Priroda je naša najbolja učiteljica

zdenka_rakusa

Zdenka Rakuša

Sažetak

Uloga učitelja u školi 21. stoljeća je ključna, osobito zbog činjenice da je vrijeme ICT (engl. Information and communications technology) tehnologije prevladalo i da je priroda kao izvor učenja i iskustava izgubila svoje značenje te je upravo učitelj taj koji svojim pristupom, metodama i povratkom prirode u učionice može ponovno približiti prirodu ljudima. Odnos prema živim bićima, okolišu i planeti kod djece se oblikuje kroz dobre nastavne pristupe. Također, projekti s područja ekologije imaju veliko značenje u osvještavanju djece koja odrasta, a isto se naravno odnosi i na odrasle osobe koje nisu dovoljno osviještene o problemima okoline. Prirodoslovna učionica može biti temelj i izvor dobrih načina iskustvenog učenja.

Ključni pojmovi: priroda, učitelj, ekologija, iskustveno učenje, osvještavanje.

Priroda

Često govorimo o prirodi, osobito u današnje vrijeme. Puno se zalažemo za zaštitu prirode, pri čemu mislimo na očuvanje kultivirane i nekultivirane prirode. Često govorimo o klimatskoj krizi, utjecaju čovjeka na uništavanje svega prirodnoga. Sve to potaknulo me na razmišljanje da je čovjek zajedno sa svim vrstama biljaka i životinja koje žive na zemlji tek jedna od vrsta koja se pokušava vrlo suptilno i agresivno pobrinuti samo za sebe i na taj način ruši ovu lijepu i jedinstvenu ravnotežu. Nešto slično čine određene vrste biljaka i životinja koje su agresivne na području na kojem obitavaju te pod svaku cijenu osiguravaju razvoj svoje vrste, često na štetu drugih vrsta.

Osjećati prirodu i osluškivati je ne znači samo slušati pjev ptica, promatrati oblake ili jesenske boje. Potrebno je sagledati dublje, spoznati pravila, ustroj, odnose, razvoj, ponašanje, potražiti odgovor na pitanja koja biljka cvjeta, zašto baš ovdje, zašto baš u susjedstvu drugog cvijeća. Taj dar zapažanja cvjetajuće biljke nije namijenjen samo meni, nama, samo za ovo vrijeme. Ova spoznaja čovjeka, koji je opterećen sviješću o sebi, o mogućnosti iskorištavanja svega prirodnoga u svoju korist, golemog zadiranja u prirodu, zadiranja u najskrivenija područja i nepoštivanja najmanjih članaka u međusobno povezanim mrežama okoliša, alarm je za razvoj drugačijeg odnosa prema prirodi.

Uloga učitelja

Učiteljima je zadana uloga posrednika znanja i puta do njega te odgajatelja. Uloga učitelja na području zaštite i očuvanja okoliša koji nas okružuje, ekologije, odnosa prema živom i prema životu se čuvala i dobivala na značaju kroz cjelokupno razdoblje odgojno-obrazovnog procesa. Pod zaštitom prirode u proteklom stoljeću podrazumijevalo se puno toga, od zaštite i očuvanja biljnih i životinjskih vrsta, očuvanja njihovih prebivališta, do brige za endemične, rijetke i ugrožene vrste. Takva zaštita prirode i u današnje vrijeme uključuje jednaki pristup, koji se s obzirom na trenutno krizno razdoblje okoliša mora još više naglašavati. Potrebno je podizati i razvijati svijest pojedinca o vlastitoj krivnji i ulozi u uništavanju prirode. Prirodni ekosistemi veliki su prirodno gospodarski kompleksi, čovjek je tek uključen u njihov opstanak i može ga održavati ili pak rušiti svjesno ili nesvjesno.

U današnje vrijeme sve se te činjenice nastoje još više isticati. Za prijenos ovih znanja brinemo se u školama, na svim područjima posredovanja znanja i djelovanja.

Djelatnosti s područja ekologije

Kao škola uključili smo se u projekt Eko škola već 2002. godine potpisom dokumenta o priključenju projektu. Osnovno načelo djelovanja programa Ekoškola je nastojanje da djeca, naši učenici, u budućnosti mogu utjecati i donositi važne odluke na svim razinama našeg života. Kroz djelatnosti u programu postaju ambasadori za postizanje održivog razvoja te utječu i na ponašanje odraslih te mijenjaju njihove uzorke ponašanja. Ekoškola je škola za život, stoga u njoj primjenjujemo sljedeća načela:

  • briga za čovjeka uključuje očuvanje zdravlja, izgradnju međusobnih odnosa te brigu za okoliš i prirodu
  • odgoj o okolišu sastavni je dio svih ciljeva i sadržaja svakog nastavnog predmeta u obrazovnom programu
  • prirodoslovne djelatnosti povezuju ciljeve i sadržaje među nastavnim predmetima
  • vrijednosni ciljevi sastavni su dio života škole
  • aktivnosti mladih odraz su stvaranja novih ideja i konkretnih poteza odnosno projekata
  • odgojni rad unutar škole cjelovit je i povezan s lokalnom zajednicom
  • budućnost je u povezivanju mladih među državama Europe i svijeta.

Najvažniji ciljevi projekta Ekoškola su odgoj djeteta i mladog pojedinca o brizi za okoliš i prirodu na način da briga o okolišu postaje sastavni dio njegovog života, educiranje o odgovornom ponašanju prema prirodi, poticanje i povećavanje kreativnosti, inovativnosti te razmjene ideja, učinkovito korištenje prirodnih resursa (voda, otpad, energija), povezivanje pitanja o okolišu s ekonomskim i socijalnim pitanjima, razvoj pozitivnih međusobnih odnosa, sudjelovanje u sprječavanja i iskorjenjivanju siromaštva, odgoj i edukacija o zdravom načinu života u zdravom okolišu.

Navedene djelatnosti oplemenjuju emocionalne odnose djece i mladih prema prirodi. Uče ih poštivati različitost i cijeniti prirodna dobra. Učenicima i učiteljima daje priliku da znanje koje stječu na nastavi uporabe u svakidašnjem životu u školi i izvan nje. Za postizanje ciljeva okolišnog obrazovanja odabire zanimljive načine rada te učenicima pomaže upotrijebiti znanje koje su stekli na nastavi za rješavanje okolišnih problema u svakidašnjem životu.

Kao škola, svaku godinu odabiremo projekte iz palete Ekoškole kojima razvijamo ekološku savjest, održavamo Eko dan, bogat aktivnostima očuvanja okoliša, čišćenja užeg i šireg školskog okoliša, zdrave prehrane, kretanja, proizvodnje hrane, pripreme zdravih jela, napitaka, uzgoja povrća i bilja, posjeta eko domaćinstava, pečenjem kruha, predavanjima stručnjaka iz područja ekologije, bavimo se obnovljivim izvorima energije, a u centrima ponovne uporabe izvodimo razmjenu odjeće i razmjenu sjemenja i sadnica te izrađujemo prirodnu kozmetiku, razvijamo znanja o permakulturi i još puno djelatnosti koje razvijaju znanja za život osviještenog pojedinca koji će čuvati planet za buduće generacije.

Iskustveno učenje

Uporaba znanja u svakidašnjem životu i iz svakidašnjeg života smisao je učenja za život. U vremenu ICT (engl. Information and communications technology), računala i prividnog virtualnog svijeta iskustveno učenje je i te kako potrebno. Taj oblik morao bi biti vodilja kod učenja prirodoslovlja. U praksi se radi o najstarijem obliku učenja, budući da se je pojavio već u prapovijesti. Temelj procesa su iskustvo i refleksija o tom iskustvu. Prvobitno učenje skoro u cijelosti odvijalo se uz stjecanje neposrednih iskustava promatranjem pri radu i obredima. Nastankom škole značajniju nastavnu ulogu dobilo je posredno iskustvo.

Nužne su stoga raznolike i životne naučne situacije, raznovrsni mediji i metode koje omogućavaju kako simboličko, tako i emocionalno – praktično ponašanje. U učionice bismo trebali ponovno vratiti prirodu, sa stvarnim doticajem, promatranjem, kušanjem i prepoznavanjem promjena, kojima učenik može doživjeti istinsku prirodu.

Prirodoslovna učionica

Učionica prirodoslovlja prostor je za prirodu. Puna je modela, nastavnih sredstava i prikaza oblika živog svijeta. Njezina najveća vrijednost svakako je u živim organizmima koje učitelj ili učenik donosi u učionicu i na taj način učeniku omogućava stvarni doticaj sa živim. Svaki sat prirodoslovlja, biologije i kemije može biti obogaćen primjerima iz života, okoliša ili prirode. Na taj način vraćamo prirodu u blizinu djece koja odrastaju i time oplemenjujemo njihov svijet, koji je u doba informatike emocionalno vrlo siromašan.

Najveća vrijednost koja učenicima predstavlja neposredan kontakt s prirodom su životinje i biljke u učionici, za koje sami skrbe, njeguju ih, hrane, čiste nastambe i tako razvijaju povezanost sa živim bićima i odgovornost za sve što će u životu uzgojiti, upravo kao što je Mali princ uzgojio svoju ružu i postao odgovoran za nju. U učionici imamo dvije vrste paličnjaka, ribice, hrčke, male kornjače, rastuće biljke i veći broj primjeraka privremenih organizama, koje donose i odnose učenici i učitelji na satove i tako oplemenjuju svoja zapažanja svega živoga.

Sadašnje generacije djece djeca su kompjutera, odnosno ICT. Djeca u razvijenim državama prežive većinu svog slobodnog vremena ispred kompjutera u virtualnom svijetu bez uporabe osjetila i drugih mogućnosti spoznaje. Djeca u nerazvijenom dijelu svijeta imaju druge mogućnosti koje se nama, koji imamo svega u izobilju, čine lošije, mada je to vrlo varljiva slika realnosti i mogućnosti razvoja. Nismo svjesni da mi, koji imamo više, zapravo imamo manje, budući da gubimo osnovne izvorne osobine radi kojih smo preživjeli i postali ljudi i sada se vraćamo unatrag dok čovječanstvo postepeno gubi istinski kontakt sa prirodnim. A mi smo samo dio prirode.

Iskustva koja su potrebna za život, odnos prema prirodi, razvijanje osjetilnih percepcija znanja su ona koje možemo razvijati tek uz konkretni dodir s prirodom, doživljavanju i promatranju prirode.

Bez panike

Kako možeš opisati osjećaj rose na bosoj nozi, ako to nisi nikada doživio?

Kakav je miris sijena? Kako se talasa polje pšenice u vjetru?

Na koji način možemo doživjeti te spoznaje? Već samo pogled na zelenu travu i drveće ili šetnja šumom može učiniti čuda u tome kako se osjećamo.

Priroda je naša učiteljica i taj dodir s njom još je uvijek potreban i možemo ga doživjeti.

Nedostatak znanja jedan je od najvećih krivaca koji ugrožavaju zaštitu prirode. Kada učimo o recikliranju i o drugim ekološkim praksama, u stvarnosti ih teško povezujemo sa svojim konkretnim djelima, ako nikada nismo boravili u prirodi, divili joj se i bili začuđeni. Željeli bismo da takva i ostane. Manjak dodira s prirodom nema samo štetne posljedice za okoliš, nego i za naše zdravlje. Svi možemo nešto učiniti za zdravlje i to bez novca i velikih projekata. Najbolje stvari uvijek su nam na dohvat ruke i to besplatno.

Učitelj ima sve mogućnosti da tu filozofiju prenosi na svoje učenike i razvija kod njih upravo to, zbog čega će njihov život biti ljepši i bolji, ponajprije radi prirode koja je njihova najveća učiteljica i saveznica.

Literatura

  1. https://ekosola.si/
  2. https://issuu.com/znanstvenazalozbaff/docs/izkustveno_ucenje

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Ekologija i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.