Malo drugačiji rad u 1. razred

katarina_plut

Katarina Plut

Sažetak

Početak – ne samo školske godine, već školovanja općenito. Za učenike i roditelje novi je početak, novo razdoblje u životu. Za učiteljice upoznavanje nove djece, roditelja – a time ujedno i upoznavanje različitih osobnosti koje moramo povezati u „cjelinu“, ako želimo uspješno „ploviti na školskoj lađi“, mi zajedno s njima godinu ili dvije, a oni svih devet godina školovanja. Nekima je pohađanje škole ugodno, nekima je to pravi stres. Na početku je u velikoj mjeri potrebno novo saznanje, prilagođavanje, međusobne pozitivne komunikacije, ali i velika strpljivost.

Ključne riječi: dolazak u školu, međusobni odnosi, timski rad, rad u kutićima.

Dolazak u školu

U školu dolaze djeca koja su međusobno jako različita. Dolaze iz različitih sredina, s različito oformljenim socijalnim vještinama, različitim predznanjem, odnosno znanjem, različitim navikama i sposobnostima…

Dolazak u školu za djecu znači nov početak – nove prijatelji, nove prostorije, nova učiteljica… To važi i za učitelje, učenike, pa i roditelje koji nam povjeravaju svoju djecu.

Djeca u većini slučajeva ne znaju što ih u školi čeka (oni koji imaju stariju braću ili sestre, imaju o tome doduše već neke predrasude). Međutim, za većinu je to posve novo područje – a time i posve nov izazov. U školu dolaze djeca iz različitih »krajeva«. Za većinu dolazak u školu znači nešto lijepo i takvim ostaje cijelo vrijeme školovanja. Nekima pak dolazak u školu stvara problem.

Dolaze djeca s različitim prethodnim znanjem, vještinama, sposobnostima… Uloga učiteljice u školi jest da pruži djetetu potporu ako u učenju, tako i u razvoju osobnosti.

Prethodna iskustva, znanje i spretnosti, što ih djeca steknu prije početka školovanja, značajno utječu na uspješnost u školi. U tom pogledu od velikog je značenja sređena i poticajna okolina ili sredina u kojoj dijete živi i provodi dio dana.

Djeca su željna znanja, radoznala, vedra, vole istraživati. Okolina je ta koja ih svojim primjerenim očekivanjima može potaknuti na bolje ili može postati kočnicom u njihovom razvoju. Ako dijete opteretimo bezbrojnim aktivnostima, onda se spontanost, želja za znanjem i vedrina rasplinu, dijete ne može ispuniti prevelika očekivanja. Posljedice mogu biti pomanjkanje koncentracije, nesanica, bolesti u trbuhu… (Miko, 2018).

Kad dobijem generaciju prvašića, oni su kao neispisan list, ali kad taj list okrenem, vidim da svaki od njih ima iza sebe već pet ili šest poglavlja.

Škole nisu iz godine u godinu sve zahtjevnije ili možda manje prijatne, manje prihvatljivije… u školu dolaze djeca koja imaju manji broj jasno oblikovanih socijalnih vještina, vodi i usmjerava ih načelo ugode – ovdje i sada, samo ja… djeluju po principu – radit ću ono što je fino. Nemaju izgrađen osjećaj odgovornosti za svoje djelovanje.

Učiteljica i odgojiteljica u razredu

Učiteljica je ta koja stvara “odnose” u razredu. Učenik može biti motiviran u školi samo ako se dobro osjeća. Uz pomoć raznovrsnih aktivnosti (razgovor, socijalne igrice …) uspijeva nam više ili manje uspostaviti jasna pravila u razredu te dobre odnose s učenicima. Jasna pravila, granice i posljedice od bitnog su značenja za dobru nastavu. Učenik mora znati kakve su posljedice, ako krši pravila ili prekorači granice. Učenici uvažavaju i poštuju učitelja samo ako je ovaj dosljedan. Ako nije dosljedan, učenici ga neće shvaćati ozbiljno.

Učiteljica dobiva u novom razredu širok “spektar” različitih priča i različitih karaktera.

Prisutnost druge stručne djelatnice u razredu predstavlja mekaniji prijelaz iz vrtića u školu. Osobno mislim da bi se na taj način pozornost prema djeci mogla podijeliti. Dvije osobe mogle bi se daleko bolje i temeljitije posvetiti djeci, kojoj je kod prijelaza iz vrtića u školu “itekako” potrebna velika pozornosti, nego što se to može samo jedna osoba prisutna u razredu.

Prednost prisutnosti dviju osoba u razredu očituje se i na taj način što jedna može voditi nastavu, a druga može istovremeno pomagati i davati smjernice pojedinačnim učenicima.

Međutim, rad dviju učiteljica zahtijeva odgovorno, ravnopravno, pravedno… sudjelovanje jedne i druge u svim fazama rada – nastave, ali i odgoja učenika u razredu. Kod takvog rada najvažnija je međusobna potpora, pomoć, razgovor, iskreno izražavanje osjećaja, poštivanje. Rad se međusobno isprepleće, dopunjava, usavršava, mijenja…

Sve to osjete svi članovi zajednice – učenici, roditelji, suradnici… Ako je rad pozitivan – on je ugodan, ako je pak negativan… Znamo u kakvom ozračju je rad ugodniji i kvalitetniji.

Sama sam uistinu “sretnica”, zato što u svom širem kolektivu na razini škole, ali i u užem krugu (u aktivu i u paru) osjećam pozitivnu energiju.

Učiteljica i odgojiteljica stvaraju “odnose” u razredu. Učenik može biti motiviran za rad u školi samo ako se ondje dobro osjeća. Pomoću različitih aktivnosti (razgovor, socijalne igrice …) uspjelo mi je uspostaviti jasna pravila u razredu i dobre odnose s učenicima. Jasna pravila, granice i posljedice od bitnog su značenja za dobru nastavu.

Opis primjera dobre prakse – rad u kutićima

U mom razredu rad se ne odvija po pojedinačnim satovima rasporeda – 45 minuta nastave, 5 minuta odmora… Prije nekoliko godina sudjelovala sam u obrazovnom procesu na Pedagoškom institutu, a sada u svom razredu radim po načelu metode »Korak po korak«.

Ta se metoda odlikuje sljedećim karakteristikama: individualizacija i diferencijacija nastave, sadržaja… za svakog učenika, što mu omogućava da raste i razvija se na sebi svojstven način te mu pomaže da izabire aktivnosti i rad u kutićima, u slobodno vrijeme, u bližoj i široj okolini, a istovremeno mu omogućava da samostalno donositi odluke i bude odgovoran.

U prostoriji se mogu stvoriti kutići koji se razlikuju po sadržajima. Pojedinačni kutići potiču učenike i učenice na odgovarajuće postupke: kutić za čitanje motivira učenike da se usredotoče na knjige, odnosno na čitanje, kutić za timski rad potiče učenike na suradnju kod pisanja zadaća. Za stolovima, odnosno u kutićima moguća je i individualna pomoć učitelja.

Rad u kutićima je proces u kojem se odvijaju projektni i istraživački zadaci po skupinama. Učenici uz pomoć učiteljice slobodno iznose svoje ideje, izmjenjuju pobude, određuju osobne i zajedničke ciljeve te ih individualno, tandemski i timski ostvaruju.

Učitelj podstiče napredak učenika, tako da svaki učenik može napredovati prema vlastitim mogućnostima i sposobnostima. Organizira nastavu – aktivnosti tako da učenici mogu ostvariti postavljene ciljeve. Nastavu temelji na vlastitoj aktivnosti, jer učenik upravo vlastitim aktivnostima razvija svoje sposobnosti, spretnosti, što je temeljno polazište za njegov uspjeh. Kvalitetu rada određuje učitelj.

Budući da u razredu imamo različite učenike, imamo posljedično i različita postignuća u ostvarivanju ciljeva – a važno je da pritom napreduju svi učenici.

Svako jutro najprije stanemo u krug i pozdravimo se na jutaslika 1rnjem okupljanju. Tom prilikom ispričamo jedni drugima dogodovštine jučerašnjeg dana, možemo igrati različite igrice koje su također motivacija za daljnji rad, možemo slušati ili sami pričati bajke (bralna značka, slovenska praksa), možemo nešto zapjevati… Na kraju se uvijek dogovorimo što ćemo tog dana raditi.

Slika 1. Učim se i istražujem

Dalje se rad nastavlja u raznim kutićima, ponekad i frontalno, odnosno vođeno ili dirigirano (određene aktivnosti, odnosno sadržaji). Učenik izabere sam zadaću za sebe (prema uputama učiteljice), sam rasporedi vrijeme za rješavanje zadaće. Pred kraj nastave ponovno sjednemo u krug, razgovaramo o obavljenom poslu i rastajemo se. Obično je u zaključnom krugu prisutna i učiteljica produženog boravka, koja prihvati učenike i nastavlja s njima provoditi dan. Na svršetku »školskog« dana trebale bi sve obaveze biti obavljene.

Rad u kutićima meni i učenicima omogućava da se individualno posvetim pojedinačnim učenicima, što omogućava dnevni napredak i uspjeh svih učenika. Mogu se individualno posvetiti učenicima koji su nadareniji – mogu pripremiti zadaće primjerene njihovoj nadarenosti, zalaganju i napredovanju u nastavi. A mogu se posvetiti i onim učenicima koji imaju poteškoća na pojedinim područjima učenja te im pomoći kod njihova napredovanja. Uostalom, dobro znamo da ne postoje dva učenika s istim poteškoćama.

Uspješnim se pokazalo se i to što smo odgojiteljica i ja kod pojedinačnog nastavnog sadržaja grupu podijelile te je svaka radila s polovicom učenika. Na taj način imamo bolji pregled nad usvojenim znanjem i vještinama, učenici dolaze više puta na red, pa tako i oni koji bi se doduše vrlo brzo sakrili u razredu.

slika 2Osiguravanje takvog nastavnog okruženja omogućava tjelesnu aktivnost ne samo na sportskom području, već i na samoj nastavi.

Rad u paru na takav način znači da je nastava kvalitetnija, dinamičnija, sadržajno i didaktički razigranija.

Slika 2. Rad u kutićima

Razmišljanje na kraju

Za mene je svaki novi dan izazov – dok se pripremam za nastavu u razredu, pred sobom vidim svoje učenike i mislim na njih, razmišljam što je potrebno raditi, kako nešto uraditi da budu što uspješniji. Naš svakodnevni rad odvija se po istom „rasporedu“, svaki dan učenici znaju tko i što ih čeka, trebaju jedino saznati što će imati za zadaću i kako će zadaću rješavati. Čini mi se vrlo značajnim – za sve učenike – da se rad odvija ustaljeno, istim dnevnim ritmom, što učenicima mnogo znači. Želim zaključiti riječima – koje često slušam od učenika za vrijeme rada u školi: »Zar ne, baš nam je lijepo! Danas su zadaće zaista bile lagane«.

Literatura

  1. Miko, K. (2018). Otroka pri učenju zgolj podpirajte. Pridobljeno 30. 8. 2019 s spletne strani https://www.onaplus.si/otroka-pri-ucenju-zgolj-podpirajte.

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.