Nina Jesenšek
Sažetak
Ovaj stručni članak odlučila sam napisati na temelju dvogodišnjeg iskustva s dodatnom individualnom i grupnom pomoći koja je treći stupanj modela pomoći učenicima s teškoćama u učenju. Pomoć sam provodila u grupi prvoškolaca i drugoškolaca. Iz matematike smo najviše izvodili konkretne aktivnosti za usvajanje cilja predodžbe o brojevima te zbrajanja i oduzimanja brojeva do 20. Kod slovenskog jezika naš je izazov bio čitanje, povezivanje slova i glasova. Pritom smo koristili materijale i pomagala koje može pribaviti svaki učitelj. Uveli smo kretanje, te time osvijestili prisutnost tijela. U članku želim predstaviti aktivnosti koje će biti od pomoći učiteljima. Veliki naglasak je prije svega na tome da iz prvog razreda uklonimo radne bilježnice i uvedemo konkretni pristup.
Ključne riječi: teškoće u učenju, pomoć, aktivnost, materijal, smetnje u čitanju i pisanju, matematika
Teškoće u učenju u posljednjem desetljeću postale su pojam o kojem je sve više govora među stručnjacima i dakako roditeljima. Prvi znakovi obično se pojavljuju već u prvim godinama razvoja djeteta, te se svakako pogoršavaju novim usvajanjima znanja. Roditelji to obično ne primjećuju jer se svako dijete različito razvija, što je i normalno. Sve više roditelja poseže za različitim oblicima pomoći, iako njihovo dijete možda to ne treba. Na žalost, često se događa i to da roditelji čijoj je djeci pomoć neophodno potrebna zažmire i ne primjećuju probleme. U posljednja dva desetljeća utrostručio se je broj djece s teškoćama u učenju i upravo te činjenice razlog su različitih pitanja. Zašto je taj problem postao toliko čest među učenicima je pitanje na koje mnogi ne znaju odgovoriti. Je li moguće da prije deset godina tome nisu davali dovoljno pažnje, te su ih jednostavno pripisali nižem intelektualnom razvoju?
U nastavku ću se usredotočiti na teškoće u učenju koje sam najčešće primjećivala u prvom i drugom razredu osnovnoškolskog obrazovanja.
Jedna od najčešćih teškoća u učenju je smetnja u čitanju, pisanju i slovkanju (disleksija, disgrafija…). Neka istraživanja pokazala su da učenici s teškoćama u učenju imaju i disleksiju. Pojavljuju se problemi u uočavanju i obradi slušnih informacija, te zato teško prate upute, čuju samo prvih par riječi, a ostale zaborave i brzo se zbune. Često se problem pokazuje i u razumijevanju oblika i pozicije slova, npr. slovo »u« zamjenjuju slovom »n«. Učenici često kažu da slova pred njima »zaplešu«. Takvo dijete često okreće i premješta glasove u riječima: mak-kam, zima-miza, itd. Također se može zamijeniti i redoslijed u čitanju i zapisivanju brojeva u matematici. Broj 59 zapišu ili pročitaju 95.
Smetnja u pisanju pokazuje se i u lošijoj grafomotorici, u neuspješnom prijenosu misli na papir, u pogrešno napisanim riječima, vrlo kratkim rečenicama, itd. Inače, dijete ima često puno više znanja od onog znanja koje je sposobno pokazati u pismenom obliku. Upravo zbog toga je pravilan pedagoški pristup od ključnog značenja.
Odmah iza smetnji u čitanju i pisanju pojavljuju se i teškoće u matematici. Teškoće se mogu pojaviti isključivo i samo na području matematike ili u vezi s već gore navedenim teškoćama (diskalkulija, akalkulija…). Grupa djece s teškoćama na području matematike je vrlo heterogena jer se pojavljuju različite teškoće na različitim područjima. Učenik se može mnogo puta zabuniti, drugi učenik pravilno riješi zadatak, ali je pritom spor, kod trećeg učenika sposobnosti vrlo osciliraju, te jedan dan može biti vrlo uspješan, dok mu drugi dan ništa ne polazi za rukom. Probleme imaju i kod računanja, te stečeno znanje ne znaju upotrijebiti u drugačijim situacijama, što se može uočavati i u različitim životnim situacijama. Navedeni problemi nastavljaju se i u odrasloj dobi ako djetetu ne nudimo odgovarajuću stručnu pomoć.
5 stupanjski model pomoći djeci s teškoćama u učenju
Model pomoći temelji se na nama vrlo poznatom radu s djecom koja trebaju pomoć. Problem je u tome da premalo učitelja ispunjava odnosno učini sve što je moguće da bi došli do sljedećeg koraka ili stupnja.
Prije početka postupka za dobivanje odluke u obzir se uzima 5-stupanjski model pomoći djeci s teškoćama u učenju, a u svaki stupanj moraju biti uključeni i roditelji (Magajna, Kavkler, Čačinovič-Vogrinčič, Pečjak i Bregar-Golobič, 2008). Više o tome pročitajte u citiranoj literaturi na kraju.
1. Pomoć učitelja u razredu/dopunska nastava/pomoć u produženom boravku.
– učitelj koji uči dijete. Poštuje dobru nastavnu praksu, teškoće djeteta, djetetu omogućuje prilagođavanja (vremenska, metodička, prostorna), koristi odgovarajuća pomagala i sl.
2. Pomoć školske savjetodavne službe
– školska savjetodavna služba (npr. psiholog, specijalni pedagog i sl.). Na ovom stupnju u osobnu mapu učenika ulaže se i plan rada s djetetom.
3. Dodatna grupna i individualna pomoć
– uključivanje u individualnu ili grupnu dodatnu pomoć (dijagnostički postupci čiji rezultati mogu stručnim radnicima i roditeljima pomoći u radu s djetetom)
4. Uključivanje vanjske ustanove
– vanjske ustanove (Savjetodavni centar za djecu i mladež, Domovi zdravlja, Centar Motus..)
5. »Odluka« odnosno usmjeravanje u Program s prilagođenim izvođenjem i dodatnom stručnom pomoći
– učenik polazi satove dodatne stručne pomoći (DSP) i ima više prilagodbi
Dodatna grupna i individualna pomoć – treći stupanj pomoći
Moje radno mjesto obuhvaćalo je rad s učenicima koji su već bili usmjereni u prilagođeni program (s prilagođenim izvođenjem) i dodatnom stručnom pomoći. Dakle, pomoć sam provodila s pojedincima individualno, grupno ili u razredu.
Dodatni rad uzela sam kao izazov, treći stupanj pomoći. Pojedine učenike smo, uz pristanak roditelja odnosno skrbnika, uključili u individualnu ili grupnu dodatnu pomoć. Već nakon prvog susreta s grupom učenika prvog i drugog razreda primijetila sam da učenicima nisu pružene prilagodbe tijekom nastave i usvajanja obrazovnog sadržaja. Prvi pokazatelj bile su potpuno pretrpane radne bilježnice koje su bile ispunjene, crvenom bojom više puta precrtana rješenja, zabrana korištenja prstiju za računanje, a prije svega zasmetala me je činjenica da nijedan od šestero učenika nije pravilno držao pisaljku.
Naš sustav učenja, obrazovanja i stručna literatura vode nas kroz obrazovne sadržaje koje učenici moraju usvojiti, a nigdje nije točno propisano na koji način. Tko kaže da učenik mora naučiti pisati samo na taj način da piše u crtovlje. Može li učenik zaista računati samo prebrojavanjem kružića u radnim bilježnicama i na radnim listovima?
Jako volim svoj posao i to je moja vodilja prema tome da učenika dovedem do toga da se nauči na njemu blizak način.
“Kako me možeš naučiti na meni primjeran, shvatljiv način?”
Prešao sam od igre, topline k tebi. Ne očekuj da mogu sjediti 4 sata na stolici s pisaljkom u ruci. Uzmi materijal iz svakodnevnog života i probudi malo mašte.
Plastični čepovi – može li brojanje biti zabavno?
– Trebamo čepove i kartonske brojeve.
Učenici mogu čepove koristiti za brojanje tako da ih stavljaju u red i broje. Na početku stave broj i broj čepova.
Savjet: Upotrijebite različiti materijal.
Odnosi veličine
– Trebaju nam dvije posudice, dva štapića, plastični čepovi i kartonski brojevi.
Na stol stavimo dvije posudice. Učenici moraju u posudice staviti toliko čepova koliko pokazuje kartonski broj koji stavimo ispred posudice. Zatim s dva štapića naprave ključ ili znak nejednakosti/jednakosti >, <, =.
Za nešto spretnije učitelje
Izradimo polužnu vagu tako da vaga preteže na onu stranu na kojoj se nalazi više čepova.
Savjet: Potražimo pomoć učitelja tehničke kulture.
Kako zbrajanje može biti zanimljivo i ujedno shvatljivo?
– Trebamo kutiju, plastične čepove, karton role wc papira, kartonske brojeve 1-9 te malo smisla za kreativnost. To možete izraditi zajedno s učenicima u sklopu likovne kulture ili u produženom boravku. Povežite se s učiteljicom i ona će vam rado pomoći.
Učenik baca određeni broj čepova u karton role wc papira. Na kraju u kutiji izbroji rezultat. Račun može nakon toga zapisati u bilježnicu. Aktivnost je primjerena za zbrajanja brojeva do 20.
Oblikuj slovo – pisaljku ostavi za kraj
– Trebamo pladnjeve s višim rubom, kukuruznu krupicu, pšeničnu krupicu, pjenu za brijanje, boje za slikanje prstima i kartone sa slovima.
U jedan pladanj nasipamo pšeničnu krupicu, a u drugi pladanj kukuruznu krupicu. ILI
Pjenu za brijanje istisnemo na stol ili pladanj. ILI
Pripremimo boje za slikanje prstima s kojima učenici crtaju po prozoru.
Zatim stavimo pored toga kartone sa slovima. Učenik u pripremljeni materijal crta s prstom, piše slovo prema uzorku koji smo pripremili na kartonima.
– Trebamo izolacijsku traku ili ljepljivu traku u boji i autiće.
Na podu oblikujemo određeno slovo koje neka bude veće. Zatim neka učenik vozi autić u smjeru kao što je pravilan zapis slova.
Savjet: Na isti način možemo usvojiti brojeve. Predložene aktivnosti možete provoditi po postajama i učenici neka kruže. Učenici neka za vrijeme aktivnosti glasno izgovaraju glas dok klize po slovu.
Aktivnost toplo preporučujem prije zapisivanja u crtovlje. Učenici neka prije zapisivanja u crtovlje voštanim i suhim bojicama vježbaju slovo na list iz mape za likovni odgoj, zatim u manjem obliku i tek nakon toga u crtovlje. Preporučujem i pisanje kredom na ploču. Izbjegavajte pripreme, jedno slovo na jedan sat. Prilagodite aktivnosti i zapise.
Čitanje – poveži slog i riječ
– Trebamo kartone sa slovima i slogovima, izolacijsku traku.
Na pod, na stol, zid, ormar zalijepite izolacijsku traku određenim redoslijedom. Zatim mijenjajte kartone sa slovima, slogovima. Učenik prati prstom ili korakom i vuče glas.
Savjet: Na igralištu možete crtati kredom.
Postajem samostalan, znam što me čeka i što se od mene očekuje
U 
tu svrhu dobro je izraditi slikovni raspored sati koji neka učenici prate. Raspored sati omogućuje razumijevanje što će se dogoditi, u kojem redoslijedu će se to dogoditi i kada će se završiti. Ujedno učenike privikavamo na školski sustav i poznavanje predmeta, a prije svega, korištenje rasporeda sati vodi u samostalnost djeteta. Tome možemo dodati što učenici moraju pripremiti za određeni sat. Onim učenicima koji su vizualni tipovi takav će pristup više odgovarati.
Savjet: Slikovno možemo pripremiti i kako moraju pospremiti sportsku opremu, cipele, pomagala.
Saznanje
Predstavljene aktivnosti su samo komadić drugačijeg pristupa. Naš rad predstavlja poseban izazov, pogotovo kod djece s više teškoća u učenju. Takvi problemi mogu prerasti u emocionalne probleme i probleme u ponašanju ako ne reagiramo pravilno.
Učenika s teškoćama u učenju možemo naučiti živjeti s tim teškoćama. Nije sigurno da ćemo ih znati, kao što puno ljudi kaže »izliječiti«, ali je bitno da se potrudimo i pojedincu omogućimo usvojiti gradivo na način koji mu je blizak, tj. na njemu shvatljiv način.
Literatura
- Magajna, L., Kavkler, M.,Čačinovič – Vogrinčič,G., Pečjak, S., Bregar – Golobič, K. (2008). Koncept dela: Učne težave v osnovni šoli (str. 5–14). Ljubljana: Zavod republike Slovenije za šolstvo.
- Magajna, L., Kavkler, M., Košir, J. (2011). Osnovni pojmi. V S. Pulec – Lah, M. Velikonja (ur.), Učenci z učnimi težavami – izbrane teme (str. 8–23). Ljubljana: Pedagoška fakulteta Univerze v Ljubljani.
- www.katarinakesicdimic.com
- http://www.ucne-tezave.si/
Pogled kroz prozor 
