Uloga knjižnice u informacijskom opismenjavanju

brigita_fridl

Brigita Fridl

Sažetak

Knjižnice i knjige imaju veliko značenje u informacijskom opismenjavanju. U svakidašnjem životu potrebna nam je velika količina informacija i pri tome si možemo pomoći knjižnim gradivom, budući da knjižnice predstavljaju informacijska središta. Važno je da ciljevi za postizanje informacijske pismenosti izlaze iz prava pojedinaca na obrazovanje kako bi se aktivno uključio u život. Cilj svake knjižnice je da korisnike informacijski opismeni. Vještine koje korisnici stječu kroz proces su aktivno korištenje, samostalnost, kritičnost prema informacijama i kreativno razmišljanje. Napomenula sam da je važno prikupljati informacije iz različitih izvora i da je knjižnica ta koja korisnike treba motivirati. U tom procesu od važnog su značenja knjižničari i njihova komunikacija s korisnicima. U članku je istaknuta knjižnica kao zbirka knjiga, kao zbirka literature, zbirka medija i kao informacijska ustanova.

Ključne riječi: informacijsko opismenjavanje, uloga knjižnica, doživotno obrazovanje.

1. Uvod

Ljudi za svoj svakidašnji život trebaju knjige. Knjige trebamo za obrazovanje, slobodno vrijeme, za razonodu, ukratko, za dobivanje informacija i za zadovoljenje naše radoznalosti. Danas nam je potrebno sve više informacija, što nam nameću životni uvjeti. Sve knjige koje trebamo imamo na raspolaganju u knjižnicama jer bi bilo besmisleno, a i nemoguće, imati sve knjige kod kuće. Stoga imamo knjižnice koje predstavljaju informacijska središta i često kažemo da knjižnice predstavljaju srce škole. Knjižnice uvelike pridonose posredovanju informacija. Važno je da su ljudi informacijski pismeni.

Knjižnica mora osigurati odgovarajuće knjižničarsko gradivo i time zadovoljiti potrebe svih korisnika za znanjem te korisnike mora na različite načine motivirati i odgajati ih u samostalne i aktivne korisnike. Njezin je zadatak razvoj vještina za cjeloživotno i samostalno učenje, za aktivno pridobivanje znanja, razvoj sposobnosti za čitanje, pisanje, slušanje i govor.

2. Informacijsko opismenjavanje

Informacijsku pismenost određuju informacijsko društvo i tehnologija koja omogućava način oblikovanja, čuvanja, dostupnost i uporabu informacija. Knjižnice su također informacijski opismenjene. Postoje školske knjižnice, opće, visokoškolske, specijalne te nacionalne knjižnice. Cilj svih knjižnica je, među ostalim, informacijski opismeniti sve svoje korisnike. U školskim knjižnicama pokušavamo učenike opismeniti pomoću knjižničnih informacijskih znanja.

Ciljevi i sadržaji knjižničnih informacijskih znanja temelje se na osnovnim ciljevima odgojno – obrazovnog rada. Znanja, sposobnosti i vještine koje učenici razvijaju u okviru knjižničnih informacijskih znanja osiguravaju i potiču aktivno stjecanje kvalitetnog znanja iz različitih područja, kreativno razmišljanje i izražavanje misli. Učenici uče upotrebljavati informacije iz različitih izvora, navikavaju se na knjižnični okoliš i počinju shvaćati knjižnicu kao informacijsko i kulturno središte škole. Također razvijaju pozitivan odnos prema knjigama i čitanju. Učenici uz uporabu knjižnične materije i drugih informacijskih izvora spoznaju probleme te uče učinkovite strategije njihovog rješavanja. Razvijaju različite vještine i sposobnosti, npr. komunikacijske, informacijske, istraživačke.

Važno je da učenici nauče prikupljati informacije iz različitih izvora. Kod svega toga je vrlo važna komunikacija.

Komuniciranje je jedna od najvažnijih aktivnosti između ljudi. Komuniciranjem dajemo i primamo različite informacije, razmjenjujemo mišljenja, znanja, misli, rješenja, rješavamo probleme, održavamo međusobne odnose i komuniciranjem se sporazumijevamo. Kada komuniciramo, uvijek pred sobom trebamo imati jasno postavljen cilj koji komunikacijom želimo postići. Često je upravo radi manjka komunikacije zatvoren put do uspjeha i dobrih međuljudskih odnosa. Komunikacija mora biti učinkovita i primatelj treba razumjeti poruku pošiljatelja. Komuniciranje može biti verbalno ili neverbalno. Verbalno komuniciranje može biti u govoru ili pismu. Kod govornog komuniciranja moramo biti prilagodljivi, uviđavni, blagi, osjećajni, odlučni, dobri slušatelji, moramo se znati staviti u ulogu sugovornika, biti topli, puni razumijevanja, samosvjesni, maštoviti. Pisano komuniciranje odvija se putem oglasnih ploča. Takve su poruke trajne i jasno prikazane. U knjižnicama imamo više takvih obavijesti. To su knjižnični red, popisi knjiga za lektiru i značku za čitanje, popisi učenika koji su zaslužili značku za čitanje, pravila ponašanja u knjižnici, misli o knjigama i o čitanju. Ponekad me učenici nešto upitaju i, umjesto da im odgovorim, savjetujem ih da to pročitaju na oglasnoj ploči. Time učenike navikavam da sami potraže određene informacije koje im se nude.

Kod neverbalnog komuniciranja je važan prostor i njegova uređenost, govor tijela i osobni izgled te osobne karakteristike. Važno je da je prostor u kojemu komuniciramo uređen. Kod komuniciranja je važan i govor tijela, naš položaj, pokreti ruku, glave, mimika lica i očiju. Važna je i osobnost čovjeka. Moramo biti ljubazni, znati se nasmijati, pomagati učenicima, zajedno sa njima raditi i veseliti se, znati ih pohvaliti i poticati.

U školi se trebamo truditi da kulturu čitanja dignemo na što višu razinu. Čitanje je ljudska vrijednost kojom razvijamo svoju osobnost i duhovno se obogaćujemo. U tome se trudimo se kao učitelji i kao knjižničari. Vrlo je važno da knjižnica predstavlja srce škole, ogledalo škole, središte kulturnog i društvenog života, stoga bi to trebao biti prostor gdje ćemo se svi dobro osjećati. Dosta se trudim da učenici rado čitaju i da zavole čitanje. Znam da je čitanje najbolje učenje ne samo materinjeg jezika, već je i podloga za učenje ostalih školskih predmeta. Čitanje je važno za sve generacije, stoga želim knjige približiti upravo učenicima. Naravno da pri tome moramo sudjelovati svi: učenici, učitelji, roditelji i knjižničari. Kao knjižničarka učenike trebam motivirati za čitanje i potaknuti ih da rado čitaju. Uz knjigu razvijaju i oplemenjuju govor, svoje mišljenje i intelekt. Razvijaju svoju maštu i to ih potiče na različite oblike kreativnosti. U knjizi pronalaze mnoge informacije koje im trebaju. Često nam knjige otvaraju mogućnost za međusobnu komunikaciju.

Učenici se trebaju upoznati s postupcima za samostalno učenje, za rješavanje problema, za kritičko razmišljanje i za vrednovanje. Važno je da učenik, odnosno svaki korisnik knjižnice, najprije prepozna informacijsku potrebu. Za predmet istraživanja je važno da učenik zna upotrebljavati različite izvore, da prikupljene informacije kritički vrednuje i iste učinkovito i kreativno upotrijebi.

3. Uloga knjižnica u informacijskom opismenjavanju

Knjižnica mora osigurati odgovarajuće knjižnično gradivo i time zadovoljiti potrebe svih korisnika za znanjem te ih mora na različite načine motivirati i odgajati ih u samostalne i aktivne korisnike. Vrlo je važno da je knjižničar stručnjak koji vlada prikupljanjem, organiziranjem i prezentiranjem informacija svim korisnicima. Knjižničari već imaju značajnu ulogu u prikupljanju gradiva i obradi podataka. Važno je da ciljevi informacijske pismenosti izlaze iz prava za obrazovanjem pojedinca, kako bi se isti mogao razvijati i aktivno uključiti u život. Zato knjižnica treba osigurati slobodan pristup cjelokupnoj građi koja se nalazi u knjižnici. Pritom knjižnica treba poticati korisnike da koriste različite izvore, poticati ih da uče i da se informacijski opismenjuju. Kao što sam već napisala, važno je da korisnicima osiguramo pristup informacijama te da ih motiviramo za rad. Smatram da je motivacija značajan čimbenik pri postizanju ciljeva. Dobrom motivacijom uspijevamo savladati probleme i postižemo postavljene ciljeve. Svi u životu želimo biti uspješni. Za uspjeh trebamo prije svega znanje, strpljenje i osobnu motivaciju. Za osobnu motivaciju pak trebamo samopouzdanje, jer ako ćemo vjerovati u sebe, u nas će vjerovati i drugi.

U radu kojeg obavljamo ne smijemo zaboraviti na osobnu motivaciju. Vrlo je važan odnos pojedinca prema sebi samom, koji je podloga u samoostvarenju, samokritičnosti, samoobrazovanju te mijenjanju samog sebe. Motivacija znači nastojanje pojedinca da postigne postavljene ciljeve. Ukoliko smo motivirani za rad, naš će posao biti obavljen kvalitetnije i uspjeh će biti veći. Motivirani smo ako imamo pozitivan odnos prema suradnicima, korisnicima i prema svom radu. Važno je da želimo zadatak uspješno obaviti. Motivacija ovisi o individualnim karakteristikama pojedinca, karakteristikama posla, organizaciji i društvenim karakteristikama.

Knjižničar ima važnu ulogu kao savjetnik. Motivacijom i savjetima korisnicima najlakše pomažemo da samostalno uče i prikupe različite informacije.

3.1. Knjižnica kao zbirka knjiga

Knjižnica je uređena i upotrebljiva zbirka knjiga. Naravno, u knjižnici uz knjige pronalazimo i revije, časopise, videokazete, kazete, CD-e. Broj knjiga u svijetu i kod nas neprestano se povećava, budući da knjiga još uvijek pripada među najvažnije medije. Knjiga je svestrana, zato što je možemo prenositi, nositi sa sobom i za čitanje ne trebamo nikakve alate i pomagala. Smatram da je knjiga često naša najbolja prijateljica, koju možemo u svakom trenutku uzeti u ruke. Knjige su te iz kojih najviše saznajemo te iz njih učimo za život. Tko voli čitati, bogat je.

Često učenicima ističem da čitanjem produbljuju svoje čitateljske sposobnosti, a uz to mogu uživati i doživjeti literarno-estetsku ugodu. Početna motivacija pri čitanju je vrlo važna. Pritom se možemo motivirati iz različitih igara mašte, iz razgovora sa učenicima o njihovim iskustvima, iz glazbenih ili likovnih umjetnosti. Važno je da učenicima ostavimo njihovu kreativnost i osobni doživljaj umjetničkog teksta, da im se omogući nadogradnja i razumijevanje tekstova. Trebamo stvoriti pozitivno raspoloženje među čitateljima. Knjižničari trebaju biti jednakovrijedni čitatelji učenicima, a učenici su jednakovrijedni inicijatori čitanja. Učenike nikada ne prisiljavam na čitanje, a svakako ih potičem i pokušavam prikazati da je knjiga naša najbolja prijateljica.

3.2. Knjižnica kao zbirka literature

Knjižnica sadržava sve što je napisano uz namjeru da se objavi. Tako možemo kazati da je uređena knjižnica zbirka literature. Literatura ne obuhvaća samo knjige, nego može biti objavljena u obliku elektroničkih medija. Knjižnice u tom primjeru posreduju literaturu i informacije o toj literaturi svim korisnicima, budući da je korisnici mogu posuđivati.

3.3. Knjižnica kao zbirka medija

Mediji su alati za posredovanje informacija. U tom smislu i knjiga spada među medije i moje je mišljenje da je knjiga još uvije najčešće korišten medij. Uz knjige, poznajemo i tehničke medije, kao što su mikrofoni, dijapozitivi, kazete, videokazete, CD-i, diskete i slično. Međutim, za uporabu tehničkih medija trebamo i tehničke alate.

3.4. Knjižnica kao informacijska ustanova

Knjižnica je ustanova koja svim korisnicima posreduje informacije. Stoga knjižnice ubrajamo među informacijska središta. U knjižnicama gradivo se prikuplja, obrađuje, pohranjuje i posreduje. Knjižnica nudi usluge koje su od šireg društvenog interesa za postizanje određenih ciljeva. Knjižnica treba stvarati mogućnost za razvoj informacijske pismenosti. Naravno da mora učiti samostalno stjecanje znanja tako da svaki korisnik sam istražuje, skuplja, vrjednuje i upotrebljava informacije. Knjižnica bi trebala omogućiti svakom korisniku savladavanje informacijske pismenosti.

4. Zaključak

Knjižnice imaju veliku ulogu pri informacijskom opismenjavanju te posebno prate razinu čitalačke pismenosti. Na pismenost knjižničari mogu utjecati tako da učenike potiču i motiviraju na čitanje. Neka im knjiga bude neodvojiv dio života, budući da iz nje mogu puno naučiti. Učenici rado surađuju jer se vesele različitim metodama nastave. Učenike moramo sistematično osposobljavati da postanu samostalni i aktivni korisnici knjižnice, da znaju odabrati određene informacije te iste upotrijebiti. Čitavo vrijeme trebamo ih voditi i usmjeravati. Pri tome trebamo imati pozitivan i profesionalan odnos s korisnicima. Naj taj način biti ćemo zadovoljni, kao i svi korisnici i knjižnica će zaista biti ustanova koja služi svojoj namjeni.

5. Literatura

  1. JAMNIK, Tilka. (1994). Knjižna vzgoja otrok od predbralnega obdobja do 9. leta starosti. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo in šport.
  2. KOBAL GRUM, Darja, KOLENC, Janez, LEBARIČ, Nada, ŽALEC, Bojan. Samopodoba med motivacijo in tekmovalnostjo. (2004). Ljubljana: Študentska založba.
  3. LIKAR, Tatjana. Motivacija in knjižnični menedžment. (2000). Knjižnica, 44, (1-2), 7-25.
  4. MOŽINA, Stane, TAVČAR, Mitja, ZUPAN, Nada, KNEŽEVIČ, Ana Nuša. (2004). Poslovno komuniciranje. Maribor: Obzorja.
  5. NOVLJAN, Silva. (2002). Informacijska pismenost. Knjižnica, 46 (4), 7-25.
  6. SHINN, George. (1999). Čudež motivacije. Ljubljana: Tuma.
  7. STEINBUCH, Majda. (2000). Informacijska pismenost, knjižnična informacijska znanja in prenova gimnazij. Šolska knjižnica, (2), 78-83.
  8. URBANIJA, Jože. (2004). Knjižnica kot informacijsko središče. Informacijsko opismenjevanje. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo.
  9. ZWITTER, Savina. Motivacija za branje v šolski knjižnici. (1999). Vodnik za šolske knjižničarje. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo.

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Obrazovanje i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.