Klavdija Petrovič
Sažetak
U osnovnoj školi učitelji se, osobito nakon 2000. godine, susreću s učenicima s posebnim potrebama. U prošlosti se kod pripreme individualiziranog programa javljao niz problema, a danas u većini škola učitelji više nemaju toliko poteškoća. Moj primjer individualiziranog programa prikazuje smjernice za pomoć u sastavljanju programa prilikom kojeg, sukladno napucima komisije za provjeru, učitelji razrednici zajedno sa stručnim timom sastavljaju program rada za učenika.
Ključne riječi: individualizirani program, dijete s poteškoćama u učenju.
Uvod
Učitelj bi morao postati organizator aktivnog učenja koji će uzimati u obzir sve faktore za uspješno učenje. Tako će moći realizirati i načela i ciljeve odgoja i obrazovanja učenika s teškoćama u razvoju (Zakon o obrazovanju djece s teškoćama u razvoju, 2000, članak 4.). Važno pravo učenika s teškoćama u razvoju je i pravo na individualizirani program (Zakon o obrazovanju djece s posebnim potrebama, 2000, članak 27.-30.). (Končar, Poklukar 2006., str. 5).
Pitanje razumijevanja uloge stručnjaka različitih struka u interdisciplinarnom oblikovanju individualiziranog programa u našem prostoru, što propisuje Zakon o obrazovanju (2000, članak 28.) i razumijevanje drugih propisa u odgoju i obrazovanju u vezi s učenicima s teškoćama u razvoju je dakle od vitalnog značenja za učinkovito individualizirano programiranje. Važno je da stručnjaci prihvate timsko oblikovanje i realiziranje individualnog programa, da su svjesni značenja svakog stručnjaka i roditelja koji je uključen u rad s djetetom s teškoćama u razvoju i potrebe da svi sudjeluju u svim fazama oblikovanja programa. Oni daju svoju ocjenu (na temelju svojih stručnih kompetencija) kod provjere i ocjenjivanja djetetovog razvoja, njegovog funkcioniranja, znanja, spretnosti, motivacije, interesa, odnosa, stilova i strategija učenja … te djetetove okoline. Nadalje, sudjeluju pri planiranju rada – postavljanju i usklađivanju ciljeva i načina za postizanje istih, organizaciji rada, izvođenju te, kao posljednje, ali ne najmanje bitno, kod procjene postignuća i učinkovitih metoda i oblika rada, koji su doprinijeli napretku djeteta. Svaki stručnjak sudjeluje u okviru svojih stručnih kompetencija.
Središnji dio
Predstavit ću vam primjer individualiziranog programa koji sam u svom praktičnom radu pripremila za učenika koji je na temelju stručnog mišljenja komisije, a prema Pravilniku o organizaciji i načinu rada, Komisija za obrazovanje djece s teškoćama u razvoju i za kriterije definiranja vrste i stupnja smanjene sposobnosti, prepreka, odnosno smetnji djece s teškoćama u razvoju, definirala kao dijete smanjenih sposobnosti na pojedinim područjima učenja. Predložen je za prilagođeni program uz prilagodbu sadržaja i dodatnu stručnu pomoć, koju izvodi specijalni pedagog u ili izvan razrednog odjela u trajanju tri sata tjedno.
Nakon toga je učeniku s obzirom na vrstu i stupanj poteškoća u razvoju dodijeljena dodatna stručna pomoć koja se izvodi individualno u trajanju od 3 sata tjedno od strane specijalnog pedagoga van razrednog odjela ili u razrednom odjelu na nastavi iz slovenskog jezika i matematike.
Zabilježene su i prilagodbe na razini škole koje su bile:
a) ORGANIZACIJSKE: Učeniku se u skladu s odlukom komisije nudila individualna dodatna stručna pomoć u trajanju od tri sata tjedno.
Učenik je pohađao i dopunsku nastavu i individualnu pomoć – pomoć učenicima s teškoćama u razvoju. Bio je uključen i u odjel produženog boravka. Van škole posjećivao je logopeda.
a) KADROVSKE: Učeniku je ponuđena specijalna pedagoška pomoć od strane specijalne pedagoginje u trajanju od 2 sata tjedno (prema odluci) prilikom nastave iz slovenskog jezika i specijalna pedagoginja u trajanju od 1 sata tjedno na nastavi iz matematike.
DEFINICIJA PRILAGODBI U RAZREDU za učenika:
NASTAVNO – CILJANE:
- individualizirani plan učenja
Ovim individualiziranim programom definirale su se prilagodbe na razini razreda, koje su uvažavane kod svih nastavnih predmeta, određene popisom predmeta za 3. razred devetogodišnje osnovne škole.
Zabilježila sam i individualiziran plan za određeni nastavni predmet:
PREDMET: SLOVENSKI JEZIK, MATEMATIKA
Najprije je nužno zabilježiti što učenik može i zna. U tom primjeru zabilježila sam slijedeće:
Učenik zna:
- slušati različite zvukove, pojedinačne riječi i razumijevati jednostavne i složene rečenice; prepoznaje neke početne i konačne glasove
- razlikovati slikovni i pisani dio u knjigama
- prepoznavati sva slova – velika i mala tiskana te velika i mala pisana slova
- glasove zapisivati samostalno velikim tiskanim slovima, kao i malim i pisanim slovima
- s ploče prepisivati kraće tekstove
- polako pratiti diktat kraćih riječi
- čitati kraće rečenice
- rado razgovarati sa školskim kolegama i učiteljima
- nastupati govorom: predstaviti i opisati se, opisati događaje te se također djelomično staviti u ulogu glavnih nastupajućih osoba
- slušati različite umjetničke i neumjetničke tekstove
- prepoznavati prirodne brojeve do 100 i stotice do 1000
- zapisivati brojke do 100 pomoću kvadratne tablice brojeva do 100
- zbrajati i oduzimati u opsegu brojeva do 100 uz pomoć didaktičkih pomagala
- najveći dio tablice množenja svih brojeva
- prepoznavati većinu likova i geometrijskih tijela
- prepoznavati simetriju
- gledati na sat (djelomično) – puni sat, pola sata
Učenik je tada iskazivao veliki interes za pisanje, čitanje i računanje – općenito interes za školu. U školu je dolazio svakodnevno i redovito je donosio bilježnice i školske potrepštine. Školsku torbu je nosio kući – domaće zadaće za vježbu pisao je redovito uz pomoć roditelja. Jako se zalagao u projektu “10 minuta čitanja” i rado je prepričavao pročitane pričice (u dijalektu i s iskrivljenim govorom).
Zabilježena su i područja koja bi nužno bilo potrebno razvijati:
- vježbe za razvoj učinkovitosti čitanja;
- vježbe za bogaćenje vokabulara;
- sistematičan i intenzivan rad na području pisanja;
- orijentacija.
Kao razrednica zabilježila sam i ocjenu djetetovog funkcioniranja, koje je obuhvaćalo sljedeća područja:
- suradnja tijekom nastave;
- radne navike, spremnost na nastavu;
- samostalnost pri radu, pisanje zadaća;
- aktivnost, samoinicijativnost;
- djetetova postignuća na pojedinačnim područjima učenja (govorno i pismeno izražavanje, računanje i rješavanje opisnih matematičkih zadataka,…);
- mogući problemi koji se mogu pojaviti kod učenja, odnosno svladavanja određenih sadržaja;
- odnos prema školskim kolegama;
- prihvaćenost u grupi;
- odnos prema učiteljima;
- posebna zapažanja.
Učenik iz mog primjera imao je skroman vokabular. Iako je rado pričao, taj je govor bio iskrivljen, u narječju (romski jezik). Izražavao se i odgovarao na pitanja jednom ili dvije riječi – u cijeloj priči pravilno se mogao izraziti tek uz pomoć i vođenje učitelja. Dobro je savladao sva slova – velika, mala i pisana slova, iako je ista u pisanju i čitanju često mijenjao, prvenstveno ona koja međusobno sliče: b-d, p-b, m-n, s-š, a-o,…. Na diktatu je zapisivao kratke tekstove. Tempo je trebao biti vrlo spor, u suprotnom, učenik bi bio izgubljen.
Na nastavi iz matematike rado je računao i uvijek je postavljao pitanja ili je tražio pomoć ukoliko nešto nije razumio. Zbrajao je i oduzimao u brojčanom opsegu do 100 uz pomoć ilustrativnih pomagala, poznavao je već sve stotice do 1000 i iste i zapisivao. Bio je jako veseo kada bi nešto pravilno izračunao i kada je bio pohvaljen.
Kod njega je primijećeno da je vrlo željena pozitivna pohvala, budući da je nakon toga sudjelovao i radio s još većom motivacijom.
Na završetku školske godine izveli smo i procjenu cjelovite stručne skupine, gdje su uz dijete bili prisutni i roditelji. Stručna skupina predstavila je rad i zapažanja te ciljeve koje smo kao grupa zajedno s djetetom postavili u samom početku. Uz sve ciljeve zabilježile su se i preporuke za slijedeće razdoblje ocjenjivanja i kasnije i preporuka za novu školsku godinu.
Zaključak, saznanja
IP je jako potreban, koristan i puno pridonosi napretku djece s poteškoćama u razvoju. Dijete u dobro osmišljenom IP-u i uz dobru timsku suradnju stručne skupine zajedno s roditeljima može dobro napredovati, a to znači veliko ohrabrenje, kako kod učenika, tako i kod roditelja. Uz sve navedeno, dobiva se na samopouzdanju i pozitivnoj slici o samom sebi, za koju znamo da je poželjna za svakog čovjeka, a najviše djecu, koja osjećaju svoje probleme i često se zatvore u sebe.
Literatura
- Končar, M. (2006). Starši in oblikovanje IP. Ljubljana: Defektologica slovenica.
- Končar, M. (2006). Učiteljeva usposobljenost za oblikovanje IP. Ljubljana: Defektologica slovenica.
Pogled kroz prozor 