Disciplina u razredu – Metoda 1-2-3

lidija_pecko

Lidija Pecko

Sažetak

Rad s učenicima, najvažniji je posao na svijetu, ali i vrlo težak. U svakom trenutku može krenuti pogrešno. Uzroci školske nediscipline najčešće su biološke osobine učenika, emocionalni problemi, situacije u školi. Vrlo je važna osobina i stav učitelja, kojeg učenici uočavaju. Na početku zajedničkog rada treba definirati pravila ponašanja, zatim dobro organizirati nastavni sat. Čim se problem pojavi treba ga svesti na najmanju moguću mjeru. Metoda 1-2-3 omogućuju učitelju uspostavljanje discipline na jednostavan način.

Uvod

Disciplina je skup pravila i propisa koji osiguravaju funkcioniranje neke ustanove, organizacije, grupe ili pojedinca u skladu s postavljenim ciljevima i zadacima (Spajić-Vrkaš, Kukoč, Bašić, 2001., 109). Disciplina nije tišina, slijepo pokoravanje i bezuvjetna poslušnost, nego uključuje zajedničkim pravilima uređen razgovor, raspravu, propitivanje mišljenja autoriteta, i sl. Disciplina je pretpostavka rada u grupi, ali i samostalnog rada.

Učiteljski stres veliki je problem. Stres povezan s poslom najveći je zdravstveni i sigurnosni problem našeg učiteljskog poziva. Uzrokuje teškoće poput tjeskobe, depresije, srčanih bolesti… Postoji mogućnost, ako naučimo kako se bolje nositi sa stresom, reagirati na što zdraviji i učinkovitiji način ili izravno djelovati. Metoda 1-2-3, profesionalno ponašanje učitelja, te očekivanja učenika pomažu djelotvornom uspostavljanju radne klime.

Metoda 1-2-3

Metoda 1-2-3 je učinkovita metoda blagog i odlučnog discipliniranja djece od vrtićke dobi do 8. razreda Osnovne škole. Sastoji se od ponašanja: prestani i počni.

Drskost, neprestano upadanje u riječ, vikanje, hodanje po razredu, dosađivanje, bacanje olovke, gumice, gađanje drugih učenika, dio je svakodnevnice u razredu. Takvo ponašanje je prestani ponašanje. Počni ponašanje uključuje pozitivne aktivnosti poput čišćenja, rješavanja zadataka, pamćenje podataka, prelaženje s jedne aktivnosti na drugu, dizanjem ruke i ljubaznosti s drugim ljudima.

Prvo ponašanje prestani je svo ono ponašanje što učenici rade, a počni ponašanje je ono ponašanje koje učenici ne rade. Za prestani ponašanje koristimo tehniku 1-2-3 odbrojavanja, a za počni ponašanje koristimo ili odabiremo tehniku pohvale, jednostavnog zahtijeva, posljedice…

tablica1Tablica 1. Phelan T. W., Schonour S.J., (2006) 1-2-3 Uspjeh za odgojitelje i učitelje, str.14.

Često u objašnjavanju nastavnog sadržaja previše pričamo i pokazujemo previše emocija. Time iritiramo i zbunjujemo učenike. Vodimo se izrekom: „izbaci sve iz sebe!“ koja je često dvosmjerna. Ili vičemo kritizirajući ili se veselimo plačući. Autori preporučuju što manje pozornosti posvećivati negativnom, a obilatom pozornošću nagrađivati pozitivno ponašanje. Bez pričanja i bez emocije. Metoda 1-2-3 zahtijeva jasan, kritički, samouvjeren stav učitelja. Naravno, sve u skladu s njegovom osobnošću. često su dobri učitelji zahtjevni, ali u istoj mjeri zrače toplinom i podrškom.

U učionici se često susrećemo s preaktivnim učenicima koji nastoje svoje nezadovoljstvo ili dosadu pokazati ostalima. Tako je u mome razrednu bio učenik koji je u sredini nastavnog sata bacao dio gumice po učionici i učenicima. Nakon mog hladnog pogleda, nastavio je i dalje. Rekla sam mu: Ovo je 1. Podigao je obrvu i nastavio dalje gađati ostale učenike. Nakon pet sekundi, rekla sam mu: Ovo je 2! Učenik se zaustavio i čim je podigao ruku da nastavi dalje s bacanjem, rekla sam mu: Ovo je 3, uzmi 5! Jasnim, strogim govorom, rekla sam mu da se ohladi, pokupi gumice po učionici i smisli način kako će se ispričati učenicima koje je gađao ali i ostalim učenicima koje je ometao.

Time sam pružila dva načina odbrojavanje – upozorenja. Treći – time out može biti gubitak privilegija, mobitela, oduzimanje igračaka, odlazak ranije u krevet….

Kada izgovarate Ovo je 3, uzmi 5! nema više raspravljanja, jednostavno u tišini nastavimo s radom, a učenik u time out-u odrađuje svoj dug. Vrlo je bitno upoznati učenike na početku nastavne godine s ovakvim načinom discipliniranja. Prilikom upoznavana odigrati s učenicima primjerenu situaciju nediscipline – igranje uloga.

Reći učenicima:

U naš razred ćemo uvesti pravila. Pravilo glasi ovako: Kada činite nešto što ne biste smjeli činiti pružit ću vam dvije prilike da se popravite. Ako odbijete suradnju, morat ćete odraditi time-out.

Dakle, kada postanete neposlušni, prvo ću reći:

Ovo je 1. Ako nastavite po starom, reći ću.
Ovo je 2. Ako ni tada ne prestanete, reći ću:
Ovo je 3. uzmi 5!

Na svu sreću vi ćete poslušati već nakon 1 ili 2 pa ćemo onda sve lijepo zaboraviti. Hajdemo vježbati!

Što očekivati kada se započne s metodom 1-2-3?

Učenici će se svrstati u jednu od dvije kategorije

1. izravnih suradnika (većina)

2. izravnih izazivača (nekolicina). Phelan T. W., Schonour S.J., (2006) 1-2-3 uspjeh za odgojitelje i učitelje, str.10.

vrlo je važno upoznati roditelje s programom, te voditi evidenciju odbrojavanja. Dogovorom o odbrojavanju 1-2-3 postiže se disciplina, te učenici odrađuju svoje neprimjereno ponašanje. Nakon nekoliko tjedana doći ćete u situaciju kako brojite samo 1 -2 , bez potrebe za izgovaranjem borja 3.

No, bilo je i situacija kada je učenik podmetnuo nogu drugom učeniku, koji je u padu lupio glavom o stol. Tada treba reći, ovo je broj 3! Posljedice su tada teže; poziv roditeljima, posjet pedagogu… Učitelj treba sam razjasniti težinu nastale situacije u razredu. Poznaje svoje učenike i zna kako reagirati na novonastalu situaciju. Kada je riječ o sukobu među vršnjacima potrebno je odbrojavati i jednom i drugom učeniku, te primjereno postaviti ili zadati time out. Kada je riječ o provali bijesa – pričekati s time out-om dok se učenik ne smiri, tj. dok ispad ne završi.

Učitelji i disciplina

Disciplina u razredu ovisi i o:

  1. o ponašanju učitelja, očekivanjima,
  2. o očekivanjima učenika, i što je najvažnije,
  3. o običajima škole.

1. ponašanje učitelja – za postizanje potrebnog reda važnija su umijeća djelotvornog poučavanja nego nastavnikov odnos prema učeničkom neposluhu. Ako su nastavne aktivnosti dobro isplanirane i pripremljene, ako obrada nastavne jedinice potiče i održava učeničku pozornost, zanimanje i sudjelovanje te ako su aktivnosti izazovne i pružaju realistične izglede za uspjeh, tad će se uspostaviti potreban red.

Osobnost učitelja ima značajnu ulogu u cjelovitom procesu nastave, pa tako i u uspostavi discipline. Učitelj treba preuzeti ulogu vođe i zračiti kvalitetama vođe. Dobar učitelj mora znati pokazati moć, ali ju ne smije zlorabiti.

2. očekivanja učenika – Učenici preispituju svojega učitelja od prve minute, osjećaju govor tijela i nijanse ponašanja. Matematički rečeno, učenici svoga učitelja rastave na proste faktore. Odmah vide želi li biti tu, ima li im što zanimljivo reći i poštuje li ih kao ljude. U svojim učiteljima žele prepoznati prijatelja i stručnjaka.

3. običaji škole – Disciplina je jedan od nosećih stupova dobre nastave. Ako se taj stup stalno lomi, urušava se stup dobre nastave.

Prema Rijavec, ostvariti disciplinu možemo kroz načelo najmanje intervencije s primjerom njegove primjene u razredu (Wolfgang, 1995., prema Rijavec 2003.).

tablica2

Zaključak

Metoda 1-2-3 utječe na povećanje razine samopoštovanja u razredu, i učitelja i učenika. Svaki učitelj želi postići takvu situaciju da se učenik osjeća dobro, bez obzira na okolnosti. Samopoštovanje učenika treba graditi na međusobnom slaganju s drugima, uspješnom obavljanju svog posla, kompetenciji te brigom o karakteru. Učitelji su predani svom zanimanju, i pri tome pridaju veliku važnost svom usavršavanju. Koje je neprestano. Uspješni učitelji su pripremljeni, aktivno uključeni, jasni, dosljedni, vrsni u poučavanju i profesionalnom ponašanju. Dobro isplanirane nastavne aktivnosti koje će poticati i održavati učeničku pozornost, nastavnikovo zanimanje, skoro zanos („uživljenost“) za posao koji obavlja, te osjetljivost učitelja za uzajamno poštovanje i razumijevanje put je k uspostavi pozitivne razredne klime.

Postavimo si pitanje: Kako želimo provoditi vrijeme s učenicima?

Literatura

  1. Coloroso, B. (2007.), Disciplina sa srcem, Ostvarenje, Zagreb
  2. Phelan T.W., Schonour S.J. (2006), 1-2-3 uspjeh za odgojitelje i učitelje, Ostvarenje, Zagreb
  3. Vidović V., Vlahović – Štetić V., Rijavec M., Miljković D., (2003.), Psihologija obrazovanja, Iep Vern, Zagreb
  4. Spajić Vrkaš V., Kukoč M., Bašić S.,Interdisciplinarni rječnik : obrazovanje za ljudska prava i demokraciju, Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO, 2001