Inovativni, moderni pristupi učenju i poučavanju

Uvođenje tehnika rasprave u nastavu

marjetica_stante_kapun

Marjetica Štante Kapun

Sažetak

U članku se opisuje tijek rada i uvođenje inovacija u sklopu projekta „Linpilcare“. Naslov koji je tim odabrao na početku projekta, „Inovativni, suvremeni pristup učenju i poučavanju – uvođenje tehnika rasprave u nastavu“, kasnije je proširen na učenje učenjem i formativno praćenje nastave. Sudionici, učitelji u timu i drugi učitelji, stekli su nova znanja izučavajući vlastite prakse i čitajući stručnu literaturu te koristili nove, inovativne lekcije u nastavi koje doprinose boljoj kvaliteti poučavanja i boljim rezultatima. Znanje stečeno obrazovanjem i kritičkim prijateljstvom u nastavi prenosilo se u obliku radionice čitavom učiteljskom zboru, koji je bio dobro prihvaćen. Unatoč početnim zabrinutostima, inovacije i nove metode u školi su zaživjele i prihvatili su ih i nastavnici i učenici.

Ključne riječi: inovativne metode, debata, moderni pristupi učenju i poučavanju

Pridružili smo se programu „Linpilcare“ kao tim, zajednica koja uči sa željom za profesionalnim razvojem i uvođenjem novih, inovativnih metoda poučavanja. Svjesni smo napretka tehnologije i, posljedično, inovacija željnih mladih ljudi, a ovaj nam je projekt omogućio nadogradnju i uvođenje inovacija sa studentima. Kao naslov projekta odabrali smo: „Inovativni, moderni pristupi učenju i poučavanju – uvođenje tehnika rasprave u nastavu, učenje učenjem i formativno podučavanje“.

Izabrali smo tehniku rasprave unutar naslova. Što je rasprava? “Rasprava je uravnoteženi strukturirani komunikacijski događaj o važnoj temi, u kojem se sukobljavaju dvije (ili više) suprotstavljenih strana, naizmjenično iznoseći svoje mišljenje i dajući priliku da odluče ili pokušaju uvjeriti publiku i suce.” (Skrt, 2007, str. 9)

Zašto smo odlučili imati formalnu raspravu u školi? Učenici, koji uče formalnu raspravu razvijaju (Skrt B., Hohler B., Sherc A., Jurman G., Dragos S., Kralj A., Leskošek V., Maljevac V., Rener T., 2007):

  1. Informacijska pismenost. Rasprava vodi ka stjecanju i produbljivanju znanja i informacijske pismenosti, jer razvija aktivno istraživanje, odabir i analizu informacija na zabavan i privlačan način.
  2. Rasprava motivira učenike da postanu vlastiti obrazovni aktivisti i aktivistice.
  3. Rasprava razvija kritičko razmišljanje (Prema Branhamu R., klasiku američke debatne teorije, svaka rasprava bi trebala sadržavati:

a) Formuliranje argumenata i iznošenje i podržavanje stavova i za i protiv.

b) Odbijanje argumenata druge ugovorne strane i iznošenje pogrešaka u zaključivanju, lažnih podataka, loših posljedica u argumentima druge ugovorne strane.

c) Obrana i proširivanje naših argumenata protiv napada i odbacivanja od strane protivničke skupine.

d) Glavne točke spora u raspravi, vaganje argumenata i očekivanja kroz koje se pojedini argumenti povežu na šire teme

Kroz formalnu raspravu učenici uče javni govor, što se uvijek događa pred publikom, pred mnogo ljudi. Publika može biti suosjećajna, neutralna ili čak neprijateljski nastrojena prema govorniku. Međutim, za sve vrste publika vrijedi, da ocjenjuju govornika. Dobar je govornik, suosjećajan, iskren, brižan, simpatičan, obziran, ljubazan i ima smisla za humor i proporciju. Postati dobrim govornikom proces je koji se nikada ne dovršava. Također, sa svakim nastupom govorniku je bolje jer on teži tome, marljivo se priprema i ozbiljno shvaća govore. S obzirom na gore navedene činjenice, izuzetno je važno da se učenici sustavno poučavaju ovim vještinama, jer će im to uvelike pomoći u razvoju autonomije ličnosti i stvaranju jasnog identiteta. (Skrt, B., Hohler, B., Sherc, A., Jurman, G., Dragos, S., Kralj, A., Leskovsek, V., Maljevac, S., Rener T. (2007). Ljubljana: Za i protiv Instituta za jednake mogućnosti.)

U prvom dijelu projekta postavili smo si cilj, da prvo pročitamo strukovnu literaturu i zamijenimo informacije. Čitali smo priručnik „Rasprava o jednakim mogućnostima. Obrazovni priručnik“ (Skrt, B., Hohler, B., Sherc, A., Jurman, G., Dragos, S., Kralj, A., Leskovsek, V., Maljevac, S., Rener T. (2007). „Rasprava o jednakim mogućnostima. Ljubljana: Za i protiv“Institut za jednake mogućnosti.V prvem delu projekta smo si zadali cilj, da najprej preberemo strokovno literaturo in zamijenimo informacije. Pročitali smo priručnik, »Debata za enake možnosti. Izobraževalni priročnik« ( Skrt, B., Hohler, B., Šerc, A., Jurman, G., Dragoš, S., Kralj, A.,Leskovšek, V., Maljevac, S., Rener T. (2007). Debata za enake možnosti. Ljubljana: Za in Proti Zavod za enake možnosti.) da bi dobili teoretično znanje iz nove tehnike nastave. Nakon detaljnog čitanja, razmijenili smo i raspravljali o novo stečenim znanjima. To je obuhvaćalo metodu učenja resursa, metodu na tri razine; tekstualni sadržaj, interpretacija i implikacija.

Realizirana je rasprava tipa pro et contra pod nazivom „Promicanje simetričnih obitelji i integriranih uloga u obiteljima: DA ili NE?“ kojoj su prisustvovali svi članovi tima i naš vođa Mr. Sonja Zajc. Na temelju naših opažanja prešli smo s teoretskog na praktični dio. Koristili smo metodu kritičkog prijateljstva. Kritičko prijateljstvo pokazalo se vrlo praktičnim, jer smo u grupi nadogradili znanje stečeno čitanjem strukovne literature u praksi. Uz stečena znanja, članovi tima samostalno su izvodili tehniku rasprave na satovima engleskog i psihologije.

Proveli smo pro et contra raspravu o školskim uniformama na satu engleskog jezika. Afirmacijska grupa tvrdila je da su školske uniforme dobra odluka, dok se je negacijska grupa usprotivila toj tvrdnji. Učenici su informacije dobivali na satima engleskog jezika, gdje smo prvo pročitali članak o uniformama u Engleskoj i nadogradili se kod kuće čitajući dodatnu literaturu i studije. Studiju o uvođenju uniforme provela je između ostalih i osnovna škola Vojnik. Dakle, učenici su mogli uspoređivati različite zemlje. Raspravu su gledali učenici drugih razreda, koji su također bili aktivno uključeni i istovremeno su učili tehnike rasprave. Cilj toga je bio naučiti i kasnije sami voditi raspravu. Nakon dovršetka projekta aktivnosti koje smo započeli u sklopu projekta neće biti dovršene, već ćemo s njim nastaviti sa drugim učenicima koji nisu bili izravno uključeni u projekt. Rasprava je bila vrlo uspješna i nadogradili smo je tako da su učenici raspravljali na engleskom jeziku.

U sklopu projekta pohađali smo i tečaj pod nazivom „Moderiracijske sposobnosti“, održan u Ljubljani. Profesori su upoznali različite formate za oblikovanje pravila, čitanje tekstova i promatranje, sudjelovanje u grupi.
U sljedećoj školskoj godini pozvali smo ostale članove tima da sudjeluju. Projekt smo predstavili na konferenciji kako bi potaknuli ostale profesore na korištenje inovativnih metoda poučavanja, što nesumnjivo doprinosi poboljšanju kvalitete poučavanja i učenja

Svoje znanje formalne rasprave nadogradili smo profesionalnom literaturom Hohlera, B., Pozhgana, J., Broda Bahma, T., Kempf, D., Driscoll W. (2008). „Javne rasprave. Zbornik radova.“ Ljubljana. „Za i protiv“ Ureda za jednake mogućnosti.

Na prezentacijske sate rasprave u razredima 3a i 3b, pod naslovom „Prešeren, veći domoljub od Cankara“ pozvani su svi članovi tima. U svakom se razredu rasprava vodila tijekom dva sata, nakon čega su slijedile analiza, iznošenje pozitivnih i negativnih opažanja učenika i zaključni dio. Debateri su se tri tjedna pripremali za raspravu, a najmanje su dva puta morali konzultirati profesora. Rasprave su uspjele u oba razreda.

Koristili smo metodu “Learning by teaching”, odnosno “Učenje poučavanjem”, gdje su se učenici koji su sudjelovali upoznali s osnovama pripreme predavača za predavanje i mogućim problemima. Znanstvena istraživanja pokazuju da je ova metoda i za izvođače, i za učenike dugotrajna, jer moraju pregledati znatno više literature nego što bi im inače trebalo da prouče određenu temu. S druge strane, istraživanja pokazuju da kod učenika takav način rada pobudi “kreativni nemir” i podiže motivaciju za rad. (Moseli A. Mafa. »Investigating Learning by Teaching and Learning by Assessment«). Logan i Mayer dokazali su da su saznanja stečena na ovaj način mnogo više usidrena u odnosu na grupu koja je imala uobičajenu nastavu. (Logan Fiorella i Richard E. Mayer (2013). “The relative benefits of learning by teaching and teaching expectancy. Contemporary Educational Psychology« Volume 38(4). Str.: 281–288.)

Kolegica koja predaje matematiku, Helena Skaza Birk, odlučila se je za formativno praćenje nastave u sklopu projekta.

Na redovnom seminaru, koji se u školi provodi prvog dana zimskih praznika, moja kolegica i ja podijelili smo znanje s kolegama. Ovdje nailazimo na prvu prepreku, jer je predstavljanje rada ili uvođenje inovacija među kolegama obično teže prihvatljivo. Priprema za samu radionicu bila je teška, no osoblje je radionicu pozdravilo i sav trud se isplatio. Prvo smo iznijeli teoretski dio, nakon čega je uslijedila praktična radionica na temu: „Rad u grupi“ Posvetili smo više pozornosti praktičnom radu, jer se na seminarima premalo pozornosti posvećuje praktičnim slučajevima, a to vodi nezadovoljstvu polaznika. Da bismo to izbjegli, pomno smo isplanirali i provodili rad korak po korak. Proveli smo i evaluaciju i dajem nekoliko komentara: „Sviđa mi se grupa i rad u grupi, svi smo bili uključeni, aktivno uključeni, dobar prijenos znanja u naše područje stručnosti, jasna, kratka pravila, jasno predstavljena. „Ovim možemo potvrditi da je znanje o „Linpilcare“ projektu dobro primljeno i preneseno na širu skupinu, u ovom slučaju na cijeli kolektiv. Prioritet koji smo postavili: „Promjene u nastavnoj praksi doprinijet će većem uspjehu učenika“ zasigurno je postignut i postigli smo još više. Stečeno znanje, što proučavanjem vlastite prakse, čitanjem stručne literature, što kritičnim prijateljstvima i seminarom koje smo dijelili sa svojim kolegama, koji će to znanje prenositi na svojim predavanjima, tako da će se nastavna praksa promijeniti i učenici će postići veća postignuća.

Literatura

  1. Skrt, B., Hohler, B., Šerc, A., Jurman, G., Dragoš, S., Kralj, A.,Leskovšek, V., Maljevac, S., Rener T. (2007). Debata za enake možnosti. Ljubljana: Za in Proti Zavod za enake možnosti.
  2. Hohler, B., Požgan, J., Broda Bahm, T., Kempf, D., Driscoll W. (2008). Javne Debate. Zbornik. Ljubljana. Za in Proti Zavod za enake možnosti.

3. Logan Fiorella in Richard E. Mayer (2013). The relative benefits of learning by teaching and teaching expectancy. Contemporary Educational Psychology.