Promicanje kretanja – put do škole

sabina_lukezic

Sabina Lukežič

Sažetak

Jedan od svakodnevnih oblika kretanja djeteta/učenika je aktivan put do škole i natrag. Učenik pješak/biciklist je u današnjim okolnostima (sigurni i opasni putovi do škole) izložen brojnim rizicima u prometu koji moraju biti dio njega. Svi mu pomažemo u tome – roditelji i škola prometnim obrazovanjem, uvijek i svagdje, ali najviše primjerom. Ovaj rad prikazuje planiranje sigurnih ruta i stajališta čime se želi povećati broj djece koja u školu (do stajališta) dolaze pješice/biciklom. S jedne strane, posljedice su pozitivni jer su učenici manje izloženi potencijalnim opasnostima, te broj pješaka konačno raste, a s druge strane, u suvremeno vrijeme, nailaze na brojne trenutačne prepreke koje predstavljaju temelj za pronalaženje smjernica za aktivnije sutra. U članku se govori o onome što smo učinili u našoj školi i unutar školskog okružja, kao i o planu za budućnost – potencijalnim aktivnostima i projektima koji bi nam dodatno pomogli u našem aktivnom putu do škole i natrag kao dijela našeg zdravog načina života.

Ključne riječi: prometno obrazovanje, sigurne rute, učenik pješak.

Uvod

Kretanje je dio svakodnevnog života. Osim obitelji, značajan utjecaj ima škola jer u tom okruženju djeca i adolescenti provode veći dio dana. Prilika za svakodnevno kretanje donosi i put do škole, što u mnogim slučajevima nije dovoljno. To nije dobro niti za okoliš niti za zdravlje djece jer se prije svega ne razvijaju zdrave životne navike. S jedne strane, u obzir treba uzeti poticaje za maksimalno kretanje (uključujući hodanje i vožnju biciklom do škole), a time i održivi razvoj u kontekstu zdravlja, a s druge strane, postizanje našeg cilja, između ostalog, ometa sve veća opasnost u današnjem prometnom okruženju ili neiskustvo reagiranja na različite prometne situacije. Možda su razmišljanja današnjeg društva i brz tempo života samo izgovor da ima manje učenika pješaka? Kako možemo utjecati na to?

Dijete pješak/biciklist je sudionik u prometu

Razvoj prometa koji je, s jedne strane, donio napredak, s druge strane je promijenio svijet u koji ulaze djeca. Međutim, svaki novi dan pred nas i dijete stavlja nove izazove, obveze i opasnosti. Nažalost, djeca nisu sposobna generalizirati pravila prelaska ceste te ovo ponašanje moraju naučiti posebno na svakoj ulici ili cesti. Puno puta hrabro ulaze u prometne površine koje nisu dio njih. Iz tog razloga potrebno je posvetiti veću pozornost djeci – pješacima i biciklistima. Dijete biciklist (nakon položenog biciklističkog ispita) nema iskustva. Svaki učenik je sigurno svakodnevni pješak. Uz pravilan odgoj i sigurno rukovanje zajedno ćemo činiti (obitelj i škola) prijateljski svijet prometa.

Uzor! Svojim stavom i ponašanjem svi mi (roditelji, odgojitelji, učitelji i svi ostali) smo uzor djeci.

Prometno obrazovanje u našoj školi

S obzirom da je cijeli dragatuški školski okoliš područje opasnog prometa (bez pločnika, prelasci ceste bez zebre, opasni zavoji, presjeci, nepreglednost) pješaci su, posebno djeca, u velikoj opasnosti.

Djecu se uči da se hoda uz lijevi rub ceste. Kako bi učenici kao pješaci bili sigurni, potrebna je podrška cijele okoline: učitelja, stručnjaka, profesionalaca, policijskih službenika, članova Vijeća za prevenciju sigurnosti cestovnog prometa i roditelja. Obvezno prometno obrazovanje nadopunjava se prometno – obrazovno interesnim djelatnostima uz različite aktivnosti ili projekte koji su raspoređeni tijekom cijele godine u godišnjem planu rada škole (Pojas, Sigurnosni pojas, Pojačana kontrola prometa početkom školske godine, Bistru glavu štiti kaciga, Pješaci – budite oprezni, Žuta zona, Reflektirajuće tijelo, Posjet policajca, Projekt, policajac Leon savjetuje, Jumicar, Biciklistički ispit, Sve što znaš o prometu …). Na sigurnost u prometu upozoravamo ih na redovitoj nastavi, ekskurzijama, izletima, šetnjama, danima aktivnosti te na ostalim nastavnim predmetima.

Okoliš naše škole

Školski okoliš Osnovne škole Komandanta Staneta Dragatuš pokriva prometne putove ruralnog područja, koji se razlikuju od gradskih ruta i gradskog prijevoza. S obzirom na to da je ovo područje u kojem su djeca manje izložena prometu nego u gradovima, to ne znači da je ruralno područje sigurnije, jer s druge strane za pješaka koji ide do škole ili autobusnog stajališta ima puno opasnijih točaka na pješačkoj zoni u odnosu na pješačku zonu koju koristi gradsko dijete. Djeca su svaki dan na putu i na cesti bez pločnika, cestu prelaze većinom tamo gdje nije označena zebra, na križanjima nema semafora gdje bi zelena svjetlost pješaku dala prednost, nema podhodnika itd. Također su izloženi zavojima, uskim cestama, velikim traktorima s priključcima. Oni su manje prisutni u gradu. Zbog svega toga važno je dijete podučiti sigurnom ponašanju na cesti još u predškolskom razdoblju, a kasnije ga promatrati, nadzirati, ispravljati i učiti.

Analiza

Svake godine roditeljima se prezentira ažurirani prometno – sigurnosni plan gdje su jasno prikazana stajališta i pješačke zone koju mora prohodati svaki učenik (od kuće do škole ili od kuće do stanice i natrag).

Dijete je izloženo prometnim opasnostima, stoga roditelji vide sve rute po kojima djeca idu do škole/ ili ˝opasnog˝ stajališta. Zbog pritužbi i prijedloga roditelja premijestili smo stajalište, do kojih ima više prometnih pravaca, jer je to regionalna cesta (Črnomelj – Vinica). Autobus ili kombi sada vozi do sela, stajalište je na taj način odmaknuto od više prometnih pravaca što je sigurnije za dijete. S druge strane, smanjili smo put, što je suprotno sa stajališta promicanja kretanja djece. Kako povećati sigurnost, ali ipak zadržati ili čak povećati kretanje kako bi put u školu bio što aktivniji?

Prije nego što se u školi započelo s nacrtom sigurnih ruta, stajališta su bila stalna te nije bilo potrebe za promjenama. Međutim, svake godine želja za tim je veća: zahtjevi nekih roditelja, nazočnost izbjeglica, blizina medvjeda u selima u šumi, previše prometa (posebno traktora), preteške torbe, nepoštivanje prometnih znakova (zona 30, ograničenja u blizini škola, parkiranje na kružnom toku) te prekoračenje brzine kroz ruralno područje.

Kako nastaviti (povećati broj pješaka na putu do škole i kuće)?

Ključni početak plana je pozvati roditelje na suradnju kroz razgovor, s naglaskom na pozitivne posljedice koje bi ta navedena aktivnost donijela. Prezentirale bi se pješačke staze i stajališta te kriteriji postavljanja stajališta u ruralnom području.

Mogli bismo započeti s nekim projektima – u vrtiću s pričom o Belem zajčku (O bijelom zecu), kojemu je kožni kaput zaprljan zbog ispušnih plinova iz automobila te ih se poziva da očiste njegov kaput na način da u vrtić ili školu idu pješice. Projektom (igrom) Prometna kača (Prometna zmija) potaknulo bi se djecu i njihove roditelje , koji su glavna ciljna skupina, na hodanje ili biciklizam do vrtića/škole. Djeca bi kroz natjecanje pokušala doći do cilja, tj. do povećanja broja pješaka na putu do škole.

Slične ciljevi u okviru povećanja aktivnih putova do škole moglo bi se postići i projektima Pešbus i Bicivlak, u nadi, da to nije samo natjecanje u povećanju hodanja između razrednih odjela, već da se utječe na dugoročni održivi razvoj kretanja sve djece.

Uz pomoć roditelja, škola bi utjecala na djecu u određenom mjesecu (npr. svibnju) tako što bi učenici, koji do škole mogu doći kroz šume ili preko staze za učenje gdje nema prometa, išli pješice do škole, ali da su od škole udaljeni manje od 4 km. Može se odrediti jedan dan u tjednu (npr. utorak) i natjecati se u određenom mjesecu, koji razredni odjel je najaktivniji na putu do škole ili čak pozvati bake i djedove da budu pratnja do škole.

Zaključak

Samostalan školarac je ponos svakog roditelja. Aktivan put do škole utječe na zdravlje svakog školarca. Fizički aktivna djeca lakše razvijaju kognitivne sposobnosti i zbog toga su uspješniji, neovisniji i samouvjereniji. Svakako bi bilo primjereno da se smanje troškovi prijevoza, a kao rezultate manjeg prometa, povećala bi se sigurnost na cestama. Naposljetku, hodanje i bicikliranje je opuštajuće, ali i prilika za druženje, a prije svega smanjuje zagađenje u našem mjestu i u neposrednoj blizini škola i vrtića. Kada bi u interakciji roditelji, škola i učenici dali sve od sebe i na drugi način se kretali (hodali, biciklirali) ne bi u svijetu promijeniti održivi razvoj, ali bi sigurno doprinijeli razvoju neovisnosti, ojačali bi osjećaj odgovornosti kod djece i svijesti o njihovim vlastitim sposobnostima.

Literatura i izvori

  1. Aktivno v šolo. 4. 11. 2018 s http://www.aktivnovsolo.si/sporocilo-za-javnost-v-solo-grem-lahko-sam-a-pes-od-pesbusa-do-samostojne-poti-v-solo/.
  2. Prometna vzgoja. 4. 11. 2018 s https://www.avp-rs.si/preventiva/prometna-vzgoja/.

Integriranje tehnika opuštanja u nastavu produženog boravka

sandra_jemec

Sandra Jemec

Sažetak

Prošle školske godine, kada sam predavala u produženom boravku, usredotočila sam se na promatranje učenika, posebno na području koncentracije prilikom nastave. Ono što sam ubrzo saznala je da imaju učenici prvog razreda nakon četvrtog školskog sata, kada započinju s nastavom produženog boravka, vrlo nisku koncentraciju i motivaciju za obavljanje domaćih i drugih (školskih) aktivnosti. Odlučila sam u studenome odraditi dvije radionice opuštanja i pažljivosti. Na moje veliko iznenađenje, učenici su vrlo dobro primili ovu aktivnost. Posebno su im se svidjele aktivnosti vezane za kontrolu disanja, vježbanje s povjerenjem u razredu, povezivanje s razrednicima koji se nisu igrali za vrijeme pauze, samosvijesti i raznih „masaža“. S obzirom na tako dobro reakciju, nastavila sam s tim aktivnostima još u veljači. Djeca su voljela ovaj način podučavanja. Najzanimljivije od svega bilo je kako su me, kad sam stigla u učionicu, pitali hoćemo li danas izvesti »ono u krugu«.

Ključne riječi: opuštanje, tehnike disanja, tehnike masaže, samosvijest.

Uvod

U ljudskoj prirodi ukorijenjena je potreba za razmjenom suprotstavljenih osjećaja. Stoga bi dijete trebalo doživjeti obje aktivnosti poput opuštanja, pokreta i odmora. Međutim, hibernacija i opuštanje danas su teška zbog brzog načina života. Međutim, nedostatak odmora i opuštenosti znači stres čak i kod djece (Srebot i Monk, 1996.). Spomenuti autori opisuju važnost opuštanja i smirivanja za nas. Međutim, primijećeno je da je za neku djecu to zapravo vrlo teško ili gotovo nemoguće. Kroz cijeli nastavni sustav djeca su opterećena i često preopterećena, a neki se često suočavaju sa stresnim situacijama. Nažalost, sve se to odražava i kod nastave produženog boravka. Naša škola ima prioritet kretanja. Gotovo po bilo kojem vremenu izvodimo djecu na igralište, gdje trče na trkačkoj stazi, a tijekom rekreativne rekreacije imaju vježbe s vodstvom. Inače, očekuje se da tijekom produženog boravka djeca imaju više vremena za igru, ali moraju pisati domaće zadatke, a svaki učenik ima barem još jednu interesnu aktivnost kojoj se moraju obratiti i biti spremni za rad. Na temelju svega toga, odlučila sam uvesti različite vježbe opuštanja i kasnije dodati pojedinačne vježbe za budnost. Ono što sam ubrzo saznala je da su ta dva pitanja vrlo isprepletena.

Srž

U razredu produženog boravka u kojem sam predavala učenici su bili vrlo susretljivi i upravljivi. Svi su se jako voljeli igrati različite igre, pa sam sve ove tehnike opuštanja provodila kroz različite igre. Početkom školske godine svakodnevno smo čitali bajke koje su učenici donosili od kuće. Kasnije sam htjela dodati još nešto. Nakon odličnog seminara, odlučila sam napraviti nekoliko vježbi opuštanja.

Da bi se učenici smirili i obratili pažnju na mene, pozicionirala sam se usred razreda, podigla ruku, prstom prekrila usta, tiho prebrojila i čekala da se smire. Učenici su brzo shvatili što želim. Promatrali su me i ponavljali za mnom. Dakle, podižući ruku i usta prekrivena prstom. Kasnije sam ih uputila da sjednu. Imali smo različite tehnike oslobađanja; od tehnika disanja, opuštajućih masaža, bajki s porukama i nekih vježbi samosvijesti. Ali uvijek smo počeli s jednom od tehnika disanja.

Tehnike disanja

Vježba 1

Ustani. Postavite se na širinu ramena. Stavite ruke na trbušni prefiks. Sada lagano udahnite kroz nos i izdahnite poput usta, uz zvuk šištanja. Ovu vježbu ponavljamo 5 puta.

Vježba 2

Svaki dječak bira jednu djevojčicu. Oni koji ostanu bez djevojke izaberu jednog školskog prijatelja. Svaki par zauzima svoj prostor i smješta se na pod. Sjede jedni nasuprot drugih, drže se za ruke, noge su ispružene, stopala dodiruju. Lijevi učenik se nagne i povuče desni. Desni izdahne. Tada se desni partner diže, udiše i povuče lijevu dolje da izdahne. Tako udišemo svaki put kad se podignemo i povučemo kolegu iz razreda i izdahnemo svaki put kad nas povuče. Ovu vježbu ponavljamo 5 puta (uzeto nakon Srebota i Monka, 1994.)

Opuštanje uz masažne tehnike

Masiramo rukom i djeca to jako vole, jer se okoliš uglavnom doživljava dodirom, vole se igrati sa zemljom, miluju životinje, miluju igračke, mijese, hvataju vodu, dodiruju biljke (Monk i Srebot, 1994.) ,

Djeca sa svojim osjetilnim tipom istražuju na svaki mogući način. Različiti dodiri također im odgovaraju, jer su uživali u vježbama i stvarno se opustili tijekom vježbi masaže. Neki su komentirali da ih to uvjerava, ali neki su spomenuli kako su svi bili vrlo škakljivi. Pekli smo pizzu na leđima učenika.

Učenici su podijeljeni u grupe po pet. Jedan od učenica leže na trbuhu, ostali četvero sjede oko njega. Oni slijede moje upute. Prvo mijesite tijesto dlanovima. Umak od rajčice premažite stisnutim prstima. Začini se primjenjuju vrhovima prstiju. Nanesite sir laktovima. Prstima nanesite pršut. Pomoću zglobova nanesite gljive. Kad trebamo pizzu ispeći, svi učenici stisnu se kod “pizza” učenika da ga „ispeku“ i uživajte u obroku. Zatim se uloge zamjenjuju.

Svoje opuštanje smo završili vježbama samosvijesti. Isprobali smo vježbe koje su imale što više elemenata samosvijesti. Dakle, svjesnost svog sluha, tipa i mirisa. U trenutku kada smo fokusirani na trenutno stanje, u potpunosti smo svjesni svojih misli, emocija ili ponašanja. Čak su i učenici ovu spontanost uveli vrlo spontano. Mnoga djeca imaju prilično problema s izražavanjem svojih emocija ili osjećaja. Da bismo svladali ove probleme, poduzeli smo razne aktivnosti.

Aktivnosti koje utječu na pozitivne emocije/ponašanja

1. Izreka komplimenata – svatko je odabrao jednog od svojih prijatelja iz razreda i rekao mu nešto lijepoga toga dana. U početku su se ti komplimenti poprilično ponavljali i učenici nisu bili originalni, ali uz puno ohrabrenja našli su mnoge pohvale.

2. Novi prijatelj – učenici su sjedili u krugu. Svaki od njih je iz kutije izvadio listić na kojem je bilo ime jednog učenika iz razreda. Tako je svaki dobio svog novog prijatelja na dan da se druži s njim i da ga bolje upozna.

3. Moja tri dobra svojstva – svaki vam govori u čemu je dobar i koja su njegova jaka područja.

Zapažanje

1. Detektiv – jedan je od učenika odabran da napusti razred i promijeni jednu od stvari na sebi (frizura, šal, papuče, majica, naočale, zategnuti rukav, uvijene hlače …), ostatak učenika mora otkriti što se promijenilo. Da bi zadatak bio teži, jedan učenik izlazi, a pet učenika koji su ostali u razredu mijenjaju nešto na sebi, a onda onaj koji je vani pokušava otkriti što su promijenili.

2. Omiljena boja – učenik bira omiljenu boju, a zatim promatra ono što je u toj boji tijekom dana. Navečer ovo napiše ili nacrta. Sljedeći dan izvještava u krugu.

Slušanje

Što čujem – učenici sjede u krugu zatvorenih očiju. U torbi imam nekoliko predmeta koji mogu emitirati zvuk. Učenici slušaju. Onaj kojeg lagano dodirnem mi govori ono što je čuo (predmeti: zvono, papir, boca vode, boca makarona, zvečka, zviždaljka, ključevi, škare, tapkanje prstom…).

Zaključak

Učenici su naučili pisati domaće zadatke, kulturnu prehranu, red i disciplinu u miješanim skupinama u odjelu produženog boravka. Međutim, uvjerena sam da je sjajno da učitelj ponudi učenicima i aktivnosti koje će im pružiti duhovnu rast. Naučit će suradnju, toleranciju, kako reagirati u stresnim situacijama, rješavati probleme bez pozivanja učitelja za svaku sitnicu. Na taj način učenici bi stekli znanja koja bi se mogla koristiti u svakodnevnom životu. Kroz vježbe opuštanja i samosvijesti pokušala sam naučiti učenike da lakše podižu svoje osjećaje i ponašanja i da razgovaraju o njima ili ih barem pokušaju prenijeti riječima. Takav način rada na kraju bi rezultirao pozitivnom i ugodnom razrednom klimom u odjelima produženog boravka.

Literatura

  1. Srebot, R., Monk, K. (1996). Putovanje u tišinu: opuštajuća edukacija za djecu. Ljubljana: DZS.
  2. Srebot, R., Monk, K. (1994). Opuštanje: Praktične smjernice za bolje fizičko i mentalno blagostanje. Ljubljana: Domus.
  3. Snel, E. (2019). Sjedite mirno poput žabe (vježbe pažljivosti za djecu i njihove roditelje)

Vukovarski gimnazijalci osvojili zlatno odličje

na Međunarodnoj izložbi inovacija, prototipova i studentskih poslovnih planova INOVA – BUDI UZOR 2019.

sanjaPS_davorS

Sanja Pavlović Šijanović i Davor Šijanović

Projektom Pametni grad Vukovar, vukovarski gimnazijalci osvojili novo zlatno odličje i diplomu za najbolji inovacijski projekt za mlade

Vukovarski gimnazijalci osvojenom zlatnom medaljom na najvećoj izložbi inovacija mladih u Republici Hrvatskoj – INOVA-MLADI 19. osigurali su mogućnost sudjelovanja na INOVA – BUDI UZOR 2019. koja nosi titulu druge najveće europske i druge najstarije svjetske izložbe inovacija.

INOVA je pokretač i simbol inovatorstva u Hrvatskoj koja okuplja, potiče i javnosti predstavlja tisuće hrvatskih i stotine inovacija iz inozemstva. Savez hrvatskih inovatora i Savez inovatora Zagreba u suradnji s Gradom Zagrebom i Zagrebačkim velesajmom, uz potporu Hrvatske gospodarske komore, organizirali su od 13. do 16. studenog 2019. godine 44. HRVATSKI SALON INOVACIJA – INOVA 2019 i 15. IZLOŽBU INOVACIJA, PROTOTIPOVA I STUDENTSKIH POSLOVNIH PLANOVA – BUDI UZOR 2019. Na izložbi je predstavljeno preko 550 istaknutih inovacija iz više od 30 država, sa svih strana svijeta a tijekom tjedna, izložbu je posjetilo 100 000 posjetitelja što je čini najposjećenijom svjetskom izložbom inovacija.

Biti sudionikom i natjecateljem u izložbi ovakvoga karaktera za Gimnaziju Vukovar, izuzetna je čast ali i odgovornost prema školi, gradu i državi. Projekt Smart City of Vukovar – Our view of smart living predstavili su učenici Lucija Gračanin, Matija Hardi i Marko Macura sa svojim nastavnicima mentorima Davorom Šijanovićem i Sanjom Pavlović Šijanović. Međunarodni ocjenjivački sud za hrvatske izlagače izvan Zagreba, odslušao je predstavljanje i potom zatražio odgovore na stručna pitanja o samom projektu. Marko, Lucija i Matija, u potpunosti usmjereni na projekt, sa strpljenjem su odgovarali na pitanja kako žirija tako i svih znatiželjnih posjetitelja, od onih najmlađih pa do najstarijih te su oduševili i posjetitelje i ocjenjivački sud ne samo osebujnim stilom prezentiranja i demonstracije projekta već i strpljenjem i vedrinom kakvu samo entuzijasti imaju. S obzirom na pozitivne povratne informacije članova međunarodnog ocjenjivačkog suda, ekipa vukovarske gimnazije potajno se nadala odličju, međutim činjenica da se nalaze u konkurenciji sa brojnim projektima hrvatskih i svjetskih izumitelja i inovatora iz Taiwana, Hong Konga, Kine, Japana, Kambodže, Vijetnama, IndonSlika 1 - povjerenstvo i ucenici vukovarske gimnazijeezije, Koreje, Saudijske Arabije, Irana, Iraka, Sudana, Kanade, Njemačke, Makedonije, Slovenije, Tajlanda, Poljske, RSlika 2 -predstavljanje pred povjerenstvomumunjske, Moldavije, Bugarske, Rusije, Malezije, BiH…, svoje želje i nadanja, nitko od članova tima nije želio izustiti na glas.

Slika 1. Povjerenstvo i učenici vukovarske gimnazije

Slika 2. predstavljanje pred povjerenstvom

Osim natjecateljskog dijela, imali su priliku nazočiti i svečanom otvaranju izložbe koju je vodio Neven Marković, organizator INOVA-e, te panel raspravi „MODELI Slika 3 -zemlje sudionice Inove i tim vukovarske gimnazijeFINANCIRANJA INOVACIJSKIH PROJEKATA“ gdje su stekli mnoštvo korisnih informacija o mogućnostima financiranja inovacijskih projekata i predstavljanju poticajnih mjera. Moderatorica panel rasprave bila je Tajana Kesić Šapić, direktorica Sektora za industriju HGK.

Slika 3. Zemlje sudionice Inove i tim vukovarske gimnazije

Ovo je prvi puta da je vukovarska gimnazija imala svoje Slika 4 -Zajednicka - standpredstavnike na ovako prestižnom događanju i već svojim plasmanom i sudjelovanjem, postigli su izniman uspjeh. Povratak u Vukovar bio je u duhu zadovoljstva radi odlično predstavljenog projekta ali i ponosa budući su dali sve od sebe da dostojanstveno prezentiraju svoju školu, grad i državu.

Slika 4. Zajednička – štand

Slika 5 - zajednicka ucenici i mentori na standu

Slika 5. Zajednička učenici i mentori na štandu

Projekt Vukovar – pametni grad do sada je osvojio brojne nagrade i priznanja. Sve je započelo donacijskim programom Hrvatskog telekoma – Generacija Next, u sklopu kojeg je organiziran natječaj za razvoj ideje Pametnog grada, a u kojem je sudjelovalo 38 ustanova/udruga sa čak 51 projektnom idejom te je ocjenjivačko povjerenstvo proglasio rad najboljim u srednjoškolskoj kategoriji. Bilo je to prvo predstavljanje projekta a uspjeh koji su postigli postao je snažan motivator za još intenzivnije djelovanje i permanentno učenje, ustrajnost i rad, kako bi se suočili s novim izazovima. Tako su na Arduino događanje Arduino Day, projekt prijavili u kategoriji Djeca i obrazovanje, želeći pokazati kako misle i djeluju ne samo lokalno, već i globalno te kako škola nije samo učionička nastava već je i škola za život koja svoje učenike priprema za cjeloživotno učenje koje se nameće kao nužni preduvjet uspješnog djelovanja u budućem društvu znanja kako bi svojim učenicima osigurala dobru startnu poziciju za ravnopravno pozicioniranje u utrci za globalno tržište rada. Manifestacija je izravno organizirana od strane Arduino tima i održana je u Milanu u Milano Luiss Hub u suradnji s kampom Manifattura Milano u Italiji, uključivši više od 100 zemalja sa 650 projektnih aktivnosti. Pobjedom u kategoriji Djeca i obrazovanje, vukovarski gimnazijalci poslali su poruku da tehnologija i dobra ideja ne poznaju granice! Iako su mali grad i mala škola, svojim trudom, entuzijazmom i radom pokazali su spremnost za velike stvari te da cijelom svijetu mogu i znaju dostojno prezentirati Republiku Hrvatsku i grad na Dunavu. Uslijedilo je i poslovno natjecanje za srednjoškolce Ideja godine – „Novim tehnologijama do poslovnog uspjeha“ u organizaciji portala srednja.hr, a plasmanom u veliko finale za 10 najboljih projekata iz cijele zemlje, omogućeno im je prezentirati pred publikom i potencijalnim investitorima svoju ideju i viziju pametnoga grada. Za poslovnu ideju, razradu poslovnog plana i prezentaciju dobili su izvrsnu ocjenu i pohvalu koje su osigurale fantastičan plasman i osvojeno 2. mjesto. Komentari i osvrt žirija pokazali su da su gimnazijalci odradili izvrstan posao, da se trud i rad prepoznaju i da svakako trebaju razvijati svoja znanja i vještine u području STEMa.

Da Pametni grad i zlata vrijedi dokazali su osvojivši zlatnu medalju i Plaketu za najboljeg gosta iz RH na događanju INOVA MLADI 2019. Na najvećoj izložbi inovacija mladih u ovom dijelu Europe sudjelovalo je čak 440 izlagača sa 218 projekata i upravo ovim uspjehom, vukovarski gimnazijalci osigurali su sudjelovanje na međunarodnoj smotri inovacija INOVA – BUDI UZOR 2019.

Vukovarski gimnazijalci sudionici su Prvog Maker Faire Zagreb koji je ujedno i prvi istaknuti Maker Faire u Hrvatskoj i bližoj regiji. Za projekt Pametni grad zajedničkim glasovima članova organizacije primili su titulu Istaknuti maker (Merit of Maker). Titulu ju ponijelo još 5 udruga/škola, a budući da je sudjelovalo preko 200 izlagača sa više od 60 projekata, iznimo su ponosni na ovo postignuće.

Svoj projekt predstavili su i na događanjima Idea Knockout, StudentsMeetCRO – online videokonferencija učenika za učenike te na CARNetovoj konferenciji za korisnike CUC 2019 „Na granici mogućega“.

U subotu, 16.11. 2019. Skupština Saveza hrvatskih inovatora donijela je odluku o nagradama a kroz događanje Noć stvaralaštva, upriličena je svečana doSlika 6 - inova - best youth innovation project - diplomadjela odličja. Iz financijskih razloga, ekipa vukovarske gimnazije nije bila u mogućnosti sudjelovati na završnici ove međunarodne izlSlika 7 -Inova Budi uzor - zlatoožbe a vijest o dodjeli zlatnog odličja kojim se nagrađuju vrijedne ideje s izraženim kreativnim korakom, dočekali su sa oduševljenjem i potvrdom kako je njihova ideja pametnog grada doista zlata vrijedna. Uz zlato, osvojili su i diplomu za najbolji inovacijski projekt za mlade.

Slika 6. Inova – best youth innovation project – diploma

Slika 7. Inova Budi uzor – zlato

Kroz brojna natjecanja, smotre, izložbe i sudjelovanja, cijela ekipa Gimnazije Vukovar stekla je zavidnu razinu znanja o praktičnim aspektima poduzetništva, načinima promocije poduzetničkih aktivnosti i izlaska na tržište, odslušala i pogledala prezentacije uspješnih primjera iz prakse, osnažila se za nove izazove, stekla nova poznanstva, što će zasigurno znati iskoristiti u budućim planovima i razvoju novih ideja.

Slika 8 - zajednicka na bini

Slika 8. Zajednička na bini

U zagrljaju suvremene tehnologije

simona_dekalan

Simona Dekalan

Moj doprinos govori o tome, kako nastojimo biti u koraku s vremenom s grupom nadarenih učenika, da naučimo kako koristiti suvremenu tehnologiju kod rada s tim učenicima.

Interaktivne ploče se kao pomoćno sredstvo u procesu obrazovanja koriste već dugi niz godina. S tehnološkim razvojem tih ploča, povećala se je i njihova primjenjivost i upotrebljivost u širokom spektru poučavanja. Pionirski modeli bili su revolucija u nastavi ali korisničko iskustvo nije bilo dorađeno. Učenici su u početku bili oduševljeni tehnološkim inovacijama, ali zbog toga je nedostajalo odgovarajućih digitalnih sadržaja za učenje, a učinkovitost upotrebe je zbog toga još uvijek bila nedovoljna.

Danas je na raspolaganju velika količina kvalitetnog digitalnog sadržaja, nastavnici se podučavaju e-udžbenicima, e-knjižicama, a istovremeno se znatno poboljšao način korištenja sadržaja i interaktivnih ploča. Materijal za učenje može se dostaviti brže, eksplicitnije, djelotvornije i zanimljivije.

Daroviti učenici koji već koriste modernu tehnologiju, zahtjevniji su i puni očekivanja kada konzumiraju nova znanja. Stoga je rad s interaktivnom pločom u satima rada s darovitim učenicima vrlo atraktivan, dinamičan i u većoj mjeri zadovoljava njihovu potrebu za nadogradnjom znanja.

Ključne riječi: interaktivna ploča, pametna tablica, digitalizacija, glasački uređaj.

Uvod

U zadnjem desetljeću škole su masovno investirale u nove tehnologije, pomagala za poučavanje, među njima i interaktivne ploče. Ali gorko saznanje je, da se tehnologija u mnogim razredima na žalost ne upotrebljava na očekivani način. Ta tehnološka tečevina se puno puta koristi isključivo kao funkcija projektora i projekcijskog platna. Vjerojatno je jedan od razloga i pomanjkanje znanja i vještina od strane učitelja, što je povezano sa digitalnom pismenošću. Namjena ovog referata je povećati svjesnost o upotrebljivosti i učinkovitosti takvog tehnološkog pomagala, kao što je interaktivna ploča.

Škole su u zadnjem desetljeću investirale ogromno novaca ali nastavnici ne uspijevaju iskoristi taj uložak. Osobno bih tu činjenicu većinom pripisala pomanjkanju osposobljenosti nastavnika i pedagoga i njihovom pomanjkanju spremnosti pri usvajanju novih vještina, koje donose digitalizacija naših života u današnjem vremenu. Zbog toga nastaje digitalni ponor između učenika i nastavnika, a smanjiti ga mogu samo zadnji s mijenjanjem svojih navika, načina rada i prilagođavanjem. To je za njih nužno, bez obzira na osobnu zainteresiranost, spremnost, radni staž i starost.

U 2004. godini u osnovnoj školi u Sloveniji bila je namještena prva interaktivna ploča (tri godine prije dolaska prvog iPhone-a), a u 2006. i 2007. broj interaktivnih ploča se je znatno povećao. Uz to je nužno naglasiti činjenicu, da kupovina tih ploča većinom odražava samoinicijativu škola i općina. Činjenica, da je puno interaktivnih ploča namještenih upravo u osnovnim školama pri razrednoj nastavi nije zanemariva, jer upravo zbog razmjerno jednostavnog upravljanja istima, s njima mogu raditi već i mlađa djeca, također djeca u vrtićima (Zadravec Mateja, diplomski rad, 2011).

Moja velika prednost je, da sam i sama oduševljena tehnološkim novostima. Uvijek sam bila među prvim korisnica različitih tehnologija, kao što su bili na primjer videorekorder, videokamera, računalo, digitalni fotoaparat, mobilni telefon, pamSlika1etni telefon, tablica.
Zato sam bila jako oduševljena viješću, da će škola gdje sam zaposlena, investirati u interaktivne ploče, o kojima sam imala mogućnost puno toga pročitati na Internetu, a i čuti nekoliko iskustava od kolega i kolegica iz drugih škola u Sloveniji.

Slika 1. Interaktivna ploča u učionici

U našoj školi smo u interaktivne ploče investirali već relativno rano, a isto tako smo ih u nekom vremenskom razdoblju integrirali u sve razrede. U 2010. godini dobila sam, na moje veliko veselje, u redovnu upotrebu prvu interaktivnu ploču za pomoć pri razrednoj nastavi. Ta je ploča u osnovnoj konfiguraciji od proizvođača Hitachi, sa programskom opremom StarBoard, te posebnom elektronskom pisaljkom Stylus-pen za upravljanje table.

Novu ploču sam s oduševljenjem počela upotrebljavati pri nastavi i još uvijek to činim. Priznajem, da me je oduševljenje katkada i prošlo, kad sam se na primjer susrela s izvjesnim tehnološkim ograničenjima, kao i s fenomenima koji nisu vezani na tehnologiju samu, nego prije svega na doživljavanje tehnologije od strane učenika.

Moje opće oduševljenje visokom tehnologijom i pretežno pozitivna iskustva upotrebe, potaknuli su me k daljnjemu istraživanju i eksperimentiranju. Zanimalo me je, kako se učenici odazivaju na pojedine nove tehnološke mogućnosti, koji načini garantiraju bolju koncentraciju i bolje učinke pri učenju u usporedbi s tradicionalnim načinom poučavanja i koji imaju manje i koji su nedostatci istih.

Istodobno sam istraživala i koje su dodatne mogućnosti i proširenja postojeće konfiguracije ploče, te kakve su možebitne alternativne tehnologije. Među proširenjima osnovnog modela su mi bili jako zanimljivi glasački uređaji i dodatne upravljačke tablice za učenike.
Zbog relativno visokih troškova mogućih dodatnih investicija, takvo sam razmišljanje o proširenju stavila na stranu, ali želja uvođenja takvih mogućnosti je ostala.

Interaktivna ploča koju upotrebljavam ima i nekoliko tehnoloških pomanjkanja, koju današnje ploče više nemaju. Za upravljanje Hitachi ploče, moguće je upotrebljavati isključivo samo pisaljku Stylus, ali nije na primjer moguće pisanje prstima. Isto tako je moguće pisanje samo jednom pisaljkom istovremeno. Novije interaktivne ploče podupiru „multi-touch“ tehnologiju, koja ne iziskuje posebnih pisaljki, pa tako može po tabli pisati više osoba istodobno i to sa svojim prstima ili običnim pisaljkama.

Puno učenika ima u trenutnoj konfiguraciji probleme s pisanjem Stylus pisaljkom, koji zbog prirode prikaza slike sa projektora uz pisanje radi sjenku. Taj nedostatak otpravljaju napredni (ali danas već dosta skuplji) modeli ploča bez projektora, kojeg nadomješta aktivni OLED zaslon, koji je ujedno i platno ploče.

Rad s interaktivnom pločom pri nastavi

Redovito koristim interaktivnu ploču pri razrednoj nastavi, gdje se najbolji učinci predavanja nastavnog materijala prikazuju od samog početka. Općenito, pozitivni učinci mogu se sažeti kako slijedi:

  • Pažnja i motivacija za praćenje nastavnog materijala su se povećali, čak i kroz prisutnost želje za testiranjem pisanja na interaktivnoj ploči.
  • U usporedbi s tradicionalnim učenjem nastavnog materijala, učenici su se očito bolje sjećali građe, koja se uglavnom pokazivala u ispitivanju znanja.
  • Lekcije se mogu uvelike poboljšati dodatnim materijalima i multimedijskim dodacima (slike, zvukovi, snimke), a multimedija ima veliki utjecaj na bolje razumijevanje i pamćenje građe.
  • Koncentracija učenika je obično poboljšana i produljena, tako da se građa može brže obraditi bez nepotrebne optimizacije.
  • Mogućnost pohranjivanja bilješki i materijala u elektroničkom obliku u svrhu bolje sljedivosti ili dijeljenja materijala za učenike koji su, na primjer, nedostajali tijekom lekcije.

U mnogim slučajevima sam sadržaj interaktivne ploče pripremam sama, a zajednica korisnika je već dovoljno široka da si je moguće pomoći i s drugim javno dostupnim i besplatnim sadržajima za podučavanje. U nastavku navodim samo nekoliko slovenskih mrežnih lokacija koje nude besplatne e-materijale za rad s interaktivnom pločom i najčešće ih koristim:

Glasački uređaji i tablice za upravljanje danas

Ulaganje u originalne uređaje za glasanje i upravljačke tablice bilo je prilično visoko na početku faze implementacije ove vrste digitalne tehnologije, dok su dodatni uređaji imali ograničenu funkcionalnost i djelovali su samo u kombinaciji s određenom interaktivnom pločom. Održavanje je također bilo izazov, budući da je došlo do kvarova zbog rukovanja, čestih promjena baterija i slično. Međutim, ova proširenja uglavnom pridonose razini interaktivnosti u poučavanju nastavnog materijala u razredu. Interaktivnost u svom radu ne razumijem samo kao utjecaj učitelja na sadržaj ploče, a ploča se odaziva na mene, nego isto tako da i učenici s klupe imaju jednake šanse utjecati na sadržaj.

Danas se originalni uređaji za glasanje i upravljačke tablice mogu u potpunosti zamijeniti pametnim telefonima, a funkcionalnost bi još i presegnuli. No, za nastavu u učionici u kojoj sva djeca još nemaju pametne telefone (a njihova upotreba je također zabranjena u našoj školi), oni ne mogu zamijeniti klasične originalne uređaje za glasovanje i upravljačke tablice.

Stoga sam njihovu ulogu zamijenila već spomenutim multifunkcionalnim Android tablicama i instaliranjem aplikacija koje su potpuno neovisne o radu interaktivne tablice i također omogućuju potpuno nove dimenzije korištenja. Između ostalog, korištenjem aplikacija kao što su Mentimeter i Classkick, te su tablice pružile potpuno istu funkcionalnost kao one koje pružaju izvorni uređaji za glasovanje i upravljačke tablice, dok je istovremeno upotrebljivost interaktivne ploče dodatno proširena.

Kod testiranja funkcionalnosti glasanja s tablicama uočila sam, da je najveći nedostatak originalnih glasačkih uređaja tempo glasovanja (ili tempo interaktivnosti), koji ne dopušta svakom učeniku da radi svojim tempom. U ovom slučaju, tempo rada može dati samo nastavnik (za razliku od mogućnosti koje daje tablica Androida u odnosu na navedene aplikacije).
Najveći nedostatak originalnih upravljačkih tablica je ograničeno upravljanje samo jednim identičnim sadržajem, koji se istovremeno prikazuje na interaktivnoj ploči.
Vlastita brzina je također vrlo važna u radu s talentiranim ljudima, jer to eliminira čimbenik moguće dosade i nedostatka koncentracije. To također uzima u obzir individualnost učenika s posebnim potrebama kako bi se spriječila tjeskoba i gubitak motivacije.

Zaključak

Brz razvoj suvremene tehnologije, posebice pametnih telefona, pametnih satova i tablica, stvara još veći pritisak na razvoj boljeg upravljanja interaktivnim pločama, razvoj dodatnih (obično neovisnih) aplikacija i mogućnost dinamike razmjene poruka, koja neće zahtijevati dodatni rad s pripremom materijala, a nastavnicima će se to olakšati.

Svaki novi tehnološki dobitak najprije logički stvara vrlo veliki interes, koji se onda izravnava na stvarnoj razini. Ako se pokaže da je tehnologija korisna i ima potencijal za poboljšanje, ona će se ponovno početi stjecati interes za nju, kako se slabosti počinju rješavati i pokazuje se novi prostor za inovacije.

Činjenica je da interaktivne table češće koriste mlađi učitelji i, u pravilu, rijetki stariji učitelji s dužim radnim stažem. Međutim, interaktivne su ploče primjer modernije tehnologije koja učiteljima daje kredibilitet, jer su danas učenici u osnovnoj školi općenito puno pismeniji od odraslih u srednjim godinama što se tiče digitalnih tehnologija. Kako bi se sačuvala vjerodostojnost učiteljske uloge, svaki će učitelj morati nadopuniti svoje vještine poučavanja i, pored zelene ploče i krede, uključiti i oruđe moderne visoke tehnologije.

Mnogostruki učinci uvodne motivacije

tina_stanic

Tina Stanič

Pozitivni učinci uvodne motivacije mnogostruki su – nastava je za učenike zanimljivija, vrijeme brzo protječe, u školi će zapamtiti više, a učiteljima će posao biti znatno lakši, jer će ometanja nastave i razgovora biti znatno manje. Članak zapravo govori o tome kako učiniti nastavu geografije zanimljivom.

Ključne riječi: geografija, uvodna motivacija, zanimljivija nastava

Uvod

Uvodna motivacija tijekom procesa učenja igra važnu ili čak odlučujuću ulogu. Prema M. Zgoniku, motivacija je povezana s postizanjem i održavanjem pozornosti učenika, što bi trebalo postići raznolikošću lekcija, raznim iznenađenjima, atrakcijama i prije svega stvaranjem životnih situacija. Pozitivna reakcija učenika može se postići povezivanjem sadržaja i stvarnih problema i situacija iz svakodnevnoga života, ovisno o iskustvu učenika i njihovim ciljevima. Lekcija treba biti prilagođena ciljevima koje učenici mogu postići, kako bi mogli izgraditi osjećaj „ja mogu to učiniti”, što će ih motivirati za daljnji uspjeh. U nastavi geografije postoji više opcija kako možemo prikladnom didaktičkom motivacijom temeljenom na sadržaju „probuditi” u učenika spontanu želju za zemljopisnim znanjem (Zgonik, 1995., str. 77. – 79.). U nastavku predstavljam neke pristupe uvodnoj motivaciji, kojima se i sama koristim i koji su se pokazali uspješnima. Naravno, nije svaka tema uvijek prikladna i svaka lekcija uvijek uspješna, ali nastavnici mogu već s vlastitom motivacijom i nekim didaktičkim postupcima u učenika potaknuti interes.

Provokativne fotografije

Šokantne, ili samo provokativne fotografije, definitivno su dobar uvodni motivator. Samo se moramo brinuti o zrelosti i osjetljivosti skupine koju imamo pred nama. Fotografiju pokazujemo bez dodatnih objašnjenja. Učenici zatim sami traže smisao, postavljaju pitanja, oni postaju unutarnje motivirani za temu koju im nudimo. Na primjer, fotografija oglasa komprimiranoga svježeg zraka u limenkama može biti dobar uvodni motivator kad govorimo o onečišćenju zraka. Ili možda fotografija unakažene kornjače, koja je kao beba ostala zarobljena u plastičnom prstenu, a zatim se razvijala i rasla u obliku koji joj je „zadao” prsten.

Provokativna pitanja i aktualne teme

Aktualne teme uvijek su dobro prihvaćene, jer mogu biti vrlo bliske učenicima. U isto vrijeme sami smo ažurni kao učitelji i otvaramo raspravu o stvarima koje se često pojavljuju u medijima. Lako većina učenika ne prati redovito dnevna politička događanja u svijetu, oni definitivno čuju razgovore i rasprave odraslih osoba. Tu smo mi učitelji oni koji možemo prikazati realnu sliku na nepristran i profesionalan način, možda i povijesnu pozadinu nekih događaja, situacija u svijetu ili problema. Isto tako, aktualne teme mogu biti povezane s provokativnim fotografijama. Na primjer, problem migranata u Europi nije samo aktualan, nego i vrlo osjetljiv. Fotografija ili kratkih filmova o toj temi ima bezbroj. Učenicima pokazujemo vjerodostojne informacije o broju migranata, o putovima migracija, o uzrocima koji su ih doveli do takve odluke (opisuju političku, društvenu i prirodnu situaciju u zemlji podrijetla) i slično. Za usporedbu, opisujemo i primjer vlastitoga naroda, koji je bio u novijoj povijesti prisiljen na slične migracije (mnogi su Slovenci nakon Drugoga svjetskog rata podnijeli zahtjev za azil u Argentini i još uvijek imaju ondje snažnu iseljeničku zajednicu). Kao poveznica s trenutačnim događajima mogu se dodati provokativna pitanja. Na primjer: Zašto se Afrikanac rođen u Francuskoj osjeća Francuzom? Što je uopće nacionalnost? Vadi – riječna dolina u pustinji. Kako je moguće? Zašto zrakoplovi na duljim međukontinentalnim letovima ne mogu putovati ravno od Slika 1. Migranti na brodutočke A do točke B, nego, ako pogledamo na zemljopisnu kartu, po krivulji? Afrika je kontinent, jer je morima i oceanima odvojena od susjedne Euroazije. Što je onda Europa i što Azija?

Slika 1. Migranti na brodu

Pogrešno okrenuta nastava

Nastava koja okreće tijek događaja može biti iznimno zanimljiva. Geološki razvoj Zemlje počinjemo prikazujući kartu svijeta za 250 milijuna godina na kojoj je prikazana Pangea Proxima. „Vremenski stroj” zatim polako vraćamo u sadašnjosti i dalje u geološku prošlost, do Pangee u paleozoiku i dublje u pretkambrij. Istodobno prepoznajemo imena geoloških razdoblja, njihova obilježja, trajanje, razvoj života, orogeneze i objasnimo zašto se tektonske ploče zapravo kreću.

Karikature

Karikature su sjajan način privlačenja pozornosti učenika, jer su im blizu i zabavne. Često su dobar alat za podizanje interesa i razmišljanja o pitanjima okoliša. Na internetu se mogu naći razne karikature koje upućuju na različite ekološke probleme. Primjer karikature, uz koju se pripremi uvod u problem pretjerane sječe drveta. Učenici pažljivo proučavaju karikaturu i razmatraju njezinu poruku. Sličnu svrhu postižemo i slikom Zemlje koja je bila pogođena, s Slika 2. Karikatura  - pretjerana sječa drvetakomentarom: „Što me je pogodilo?”. Odličan uvod u poglavlje o klimatskim promjenama. Ili možda još karikatura koja je istodobno aktualna i potiče razmišljanje, o problemu gomilanja plastičnoga otpada u morima i oceanima. Kad su učenici na odgovarajući način uvodno motivirani, učionicu će napustiti zadovoljni i oni i učitelji i svaki put kad se vrate na nastavu, u učionicu dolaze s radošću.

Slika 2. Karikatura – pretjerana sječa drveta

Slika 3. Karikatura – pogođena ZemljaSlika 4. Karikatura – plastika u moru
Slika 3. Karikatura – pogođena Zemlja          Slika 4. Karikatura – plastika u moru

Zaključak

Nije svejedno kako ćemo započeti nastavni sat. Možemo pretvoriti interes i motivaciju učenika u našu korist, tako da budu oduševljeni radom kojim im nudimo. Pozitivni učinci uvodne motivacije stoga su mnogostruki: nastava je za učenike zanimljivija, vrijeme brže protječe, u školi će zapamtiti više, a učiteljima će posao biti znatno lakši, jer će ometanja nastave i razgovora biti znatno manje. Kad su učenici na odgovarajući način uvodno motivirani, učionicu će napustiti zadovoljni i oni i učitelji i svaki put kad se vrate na nastavu geografije, u učionicu dolaze s radošću.

Literatura

  1. Zgonik, Mavricij. (1995). Prispevki k didaktiki geografije. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo in šport

Priroda je naša najbolja učiteljica

zdenka_rakusa

Zdenka Rakuša

Sažetak

Uloga učitelja u školi 21. stoljeća je ključna, osobito zbog činjenice da je vrijeme ICT (engl. Information and communications technology) tehnologije prevladalo i da je priroda kao izvor učenja i iskustava izgubila svoje značenje te je upravo učitelj taj koji svojim pristupom, metodama i povratkom prirode u učionice može ponovno približiti prirodu ljudima. Odnos prema živim bićima, okolišu i planeti kod djece se oblikuje kroz dobre nastavne pristupe. Također, projekti s područja ekologije imaju veliko značenje u osvještavanju djece koja odrasta, a isto se naravno odnosi i na odrasle osobe koje nisu dovoljno osviještene o problemima okoline. Prirodoslovna učionica može biti temelj i izvor dobrih načina iskustvenog učenja.

Ključni pojmovi: priroda, učitelj, ekologija, iskustveno učenje, osvještavanje.

Priroda

Često govorimo o prirodi, osobito u današnje vrijeme. Puno se zalažemo za zaštitu prirode, pri čemu mislimo na očuvanje kultivirane i nekultivirane prirode. Često govorimo o klimatskoj krizi, utjecaju čovjeka na uništavanje svega prirodnoga. Sve to potaknulo me na razmišljanje da je čovjek zajedno sa svim vrstama biljaka i životinja koje žive na zemlji tek jedna od vrsta koja se pokušava vrlo suptilno i agresivno pobrinuti samo za sebe i na taj način ruši ovu lijepu i jedinstvenu ravnotežu. Nešto slično čine određene vrste biljaka i životinja koje su agresivne na području na kojem obitavaju te pod svaku cijenu osiguravaju razvoj svoje vrste, često na štetu drugih vrsta.

Osjećati prirodu i osluškivati je ne znači samo slušati pjev ptica, promatrati oblake ili jesenske boje. Potrebno je sagledati dublje, spoznati pravila, ustroj, odnose, razvoj, ponašanje, potražiti odgovor na pitanja koja biljka cvjeta, zašto baš ovdje, zašto baš u susjedstvu drugog cvijeća. Taj dar zapažanja cvjetajuće biljke nije namijenjen samo meni, nama, samo za ovo vrijeme. Ova spoznaja čovjeka, koji je opterećen sviješću o sebi, o mogućnosti iskorištavanja svega prirodnoga u svoju korist, golemog zadiranja u prirodu, zadiranja u najskrivenija područja i nepoštivanja najmanjih članaka u međusobno povezanim mrežama okoliša, alarm je za razvoj drugačijeg odnosa prema prirodi.

Uloga učitelja

Učiteljima je zadana uloga posrednika znanja i puta do njega te odgajatelja. Uloga učitelja na području zaštite i očuvanja okoliša koji nas okružuje, ekologije, odnosa prema živom i prema životu se čuvala i dobivala na značaju kroz cjelokupno razdoblje odgojno-obrazovnog procesa. Pod zaštitom prirode u proteklom stoljeću podrazumijevalo se puno toga, od zaštite i očuvanja biljnih i životinjskih vrsta, očuvanja njihovih prebivališta, do brige za endemične, rijetke i ugrožene vrste. Takva zaštita prirode i u današnje vrijeme uključuje jednaki pristup, koji se s obzirom na trenutno krizno razdoblje okoliša mora još više naglašavati. Potrebno je podizati i razvijati svijest pojedinca o vlastitoj krivnji i ulozi u uništavanju prirode. Prirodni ekosistemi veliki su prirodno gospodarski kompleksi, čovjek je tek uključen u njihov opstanak i može ga održavati ili pak rušiti svjesno ili nesvjesno.

U današnje vrijeme sve se te činjenice nastoje još više isticati. Za prijenos ovih znanja brinemo se u školama, na svim područjima posredovanja znanja i djelovanja.

Djelatnosti s područja ekologije

Kao škola uključili smo se u projekt Eko škola već 2002. godine potpisom dokumenta o priključenju projektu. Osnovno načelo djelovanja programa Ekoškola je nastojanje da djeca, naši učenici, u budućnosti mogu utjecati i donositi važne odluke na svim razinama našeg života. Kroz djelatnosti u programu postaju ambasadori za postizanje održivog razvoja te utječu i na ponašanje odraslih te mijenjaju njihove uzorke ponašanja. Ekoškola je škola za život, stoga u njoj primjenjujemo sljedeća načela:

  • briga za čovjeka uključuje očuvanje zdravlja, izgradnju međusobnih odnosa te brigu za okoliš i prirodu
  • odgoj o okolišu sastavni je dio svih ciljeva i sadržaja svakog nastavnog predmeta u obrazovnom programu
  • prirodoslovne djelatnosti povezuju ciljeve i sadržaje među nastavnim predmetima
  • vrijednosni ciljevi sastavni su dio života škole
  • aktivnosti mladih odraz su stvaranja novih ideja i konkretnih poteza odnosno projekata
  • odgojni rad unutar škole cjelovit je i povezan s lokalnom zajednicom
  • budućnost je u povezivanju mladih među državama Europe i svijeta.

Najvažniji ciljevi projekta Ekoškola su odgoj djeteta i mladog pojedinca o brizi za okoliš i prirodu na način da briga o okolišu postaje sastavni dio njegovog života, educiranje o odgovornom ponašanju prema prirodi, poticanje i povećavanje kreativnosti, inovativnosti te razmjene ideja, učinkovito korištenje prirodnih resursa (voda, otpad, energija), povezivanje pitanja o okolišu s ekonomskim i socijalnim pitanjima, razvoj pozitivnih međusobnih odnosa, sudjelovanje u sprječavanja i iskorjenjivanju siromaštva, odgoj i edukacija o zdravom načinu života u zdravom okolišu.

Navedene djelatnosti oplemenjuju emocionalne odnose djece i mladih prema prirodi. Uče ih poštivati različitost i cijeniti prirodna dobra. Učenicima i učiteljima daje priliku da znanje koje stječu na nastavi uporabe u svakidašnjem životu u školi i izvan nje. Za postizanje ciljeva okolišnog obrazovanja odabire zanimljive načine rada te učenicima pomaže upotrijebiti znanje koje su stekli na nastavi za rješavanje okolišnih problema u svakidašnjem životu.

Kao škola, svaku godinu odabiremo projekte iz palete Ekoškole kojima razvijamo ekološku savjest, održavamo Eko dan, bogat aktivnostima očuvanja okoliša, čišćenja užeg i šireg školskog okoliša, zdrave prehrane, kretanja, proizvodnje hrane, pripreme zdravih jela, napitaka, uzgoja povrća i bilja, posjeta eko domaćinstava, pečenjem kruha, predavanjima stručnjaka iz područja ekologije, bavimo se obnovljivim izvorima energije, a u centrima ponovne uporabe izvodimo razmjenu odjeće i razmjenu sjemenja i sadnica te izrađujemo prirodnu kozmetiku, razvijamo znanja o permakulturi i još puno djelatnosti koje razvijaju znanja za život osviještenog pojedinca koji će čuvati planet za buduće generacije.

Iskustveno učenje

Uporaba znanja u svakidašnjem životu i iz svakidašnjeg života smisao je učenja za život. U vremenu ICT (engl. Information and communications technology), računala i prividnog virtualnog svijeta iskustveno učenje je i te kako potrebno. Taj oblik morao bi biti vodilja kod učenja prirodoslovlja. U praksi se radi o najstarijem obliku učenja, budući da se je pojavio već u prapovijesti. Temelj procesa su iskustvo i refleksija o tom iskustvu. Prvobitno učenje skoro u cijelosti odvijalo se uz stjecanje neposrednih iskustava promatranjem pri radu i obredima. Nastankom škole značajniju nastavnu ulogu dobilo je posredno iskustvo.

Nužne su stoga raznolike i životne naučne situacije, raznovrsni mediji i metode koje omogućavaju kako simboličko, tako i emocionalno – praktično ponašanje. U učionice bismo trebali ponovno vratiti prirodu, sa stvarnim doticajem, promatranjem, kušanjem i prepoznavanjem promjena, kojima učenik može doživjeti istinsku prirodu.

Prirodoslovna učionica

Učionica prirodoslovlja prostor je za prirodu. Puna je modela, nastavnih sredstava i prikaza oblika živog svijeta. Njezina najveća vrijednost svakako je u živim organizmima koje učitelj ili učenik donosi u učionicu i na taj način učeniku omogućava stvarni doticaj sa živim. Svaki sat prirodoslovlja, biologije i kemije može biti obogaćen primjerima iz života, okoliša ili prirode. Na taj način vraćamo prirodu u blizinu djece koja odrastaju i time oplemenjujemo njihov svijet, koji je u doba informatike emocionalno vrlo siromašan.

Najveća vrijednost koja učenicima predstavlja neposredan kontakt s prirodom su životinje i biljke u učionici, za koje sami skrbe, njeguju ih, hrane, čiste nastambe i tako razvijaju povezanost sa živim bićima i odgovornost za sve što će u životu uzgojiti, upravo kao što je Mali princ uzgojio svoju ružu i postao odgovoran za nju. U učionici imamo dvije vrste paličnjaka, ribice, hrčke, male kornjače, rastuće biljke i veći broj primjeraka privremenih organizama, koje donose i odnose učenici i učitelji na satove i tako oplemenjuju svoja zapažanja svega živoga.

Sadašnje generacije djece djeca su kompjutera, odnosno ICT. Djeca u razvijenim državama prežive većinu svog slobodnog vremena ispred kompjutera u virtualnom svijetu bez uporabe osjetila i drugih mogućnosti spoznaje. Djeca u nerazvijenom dijelu svijeta imaju druge mogućnosti koje se nama, koji imamo svega u izobilju, čine lošije, mada je to vrlo varljiva slika realnosti i mogućnosti razvoja. Nismo svjesni da mi, koji imamo više, zapravo imamo manje, budući da gubimo osnovne izvorne osobine radi kojih smo preživjeli i postali ljudi i sada se vraćamo unatrag dok čovječanstvo postepeno gubi istinski kontakt sa prirodnim. A mi smo samo dio prirode.

Iskustva koja su potrebna za život, odnos prema prirodi, razvijanje osjetilnih percepcija znanja su ona koje možemo razvijati tek uz konkretni dodir s prirodom, doživljavanju i promatranju prirode.

Bez panike

Kako možeš opisati osjećaj rose na bosoj nozi, ako to nisi nikada doživio?

Kakav je miris sijena? Kako se talasa polje pšenice u vjetru?

Na koji način možemo doživjeti te spoznaje? Već samo pogled na zelenu travu i drveće ili šetnja šumom može učiniti čuda u tome kako se osjećamo.

Priroda je naša učiteljica i taj dodir s njom još je uvijek potreban i možemo ga doživjeti.

Nedostatak znanja jedan je od najvećih krivaca koji ugrožavaju zaštitu prirode. Kada učimo o recikliranju i o drugim ekološkim praksama, u stvarnosti ih teško povezujemo sa svojim konkretnim djelima, ako nikada nismo boravili u prirodi, divili joj se i bili začuđeni. Željeli bismo da takva i ostane. Manjak dodira s prirodom nema samo štetne posljedice za okoliš, nego i za naše zdravlje. Svi možemo nešto učiniti za zdravlje i to bez novca i velikih projekata. Najbolje stvari uvijek su nam na dohvat ruke i to besplatno.

Učitelj ima sve mogućnosti da tu filozofiju prenosi na svoje učenike i razvija kod njih upravo to, zbog čega će njihov život biti ljepši i bolji, ponajprije radi prirode koja je njihova najveća učiteljica i saveznica.

Literatura

  1. https://ekosola.si/
  2. https://issuu.com/znanstvenazalozbaff/docs/izkustveno_ucenje