Inovativni, moderni pristupi učenju i poučavanju

Uvođenje tehnika rasprave u nastavu

marjetica_stante_kapun

Marjetica Štante Kapun

Sažetak

U članku se opisuje tijek rada i uvođenje inovacija u sklopu projekta „Linpilcare“. Naslov koji je tim odabrao na početku projekta, „Inovativni, suvremeni pristup učenju i poučavanju – uvođenje tehnika rasprave u nastavu“, kasnije je proširen na učenje učenjem i formativno praćenje nastave. Sudionici, učitelji u timu i drugi učitelji, stekli su nova znanja izučavajući vlastite prakse i čitajući stručnu literaturu te koristili nove, inovativne lekcije u nastavi koje doprinose boljoj kvaliteti poučavanja i boljim rezultatima. Znanje stečeno obrazovanjem i kritičkim prijateljstvom u nastavi prenosilo se u obliku radionice čitavom učiteljskom zboru, koji je bio dobro prihvaćen. Unatoč početnim zabrinutostima, inovacije i nove metode u školi su zaživjele i prihvatili su ih i nastavnici i učenici.

Ključne riječi: inovativne metode, debata, moderni pristupi učenju i poučavanju

Pridružili smo se programu „Linpilcare“ kao tim, zajednica koja uči sa željom za profesionalnim razvojem i uvođenjem novih, inovativnih metoda poučavanja. Svjesni smo napretka tehnologije i, posljedično, inovacija željnih mladih ljudi, a ovaj nam je projekt omogućio nadogradnju i uvođenje inovacija sa studentima. Kao naslov projekta odabrali smo: „Inovativni, moderni pristupi učenju i poučavanju – uvođenje tehnika rasprave u nastavu, učenje učenjem i formativno podučavanje“.

Izabrali smo tehniku rasprave unutar naslova. Što je rasprava? “Rasprava je uravnoteženi strukturirani komunikacijski događaj o važnoj temi, u kojem se sukobljavaju dvije (ili više) suprotstavljenih strana, naizmjenično iznoseći svoje mišljenje i dajući priliku da odluče ili pokušaju uvjeriti publiku i suce.” (Skrt, 2007, str. 9)

Zašto smo odlučili imati formalnu raspravu u školi? Učenici, koji uče formalnu raspravu razvijaju (Skrt B., Hohler B., Sherc A., Jurman G., Dragos S., Kralj A., Leskošek V., Maljevac V., Rener T., 2007):

  1. Informacijska pismenost. Rasprava vodi ka stjecanju i produbljivanju znanja i informacijske pismenosti, jer razvija aktivno istraživanje, odabir i analizu informacija na zabavan i privlačan način.
  2. Rasprava motivira učenike da postanu vlastiti obrazovni aktivisti i aktivistice.
  3. Rasprava razvija kritičko razmišljanje (Prema Branhamu R., klasiku američke debatne teorije, svaka rasprava bi trebala sadržavati:

a) Formuliranje argumenata i iznošenje i podržavanje stavova i za i protiv.

b) Odbijanje argumenata druge ugovorne strane i iznošenje pogrešaka u zaključivanju, lažnih podataka, loših posljedica u argumentima druge ugovorne strane.

c) Obrana i proširivanje naših argumenata protiv napada i odbacivanja od strane protivničke skupine.

d) Glavne točke spora u raspravi, vaganje argumenata i očekivanja kroz koje se pojedini argumenti povežu na šire teme

Kroz formalnu raspravu učenici uče javni govor, što se uvijek događa pred publikom, pred mnogo ljudi. Publika može biti suosjećajna, neutralna ili čak neprijateljski nastrojena prema govorniku. Međutim, za sve vrste publika vrijedi, da ocjenjuju govornika. Dobar je govornik, suosjećajan, iskren, brižan, simpatičan, obziran, ljubazan i ima smisla za humor i proporciju. Postati dobrim govornikom proces je koji se nikada ne dovršava. Također, sa svakim nastupom govorniku je bolje jer on teži tome, marljivo se priprema i ozbiljno shvaća govore. S obzirom na gore navedene činjenice, izuzetno je važno da se učenici sustavno poučavaju ovim vještinama, jer će im to uvelike pomoći u razvoju autonomije ličnosti i stvaranju jasnog identiteta. (Skrt, B., Hohler, B., Sherc, A., Jurman, G., Dragos, S., Kralj, A., Leskovsek, V., Maljevac, S., Rener T. (2007). Ljubljana: Za i protiv Instituta za jednake mogućnosti.)

U prvom dijelu projekta postavili smo si cilj, da prvo pročitamo strukovnu literaturu i zamijenimo informacije. Čitali smo priručnik „Rasprava o jednakim mogućnostima. Obrazovni priručnik“ (Skrt, B., Hohler, B., Sherc, A., Jurman, G., Dragos, S., Kralj, A., Leskovsek, V., Maljevac, S., Rener T. (2007). „Rasprava o jednakim mogućnostima. Ljubljana: Za i protiv“Institut za jednake mogućnosti.V prvem delu projekta smo si zadali cilj, da najprej preberemo strokovno literaturo in zamijenimo informacije. Pročitali smo priručnik, »Debata za enake možnosti. Izobraževalni priročnik« ( Skrt, B., Hohler, B., Šerc, A., Jurman, G., Dragoš, S., Kralj, A.,Leskovšek, V., Maljevac, S., Rener T. (2007). Debata za enake možnosti. Ljubljana: Za in Proti Zavod za enake možnosti.) da bi dobili teoretično znanje iz nove tehnike nastave. Nakon detaljnog čitanja, razmijenili smo i raspravljali o novo stečenim znanjima. To je obuhvaćalo metodu učenja resursa, metodu na tri razine; tekstualni sadržaj, interpretacija i implikacija.

Realizirana je rasprava tipa pro et contra pod nazivom „Promicanje simetričnih obitelji i integriranih uloga u obiteljima: DA ili NE?“ kojoj su prisustvovali svi članovi tima i naš vođa Mr. Sonja Zajc. Na temelju naših opažanja prešli smo s teoretskog na praktični dio. Koristili smo metodu kritičkog prijateljstva. Kritičko prijateljstvo pokazalo se vrlo praktičnim, jer smo u grupi nadogradili znanje stečeno čitanjem strukovne literature u praksi. Uz stečena znanja, članovi tima samostalno su izvodili tehniku rasprave na satovima engleskog i psihologije.

Proveli smo pro et contra raspravu o školskim uniformama na satu engleskog jezika. Afirmacijska grupa tvrdila je da su školske uniforme dobra odluka, dok se je negacijska grupa usprotivila toj tvrdnji. Učenici su informacije dobivali na satima engleskog jezika, gdje smo prvo pročitali članak o uniformama u Engleskoj i nadogradili se kod kuće čitajući dodatnu literaturu i studije. Studiju o uvođenju uniforme provela je između ostalih i osnovna škola Vojnik. Dakle, učenici su mogli uspoređivati različite zemlje. Raspravu su gledali učenici drugih razreda, koji su također bili aktivno uključeni i istovremeno su učili tehnike rasprave. Cilj toga je bio naučiti i kasnije sami voditi raspravu. Nakon dovršetka projekta aktivnosti koje smo započeli u sklopu projekta neće biti dovršene, već ćemo s njim nastaviti sa drugim učenicima koji nisu bili izravno uključeni u projekt. Rasprava je bila vrlo uspješna i nadogradili smo je tako da su učenici raspravljali na engleskom jeziku.

U sklopu projekta pohađali smo i tečaj pod nazivom „Moderiracijske sposobnosti“, održan u Ljubljani. Profesori su upoznali različite formate za oblikovanje pravila, čitanje tekstova i promatranje, sudjelovanje u grupi.
U sljedećoj školskoj godini pozvali smo ostale članove tima da sudjeluju. Projekt smo predstavili na konferenciji kako bi potaknuli ostale profesore na korištenje inovativnih metoda poučavanja, što nesumnjivo doprinosi poboljšanju kvalitete poučavanja i učenja

Svoje znanje formalne rasprave nadogradili smo profesionalnom literaturom Hohlera, B., Pozhgana, J., Broda Bahma, T., Kempf, D., Driscoll W. (2008). „Javne rasprave. Zbornik radova.“ Ljubljana. „Za i protiv“ Ureda za jednake mogućnosti.

Na prezentacijske sate rasprave u razredima 3a i 3b, pod naslovom „Prešeren, veći domoljub od Cankara“ pozvani su svi članovi tima. U svakom se razredu rasprava vodila tijekom dva sata, nakon čega su slijedile analiza, iznošenje pozitivnih i negativnih opažanja učenika i zaključni dio. Debateri su se tri tjedna pripremali za raspravu, a najmanje su dva puta morali konzultirati profesora. Rasprave su uspjele u oba razreda.

Koristili smo metodu “Learning by teaching”, odnosno “Učenje poučavanjem”, gdje su se učenici koji su sudjelovali upoznali s osnovama pripreme predavača za predavanje i mogućim problemima. Znanstvena istraživanja pokazuju da je ova metoda i za izvođače, i za učenike dugotrajna, jer moraju pregledati znatno više literature nego što bi im inače trebalo da prouče određenu temu. S druge strane, istraživanja pokazuju da kod učenika takav način rada pobudi “kreativni nemir” i podiže motivaciju za rad. (Moseli A. Mafa. »Investigating Learning by Teaching and Learning by Assessment«). Logan i Mayer dokazali su da su saznanja stečena na ovaj način mnogo više usidrena u odnosu na grupu koja je imala uobičajenu nastavu. (Logan Fiorella i Richard E. Mayer (2013). “The relative benefits of learning by teaching and teaching expectancy. Contemporary Educational Psychology« Volume 38(4). Str.: 281–288.)

Kolegica koja predaje matematiku, Helena Skaza Birk, odlučila se je za formativno praćenje nastave u sklopu projekta.

Na redovnom seminaru, koji se u školi provodi prvog dana zimskih praznika, moja kolegica i ja podijelili smo znanje s kolegama. Ovdje nailazimo na prvu prepreku, jer je predstavljanje rada ili uvođenje inovacija među kolegama obično teže prihvatljivo. Priprema za samu radionicu bila je teška, no osoblje je radionicu pozdravilo i sav trud se isplatio. Prvo smo iznijeli teoretski dio, nakon čega je uslijedila praktična radionica na temu: „Rad u grupi“ Posvetili smo više pozornosti praktičnom radu, jer se na seminarima premalo pozornosti posvećuje praktičnim slučajevima, a to vodi nezadovoljstvu polaznika. Da bismo to izbjegli, pomno smo isplanirali i provodili rad korak po korak. Proveli smo i evaluaciju i dajem nekoliko komentara: „Sviđa mi se grupa i rad u grupi, svi smo bili uključeni, aktivno uključeni, dobar prijenos znanja u naše područje stručnosti, jasna, kratka pravila, jasno predstavljena. „Ovim možemo potvrditi da je znanje o „Linpilcare“ projektu dobro primljeno i preneseno na širu skupinu, u ovom slučaju na cijeli kolektiv. Prioritet koji smo postavili: „Promjene u nastavnoj praksi doprinijet će većem uspjehu učenika“ zasigurno je postignut i postigli smo još više. Stečeno znanje, što proučavanjem vlastite prakse, čitanjem stručne literature, što kritičnim prijateljstvima i seminarom koje smo dijelili sa svojim kolegama, koji će to znanje prenositi na svojim predavanjima, tako da će se nastavna praksa promijeniti i učenici će postići veća postignuća.

Literatura

  1. Skrt, B., Hohler, B., Šerc, A., Jurman, G., Dragoš, S., Kralj, A.,Leskovšek, V., Maljevac, S., Rener T. (2007). Debata za enake možnosti. Ljubljana: Za in Proti Zavod za enake možnosti.
  2. Hohler, B., Požgan, J., Broda Bahm, T., Kempf, D., Driscoll W. (2008). Javne Debate. Zbornik. Ljubljana. Za in Proti Zavod za enake možnosti.

3. Logan Fiorella in Richard E. Mayer (2013). The relative benefits of learning by teaching and teaching expectancy. Contemporary Educational Psychology.

Školstvo u Vijetnamu

milena_kranjcec

Milena Kranjčec, prof. razredne nastave

Kada putujem svijetom, uvijek me privlači upoznavanje njihovog obrazovanja. Dakle, naravno, putujući Vijetnamom, imala sam priliku vidjeti veću školu u Ho Chi Minhu i malu seosku školu u selu u južnom Vijetnamu, u blizini Kambodže. Razgovarala sam s učiteljicom seoske škole, učiteljicom Nguyen (zanimljivo je da čak 40% Vijetnamaca ima isto prezime). Vijetnamci vole upoznati nove ljude, pa su turisti dobrodošli i u školama i drugim obrazovnim ustanovama. Imala sam sreće jer sam na putu upoznala mnogo dobrih ljudi.

Obavila sam zanimljiv intervju o toku obrazovanja učenika, o profesiji učitelja i o uključenosti roditelja u školu.

Ključne riječi: Vijetnam, obrazovanje, učiteljica, učenici, Slika1roditelji.

Kada djeca ulaze u školu?

Kad dopune 6 godina.

Slika 1. Učenici u Ho Chi Minhu

Pohađaju li sva djeca vrtić prije škole?

Danas većina djece pohađa vrtić.

Je li vrtić odvojen od osnovne škole?

Vrtići su odvojeni od škola.

Koliko traje osnovno obrazovanje?

Školovanje traje pet godina.

Slika2Slika 2. “Vođa – Ho Chi Minh” još je prisutan u školama

Gdje nastavljaju školovanje?

Školovanje nastavljaju na višoj razini, bilo u istoj školi s osnovnom školom ili u drugoj zgradi.

Koliko sati tjedno provode učenici u školi?

Nastava traje oko 25 sati tjedno.

Kada započinje nastava ujutro i kada završava? Koliko dana u tjednu su u školi, kada?

Nastava je različita na selu i u gradu. Na selu učenici počinju u 7 ujutro, a završavaju u 12 sati. U gradu isto počinju u 7 ujutro, a završavaju popodne između 15 i 16 sati. Većina njih ima nastavu od ponedjeljka do petka, a povremeno i subotom.

Koliko traje jedan školski sat?

Školski sat traje 45 minuta.

Koliko vremena traje pauza i što učenici rade?

Tijekom pauze igraju se u dvorištu. Imaju malu pauzu od 5 minuta i veliku pauzu od 20 – 30 minuta.

slika3slika4
Slika 3. i 4.: Kratka i duga pauza – na igralištu – u gradu

Kada imaju učenici godišnji odmor i koliko traje?

Učenici su za novu godinu slobodni dva do tri tjedna, a dva mjeseca imaju ljetni odmor.

Koje predmete imaju na rasporedu?

Njihovi nastavni predmeti su: vijetnamski jezik, matematika, moral, prirodoslovlje, društvene znanosti, pisanje, glazba, umjetnost, povijest (Ho Chi Minh u 6. razredu).

Imaju li dodatnu nastavu za bolje učenike i dopunsku nastavu za slabije učenike?

Učenici imaju dodatnu i dopunsku nastavu.

Kako je s domaćom zadaćom – koliko, kakva je in što, ako je ne naprave?

Učenici imaju mnogo domaćih zadaća. Ako je ne naprave, za kaznu dobivaju dodatni domaći zadatak ili su vrlo nisko ocijenjeni.

Postoje li: sportski dan, prirodoslovni dan, tehnički dan, kulturni dan, ekskurzije?

Imaju sve ove aktivnosti.

Tijekom posjeta ratnog muzeja u Ho Chi Minhu (War Remnants Museum) primijetila sam veliki broj djece koja su bila na kulturnom danu. Bili su izuzetno tihi, pristojni i disciplinirani.

slika5slika6
Slika 5. i 6.: U Muzeju

Što ako učenik nedostaje ili ne dolazi na nastavu?

Ako učenik nije u učionici, nazovu roditelje i razgovaraju. Međutim, ako učenik ima mnogo neopravdanih sati, isključen je iz škole.

Koliko je učenika u razredu – normativi?

U razredu je oko 40 do 60 učenika, ovisno o školi.

Jesu li učenici s poteškoćama u učenju u učionici zajedno s drugima ili imaju školu s prilagođenim programom?

Čvrsto ovisi o pojedincu. Također imaju škole s prilagođenim programom.

Jesu li učenici odvojeni po spolu?

Učenici nisu odvojeni po spolu.

Nose li učenici uniforme u školi?

Učenici imaju uniforme.

Imaju li izvannastavne aktivnosti u školi?

To nemaju u školama.

Kakvo je ocjenjivanje?

Imaju ocjene od 1 do 10, prva pozitivna ocjena je 5.

Koje jezike uče u osnovnoj školi?

Uče vijetnamski i engleski jezik. Za engleski jezik, škole zapošljavaju veliki broj stranih studenata koji govore engleski jezik. Oni su izuzetno bolje plaćeni u odnosu na vijetnamske učitelje.

Imaju li učenici u osnovnoj školi instrukcije?

Učenici se upoznaju s instrukcijama već na početku škole. Zbog nedostatka jutarnje nastave, posebno na selu, i velikog broja učenika u razredu (do 60 učenika), to prisiljava učenike i roditelje da održavaju kućnu nastavu u popodnevnim satima (instrukcije).

Kako se napreduje u sljedeći razred?

Ako su ocjene preniske, učenici ostaju u istom razredu još jednu godinu.

Jesu li obroci organizirani u školi? Tko plaća?

Obroci su organizirani u školama i plaćaju ih roditelji.

Što je fokus u školi?

Veliki naglasak stavlja se na vijetnamski jezik i matematiku.

Što je s učenicima koji rade prekršaje?

U školu dolaze roditelji, a učenici dobiju lošu ocjenu za ponašanje.

Kako učitelji discipliniraju učenike?

Učenici su još uvijek fizički kažnjeni – dobiju po prstima ili ih povlače za uho.

Kako je s kupovanjem radnih knjiga i pribora?

Sve što djeca trebaju za školu kupuju roditelji, ništa ne dobiju od države.

Obrazovanje za profesiju učitelja

Koliko godina traje obrazovanje za učitelja u osnovnoj školi?

Školovanje traje najmanje 3 godine.

Kakvo obrazovanje imaju učitelji?

Svatko tko završi tri godine sveučilišta ili fakultet za nastavnike može predavati.

Kako su zastupljeni učitelji s obzirom na spol?

Mnogo više je žena.

Daje li škola računala učiteljima, kupuju li ih sami ili ih imaju u školi?

Računala imaju u školi.

Kakve su njihove plaće?

Plaće se kreću u rasponu od 270 do 350 eura.

Koliko su učitelji slobodni?

Učitelji su slobodni baš kao i učenici, malo kraći je ljetni odmor.

Napreduju li učitelji tijekom svoje službe i kako?

Učitelji napreduju na vodeće pozicije.

Nose li učitelji uniforme?

Učitelji nose tradicionalnu odjeću na određene dane – blagdane, dane sjećanja, posjete i posebne prigode.

Tko je osim učitelja još zaposlen u školama?

Zaposleni su još domar, čistačice i zaštitari.

Tko vodi školu?

Ravnatelj vodi školu.

Kako roditelji sudjeluju sa školom?

Roditelji imaju roditeljski odbor koji komunicira s upravom škole. Roditelji plaćaju svojoj djeci obrazovanje na svim razinama: osnovnoj, srednjoj školi i sveučilištu. Budući da vlada nije imala dovoljno novca za isplatu nastavničkih plaća, financijski teret pao je na njihove roditelje – kapitalistički školski sistem.

Kako prate rad svoje djece?

Roditelji dolaze na sastanke sa učiteljima. Učitelji bilježe ocjene/komentare učenika u knjige. Bilješke onda šalju roditeljima.

Kako djeca dolaze u školu i iz nje (roditelji, škola, autobus)?

Roditelji sami organiziraju prijevoz, za dolazak i polazak. Škola organizira autobusni prijevoz samo ako roditelji plaćaju.

slika7slka8
Slika 7. i 8.: Djecu dovezu i odvezu njihovi roditelji

Imaju li knjižnicu, računalnu učionicu, teretanu u školi?

Imaju knjižnicu i računalnu učionicu. Međutim, nemaju teretane jer je teretana vani.

Kakva je oprema učionica?

Učionice su obično opremljene s manje tehnologije i manje didaktičkih pomagala nego kod nas.

Postoji li razlika u pogledu školske opreme u gradu i na selu?

Škole u gradu su bolje opremljene i djeca imaju i bolje radne uvjete.

slika9Slika10
Slika 9. i 10.: Učiteljice u ruralnoj školi

Kolika je stopa pismenosti u državi?

Prema podacima, oko 97%.

Zaključak

Školovanje u Vijetnamu je vrlo skupa stvar. Ako želite ići u školu u Vijetnamu, sve se mora platiti. Veliki problem, posebno za siromašne, su skupe škole, velika udaljenost od škola i školske uniforme.

slika11slika12
Slika 11. i 12. Prodaja školskih uniformi na tržnici i učenici na putu u školu

Siromašni imaju niže mogućnosti za obrazovanje. Nakon obvezne osnovne škole, koja traje od šest do jedanaest godina, roditelji mogu upisati svoju djecu u strukovne škole.

Djeca koju viđamo na ulici i nude nam svakakve stvari, ne pohađaju škole ili su tamo neredno… Dječji rad je vrlo važan za obitelj jer pomaže obitelji da preživi.

slika13Međutim, za visoko obrazovanje svoje djece većina roditelja mora prodati dio imovine, posuditi novac od rodbine i prijatelja ili posuditi bankarski kredit.

Ovo je samo isječak iz školskog života djece u Vijetnamu.

Slika 13. Učiteljica Nguyen i njezinim kćerima

Fotografije: osoban arhiv

Učitelj i zlostavljano dijete

polona_ramsak

Polona Ramšak

Nasilje u obitelji utječe na sveobuhvatan psihofizički razvoj djeteta. Takva su djeca često uplašena, loše spavaju, imaju nisko samopouzdanje, a u školi su ljuta i agresivna, imaju poteškoće u učenju, sklona su kršenju pravila ili su pretjerano suzdržana. Učitelji se svakodnevno susrećemo s takvom djecom i vrlo često njihove poteškoće pripisujemo nepristojnosti, lijenosti, razmaženosti, a rijetko pomislimo da je možda uzrok djetetova neprilagođenog ponašanja nasilje u obitelji. Poslije takvih utvrđenja obično se osjećamo nemoćnima jer se ne želimo isticati, miješati u tuđu obiteljsku dinamiku ili bojimo posljedica za sebe i za spomenuto dijete.

Djeca dolaze u školu iz različitih okruženja. U jednom samom razredu svaki se školski sat spoje djeca koja žive u ohrabrujućem okruženju, djeca koja su centar svijeta za svoje roditelje, djeca koja su emocionalno zapostavljena, razmažena djeca, kao i djeca koja su svakodnevno žrtve obiteljskog nasilja (zanemarivanja i psihičkog, fizičkog, seksualnog ili ekonomskog nasilja). Djevojke su obično povučenije, pretjerano povodljive i uslužne, anksiozne, depresivne, samopouzdanje im je loše, a povjerenje u svijet narušeno. Dječaci se odazivaju agresivno, pribjegavaju štetnom ponašanju, imaju poteškoće u rješavanju sukoba i razumijevanju autoriteta te su spremni učiniti sve kako bi prikrili stvarnu obiteljsku dinamiku.

U školi učitelju se ponekad dogodi da dijete progovori o obiteljskom nasilju. U takvom se trenutku učitelj nađe u teškom položaju, jer mora na temelju osobnog poznavanja djeteta donesti odluku o tome govori li dijete istinu ili ne. Ako učitelj poznaje dijete kao istinoljubivo, zaključit će da je to ipak ozbiljna stvar i da je djetetu potrebna pomoć. A ako učitelj zna da dijete često laže, može zaključiti da dijete samo pokuša privući pažnju pa će prekinuti razgovor odnosno dati djetetu do znanja da ga ne shvaća ozbiljno. Ipak, učitelj ne može i ne smije ostavljati takve stvari neodređene. Dijete koje je možda zlostavljano izabralo ga je za svog povjerenika, za što je moralo skupiti puno hrabrosti, i najmanje što učitelj može učiniti je otkriti istinu. A ovdje se pojave problemi. Učitelj ne može tek tako nazvati djetetove roditelje i pitati je li kod kuće sve u redu. Također im ne može reći da mu se njihovo dijete povjerilo, jer riskira da će dijete doživjeti još težu obliku nasilja kad se vrati kući. Logično je, dakle, u ovakvom slučaju kontaktirati školsku savjetodavnu službu, gdje se priča često i završi. Školski savjetnici obično vrlo rijetko dolaze u opći kontakt s učenicima, tako da povrijeđeno dijete možda neće htjeti sa njima podijeliti svoju priču. Također, školska savjetodavna služba u suštini nema nadležnosti za rješavanje ovakvih situacija. Slijedom toga, stvar se upućuje u Centar za socijalnu skrb (CSS), kamo su roditelji pozvani na razgovor. Roditelji na razgovoru, naravno, poriču nasilje, isto kao i dijete, koje su roditelji doma spretno pripremili na taj razgovor. Stvar je znači prekinuta, Centar je učinio svoj dio posla, situacija je riješena. Ili nije?

U svojih 25 godina podučavanja u osnovnoj školi naišla sam na puno zlostavljane djece i više ili manje uspješno sam im se trudila pomoći. A u srcu svaki dan nosim sa sobom priče ovo četvero djece.

Djevojka J.

J. je bila mirna, suzdržana, skromno odjevena, neokupana, imala je mnogo poteškoća u učenju. Živjela je na velikoj farmi s majkom, otac joj je umro prije nekoliko godina. Jednog dana razgovarali smo s djecom o generacijskom jazu između djece i roditelja, a J., koja je uvijek bila vrlo nenametljiva, poviknula je: “Najviše se naljutim kad mi odrasli kažu da uživam u godinama svog djetinjstva, jer mi nikad više neće biti tako lijepo. Ako je ovaj život koji živim sada vrhunac mog života, onda je najbolje da se odmah ubijem. “

Pošto ne živim u istom gradu gdje podučavam, nisam poznavala njezinu obiteljsku situaciju zato sam počela ispitivati svoje kolege. Otkrila sam da je djevojčina majka teška alkoholičarka koja je pila cijele noći i poslije prespavala cijele dane. Živjela je sa svojim novim partnerom, također alkoholičarom, koji je nedavno počeo djevojčicu i seksualno zlostavljati. Kad sam saznala za svu pozadinu ovog slučaja, bila sam zaprepaštena odnosom svojih kolega, jer nisam razumjela kako je moguće da nitko ne poduzima nikakve mjere. Rečeno mi je bilo da su već mnogo puta slučaj prijavili CSS-u, koji kažu da redovito vrše nadzor nad članovima obitelji. Kad sam pitala J. o tom nadzoru, rekla mi je: “Dva dana ranije nazovu majku i kažu joj da dolaze u posjet. Mama dva dana ne pije i sprema cijelu kuću. Kad dođu iz Centra, ona stoji iza štednjaka i kuha. Socijalne radnice su sretne, a ja se ne usuđujem ništa reći jer se prosto bojim. “

J. nisam vidjela nikad više, nakon što je završila osnovnu školu. Čula sam kasnije da je pokušala u srednjoj školi čak dva puta izvršiti samoubojstvo. Poslije toga za njom izgubio se svaki trag.

Djevojka K.

U devetom razredu mi je K. povjerila da ima njezina majka novog ljubavnika koji ju baš previše ne voli. Do djevojke bio je verbalno nasilan, a majka je pala potpuno pod njegov utjecaj. Jednog zimskog dana K. je po dolasku iz škole našla kovčeg sa svojim stvarima ispred kućnih vrata. Shrvana je očajno zvonila sve dok joj majka kroz prozor nije rekla da je više ne voli i da bi trebala otići živjeti negdje drugdje.

Djevojčica je pješice krenula do Centra za socijalnu skrb. Neprimjereno obučena prepješačila je 9 milja kroz snijeg, a na vratima Centra srela zaposlenike koji su baš odlazili kući. K. je bilo rečeno da se vrati u ponedjeljak. Djevojka je za pomoć zaprosila svog deset godina starijeg poznanika, poznatog trgovca drogom, i ostala kod njega 9 godina. Za to vrijeme počela je piti i pušiti, kasnije je prešla na teške droge i ušla u prostituciju zbog novca. Majka je nikada nije tražila, a CSS se ne sjeća njezinog slučaja.

Dječak M.

Dečka M počela sam podučavati tek u 5. razredu. Proveo je sate trčeći okolo, ismijavao je drugu djecu, rugao im se. Bio je krajnje neuredan, zaudarao je po cigaretama, vlazi i neopranoj odjeći. Živio je s roditeljima i mlađim bratom. Njegovoj majci već su prethodno uzeli 4 djece i smjestili ih kod udomiteljskih obitelji, a M. je i sam već dva puta pobjegao iz udomiteljske obitelji. Doma prevladavali su alkohol, siromaštvo, M. je često spavao vani, čak i zimi, jer su njegovi roditelji ponekad utonuli u alkoholizirani san i zaboravili sina.

U školi svakodnevno su se pojavljivali problemi. Uznemiravao je svoje učitelje, bježao iz škole, plakao u hodniku i bijesno udarao u zid. Jednog dana neočekivano došli su po njega djelatnici CSS. Dijete su odveli iz školskog okruženja, jer je tako bilo prouzrokovanih manje problema. M. je vrištao poput životinje, grizao i udarao. Vratio se za dva dana i trčkarao po razredu kao da se ništa nije dogodilo. Onda je ponovno pobjegao. Tada je u meni nešto puklo. Nakon škole sam ga pričekala i odvela ga na komadić torte. Dva dana kasnije vodila sam ga na ručak u gostionicu. Sav izgladnio bacio se na hranu. Nekoliko dana kasnije kupila sam mu džemper. Nosio ga je neprekidno deset dana, a potom nikad više. Zamijenio ga je za cigarete. Kupila sam mu novi kojeg je opet zamijenio.

Zamolila sam njegovu majku mogu li mu pomoći kod učenja. Bilo joj je svejedno. Svaki dan nakon škole vodila sam ga svojoj kući, pripremila mu ručak, oprala odjeću i poslije smo zajedno učili. Zajedno smo učili do kraja devetog razreda. Ljeti sam ga vozila na izlete, kupovala mu stvari za koje sam smatrala da mu trebaju i koje su uvijek iznova nestajale. Čak sam ga željela udomiti jer sam bila sigurna da bi i on sam tako nešto htio. Ali njegova ljubav prema majci i pogotovo odanost svojoj obitelji, bili su neizmjerni. Iako su ga kod kuće na razne načine zlostavljali, to je još uvijek bio njegov dom.

Dječak J.

J. je bio izuzetno lijepo dijete. To je bilo prvo što ste mogli primijetiti na njemu. Ali odmah nakon toga bio je izuzetno naporan. Nevjerojatno inteligentan, znatiželjan, lijepog ponašanja, uvijek u prvom planu. Tjednima nije se pojavljivao u školi, i onda se iznenada opet pojavio, uvijek u istom džemperu. I opet ga nije bilo u školi. I opet se vratio. Zamišljala sam da je to jedno izuzetno razmaženo dijete koje ima svega previše. Njegova majka, tiha i neprimjetna, svaki mu je dan donosila stvari u školu.

Jedne sam veljače pripremala djecu za školsku proslavu, u kojoj je sudjelovao i J. te neki drugi učenici. Rano sam se probudila i sjetila da sam zaboravila naručiti nešto izvođačima. Poslala sam im poruke i J. mi je odmah odgovorio. Kad sam ga pitala zašto je tako rano već budan, napisao mi je: “Toliko sam gladan i tako mi je hladno da ne mogu spavati.” Bila sam u šoku. U sljedećih nekoliko tjedana počeo mi se lagano otvarati i saznala sam da ga majka svakodnevno tuče, da ne pohađa redovito školu jer nema čistu odjeću i da je stalno gladan jer majka sav svoj novac potroši na sebe. Dok je govorio, došlo mi je da zaplačem. Nisam znala što da uradim. U školi su opet svi već od prije sve znali. Nazvala sam policiju i prijavila zlostavljanje djeteta. Policija je naredila Centru za socijalnu skrb da majki oduzmu dijete. Došli su u školu i rekli mu da će morati ići živjeti kod neke udomiteljske obitelji. Sav zbunjen pobjegao je iz ureda i naletio na mene u hodniku. Rekao mi je što se događa. Pitao me može li živjeti sa mnom, a ja sam odgovorila da.

Od toga je prošlo već gotovo osam godina. Put kojeg smo u tim zajedničkim godinama prehodali, je izvanredan. Zahvalna sam na hrabrosti za koju nisam ni znala da je imam jer sam zbog nje tada rekla da. Bio je to najvažniji dan moga života. Danas je J. student magistarskih studija i ja i on smo postali prava obitelj za cijeli život.

Svrha mog pisanja nije ocrniti rad CSS ili školskih savjetodavnih službi. Uvjerena sam da one djeluju onako kako znaju i mogu. Ipak, željela bi potaknuti sve učitelje koji prepoznaju zlostavljano dijete da sami nešto poduzmu u vezi toga. Oslanjanje na razne institucije samo je oslonac zbog kojeg se možda stvarno na trenutak osjećamo bolje, ali u suštini za dijete nismo napravili ništa. Ja sam uspjela spasiti jedno dijete. Da li možete zamisliti kako bi bilo kad bi svatko između nas jednoga spasio?

Rihard Jakopič: nekad – danas

spela_ivancic

Špela Ivančič, učiteljica razredne nastave

Sažetak

Za tjedan kulturne baštine osmislila sam projektni rad: s učenicima trećih razreda izraditi plakat Riharda Jakopiča. Rad s učenicima započeo je već godinu dana ranije. Razmišljali smo kako napraviti plakat i prilikom istraživanja došli smo do lijepih ideja. U tjednu kulturne baštine 2019 postavili smo izložbu likovnih radova učenika. Školu je uljepšao plakat s kojim smo potaknuli sve ostale, da se tog trenutka posvetimo tjednu kulturne baštine.

Ključne riječi: projektni rad, Rihard Jakopič, kreativnost, likovni rad.

1. Uvod

Na našoj školi su se za vrijeme projekta Baština # umjetnost # zabava od 28.9. do 21.10.2019 odvijale mnoge aktivnosti. Predstavit ću jednu od aktivnosti, koja je bila sastavni dio projekta. S učenicima smo izrađivali plakate s kojima smo uljepšali školske prostorije.

Cilj tjedna kulturne baštine je da odvojimo vremena za umjetnost u svim njenim oblicima, a istovremeno da iskažemo zanimanje za baštinu koja je prisutna i danas. Dvotjedni projekt Jakopičeva poruka: Tivoli – baština, umjetnost i zabava motivira da se svatko na svoj

2. Tjedan kulturne baštine

Cilj teme je prikazati mnoge vidove kulturne baštine, kako materijalne tako i nematerijalne, posvećene umjetnosti i slobodnom vremenu, pomoću kojih uživamo u kulturi i bježimo iz svakodnevice, bez obzira da li se prikazujemo u svjetlu kreatora, poznavatelja, čuvara, aktera ili posjetitelja. Tema obuhvaća vizualne umjetnosti, muzeje, kina, cirkuse, zabavne parkove, ples, proslave, festivale, igre, čitanje, glazbu, fotografiju, clip_image002radio, televiziju, dramu, turizam i sport. To će biti prilika za istraživanje povijesti svih, s tim povezanih, objekata i predmeta. Istovremeno će nas zanimati i baština, koja je prisutna u svim današnjim oblicima opuštanja. (https://www.zvkds.si/sl/dekd/dekd-tkd, 29. 10. 2019, 19.13)

Slika 1. Izložba Riharda Jakopiča (fotografija Špela Ivančič)

3. Projekt stvaramo plakat Riharda Jakopiča

Učenici trećih razreda su razmišljali kako bi fotografiju Riharda Jakopiča obradili s različitim uzorcima. Na računalu smo potražili program za obradu osnovne fotografije na željeni način. Obrađene fotografije smo otisnuli. Na stražnjoj strani su učenici nacrtali mrežu. Označili su je nekim redoslijedom i izrezali. Iz djelova slike sastavljali su neku cjelinu. Da bi slika ostavila utisak jedne cjeline morali su potražiti odgovarajuće djelove.

clip_image004Slika 2. 1. dio slagalice Riharda Jakopiča (fotografija Špela Ivančič)

Prilikom sastavljanja slike učenici su se zabavljali jer im je traženje odgovarajućih djelića bio pravi izazov. Neke djelove slike je bilo teže pronaći te ih sastaviti. Kod obraza i pogleda, gdje je vidljivo što je prikazano išlo je mnogo lakše. U donjem dijelu slike su površine odnosno djelići slike bili manje – više slični i tu je slaganje bilo puno teže.

clip_image006Slika 3. 2. dio slagalice Riharda Jakopiča (fotografija Špela Ivančič)

clip_image008Slika 4. 1. dio slagalice linearnih linija Riharda Jakopiča (fotografija Špela Ivančič)

Druga ideja za slagalicu bila je da učenici na stražnjoj strani nacrtaju okomite linije. I ovdje su označili djelove slika. Izabrali su nekolicinu različito obrađenih slika koje su međusobno povezali. Nastale su zanimljive linije u boji koje predstavljaju Riharda Jakopiča. Taj dio zadatka je bio lakši od sastavljanja pravokutnih djelova slike, a svejedno zanimljiv za promatranje.

clip_image010Slika 5. 2. dio slagalica linearnih linija Riharda Jakopiča (fotografija Špela Ivančič)

4. Izložba likovnih radova

Na kraju su učenici napravili izložbu likovnih radova. Zanimljivo je bilo promatrati sastavljene likovne radove. Pogledom smo tražili segmente sastavljenog uradka, koji su prije bili samostalne slike i sa zanimanjem promatrali njihov međusobni utjecaj. Učenici, roditelji i učitelji su pohvalili izložbu, koja je nastala u tjednu kulturne baštine. Na novi način smo povezali prošlost i sadašnjost te novim načinima i tehikama izvršili preoblikovanje i povezivanje u cjelinu koja donosi nove mogućnosti. Mogu reći da su ti plakati prikazali dio toga. S učenicima smo razmišljali i stvarali na način kojim smo postigli svoj cilj.

5. Evaluacija

clip_image012Učenici su bili ponosni na svoje plakate. Sa svojim mislima o prošlosti i kulturnoj baštini učenici su pokazali da razumiju i znaju povezivati prošlost i sadašnjost sa vizijom budućnosti. Na kraju smo najbolji plakat oblikovali sa svim važnim oznakama tjedna kulturne baštine i naše ustanove. Plakat je inspirirao prolaznike i prenosio Jakopičevu poruku: Tivoli – baština, umjetnost i zabava.

Slika 6. Plakat za Baština # umjetnost # zabava u OŠ Riharda Jakopiča (fotografija Špela Ivančič)

6. Zaključak projekta

S projektom Rihard Jakopič: nekad – danas smo s plakatom i likovnom izložbom pokazali da se znamo opustiti u prošlosti i gledati u budućnost sa svim novim tehnologijama. Sad, kad smo zaključili projekt, mislima smo već u slijedećoj školskoj godini sa novim izazovima i idejama za tjedan kulturne baštine. Radujemo se stvaranju i zajedničkim projektima.

Literatura

  1. https://www.zvkds.si/sites/www.zvkds.si/files/uploads/files/dekd_type/programska_2019_web.pdf, 28. 10. 2019, 15.00
  2. https://www.zvkds.si/sl/dekd/dekd-tkd, 29. 10. 2019, 19.13

Ljubaznost će promijeniti svijet

tea_zagorc

Tea Zagorc

Sažetak

Ljubaznost je zarazna. Ljubazan pogled, topli zagrljaj, sretan osmijeh, ohrabrujuća poruka nekome, nesebična pomoć osobi kojoj je potrebna, razgovor s usamljenom osobom; sve ove radnje i geste svi smo sposobni. Budući da smo svjesni da se najbolji rezultati ljubaznosti postižu sudjelovanjem svih u našoj školi, svi mi učitelji zajedno s djecom aktivno smo se uključili u aktivnosti koje će pripomoći tome da naš svijet bude ljubazniji.

Otkrili smo da ljubaznost ne stoji ništa, ali čini čuda.

Ključne riječi: međunarodni dan ljubaznosti, promicanje dobrih međuljudskih odnosa, projektni rad, međupredmetno povezivanje.

Uvod

U našoj školi svake godine raznim aktivnostima obilježavamo 13. studenog – Međunarodni dan ljubaznosti. Tog dana 1998. godine potpisana je deklaracija o ljubaznosti. Svake godine na ovaj dan, dijeljenjem žutog cvijeća (žuta je simbol ljubaznosti), ističemo jednostavna djela kojima možemo neočekivano uljepšati život drugima. U Sloveniji je 2017. godine pokroviteljstvo preuzelo društvo Humanitarček, a prošle godine Sloveniju su umjesto cvijeća preplavili obojani kamenčići. Akcija je dio projekta Randomised kindness.

U provedbi aktivnosti sudjelovali su svi odjeli naše škole, dok su aktivnosti bile prilagođene razvojnom stupnju učenika. U radu su detaljnije predstavljene aktivnosti s učenicima 4. razreda Osnovne škole Center. Aktivnosti smo međupredmetno povezali te se na taj način pobrinuli za sveobuhvatno obradu projekta.

Trajanje provedbe aktivnosti: tijekom cijele školske godine

Glavni cilj projekta je:

  • promicanje dobrih međuljudskih odnosa koji su utemeljeni na poštovanju drugih, toleranciji, razumijevanju i međusobnoj pomoći.

1. Inicijativa

Razredni sat odlučila sam posvetiti razgovoru o Međunarodnom danu ljubaznosti. Na ovu temu pročitala sam im raznoliku literaturu. Otkrila sam da ih tema jako zanima te da bi željeli o njoj više saznati. Tako je započeo naš razredni projektni rad s naslovom LJUBAZNOST ĆE PROMIJENITI SVIJET. Ovo je postao slogan našeg razreda koji najbolje predstavlja naše napore za izgradnjom dobrih međuljudskih odnosa.

2. Skiciranje projekta i planiranje provedbe

Učenicima kažem da ćemo se u budućnosti i mi ljubaznošću zalagati za promjenu svijeta i tu misao prenijeti u naš razred, školu i širi lokalni okoliš.

Zajedno s učenicima u oluji ideja nabrajamo što bi sve lijepo i ljubazno bilo tko od nas učinio u školi i lokalnom okruženju (roditeljima, starijima, okolišu itd.). Jedan od učenika zapisuje bilješke na zajedničkom plakatu. Razmišljali smo kojim bismo aktivnostima trebali doći do cilja.

Zatim smo zajedno pregledali ideje i uslijedio je plan prema kojem smo provodili aktivnosti. Učenici su jedva čekali da započnu s provedbom planiranih aktivnosti. Tijekom provedbe, plan smo dodatno nadopunjivali.

3. Provedba plana

Aktivnosti su provedene na satovima slovenskog jezika, razrednim satovima, glazbenoj umjetnosti, likovnoj umjetnosti i društvu u sklopu ciljeva navedenih u nastavnom planu.

Do realizacije ciljeva došli smo sljedećim aktivnostima:

  • čitanjem pozitivnih priča,
  • igranjem uloga,
  • upotrebom ljubaznih izraza,
  • literarnim stvaranjem i izradom plakata o ljubaznosti,
  • pisanjem pisama s ohrabrujućim sadržajem,
  • pisanjem zahvalnosti roditeljima, rodbini, prijateljima, školskim kolegama na dobrim djelima,
  • likovnim stvaranjem na ovu temu,
  • pomoći školskim kolegama i mlađim učenicima u učenju i domaćim zadaćama,
  • pomoći nastavnicima i roditeljima,
  • razgovorom s prijateljem koji je u nevolji,
  • pomoći u obavljanju kućanskih poslova kod kuće i starijim osobama u susjedstvu u kojem živite,
  • posjećivanjem prijatelja koje dugo nismo posjetili,
  • obavljanjem razgovora sa starijim osobama,
  • stvaranjem kutka ljubaznosti u učionici,
  • pjevanjem pjesama na temu ljubaznosti,
  • darovanjem knjiga i igračaka koje vam više nisu potrebne,
  • igranjem sa školskim kolegama,
  • oblikovanjem izložbe i njezino predstavljanje.

U nastavku predstavljam nekoliko aktivnosti.

3.1. Literarno stvaranje na temu ljubaznosti: Pisanje pjesama, priča, misli na temu ljubaznosti, pisanje pisama s ohrabrujućim sadržajem, izrada plakata

Slika 1Učenici su podijeljeni u skupine od nekoliko učenika. U prvoj su skupini pisali pjesme na temu ljubaznosti, u drugoj skupini su pisali priče, u trećoj skupini lijepe misli i pisma s ohrabrujućim porukama određenoj osobi, a u četvrtoj su izradili plakate na tu temu.

Nakon završenog rada učenici su pisana djela predstavili ostalim učenicima. Izuzetno su uživali u radu i pokazali veliko zanimanje za navedenu temu.

Slika 1. Pjesme i priče na temu ljubaznosti

Slika 2Slika 3
Slike 2. i 3. Stvaranje lijepih misli i pisama s ohrabrujućim porukama

Slika 6Slika 5
Slika 4. i  5. Izrada plakata

3.2. Likovno stvaranje na temu ljubaznosti

Čak su i kod likovne umjetnosti učenici stvarali na zadanu temu. Dala sam im precizne upute i stvaranje je počelo. U prvoj su skupini učenici crtali na zadanu temu, u drugoj skupini su crtali crteže, a zatim ih poklonili školskim kolegama ili drugoj osobi, a u trećoj skupini učenici su izrađivali malene darove od papira, koje su potom poklonili školskim kolegama.

Slika 6Slika 7
Slike 6. i 7. Crtanje na temo ljubaznostiSlika 8

Učenici su skupinu odabrali prema načinu na koji najviše vole stvarati. Mogli su stvarati samostalno, ali rad su mogli stvoriti i dva ili tri učenika zajedno. Učenici su si međusobno pomagali, ohrabrivali se i nadopunjavali. Oni učenici koji su prije vremena završili, odabrali su rad u drugoj skupini.

Slika 8. Izrada darova za prijatelje

3.3. Pjevanje pjesmi na temu ljubaznosti

S učenicima smo na satu glazbene umjetnosti naučili pjevati pjesmu Adija Smolara: Ako bi svijet postao ljubazan (naziv originala „Če svet prijazen bi postal“). Osim pjevanja, učenici su svirali i razne Orffove instrumente.

3.4. Pomoć mlađim učenicima kod učenja i domaćih zadaća

Ideja učenika bila je i pomoći mlađim učenicima u domaćim zadacima odnosno u učenju tijekom produženog boravka. Pri tome su učenici naučili čitav niz vještina i dokazali da su im vrlo važne vrijednosti pomoći, predanosti i tolerancije.

Nakon završetka rada, svi – volonteri i ponajviše oni koji su dobili pomoć – bili su oduševljeni formom rada i općenitom suradnjom.

3.5. Pomoć učenika u kućanskim poslovima te starijim osobama u susjedstvu gdje žive

Inicijativa učenika bila je iznenaditi roditelje kućanskim poslovima i starije osobe iz susjedstva. Kod kuće su im pomogli u sljedećim zadacima: pranje posuđa, slaganje rublja, čišćenje kupaonice, pranje prozora i automobila, kuhanje jednostavnih obroka, pranje i vješanje rublja, čuvanje svoje mlađe braće i sestara, čišćenje kuhinje.

U susjedstvu starijim su osobama pomogli u brizi za životinje, radu u vrtu i uređivanjem okoliša.

Smatram da je solidarnost i povezanost među generacija za odgoj djece vrlo važna. Dobro je da pomažemo jedni drugima, da smo povezani i tako održavamo zdrave i čvrste veze međusobno.

Zaključak

S učenicima smo postavili izložbu radova te je ponosno predstavili ostalim učenicima u školi.

Slika 9Ciljevi su u potpunosti ostvareni. Bili smo uvjereni da možemo učiniti nešto ljubazno i dobro za bližnjeg sve dane u godini, stoga ćemo i u budućnosti nastaviti s dobrim dijelima.

Slika 9. Izložba projekta u hodniku škole

Literatura

  1. Bezjak, J. (2006). Drugačna pot do znanja: projektno učno delo BJ − od ideje do izdelkov. Ljubljana: Somaru.
  2. Frankel, E. (2017). Groba! Izola: Grlica.
  3. Levete, S. (1998). Osamljenost in prijateljstvo. Ljubljana: DZS, d.d.
  4. Mlakar, I. (2006). Kako sta Bibi in Gusti porahljala prepir. Ljubljana: Didakta.
  5. Neugebauer, C. (2004). Jaz bom zmagal! Ljubljana: EPTA Založba najlepših slikanic in knjig.
  6. Novak, H. (1990). Projektno učno delo, drugačna pot do znanja. Ljubljana: DZS.
  7. Podgoršek, M. (2017). Ti si krava! Ti pa koza! Domžale: Epistola.
  8. Senker, C. (2006). Odnosi med ljudmi. Ljubljana: Grlica.
  9. Učni načrt za družbo. (2011). Ljubljana: Zavod za šolstvo.
  10. Učni načrt za glasbeno vzgojo. (2011). Ljubljana: Zavod za šolstvo.
  11. Učni načrt za likovno vzgojo. (2011). Ljubljana: Zavod za šolstvo.
  12. Učni načrt za slovenščino. (2011). Ljubljana: Zavod za šolstvo.
  13. https://www.bonatura.si/p/387
  14. http://www.programneon.eu/13-november-svetovni-dan-prijaznosti-in-zacetek-kampanje-reci-ne-nasilju/