Evaluacija domaćih zadaća

tanja_vicic

Tanja Vičič

Sažetak

U slovenskim osnovnim školama posljednjih godina posvećujemo dosta pažnje, diskusija i aktivnosti, koje su namijenjene temi „Pisanje domaćih zadataća“.

U članku se predstavlja produbljena analiza s područja pisanja domaćih zadataka, koja obuhvaća iskustva i stajališta roditelja i učenika Osnovne škole Dragotina Ketteja Ilirska Bistrica.

Namjera analize je saznati mišljenje, prijedloge i inicijative učenika i roditelja, dati povratnu informaciju učenicima, pedagoškim radnicima i roditeljima. Na osnovi ocjene želimo poboljšati uzgojno-obrazovni proces u školi.

Ključne riječi: domaći zadaci, evaluacija, učenici, roditelji.

Uvod

Pedagoškim radnicama je jasno da su domaći zadaci važan dio obrazovno-uzgojnog procesa i prisutni su u našem školskom okolišu kroz cijelu povijest. Sa njima želimo kod učenika pratiti obrazovne ciljeve (utvrđivanje znanja, produbljivanje i širenje znanja, učenje vještina i spretnosti) također uzgojne ciljeve, usvajanje učnih i radnih navika. (Tinta, 2017. i Sanekovič, 2007.)

Analizom područja domaćih zadatka smo željeli dobiti informacije o vremenskoj opterećenosti učenika koje su povezane sa pisanjem domaćih zadatka, težom zadatka, različitih pogleda na diferenciranje domaćih zadatka, smislom i učinkovitosti različitih oblika domaćih zadatka, traženja pomoći kod pisanja domaćih zadatka, motivaciji i traženju rešenja kod nemotiviranih učenika, koji su često bez urađenih domaćih zadatka.

Uzorak obuhvaćen analizom

Ankete su ispunjavali učenici od 4. do 9. razreda, drugi i treći razred su dobili prilagođenu anketu, koju su ispunjavali uz pomoć učitelja. U ocjenu smo uključili roditelje učenika od 1. do 9. razreda.

Tablica 1. Uzorak uključen u ocjenu

image

Ankete smo analizirali posebno za prvi period OŠ (2. i 3. razred), drugi period OŠ (4. – 6. razred) i treći period OŠ (6. – 9. razred).

Mišljenja učenika, roditelja i zaključci

Smisao pisanja domaće zadaće

Učenici i roditelji generalno su mišljenja, da je domaća zadaća potrebna. Posebno su toga svjesni mlađi učenici. Samo nekolicina učenika i roditelja je mišljenja da je domaća zadaća nepotrebna. Roditelji su u prilog domaćoj zadaći u prvoj vrsti pripisali značaj ponavljanja, utvrđivanja znanja, razvoja logičnog mišljenja, širenje znanja, i također razvoj radnih navika, organiziranosti, samostalnosti i odgovornosti. Učenici su kao pozitivnu stranu naročito ispostavili ponavljanje, utvrđivanje znanja i pridobivanje novog znanja.

Sadržajni vidik domaće zadaće

Većina učenika je izjavila da sa domaćom zadaćom utvrđuju gradivo koje su upoznali na časovima. Učenici od trećega do devetog razreda su izjavili da za domaću zadaću često rješavaju slične primjere kao na nastavi, često pa traže nove načine kako riješiti zadani problem. Učenici su mišljenja da se sa domaćom zadaćom ne uče novoga gradiva, kojega će se učiti u buduće. Očito je također da domaća zadaća ne predstavlja samo nastavak nedovršenih školskih obaveza.

Količina domaće zadaće i vremensko opterećenje učenika sa pisanjem domaće zadaće

U svim starosnim skupinama bilo je izraženo slično mišljenje što se tiče učestalosti domaće zadaće. Većina se slaže da bi mogli imati zadaću nekoliko puta na tjedan. Kod mlađih učenika i njihovih roditelja je čest odgovor – svaki dan. Samo nekoliko učenika i roditelja ne bi željelo imati domaće zadaće.

Značajna je razlika u vremenskom opterećenju domaćom zadaćom među pojedinim starosnim skupinama. Zadaćom su najviše opterećeni učenici 2 trijade (4.-6. razreda), kojima je potrebno dnevno manje nego 1 sat (56 učenika), dok je veća skupina učenika (20) i roditelja (35), izjavila da im za pisanje domaće zadaće treba do dva sata. Učenici 1. trijade (1.-3. razreda) su nekoliko manje opterećeni i većini treba za zadaću manje nego 1 sat. Po mišljenju učenika i roditelja najmanje vremena za domaću zadaću namijeni najstarija skupina učenika i to manje od pola sata (32 učenika), odnosno manje nego 1 sat (33 učenika). Također su slično ustanovili roditelji.

Grafikon 1. Mišljenja učenika i roditelja o vremenskoj opterećenosti učenika sa pisanjem domaće zadaće

image

Učenici i roditelji prve trijade (1.-3. razreda) su u najvećem broju istoga mišljenja da je količina domaće zadaće izravno ravno dovoljna. U drugoj trijadi (4.- 6. razred) još uvijek snažno dominira mišljenje da je domaće zadaće dovoljno (61 učenika, 63 roditelja). Broj anketiranih koji misle da je domaće zadaće previše se sve više povećava (37 učenika, 29 roditelja). U najstarijoj skupini učenika je vidna razlika među mišljenjem učenika i roditelja. Roditelji skoro jednoglasno misle da je domaće zadaće ravno dovoljno, dok su kod učenika mišljenja raspršena (56 njih misli da je zadaće ravno dovoljno, 47 pa da je previše). Nekoliko roditelja učenika treće trijade (4.-9 razreda) je izjavila da je zadaće premalo.

Grafikon 2. Mišljenje učenika i roditelja o količini domaće zadaće

image

Diferencijacija domaće zadaće

U anketi je bilo posebno ispostavljeno područje diferencijacije domaće zadaće. Učenici i roditelji 2. trijade su pristalice diferencijacije. Brojčano je više anketiranih koji misle, da je u redu da uspješniji učenici imaju zahtjevniju domaću zadaću odnosno manje uspješni imaju lakše zadatke od broja anketiranih učenika i roditelja koji misle, da trebaju učenici u istom razredu imati jednaku domaću zadaću po količini i zahtjevnosti. Roditelji učenika 3. trijade su suštinski više naklonjeni tome, da imaju učenici jednako zahtjevnu domaću zadaću.

Pomoć pri pisanju domaće zadaće

Učenike i roditelje smo anketirali što se tiče samostalnosti pri pisanju domaće zadaće odnosno traženja pomoći kada djeca ne znaju napisati domaću zadaću. Roditelji najmlađih učenika su izjavili da je njihovom djetetu povremeno potrebna pomoć odrasle osobe kada nešto ne razumije, tada pita ukućane. Većini učenika 2. trijade je povremeno treba pomoć odrasle osobe (65 učenika, 65 roditelja), poveća se broj učenika kojima pomoć često treba ( 23 učenika i 18 roditelja), 17 učenika je napisalo da domaću zadaću uvijek urade samostalno. U 3. trijadi je broj takvih učenika značajno veći (30 učenika, 20 roditelja). Povremena pomoć je bila potrebna za 47 učenika 3. trijade.

Učenici 1. trijade pomoć traže prvenstveno od ukućana, dok učenici 2. trijade u najvećem broju slučajeva pomoć potraže u udžbeniku, ali na internetu. Učenici 3. trijade u većini objašnjenja potraže u udžbeniku (72). Još uvijek velika većina učenika traži pomoć od ukućana (52). Uočeno da se povećava broj učenika koji pomoć nađu na internetu, pitaju druge učenike ili prijatelje (42).

Kako sa učenicima koji ne napišu domaće zadaće?

Učenike 2. i 3. trijade te roditelje školske djece smo anketirali kako bi motivirali učenike na pisanje domaće zadaće, odnosno kako da roditelj reagira kada učenik ne uradi domaću zadaću. Roditelji mlađih učenika žele biti obaviješteni kada njihova djeca ne urade domaću zadaću (64). Dosta roditelja je mišljenja da bi učenik trebao dobiti neki znak, zabilješku ili minus kada ne uradi domaću zadaću (54). Učenici 2. i 3. trijade i njihovi roditelji su mišljenja da je efikasna istovremena zabilješka i obavijest roditelja kada su bez urađene domaće zadaće. Učenici u većoj mjeri predlažu usno ocjenjivanje sadržaja domaće zadaće (20 učenika 2. trijade, 15 učenika 3. trijade). Značajan broj učenika 2. i 3. trijade (skupa 37 učenika) misli da učitelj ne reagira nasuprot tome da učenik često puta ne napiše domaću zadaću.

Zaključak

Na osnovu analize mišljenja učenika i roditelja o domaćoj zadaći, dobili smo važne povratne informacije o opterećenosti učenika, smislenosti domaće zadaće sa stanovišta sadržaja, o zahtjevnosti zadaće, diferencijaciji, samostalnosti i traženju pomoći kod pisanja domaće zadaće.

Na osnovu analize možemo zaključiti da učenici i roditelji podupiru stanovište škole na tom području. Još uvijek tražimo rješenja kako motivirati učenike koji ne pišu domaće zadaću.

Analizu učinkovitosti pisanja domaće zadaće je škola prikazala na godišnjoj ocjeni aktivnosti i predstavila ju je učenicima, svim stručnim suradnicima i roditeljima. Obavijestila je školski Savjet, koji je u skladu sa tim donio zaključak da je domaća zadaća potrebna i smislena i da za to podržavaju postojanje domaće zadaće. Školi poručuju da vjeruju u stručnu ocjenu učitelja i da uzme u obzir rezultate analize pri planiranju domaće zadaće za učenike.

Literatura

  1. Tinta, I. (2017). Vpliv domačih nalog na razvoj učnih strategij. V: Pedagogška revija za predšolsko vzgojo in prvi triletji (str. 22 – 30). Ljubljana: Educa.
  2. Sanekovič, J. (2007). Kaj bi bilo dobro vedeti o domačih nalogah? V: Domača naloga – izziv ali obveza (str. 10 – 15). Ljubljana: Supra.

Osjetimo prirodu

tea_zagorc

Tea Zagorc

Sažetak

Tijekom izvannastavne aktivnosti Osjetimo prirodu, prirodu uvijek možemo izravno koristiti za podučavanje. Pruža nam brojne mogućnosti cjelovitog učenja jer učenik stječe nova iskustva, širi svoje interese, stječe pozitivan stav prema životu u prirodi i štiti njezinu raznolikost. Učenicima želim predstaviti prirodu kao temelj dobrobiti i korisnog znanja za održivi razvoj našeg svijeta. U tu svrhu smo u okruženju škole kroz sustav stalnog učenja provodili različite aktivnosti, čime smo stekli nova znanja, vještine i iskustva. Uključeni su bili učenici od trećeg do petog razreda Osnovne škole Center iz Novog mesta.

Učenici su bili oduševljeni aktivnostima koje su provodili jer su u prirodi mogli slušati, promatrati, opipavati, mirisati i tako koristiti sva svoja osjetila.

Ključne riječi: osjetimo prirodu, sustav stalnog učenja, entuzijazam, zanimanje, suradnja.

Uvod

Trajanje provedbe aktivnosti: 14 nastavnih sati povezanih tijekom 4 mjeseca.

Važno je da mi učitelji najprije pokažemo entuzijazam za prirodom. Ne smijemo pokazivati gađenje prema određenim životinjama jer nas učenici oponašaju. Što smo fasciniraniji prirodom, to će i učenici biti oduševljeniji prirodom. O tome govori “stalno učenje” koje pomaže nastavnicima, roditeljima, prirodoslovnim voditeljima da se usklade s razinom entuzijazma skupine te je s osjećajem vode k takvom razmatranju i poštovanju prirodnog svijeta punog energije i radosti. Cornell je sustav stalnog učenja podijelio u 4 stupnja koji prelaze jedan u drugog.

1. stupanj: Buđenje entuzijazma;

2. stupanj: Usmjeravanje pažnje;

3. stupanj: Izravno iskustvo;

4. stupanj: Dijeljenje entuzijazma.

Cornell smatra da je prvi stupanj faza igre. Njegova svrha je da se svi učenici igraju sa zadovoljstvom i entuzijazmom. Na drugom stupnju entuzijazam se mora umiriti i usmjeriti. Važno je da se aktivnosti temelje na jednom od tjelesnih osjetila te su osmišljene tako da učenike pripreme na usredotočenje na jedno od njih. Na trećem stupnju aktivnosti su osmišljene tako da jačaju jedno od osjetila kroz koje doživljavamo prirodu. Ovdje se radi o još neposrednijem doživljavanju prirode. Na četvrtom stupnju naglasak je na međusobnom dijeljenju njihovih iskustava. Ovdje se skupina obično veoma zbliži i rado podijeli svoja iskustva (Cornell, 1998.).

U današnjem svijetu tehnologije važno je da roditelji i učitelji odvedu učenike u prirodu te im je približe što je više moguće. Učenici uče kroz svoja osjetila, dok im priroda pruža najbolje okruženje za učenje gdje mogu koristiti baš sva osjetila. To naglašava i Cornell (1994.).

Naša se škola nalazi u podnožju brda Marof, koje nam pruža odličnu priliku učionice u prirodi. Zbog toga smo svaki tjedan sa skupinom od 14 učenika u okviru izvannastavne aktivnosti Osjetimo prirodu otišli tamo.

Provedba aktivnosti kod izvannastavne aktivnosti Osjetimo prirodu

Predstavit ću vam neke aktivnosti na temu Voda, Životinje u šumi, Drveća i Genetska raznolikost, koje su se odvijale kroz sustav stalnog učenja Josepha Cornella.

1. Buđenje entuzijazma

1.1. Tema: Voda

Aktivnost: Vodene kapljice

Cilj učenja: Učenici:

  • upoznaju različite vrste padalina
  • razlikuju različita agregatna stanja vode, upoznaju značenje vode za živa bića i važnost šume za zadržavanje vode, itd.

Provedba: za uvod sam pitala učenike odakle dolazi kiša, kako nastaje snijeg i gdje nestaje, zašto dolazi do pojave tuče … Učenici su bili raspoređeni tako da imaju dovoljno prostora. Zamišljali su da su kišne kapi koje padaju iz oblaka prema zemlji, zatim je zapuhao hladan vjetar i vodene kapljice postale su snježne pahuljice, zatim postaje strašno hladno te se pretvore u led (Šumarski institut Slovenije, 2016).

Slika 1Slika 2
Slika 1. Prikaz kapljica koje padaju s neba        Slika 2. Prikaz snježne pahuljice

1.2. Tema: Voda

Aktivnost: Kako drvo crpi vodu?

Cilj učenja: Učenici:

  • razlikuju različite dijelove biljke i bolje shvaćaju njihovo značenje,
  • nauče kako biljke crpe vodu, kako voda putuje kroz biljke, da se voda troši u procesu fotosinteze i da voda prelazi iz biljaka u atmosferu,
  • shvaćaju međusobno isprepletenost procesa poput fotosinteze i transpiracije
  • sudjeluju u skupinama.

Za uvod odgovarajućim pitanjima osvježimo znanje i upoznajemo ideje djece o tematici, zašto biljke imaju korijenje, koji je zadatak debla, što se događa u lišću, što drvetu daje čvrstinu i podršku. Potom sam odabrala dva učenika koji će predstavljati srčikSlika 3u, osrednji dio debla. Učenici druge skupine predstavljali su ulogu glavnih korijena, učenici treće skupine glumili su bočne korijene. Četvrta skupina glumila je ulogu drva. Peta skupina predstavljala je floem čiji zadatak je prenošenje vode sa šećerom iz lišća u druge dijelove drveta. Učenici su ispružili ruke koje su predstavljale grane i tresli dlanovima koji su predstavljali lišće. Vježbali smo dok učenici nisu naučili redoslijed. Ostali su učenici predstavljali koru drveta koje štiti drvo od opasnosti. Igru sam nadogradila tako da sam stavila veći naglasak na proces fotosinteze (upravo tamo).

Slika 3. Kako drvo crpi vodu

1.3. Tema: Životinje u šumi

Aktivnost: Životinjski krug

Cilj učenja: Učenici:

  • vježbaju izražavanje tijelom i glasom, vježbaju pantomimu, mimiku, kretnje, pokret
  • uče se usredotočenosti, opuštanju, brzini,
  • uče se usklađenosti skupine,
  • poistovjećuju se sa životinjom te je Slika 4osvješćuju.

Provedba: Igrači su bili smješteni u veći krug. Za uvod sam učenicima postavila pitanje o svojstvima različitih životinja. Igrač u sredini pokazao je na jednog učenika i dozvao aktivnost hrčaka, žaba, majmuna … Igrač se brzo dignuo, aktivirajući igrača s lijeve i desne strane. Trojica su tada pomoću kretnji i zvuka pokazala aktivnost koja im je bila dodijeljena (upravo tamo).

Slika 4. Prikaz aktivnosti – žabe

2. Usmjeravanje pažnje

2.1. Tema: Životinje u šumi

Aktivnost: Pssssst, slušam

Cilj učenja: Učenici:

  • na temelju sluha utvrđuju izvor zvuka,
  • prepoznaju svoje osjećaje,
  • izražavaju osjećaje pomoću prirodnih glazbenih instrumenata.

Provedba: Prvo sam pitala učenike na koje se različite načine oglašavaju životinje. Rekla sam im da neke životinje vrlo dobro čuju u usporedbi s ljudima. Njihove uši su mnogo okretnije od naših i obavljaju različite zadatke. Razgovarali smo o sluhu živSlika 5otinja. Zatim su učenici pokušali i sami micati svojim ušima. Pitala sam ih koliko je dobar njihov sluh. Djeca su zatvorila oči. Različitim predmetima stvarali su zvuk. Svojim položajem u prostoru promijenili su i smjer zvuka. Igru Slika 6sam nadogradila kad smo razgovarali o njihovim emocijama. Potom smo tragali za predmetima u prirodi, pomoću kojih će dati glas različitim emocionalnim stanjima. Svoj glas su potom posudili i različitim vrstama životinja (upravo tamo).

Slika 5. Isprobavanje uloge proizvođača zvuka udaranjem dvaju štapova jednog u drugi

Slika 6. Udaranje dva kamena jednog u drugi

3. Izravno iskustvo

3.1. Tema: Genetska raznolikost

Aktivnost: Tiha šetnja po šumi

Cilj učenja: Učenici:

  • se smiruju, opuštaju i uočavaju raznolikost oko sebe.

Učenici su u tišini šetali šumom. Promatrali su, opipavali, mirisali i slušali. Promatrali su raznolikost biljaka i životinja, razlike i sličnosti i bili sami sa svojim mislima (upravo tamo).

Slika 7Slika 8
Slika 7. i 8.: Promatranje drveta različitim osjetilima

4. Dijeljenje entuzijazma

4.1. Tema: Drveće

Aktivnost: Budimo drvo na 15 minuta

Cilj učenja: Učenici:

  • upoznaju načine pokreta tijela u zraku te što utječe na taj pokret,
  • uče da su promjene u okolišu ponekad povoljne za životinje ili biljke, a ponekad štetne
  • upoznaju empatiju kada se užive u drveća i njihov život.

Učenici su postali drvo na 10 minuta. To je povezano s činjenicom da drveće ne hoda. Korijeni usidre drveće u zemlji zauvijek na istom mjestu. Učenicima sam slikovito opisala različite zadatke, i oni su se pokušali kretati na temelju uvjeta. Dobili su sljedeće zadatke: Danas je sunčano, ali malo vjetrovito, već cijelu noć i dan puše bura, stigla je prva ljetna oluja, snažno grmi i munjevito je, bliži se Nova godina i pada snijeg, palo je puno snijega, snijeg je prekrio grane te ih opteretio … Učenici su za svaSlika 9ki zadatak imali minutu vremena. Igru sam nadogradila tako da su ostali učenici pogađali što je njihov školski kolega predstavljao (upravo tamo).

Slika 9. Prikaz drveta kada puše bura

Zaključak

Otkrila sam da korištenje sustava stalnog učenja ima vrlo pozitivan učinak na učenike i njihovo ponašanje. Učenici su rado sudjelovali, pa su čak željeli ponoviti aktivnosti.

U budućnosti planiram još sličnih aktivnosti jer su učenici uživali u prirodi te se rado vraćali u nju.

Literatura

  1. Baričič, L. et al. (2018). Danes se učimo zunaj: priročnik za dejavnosti v naravi. Ljubljana: Center šolskih in obšolskih dejavnosti
  2. Bird, F. (2018). 101 način zabave v naravi za otroke. Ljubljana: Pipinova knjiga
  3. Cornell, J. (1994). Približajmo naravo otrokom. Celje: Mohorjeva družba
  4. Cornell, J. (1998). Veselimo se z naravo: naravoslovne dejavnosti za vse starosti. Celje: Mohorjeva družba
  5. Gozdarski inštitut Slovenije. (2016). Priročnik za učenje in igro v gozdu. Ljubljana: Založba Silva Slovenica
  6. Kohl, M. A. (2000). Mali naravoslovec. Ljubljana: Educy
  7. Ministrstvo za šolstvo in šport. (2011). Učni načrt za naravoslovje in tehniko. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo
  8. Ministrstvo za šolstvo in šport. (2011). Učni načrt za spoznavanje okolja. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo

Micro:bit – zabavno učenje programiranja

tomislavL_tamaraR_teaPZ

Tomislav Leček, Tamara Ređep,  Tea Pavičić Zajec

1. Uvod

Prema prijedlogu nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta Informatike važnost poznavanja temeljnih informatičkih koncepata kao što su programiranje, algoritmi ili strukture podataka postaje neophodno kako učenici ne bili samo korisnici informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) nego i stvaratelji [1].

Dugi niz godina u III. osnovnoj školi Varaždin provodi se rano učenje informatike u IV. razredima kroz izvannastavnu aktivnost, no unazad dvije godine naglasak je na stjecanju vještine programiranja, obzirom da je škola uključivanjem u projekt BBC micro:bit – STEM revolucija udruge IRIM 2017. godine dobila popularna mikro računala micro:bitove. Radi se o tehnologiji koja je nastala kao suradnja Microsofta, BBC i drugih u svrhu popularizacije STEM-a u školama, ali i lakšeg učenja i razumijevanja teorije programiranja.

Micro:bit je mala pločica s mikrokontrolerom i senzorima poput akcelorimetra, žiroskopa i kompasa koja omogućava početak rada s programiranjem i upoznavanje logike programiranja. Za programiranje se najčešće koristi mrežna stranica https://makecode.microbit.org gdje se slaže programski kod. Putem USB sučelja kod se prebacuje na pločicu čime je uređaj spreman za rad. Osim senzora ima i dva tipkala (treće je kombinirana tipka) te mali 5×5 LED zaslon. Micro:bit omogućuje bežičnu komunikaciju s drugim uređajima koji rade na Bluetooth tehnologiji, ali i s drugim micro:bit uređajima omogućavajući tako međusobnu interakciju uređaja.

2. Rad s micro:bitom

Nakon uvodnog upoznavanja učenika sa samim uređajem, njegovim dijelovima, sastavljanjem i priključivanjem na računalo, slijedi demonstracija sclip_image003učelja za programiranje (Slika 1).

Sučelje je intuitivno te učenici ne moraju pamtiti sintaksu programsko jezika, već po principu puzzla (blokova) grade programski kod, što im omogućuje veću slobodu u kreiranju različitih programskih rješenja. Naredbe su razdijeljene u logičke cjeline ovisno o tome čemu pojedini blok služi. Sve naredbe iz odabrane skupine su vidljive i uz svaku dolazi objašnjenje kako radi, odnosno primjer kako se koristiti.

Slika 1. Upoznavanje s uređajem i sučeljem za programiranje

Ove godine učenici su izrađivali programe za aktiviranje različitih vanjskih uređaja koje su spajali na micro:bit uređaj putem njegovog sučelja. Prva u nizu je bila sveprisutna i popularna kockica za igru „čovječe ne ljuti se“. Slaganje slučajnog pojavljivanja broja od 1 do 6, dopunjeno je mogućnošću da se dobiveni broj reproducira na zvučnik kao broj ponavljanja jednog zvuka image(Slika 2.). Veza pokazanog broja na uređaju i broja ponavljanja istog zvuka vrlo je važna jer povezuje varijablu s brojem ponavljanja pohranjenog broja u toj varijabli. Ta veza često nije jasna u programiranju kod starijih učenika, dok je ovdje učenicima IV. razreda na ovaj način postala logička i jasna.

Slika 2. Spajanje micro:bita s dodatnim elementima (zvučnik)

Osim igre čovječe ne ljuti se, kako bi spoznali kako radi vanjska ulična rasvjeta uključivali su svijetlo u prostoriji ili vanjsku rasvjetu koristeći dostupni senzor jačine svjetlosti. Sličan primjer je uključivanje hlađenja prostorije, tako što micro:bit nakon što temperatura pređe određeni prag samostalno uključuje ventilator i hladi prostoriju.

3. Zaključak

Primjenjujući programiranje kroz primjere iz svakodnevnog života učenici već u ranijoj životnoj dobi shvaćaju da su svi ti uređaji iz našeg okruženja upravljani nekim programskim kodom koji ne mora biti posebno ni kompliciran ni složen.

Ujedno prednost ranijeg učenja programiranja olakšava učenicima lakše savladavanje novih programskih jezika u kasnijem školovanju budući da im je logika programiranja poznata i jasna.

Literatura

  1. Stručna radna skupina Cjelovite kurikularne reforme, „Prijedlog kurikuluma nastavnog predmeta Informatika“, veljača 2016.