića trčali svi.

2. štafetna igra

POMAGALA:

  • držač loptica
  • loptice za stolni tenis
  • dva štapa

Tijek igre: Sudionici su već bili podijeljeni u skupine. U držač smo stavili lopticu za stolni tenis i na znak, zvuk zviždaljke, natjecatelji su trčali do štapa, oko njega i opet na početak. Tamo su držač predali sljedećem. Kada su svi izvršili zadatak, igra se završila.

3. štafetna igra

POMAGALA:

  • markirane majice
  • dva štapa

Tijek igre: Prvi u koloni obukao je markiranu majicu i otrčao do stupića, oko njega i opet na početak, gdje si je majicu skinuo, dodao ju sljedećem, koji si ju je obukao i otrčao oko stupića. Zadatak je bio završen kada su svi natjecatelji obukli i skinuli majicu.

Druženje smo završili veselom pjesmom i zajedničkim fotografiranjem.

Još nekoliko primjera međugeneracijskog druženja

Spavanje u školi

Dugi niz godina organiziramo spavanje za učenike 1. i 2. razreda. Na sudjelovanje pozivamo i neke bake i djedove koji nam u Vlcerskoj bajti (umirovljenički dom za druženje) pripreme sat pričanja priča. Već samom posjetom Vlcerske bajte preselimo se u život u prošlosti. To je drvena kuća sa starom opremom i ljubaznim ljudima. Djeca tada ne slušaju poznate priče, već priče djedova i baki. Bake i djedovi su sjajni pripovjedači starih priča koje djeca slušaju otvorenih usta. S kako samo velikim očima prate! Svake godine nas počaste biljnim čajem i domaćim kruhom.

Uskršnje radionice

Bake i djedovi svake godine s najvećim veseljem sudjeluju na radionicama koje pripremamo. Radionice pripremamo tako da od naših baka i djedova učimo i mi. Djedovi pomažu učenicima napraviti proljetne bukete, a bake ih uče kako napraviti cvijeće od krep papira kojima proljetne bukete i ukrašavaju. Zajedno izrađujemo i ukrašavamo uskršnja jaja, bojimo kalupe zečeva i pilića i odlično se provodimo.

Zaključak

Međugeneracijska okupljanja jednom godišnje od izuzetnog su značaja za obje generacije, stariju i mlađu. Odnosi između unuka i djedova još se više produbljuju te se pletu upravo posebne veze. Poznato je da su unucima djedovi i bake osobe od velikog povjerenja. Djeca se drugačije ponašaju u društvu baka i djedova nego u društvu svojih roditelja. S najvećim veseljem pokazuju im svoj razred, svoju ladicu, kutke u razredu. Usput i razgovaraju, fotografiraju se. Djedovi i bake blistaju od ponosa. Vole svoje unuke. Nude im utočište i podršku. Pored roditelja, djedovi i bake su unucima najvažnije osobe. Bake i djedovi pomažu roditeljima u odgoju, a za svoje unuke predstavljaju sigurno utočište. Unucima služe kao primjer i uzor.

Literatura

  1. Žorž B. (2006).Stari starši in njihovo vzgojno poslanstvo, 2006, Celjska Mohorjeva družba
  2. Pajk, T. (2013). Medgeneracijski odnosi in stereotipi o generacijah, diplomsko delo. Ljubljana: Fakulteta za socialno delo

Astma i sport

urban_hauptman

Urban Hauptman

Sažetak

Astma je kronična bolest dišnih putova koja se najčešće javlja u djetinjstvu. Nekad se je smatralo kako vježbanje negativno utječe na djecu astmatičare. Danas mnoga istraživanja potvrđuju da je poželjno takvu djecu poticati na različite sportske aktivnosti. Učitelji tjelesnog odgoja moraju dobro poznavati temeljne činjenice o astmi kao bolesti. Važno je osigurati čist sportski prostor i paziti da djeca nisu izložena pretjeranom naprezanju. Vježbanje kod takve djece ima izuzetno pozitivan učinak na dišni sustav. Pri tome je važno odabrati primjerene aktivnosti.

Ključne riječi: astma, učenik sa astmom u osnovnoj školi, prilagođavanje nastave tjelesnog odgoja učeniku s astmom.

1. Uvod

Astma je vrlo raširena kronična bolest dišnog sustava koja se periodički javlja tijekom godine. Iako pravi uzrok još nije utvrđen, poznati su mnogi čimbenici koji pogoršavaju i izazivaju astmatični napad. Stoga je za astmatičare, pored terapije s lijekovima, jako važno i preventivno djelovanje. Budući da je tjelesno naprezanje jedan od pokretača astmatskog napada, nekad se smatralo da takvi pacijenti trebaju izbjegavati fizičku aktivnost. Istraživanjima je dokazano da umjerena tjelesna aktivnost dobro utječe na astmatičare, te se takve učenike treba uključiti u redovnu nastavu tjelesnog odgoja. Veliku važnost ima učitelj tjelesne kulture koji će uspješno i profesionalno znati prilagoditi aktivnosti djetetovim sposobnostima.

2. Astma

2.1. Što je astma?

Astma je kronična bolest dišnog sustava koja se manifestira upalom dišnih puteva (Šuškovičeva, 2008). Vrlo je raširena bolest i obuhvaća 300 milijuna svjetske populacije (Camlek i dr., 2011). Svjetska organizacija za znanost identificirala je astmu kao najčešću kroničnu bolest kod djece (WHO, 2011).

2.2. Simptomi astme

Astma i njeni simptomi nisu uvijek isti. Piskanje u prsnom košu, naglašeno produžen izdisaj, brže disanje, kašljanje, gušenje ukazuju na pogoršanje astme ili na astmatični napad (Hosta ,2003) i (Maček , 2006)

2.3. Uzročnici asmatskog napada

Uzrok astme još nije poznat. Najčešći krivci su različiti alergeni kao što su pelud, grinje, plijesni, domaće životinje, ubodi kukaca i hrana. Uzroci mogu biti i nespecifični kao što su različiti iritansi (npr. duhanski dim, hladan i suh zrak, parfemi, ispušni plinovi itd.), infekcije dišnih puteva, psihični čimbenici i tjelesni napor (Corrigan i dr., 2009).

2.4. Liječenje astme

»Ljudi koji redovito uzimaju lijekove dobro se nose sa astmom i njenim simptomima tako da većinu vremena okolina niti ne primjećuje da s njima nešto nije u redu« (Llewellyn, 2003, str. 14). Za liječenje astme koriste se protupalni lijekovi, a kod astmatičnog napada upotrebljavaju se bronhodilatatori. Lijekovi su pakirani u obliku inhalatora ili sprejeva. Da bi se spriječio napad, osoba kod koje astmatični napad izaziva fizički napor, može udahnuti lijek prije vježbanja te prevenirati napad. Oboljelima od astme savjetuje se da uvijek imaju inhalator sa sobom (Llewellyn, 2003).

Porastom broja djece oboljelih od astme javlja se potreba da i nastavnici znaju pravilno upotrijebiti lijek ili odgovarajuće intervenirati ako pri tjelesnoj aktivnosti dođe do pogoršanja bolesti.

2.5. Astma i gibanje

»Sport je temeljno pravo svakog čovjeka – djeteta, adolescenta, odrasle osobe, starije osobe, a unutar tih skupina su i sve osobe sa posebnim potrebama.« (Nacionalni program športa v Republiki Sloveniji 2014-2023, 2014, str. 6). Istovremeno je sport i gibanje potreba svakog pojedinca. To vrijedi i za djecu sa astmom. Nekad se je vjerovalo da bi asmatičari trebali izbjegavati tjelesne napore, no mnoga istraživanja danas potvrđuju suprotno (Škof, 2010, str. 91). Budući da sport održava i jača djetetovo zdravlje, razvija njegove sposobnosti i olakšava integraciju i prilagođavanje društvenom i prirodnom okruženju, jako je važno da roditelji već u predškolskom razdoblju navikavaju djecu na redovno vježbanje (Videmšek i Karpljuk, 1999. u Karljupk i sur.).

3. Učenik s astmom u školi

Slovensko zakonodavstvo na području obrazovanja navodi dugotrajno bolesnu djecu kao djecu sa posebnim potrebama. Tako su u 2011. godini dugotrajno bolesna djeca definirana u 2. članku Zakona o usmjeravanju djece sa posebnim potrebama (ZUOPP). ZUOPP u grupu dugotrajno bolesne djece uvrštava djecu čija bolest traje duže od tri mjeseca, s time da bolest može neko vrijeme mirovati, popraviti se, ali i pogoršati. Dijagnozu dugotrajno bolesnog djeteta mora postaviti liječnik specijalist.

Kriterij za definiranje vrste i razine nedostataka, prepreka ili poremećaja djece sa posebnim potrebama (Dopunjeno, 2017.) u skupinu dugotrajno bolesne djece uključuju i djecu sa astmom.

3.1. Učenik s astmom u nastavi sporta

Učitelji tjelesnog odgoja imaju velik utjecaj na djecu koja boluju od astme. Moraju znati postupati primjereno njihovom zdravlju i imati pozitivan odnos prema učeniku astmatičaru. Takve se učenike treba poticati na nastavu tjelesnog odgoja ili neku drugu sportsku aktivnost. Učitelji i odgajatelji trebaju znati odabrati aktivnost koja ne otežava disanje ili pogoršanje stanja. (Jurkič Petrovičeva, 1998.)

Hosta (2003.) navodi za učitelje sljedeće preventivne i sigurnosne mjere:

  • dobro poznavati bolest, simptome i utjecaj sportskih čimbenika;
  • brinuti za čistoću u sportskoj dvorani;
  • zahtijevati pisano mišljenje liječnika o stanju bolesti i o utjecaju napora na bolest;
  • savjetovati učenike da uvijek sa sobom imaju lijek koji sadrži bronhodilatator i djeluje odmah;
  • dijete bi trebalo biti manje izloženo psihičkim pritiscima i normama koje se od njega očekuju;

Kao što Hosta (2003) ističe, astma uzrokovana naprezanjem je česta i vrlo destruktivna, posebno kod djece koja su aktivnija i uživaju u sportu. Zato je vjerojatnije da će kod takve djece doći do pogoršanja bolesti zbog napora (Maček, 2006).

Važno je poznavati načine kako izbjeći izrazito pogoršanje astme (Hosta, 2003.), a to su:

  • prekinuti vježbu,
  • promijeniti tip i intenzivnost vježbe,
  • produžiti ili ponoviti zagrijavanje,
  • provesti vježbe disanja,
  • uvesti udisanje vlažnog ili toplog zraka tijekom vježbe ili među stankama,
  • promijeniti okoliš.

Primjeri vježbi disanja za djecu s astmom

«Vježbe disanja su najviše preporučena i univerzalna terapija za astmatičare, jer ih mogu izvoditi i oboljeli od blage i teške astme.« (Hosta, 2003, str. 42).

IME

IZVEDBA (*Sve fotografije su iz osobnog arhiva)

Slika 1. Kućica

clip_image002

Slika 2. Lavić

clip_image004

Slika 3. Kornjačica

clip_image006

Slika 4. Kornjačica se budi

clip_image008

Slika 5. Balončić

clip_image010

Slika 6. Kobrica

clip_image012

Slika 7. Čamčić

clip_image014

Slika 8. Mostić

clip_image016

Slika 9. Krović

clip_image018

Slika 10. Mačak

clip_image020

Slika 11. Mala gušterica

clip_image022

Slika 12. Kleščice

clip_image024

4. Zaključak

Astma je u današnje vrijeme česta pojava kod djece te je važno poznavati simptome, uzročnike, čimbenike pogoršanja, preventivne aktivnosti i mjere pomoći u slučaju pogoršanja. Najnovija istraživanja pokazuju kako vježbanje ima pozitivan utjecaj na bolesnike s astmom. Battelino i sur. (2011) naglašavaju važnost vježbanja kod učenika različitog uzrasta, zato nastavnici tjelesnog odgoja moraju znati primjereno prilagoditi aktivnosti obzirom na dob, spodobnosti, znanje i motivaciju djece. Djeca sa astmom nisu iznimka, već naprotiv zbog njihovog zdravstvenog stanja trebaju dodatnu pažnju i poštivanje svih spomenutih preporuka. Prikazane vježbe su primjer kako pomoći djeci te reagirati u slučaju pogoršanja zdravstvenog stanja.

Literatura

  1. Battelino, T., Bratina, N., Dervišević, E., Hadžić, V., Jurak, G., Kovač, M., Pistotnik, B., Pori, M., Šajber, D., Škof, B. in Žvan, M. (2011). Slovenske smernice za telesno udejstvovanje otrok in mladostnikov v starostni skupini od 2 do 18 let. Zdravniški vestnik, 80(12), 885-896.
  2. Camlek, T., Gril, M., Hudoklin, I., Klobučar, A., Koren, I., Koterle, M., Mežnar, B., Silič, A., Šuškovič, S. in Terzin Krajinović, L. (2011). Prevalenca astme pri odraslih v Sloveniji. Zdravniški vestnik, 80(6), 451-457.
  3. Hosta,M. (2003). Astma in šport. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Fakulteta za šport, Inštitut za šport.
  4. Jukić Petrovčič, J. (1998). Astma pri otroku in zdravstvena vzgoja. Obzornik zdravstvene nege, 32(1/2), 59-62.
  5. Karpljuk, D., Štihec, J., Videmšek, M. in Zajec, J. (2009). Značilnosti gibalnih/športnih dejavnosti in specifičnosti v spodbujanju gibanja predšolskih otrok, 60(3), 126.
  6. Kriteriji za opredelitev vrste in stopnje primanjkljajev, ovir oz. motenj otrok s posebnimi potrebami. Zavod RS za šolstvo. (https://www.zrss.si/pdf/Kriteriji-motenj-otrok-s-posebnimi-potrebami.pdf), pridobljeno 23. 1. 2020
  7. Llwellyn, C. (2003). Dejstva o astmi. Slovenija: Didakta d.o.o.
  8. Nacionalni program športa v Republiki Sloveniji 2014-2023 (2014). Ljubljana: Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport.
  9. Woodcock, A. (1997). Is it possible to eliminate allergens from the house environment?
  10. Zakon o usmerjanju otrok s posebnimi potrebami (http://pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=ZAKO5896), pridobljeno 23. 1. 2020

„Zelena knjižnica“ na Osnovnoj školi Mladika

urska_HV

Urška Hlupič Voda

Sažetak

U knjižnici Osnovne škole Mladika odvijaju se različite aktivnosti, koje se mijenjaju, kako bi privukle što više čitatelja i uzbuditi ih za čitanje. Ovaj put knjižničarka je odlučila pokrenuti projekt Zelena knjižnica, kako bi promovirala zaštitu okoliša i istodobno čitanje knjiga o organskim temama. Prilikom pružanja lekcije s informacijama o knjižnici, knjižničarka je koristila knjige o organskim temama, eko igrama i učenje pokretom.

Ključne riječi: zelena knjižnica, obrazovanje o okolišu, odvajanje otpada, ekologija

Uvod

Prečesto smo svjesni važnosti našeg odnosa prema prirodi i okolišu u kojem živimo kako bismo živjeli i postojali. Ovom problemu trebaju biti svjesni najmlađi i osvijestiti ih o važnosti zaštite i očuvanja našeg okoliša, razvijati pozitivan odnos prema prirodnom i društvenom okruženju i pružiti im edukaciju o okolišu.

Osnovna škola Mladika već dugi niz godina aktivno sudjeluje u projektu Eko škola kao način života, zato sam odlučila provesti projekt „Zelena knjižnica“ u okviru satova vještine informiranja u knjižnici u travnju, kada slavimo Dan planeta Zemlje.

Zelena knjižnica

Ideja Zelene knjižnice dolazi iz susjedne Hrvatske. Godine 2014. Hrvatski knjižničarski savez osnovao je Radnu skupinu Zelenih knjižnica s idejom, da se uvede promicanje održivog razvoja knjižnice, koja je započela 2011. godine projektom Udruge zelenih knjižnica Istre.

Izraz zelena knjižnica najčešće se koristi u dva termina. Prvo značenje predstavljeno je u zgradi knjižnice, koja je bila utemeljena u zgradi koja štetno utječe na okoliš.

Drugo značenje odnosi se na knjižnične programe i usluge usmjerene na razvoj zelene pismenosti, odnosno na jačanje svijesti i informiranosti o održivom društvu i zaštiti okoliša, razvoj sposobnosti kritičkog mišljenja o ekološkim temama, kao i na  stjecanje znanja i vještina potrebnih za poboljšanje kvalitete vlastitog života, a tako i života čitave zajednice.

U Sloveniji je prva zelena knjižnica bila Knjižnica Ormož. Takozvani “zeleni program” pokrenut je 2016. Pripremili su »Četvrtak biljnih popodneva« u srpnju i kolovozu. Knjižničari su također prošli obuku za projekt. Podijelili su svoja iskustva putem Erasmus +. U 2018. godini pridružili su se svenacionalnom projektu Zelena knjižnica i širili ideju na Sloveniju.

Zelena knjižnica u OŠ Mladika

U travnju 2019. godine u školskoj knjižnici Osnovne škole Mladika održan je projekt Zelena knjižnica, s ciljem širenja znanja o brizi o okolišu kroz knjige i igre i motivirati učenike, da se pridruže projektu Ekočitanje.

Za uvodnu motivaciju učenici od 1. do 3. razreda slušali su priču pod nazivom Mala Rožica, koju je napisala naša učenica Danaja Frangež, a učenici 4. razreda slušali su priče Jane i Jane, koji su glavni likovi u knjizi Učimo obradu otpad. Na kraju ove knjige je kviz. Učenici su se formirali u četiri grupe kad su ušli u knjižnicu. Skupine su sudjimageelovale u kvizu. Svaka skupina je dobila dva pitanja, za točan odgovor dobila je bod.

Sljedeći zadatak bio je razvrstavanje otpada. Svaka je skupina dobila različite kante za smeće i sličice (izrezane iz reklama) razne namirnice. Zadatak je zahtijevao, da sortiraju sličice u kantu za smeće. Svi su učenici dobili bodove jer nemaju problema s odvajanjem otpada.

Slika 1. Odvajanje otpada

imageUslijedio je razgovor o opasnom otpadom. Kroz razgovor smo objasnili zašto su opasne, kako ih razdvojiti i kako se s njima nositi. Uslijedila je igra pretraživanja opasnog otpada. Svaka skupina dobila je igraću ploču s piktogramima o opasnom otpadu i objašnjenjem piktograma. Te kockice na kojima je bio i piktogram i sličice otpada na kojem je vidljiv piktogram. Nakon bacanja kockice, na ploči s igrama pročitali su što piktogram znači i na nju imagestavili odgovarajuću sličicu otpada.

Slika 2. Sortiranje piktograma

Učenici 1. i 2. razreda igrali su igru ​​”Očisti rijeku Dravu”. Plavi papir koji je predstavljao rijeku Dravu sadržavao je ribe i otpad. Uz pomoć štapa morali su izvlačiti stvari iz rijeke. U ovoj su igri učenici razvijali i motoričke sposobnosti.

Slika 3. Čišćenje rijeke Drave

Zaključak

Na kraju predavanja ponovili smo kako se brinemo za prirodu i koji su kriteriji za sudjelovanje u projektu Ekočitanje.

Učenici su bili oduševljeni zbog lekcije. Nastava je bila drugačija od klasične jer se održavala u drugačijem prostoru, a učenici su bili aktivni većinu vremena. Upoznali su se s novim aktivnostima i stekli korisna znanja.

Literatura

  1. Frangež, D. (2012). Mala rožica. Bevke: Smar-team.
  2. Lambilly, E. (2015). Raziščimo predelovanje odpadkov. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  3. http://orm.sik.si/pages/napovednik/projekti/zelena-knjiznica.php, pribavljeno 7. 1. 2020
  4. http://www.kgz.hr/hr/projekt-zelena-knjiznica-za-zeleni-zagreb/32340, pribavljeno 7. 1. 2020

Agresivno ponašanje u školi – otvoreno ili prikriveno

vesna_kukavica

Vesna Kukavica

Sažetak

Agresivno ponašanje, nepristojno ponašanje, socijalno neprihvatljivo ponašanje, ponašanje koje ne odobravamo. U trenutku iskazivanja agresije i nepristojnog ponašanja među učenicima, pitamo se je li žrtva dovoljno zaštićena i jesmo li upotrijebili sve oblike prevencije u razredu kako takvog ponašanja uopće ne bi bilo. Možda prebrzo reagiramo i tako uskraćujemo mladima mogućnost da sami rješavaju probleme, a zbog toga nemaju prilike naučiti kako se ponašati jedni prema drugima. U tom slučaju učenici ne mogu ovladati odgovarajućim socijalnim i komunikacijskim vještinama u rješavanju sukoba. Previše ih štitimo i onemogućujemo im samostalno stjecanje iskustva koje će im itekako trebati u životu. Možda to činimo zbog toga što želimo da se u školi osjećaju sigurno i da se ničega ne boje.

Ključne riječi: agresivno ponašanje, sukob, strategije, vještine rješavanja sukoba, nulta tolerancija na nasilje.

Uvod

Kao stručni zaposlenici odgojno-obrazovnih institucija i pedagozi, obvezujemo se nultoj toleranciji na nasilje.
Sve češće i češće smo u ulozi onih koji rješavaju sukobe među učenicima. U puno navrata prebrzo interveniramo i time djeci oduzimamo mogućnost da međusobni sukob razriješe sami, a samim time i da usvoje te strategije.
Imamo li tendenciju odmah i u svakoj situaciji štititi djecu? Možda. A možda želimo imati potpunu kontrolu nad djecom jer se bojimo da im se što ne dogodi. Međutim, ta kontrola samo povećava ranjivost mladih. Zbog toga moramo mladima dati više povjerenja u samostalnom rješavanju međusobnih problema, ali i razvijati socijalne i komunikacijske vještine s njima.

Nasilno ponašanje – fizičko, psihičko ili verbalno – ponašanje je koje susrećemo na svakom koraku. Nasilje je zlouporaba moći koja se iskazuje u raznim oblicima.
Govorimo o naučenom, neprimjerenom ponašanju kao odgovoru na neugodne osjećaje straha, mržnje ili ljutnje. To je nešto što je društvu već odavno poznato. Takvo ponašanje poznavali su i naši preci, a protiv njega su se borile i generacije prije nas.
Mnogi nasilje doživljavaju kao krajnji izlaz, kao odraz osobne nemoći, a vještine rješavanja problema su neprilagođene. Neprimjereno reagiramo kada netko prelazi našu osobnu granicu. Takvo ponašanje uvijek uključuje emocije. Nasilje je pokušaj nadmoći jačih nad slabijima: udarcima, ucjenom, riječima, zlostavljanjem, prezirom, iskorištavanjem i dr. (sažetak prema M. Munc, 2010.).

Danas možemo biti zabrinuti jer mladi sve svoje probleme i tegobe rješavaju nasiljem: udarcima, ucjenama, vrijeđanjem, ponižavanjem, prezirom. Zabrinjavajuća je sve raširenija pojava prikrivenog nasilja i ponašanja koja više ni ne doživljavamo kao nasilje.

Često se pitam je li ovakvo stanje u školi samo odraz trenutačnog stanja u društvu, ili je to samo razvojna faza mladih u kojoj svoju nesigurnost iskazuju neprihvatljivim ponašanjem, ili je možda odraz onoga što se događa kod kuće gdje su mladi svakodnevno izloženi nasilju.
Svijet u kojem živimo brzo se mijenja. Od mladih se traži sve više i više. A mnogi ne mogu pratiti ove brze promjene.
U obrazovanju mladih moramo pokazati kako ne toleriramo nasilje. Naša je briga odgajati djecu u duhu nulte tolerancije na nasilje i reagirati na svaki pokušaj nasilnog ponašanja. Vlastitom reakcijom pokazujemo da je takvo ponašanje neprihvatljivo.
Kao savjetnica u osnovnoj školi nailazim na različite oblike nasilja učenika, na različita »lica nasilja« od neprikladnih riječi, borbe za bolji socijalni položaj, udaraca, pljuvanja, guranja, vrijeđanja, ucjena, izopćavanja iz društva i dr.
Iako o nasilju, uzrocima i posljedicama mnogo razgovaramo s učenicima, provodimo prevencijske radionice, pripremamo predavanja za učenike i njihove roditelje i održavamo individualne razgovore, ipak spoznajemo kako nasilnog ponašanja nema manje, nego sve više – i to prikrivenog nasilja.

Tako smo u našoj školi odlučili provesti istraživanje o nasilju kako bismo provjerili stanje, odnosno znaju li učenici uopće prepoznati i raspoznati nasilna ponašanja te kako ih doživljavaju, kao i provjeriti način na koji se suočavaju s nasiljem i reagiraju na njega.

Glavni nalazi istraživanja

1. Vrste nasilja

Mlađi učenici primjećuju nasilno ponašanje svaki dan, a mnogi ne čine ništa – ne upozore učitelja o takvom ponašanju. Više od pola učenika već je bilo u situaciji da su sebe doživljavali žrtvama nasilnog ponašanja. Kažu kako najčešće vide ili doživljavaju fizičko nasilje (udarac, štipanje, šamar, opetovano udaranje), a na drugom je mjestu verbalno nasilje (ružne riječi, psovke, vulgarnosti). Stariji učenici (od 6. do 9. razreda) najčešće doživljavaju psihičko nasilje – ponižavanje, izopćenja iz grupe, zabrane druženja s nekime, širenje laži o nekome.
Učitelji najčešće primjećuju psihičko nasilje kada učenici nekoga izopće iz grupe, ne druže se s njime, o nekome šire ružne glasine ili ga ponižavaju.

2. Tko su žrtve

Učenici ističu da su najčešće žrtve nasilja oni učenici koji su se tek upisali u školu, oni koji su fizički slabiji ili mlađi, oni koji su nemirni za vrijeme nastave te oni koji nisu uspješni u školi.

3. Kada se događa

Najčešće se nasilje događa prije ili poslije nastave, za vrijeme pauze, a to primjećuju i učenici i učitelji.

4. Gdje se nasilje događa

Učenici kažu kako se nasilje uglavnom odvija na hodnicima, u razredu ili zahodu, a učitelji najviše nasilja vide na hodnicima, u zahodu i svlačionici, odnosno na mjestima koja su skrivena od pogleda.

5. Prijave li svi čin nasilja

80% učenika prijavi da su bili žrtvama nasilja, a isto učine i učitelji. Ako netko odluči prešutjeti, to je uglavnom zbog straha, sramote, ili odbija reći jer ga nije ga briga, ili misli da se ionako ništa neće promijeniti.

6. Što poduzimaju kada vide nasilje

Učenici odmah kažu prvoj odrasloj osobi koju ugledaju, a neki čak žele sami zaustaviti nasilje.
Učitelji odmah reagiraju, zaustavljaju nasilno ponašanje, razrednika obavijeste o događaju, razgovaraju s učenikom ili ga šalju savjetniku.

7. Što su posljedice nasilnog ponašanja

Učenici tvrde da su posljedice nasilnog ponašanja razgovor o ponašanju s razrednikom, odgojna opomena i razgovor sa savjetnicom. 5% učenika misli da posljedica nema.

8. Prikriveno nasilje i koliko je prisutno

Učenici kažu kako prikrivenog nasilja (55%) ima više nego otvorenog. Učitelji smatraju da ga ima i više od toga, oko 65%.

9. Kako razumijemo prikriveno nasilje

Za učenike je to ponašanje koje ne vidimo, nešto o čemu se ne govori, događaj o kojem nikada ne smiješ nikome reći.
Učitelji ga vide kao nešto neprimijećeno, skriveno pogledu, ponašanje za koje učenici uopće ne kažu ili pak učenici određena ponašanja ne doživljavaju kao nasilna i zato o njima ne govore.

AKTIVNOSTI za prevenciju i podizanje svijesti o problemima nasilnog ponašanja:

  • tematski roditeljski sastanci, okrugli stolovi i diskusije s roditeljima
  • tematski razredni roditeljski sastanci o nasilju, kako rješavati nasilje, kako se nositi s nasiljem, kako ga spriječiti
  • planirano vrijeme dežurstava učitelja prije nastave, za vrijeme pauze, nakon nastave i tijekom svih zajedničkih aktivnosti, planiran nadzor učenika-vozača
  • jasna školska pravila o prikladnom ponašanju (Obrazovni plan škole, prioriteti- projekti)
  • jasna razredna pravila o ponašanju i odgovornosti učenika
  • razredni satovi (razrednik): razgovori o nasilju, o žrtvama, o nasilnicima, o prepoznavanju nasilja, o prihvatljivom i neprihvatljivom ponašanju i zašto, kako međusobno rješavati probleme, kako reagirati, koga moliti za pomoć
  • zajedničke razredne aktivnosti za poboljšanje razredne atmosfere i boljih odnosa među učenicima
  • razvijanje socijalnih vještina, kako međusobno komunicirati, kako se nositi s emocijama, što je dobro za samopouzdanje
  • obavljanje dobrovoljnog rada
  • provođenje radionica: 8 krugova izvrsnosti, igre uloga, socijalne vještine
  • održavanje radionica o emocionalnoj inteligenciji, emocionalnoj pismenosti, kako izraziti svoje emocije i kako se s njima nositi
  • nulta tolerancija na nasilje: pri pojavi nasilnog ponašanja moramo odmah reagirati i razgovarati s učenicima; razgovori između savjetnice i roditelja svih učenika upletenih u nasilje; zajedničko formuliranje strategija i individualni plan rada s nasilnicima i žrtvama
  • izricanje odgojnog ukora (odgojne opomene)
  • radionice s učenicima koji su nasilnici i koji su žrtve.

Zaključak

Cilj svih aktivnosti je osvijestiti učenike o pojavi i oblicima nasilja kao i nultoj toleranciji na nasilje, upozoriti o osjetljivosti tog problema i važnosti uključenosti svih prisutnih kako bi se nasilno ponašanje odmah rješavalo i sankcioniralo.
Cilj prevencije je smanjiti nasilje i utjecati na razmišljanje svih učenika o tome da takvo ponašanje nije prihvatljivo u društvu i da ga moramo osuđivati.
Ali svakako moramo naučiti da svatko u rješavanju nasilja može i mora preuzeti svoj dio odgovornosti i izvršiti svoju ulogu: i učitelji, i roditelji, i učenici.
Nasilno ponašanje možemo u određenoj mjeri smanjiti, ali ga nikada ne možemo potpuno iskorijeniti.

Literatura

  1. Erb, H. E. (2004). Nasilje v šoli in kako se mu lahko zoperstaviš. Radovljica: Didakta
  2. Habbe, J. (2000). Nasilje in varnost otrok v šolah. Ljubljana: Lisac&Lisac
  3. Muršič, Z. MIlivojevoć, B. Brvar, K. Filipčič in drugi (2010). Znanje o čustvih za manj nasilje v šoli. Ljubljana. Inštitut za kriminologijo pri Pravni fakulteti v Ljubljani
  4. M. Munc (2010). Nemoč nasilja. Maribor. De Vesta
  5. Didakta, številka 194, letnik XXVI; FOKUS: nasilje v šoli
  6. Vzgoja in izobraževanje, številka 3-4, letnik 2016; O nasilju