Sportska priredba „Mini olimpijada“

magdalena_stampah

Magdalena Štampah

Sažetak

imageCilj rada je predstaviti sportsku aktivnost „Mini olimpijada“ kao primjer dobre prakse. Današnja djeca i mladež izložena su raznim pritiscima, a slijedom toga svojstveno im je i učestalo psihičko opterećenje te premalo gibanja. Posljedica takvog načina života sve je vidljivija u brojnim primjerima povećane tjelesne težine. Ti problemi mogu se umanjiti provođenjem sportskih aktivnosti. Gibanje poboljšava i čuva motoričke sposobnosti djece i pozitivno utječe na njihovo zdravlje; kako psihičko tako i tjelesno. Osim spomenutog, ono pomaže oblikovanju samouvjerenosti pojedinca te njegovom sustavu vrijednosti, ustrajnosti, upornosti i daljnjoj motivaciji za vježbanje.

Ključne riječi: djeca, zdravlje, kretanje, atletika, sport, sportske aktivnosti

Uvod

U današnje vrijeme, sport je jedna od najznačajnijih aktivnosti slobodnog vremena modernog čovjeka. Sjedilački način života nas motivira, da budemo sportski aktivni. Razvoj i opći napredak društva zamjenjuje fizičke aktivnosti iz prošlosti (lov, sakupljanje plodova, borbene vještine) sportskim aktivnostima.

Vrlo je važno da svijest o zdravom načinu života i učestalom gibanju, djeci počinjemo usađivati još od malih nogu. Djecu treba pustiti da se što više gibaju i igraju slobodno, prema svom vlastitom nahođenju. Atletika je bazični sport, koji uključuje prirodna gibanja, bez kojih čovjek praktično ne bi mogao živjeti. Hodanje je urođena aktivnost koju usvaja svako dijete, a istovremeno je poznajemo i kao atletsku disciplinu. Nakon hodanja djeca se nauče utrkivati, bacati i skakati. Sve su to discipline koje poznamo u atletici.

Atletika je vrsta sporta koju ne znajući treniramo cijeli život. Svi trčimo, skačemo, bacamo stvari. Sve te aktivnosti posebno su izražene kod djece.

Čovjek najprije nauči trčati, skakati i bacati te kasnije igrati košarku, nogomet. (Pišot I. Jelovčan, 2006). Igrajući se te na taj način spontano vježbajući, djeca nesvjesno savladaju hodanje, trčanje, bacanje i skokove te je prirodno zaključiti da kod djece mlađih dobnih uzrasta među svim sportskim disciplinama najzastupljenija upravo atletika.

Atletika je sport koji omogućava pravilan razvoj djeteta, pomaže zdravljem odrastanju te vodi računa da se djeca nauče redu, radu, odgovornosti i upornosti. Stjecanje tih pozitivnih karakternih osobina pomaže im u lakšem savladavanju svakodnevnih životnih prepreka, uspjeha kao i neuspjeha. Važno je istaknuti i važnost pozitivnog utjecaja na odgovornost prema školskim obavezama što se kasnije reflektira i na ostale životne uspjehe. Četiri spomenute karakterne osobine osnova su uspješnog života. Upravo iz tog razloga je važno osvijestiti koliko je gibanje značajna aktivnost u razvoju svakog djeteta.

Što je mini olimpijada?

Sve je počelo 2009. godine u našoj školi, kada smo roditeljima i široj zainteresiranoj javnosti predstavili rad Školskog odbora s priredbom „Sportske igre“. Nakon dvije godine sportske igre su prerasle u manifestaciju pod nazivom „Mini olimpijada“. Manifestacija se odvija pod okriljem Olimpijskog komiteta Slovenije. Idejni vođa projekta je gospođa Aleša Novak, učiteljica razredne nastave. U samu realizaciju manifestacije uključeni su učitelji razredne nastave kao i učitelji tjelesne kulture.

Mini olimpijada je sportska priredba u prvom redu namijenjena djeci koja pohađaju prvu trijadu devetogodišnje osnovne škole. Velika pažnja posvećena je predstavljanju olimpijskih igara – olimpijskog ‘fer play’ protokola te poznatog olimpijskog pravila ‘važno je sudjelovati’. Na dosadašnjim priredbama gostovali su brojni vrhunski sportaši poput Mirana Stanovnika (motorist), Sonje Roman (atletičarka), Mihe Horvata (badmintonaš), Marije Kardinar (kuglačica), Mitje Novinića i Vedrana Vinka (nogometaši) te mnogi drugi.

Glavni motiv „Mini olimpijade“ je poticati djecu s bavljenjem sportskim aktivnostima te ih zainteresirati za sport i aktivan život.

Kako to i priliči velikim sportskim priredbama, na početku Mini olimpijade izvodi se pravi olimpijski protokol s olimpijskom zastavom i bakljom, a koje uz zvukove olimpijske himne na stadion donesu i upale sportaši naše škole. Nakon toga slijedi sportska prisega sportaša i zagrijavanje. Nakon tradicionalnog protokola započinju takmičenja u spomenutim sportskim disciplinama. Cijela manifestacija prožeta je olimpijskim načelima izvrsnosti, solidarnosti i prijateljstva. Obzirom da slijedimo olimpijski slogan ‘važno je sudjelovati’ svoj djeci dodjeljuje se priznanje za sudjelovanje i uspješan nastup. Najuspješnijim takmičarima podjele se medalje.

Na manifestaciji se natječu učenici iz šest osnovnih škola: Dvojezične osnovne škole I Lendava, Područna osnovna škola Gaberje, Dvojezična osnovna škola Dobrovnik, Dvojezična osnovna škola Genterovci te učenici škola iz Monoštra (Mađarska) i Murskoga Središća (Hrvatska). Sudjelovanjem učenika iz Mađarske i Hrvatske manifestacija poprima međunarodni značaj.

Glavni ciljevi, koje želimo dosegnuti na takmičenjima su:clip_image002

  • podizanje svijesti o zdravom načinu života
  • druženju i socijalno povezivanje
  • takmičenje kao pustolovina i mogućnost sportskog rivalstva.

Atletske discipline na mini olimpijadi

Učenici se na mini olimpijadi takmiče u 4 atletske discipline:

Bacanje vortexa

  • djevojke (dvije predstavnice iz svakog razreda, svake škole)
  • dečki (dva predstavnika iz svakog razreda, svake škole)

image

Skok u daljinu

  • djevojke (dvije predstavnice iz svakog razreda, svake škole)
  • dečki (dva predstavnika iz svakog razreda, svake škole)

clip_image006

Utrka na 60m

  • djevojke (dvije predstavnice iz svakog razreda, svake škole)
  • dečki (dva predstavnika iz svakog razreda svake škole)

clip_image008

Štafeta ( 4x50m)

  • djevojke (jedna ekipa za svaki razred, svake škole)
  • dečki (jedna ekipa za svaki razred, svake škole)

clip_image010

 

Zaključak

Kao učiteljica produženog boravka u svom radu s djecom prenosim atletsku abecedu na zanimljiv i privlačan način. U ljetnim mjesecima koji su primjereni za boravak na otvorenom prostoru, u dvorani za tjelovježbu i u učionicama izvodimo temeljne aktivnosti gibanja. Različitim oblicima igre postižem veću motivaciju za vježbanje atletike.

Najznačajnije je da se takvim načinom rada pomažem prvenstveno učenicima s nižim stupnjem samouvjerenosti i motivacije; osnažujem ih i osvještavam o vlastitim mogućnostima i pokazujem da se nije potrebno bojati neuspjeha jer su uspjeh i neuspjeh sastavni dio života.

Literatura

  1. Rajtmajer, D. 2011. Pospešen psihomotoričen razvoj mlajših otrok. Iskanje športnih talentov. Maribor, Pedagoška fakulteta.
  2. Tomić, M. 2011. Predtekmovalna stanja v atletiki. Diplomsko delo. Ljubljana, Fakulteta za šport.

Prilozi

Fotografije sa događaja (za objavu imamo dopuštenje roditelja)

Izvedba narodnih plesova

maja_miklavz_sintic

Maja Miklavž Sintič

Sažetak

Pri poučavanju narodnih plesova upotrebljavam različite metodičke pristupe koje sistematički razvijam kod plesača na folkloru od 7. godine nadalje. Kod razvoja plesanja poseban naglasak dajem na vježbanju osnovnih ritmičkih koraka, kontroli tijela, mimici lica, orijentaciji u prostoru te kreativnom nadograđivanju naučenih plesnih koraka. Pritom moram naglasiti da ne mijenjam osnovni plesni korak. Predstavit ću poučavanje i izvedbu plesne igre preuzete iz slovenske narodne predaje Kaj boš Janko jutri delal (Što ćeš Janko raditi sutra) ili inačicu iste pjesme Jutri se bom v mesto peljal (Sutra ću se odvesti u grad) tako da osnovni plesni uzorak, melodička i ritmička podloga ostaju nepromijenjeni, a riječi smo zamijenili oponašanjem pjeva ptica. Osnovne plesne element smo kreativno uključili u različite plesne pozicije na pozornici.

Ključne riječi: narodni ples, pjevanje, glazbala, kreativnost

1. Narodni ples

Narodni ples spada u narodnu kulturnu baštinu, a folklorne skupine ga izvode. Slovenska dječja plesna baština se razlikuje od plesova i igara odraslih iako su ih djeca oponašala. U folklornim skupinama plesove prilagođavamo starosti djece i njihovim sposobnostima. Vrlo je važan razvoj ritmičkog sluha, glazbenog pamćenja i plesnosti, gdje plesači kroz različite plesne igre razvijaju ritmički hod i trčanje, skokove, poskakivanje, bočne korake koji bi morali biti usklađeni s glazbenom pratnjom. Kod mlađe djece i početnika uvijek počnemo s uključivanjem jednostavnih plesnih igara koje djeca izvode u krugu, polukrugu, koloni ili redu.

Plesove dijelimo na grupne i plesove u paru. Kod grupnih plesova se plesači drže za ruke te hodaju ili trče u zavojima poput puža ili zmije, vođa obično vodi red pod mostom uzdignutih ruku dvaju plesača na kraju ili u sredini reda. Plesovi u paru su po pravilu sastavljeni iz dva dijela: u prvom dijelu pa izvodi osnovni korak određenog plesa, u drugom dijelu ples najčešće pojednostavimo tako da umjesto polke, valcera ili drmeša trčimo usklađeno s ritmom u krugu ili se vrtimo u paru koji se u drži rukama isprepletenim u laktu (Ramovš, 1992.).

Vrlo je važno da pri izboru plesa učitelj uzme u obzir zahtjevnost pojedinačnih koraka, plesnih uzoraka, ritmova, držanja te starost plesača. Važno načelo kod poučavanja plesa je da uvijek prvo poučavamo najjednostavnije plesove te potom prelazimo na zahtjevnije. Po potrebi ih pojednostavimo.

1.1 Narodna glazbala i svirala

Izvođenje slovenske plesne baštine si ne možemo predstavljati bez odgovarajuće glazbene pratnje. Baš tako folklorna skupina ne može obavljati svoje poslanstvo bez svirača koji s plesnim pjesmama podupire ples. Dijatonska harmonika je poznata kao glazbalo bez kojeg se kod folklornih skupina gotovo ne može. U desetljećima razvoja folklornih aktivnosti su se kao glazbena pratnja plesu najjače utvrdili dijatonska harmonika, sastav violina – klarinet – dijatonska harmonika – kontrabas te tamburaški sastavi (Šivic, 2017.).

Na samim vježbama redovito uključujem glazbala koja omogućavaju djeci razvoj ritmičkog sluha, time poljepšaju svaku vježbu i obogate mnoge predstave. Vrlo upotrebljivi su kamenčići, štapići, žabica, ribež, glineni bas, klepetaljke, čegrtaljke… Djeca najviše vole svirale koje proizvode željenu melodiju: češalj, frula, drvene i glinene zviždaljke.

2. Poučavanje i nadograđivanje plesne igre

1. korak učenja plesa

Učenicima sam prvo predstavila plesnu igru Kaj boš Janko jutri delal tako da sam je zapjevala te uz to pokazala osnovni korak, držanje tijela, položaj ruku i nogu. Zatim je svirač zasvirao na dijatonskoj harmonici, a plesači su uz glazbenu podlogu po prostoru izvodili jednakomjeran ritmički korak (desna noga, lijeva noga). Pritom sam ih upozoravala da su pri ritmičkom hodu pozorni na mekoću koraka, uspravno držanje tijela te kontakt očima s plesačima u prolazu.

2. korak učenja plesa

Udrugom koraku sam plesače postavila u dva reda s razmakom od nekoliko metara tako da se plesači gledaju. Ponovila sam pravilo plesnog koraka da bi svi odjednom počeli hodati u jednakomjernom ritmu prema suprotnom redu plesača tako da se u redu drže za ruke i svi istovremeno počnu korak desnom nogom. Naprave 4 koraka naprijed, zatim 3 koraka na mjestu, zatim 4 koraka unatrag gdje počnu s lijevom nogom i naprave 3 koraka na mjestu. Jednak plesni uzorak ponovi i suprotni red. Tako su redovi naizmjence plesali jedan prema drugom. Svaki ritmički korak sam podupirala pljeskanjem i pjevanjem. Naučeni plesni uzorak su više puta ponovili, da bi plesači bili što usklađeniji.

3. korak učenja plesa

Kad su plesači usvojili opisani plesni uzorak, koracima smo dodali riječi pjesme: Kaj boš Janko jutri delal, kaj, kaj! (4 koraka naprijed desnom nogom, 3 koraka na mjestu te 4 koraka lijevom nogom unatrag, 3 koraka na mjestu).

4. korak učenja plesa

Riječima pjesme smo dodali melodiju. Učenici su za mnom ponavljali melodičke uzorke pjesme te pritom pljeskali i koračali na mjestu.

Potom su plesači plesne elemente otplesali uz pratnju pjevanja u jednakomjernom ritmu pri čemu sam im pomagala pljeskanjem. Među skupinama se je odvijao plesni i pjevački razgovor po plesnom uzorku: 4 koraka naprijed, 3 na mjestu, 4 unatrag i 3 koraka na mjestu.

imageSlika 1. Pesek, 1994.

Red A: Kaj boš Janko jutri delala joj, joj, joj?

Opis: plesači stoje u ravnom redu, drže se za ruke. Svi odjednom započinju ples desnom nogom s 4 koraka naprijed, izvedu 3 koraka na mjestu te lijevom nogom naprave 4 koraka unatrag da se vrate na početno mjesto te pritom ponove pitanje.

Red B: Jutri bom opeko pekel joj, joj, joj!

Opis: izvede jednak plesni, ritmički i melodički uzorak u 4 koraka naprijed, 3 koraka na mjestu te 4 koraka unatrag i ponovno 3 na mjestu.

Red A: Kaj boš pa z opeko delal joj, joj, joj?

Red B: Dom si bom z opeko zidal joj, joj, joj?

Svim naučenim uzorcima smo dodali glazbenu pratnju s dijatonskom harmonikom.

2. 1. Nadgradnja osnovne plesne igre

Plesači su uz višekratno ponavljanje usvojili plesne korake, držanje tijela, kontakt očima, a istovremeno izrazili i želju da bi se plesnim koracima, riječima i pjevanjem stvaralački izrazili.

Plesače sam razdijelila u 4 skupine te im ispričala priču o čarobnom drvetu koje raste usred šume na Gorjancima, u čijoj krošnji biva ptica Zlatoper koja na desnom krilu ima zlatno pero koje odbaci samo za onoga tko si to zaista zasluži. Plesači su oduševljeno poslušali priču te se odlučili da će plesom očarati pticu koja će im spustiti zlatno pero te ispuniti skrivenu želju.

Svirač je harmonikom nagovijestio početak plesa. Zatim su grupice počele razgovarati u obliku ptičjeg pjeva. Svaka je skupina doplesala do prividnog gnijezda već naučenim plesnim koracima te na melodiju pjesme izvela ptičji pjev.

Potom su ples prekinuli pjesmicom o ptici kukavici i crnom kosu. Uz pratnju dijatonske harmonike su se plesači u ritmičkom koraku postavili u tri kruga gdje su se primili za ruke te izvodili plesne korake na melodiju pjesme Kaj boš, Janko jutri delal. Slijedili su koraci u krug i unatrag te zatim po krugu te u zavojima u obliku puža. Čitavo vrijeme su izvodili osnovne korake, ali u različitim položajima. Ples su u jednakomjernim ritmičkim koracima nastavili plesom Abraham u kojem su prikazivali ptičje glasanje i let.

Za zaključak su se uz glazbenu pratnju ritmički slobodno šetali po prostoru. Plesnu igru su zaključili tako da su se postavili u grupice te igrali igru s prstima – tičke vagamo (važemo ptičice).

Zaključak

Kod poučavanja osnovne, već postojeće narodne inačice je spomenuta plesna igra djeci postala nezanimljiva jer se čitavo vrijeme ponavlja jednak ritmički i melodički uzorak. Zato smo monotoniju razbili tako da smo postavili različite plesne položaje na pozornici, dodali priču i pjevanje. Nastala je zanimljiva umjetnička priredba koja je povezala različite elemente gibanja i pjevanja te dokazala da isprva jednolična plesna igra može biti vrlo dinamična i kvalitetno predstavljena publici zato što djeca sudjeluju u nastajanju, na taj način je usvoje te automatiziraju plesni, ritmički korak koji je osnova za učenje drugih plesova. Pri tom stvaranju su plesači usvojili osnovne elemente plesa te ga nadgradili s velikom mjerom kreativnosti. Plesači su naučili da tradiciju moramo čuvati tako da je prvo dobro upoznamo, a tek zatim je možemo s osjećajem prikazivati.

Literatura

  1. Pesek, A. (1994). Pika poka pod goro. Ljubljana: Založba Mladinska knjiga.
  2. Ramovš, M. (1992). Polka je ukazana. Ljubljana: Založba Kres.
  3. Šivic, U. (2017). Inštrumentalno izročilo. V M. Pečarič (ur.), Priročnik za folklorno dejavnost (128–138). Ljubljana: Študijski center JSKD.

Upotreba elektroničkih medija i ADHD

maja_trunkelj

Maja Trunkelj

Uvod

Današnje društvo, socijalne interakcije te način života ljudi doživljava velike promjene. U zadnjem desetljeću je u prvom planu rast upotrebe elektroničkih uređaja, društvenih mreža i internetskih komunikacijskih izvora. Sve mlađa djeca upotrebljavaju pametne elektroničke uređaje i različite internetske komunikacijske kanale. Stručni suradnici u školama opažamo sve više poteškoća na području usmjerenosti te održavanja procesa pažnje i koncentracije. Učenici su općenito slabiji na području osnovnih vještina – čitanja, pisanja, računanja. Pregledom strane literature nalazimo izvore informacija koji povezuju porast poremećaja pažnje i koncentracije s opširnijom upotrebom elektroničkih uređaja.

Sažetak

ADHD je neurofiziološki poremećaj čiji uzrok još nije točno određen. Na pojavu ADHD utječe neurofiziološka struktura mozga, a kao važan čimbenik i okolina. Broj djece s ADHD je zadnjih godina strmo narastao, kao što se i povećava dio vremena kojeg djeca i adolescenti prežive u doticaju s elektroničkim medijima. Računalne igre, crtani filmovi i ostali medijski sadržaji su se s vremenom promijenili; pratimo sve nasilnije i uzbudljivije sadržaje. Pretjerano uzbuđenje uz praćenje takvih sadržaja s vremenom može dovesti do hipersenzibilnosti na uobičajene podražaje. Posljedično, učenici i adolescenti imaju poteškoće pri izvođenju i praćenju uobičajenih školskih i izvanškolskih aktivnosti. Članak predstavlja korelacije te utjecaj elektroničkih medija na pojavu ADHD. Sažete su teorije te otkrića stranih autora koje pokušavam prenijeti u školski prostor.

Ključne riječi: ADHD, mediji, pozornost, koncentracija, impulzivnost

Pitanja suvremenog društva

Opća javnost je zabrinuta zbog moguće korelacije između česte upotrebe elektroničkih medija i porastom broja djece s ADHD (Schmidt i Vanderwater, 2008). Mediji s kojima se djeca susreću su se korjenito promijenili u zadnjih 40 godina. Crtani filmovi, TV emisije, računalne igre su postali nasilniji, uzbudljiviji te se emitiraju u bitno bržem tempu. Upravo u zadnja četiri desetljeća opažamo i izrazit porast udjela djece s poremećajima pažnje, koncentracije i impulzivnosti (Visser idr., 2014 v Nikkelen, Valkenburg, Bushman i Huizinga, 2014). Šokantno istraživanje je pokazalo da američka djeca i adolescenti od 8 do 18 godine starosti upotrebi elektroničkih medija dnevno namijene 6 sati i 21 minutu, više vremena namjenjuju samo spavanju (Ray in Ram Jat, 2010). Negativni utjecaji su preko medija i Interneta na dosegu ruke u svakom domu, virtualni svijet je lako dostupan za gotovo sve pojedince svih starosti (Ray in Ram Jat, 2010).

Definicija ADHD

Autorice S. Pulec Lah i L. Rotvejn Pajič (2011a, str. 161) ADHD definiraju kao:»Razvojno uvjetovane poteškoće s nedovoljnom pozornošću, hiperaktivnost i impulzivnost koji bitno odstupaju od uobičajene slike ponašanja vršnjaka iste mentalne starosti te pojedinca izrazito ometaju u njegovu funkcioniranju na temeljnim područjima života: učenju, socijalnom te kasnije radnom, označavaju dijagnostičke pojmove hiperkinetički poremećaj, tj. pojam pomanjkanja pozornosti i hiperaktivnost«. Pojam hiperkinetički poremećaj proizlazi iz međunarodne dijagnostičke klasifikacije Svjetske zdravstvene organizacije MKB-10, pojam poremećaj pomanjkanja pozornosti i hiperaktivnost definira međunarodna dijagnostička klasifikacija Američkog psihijatrijskog udruženja DSM V.

Utjecaj elektroničkih naprava, medija

Pregledom strane literature možemo pronaći više teoretskih obrazloženja s kojima je moguće definirati i potvrditi utjecaj upotrebe elektroničkih medija na porast broja djece s ADHD. Ipak je još uvijek premalo empiričkih dokaza i utvrđenja o tome koji su ključni čimbenici upotrebe elektroničkih medija koji utječu na poteškoće s pozornošću, hiperaktivnost i impulzivnost (Nikkelen idr. 2014).

B. A. Primack (2008 u Ray in Ram Jat, 2010) je sa suradnicima utvrdio da gledanje televizije ima važnu ulogu u razvoju djeteta te pri pojavi poremećaja pažnje i koncentracije s/bez hiperaktivnosti. Djeca i adolescenti s ADHD u prosijeku više gledaju televiziju od vršnjaka (Acevedo-Polakovich, 2008 u Ray in Ram Jat, 2010). Izloženost nasilnim sadržajima u medijima je povezana s agresivnim ponašanjem, razmišljanjem, živčanim uzbuđenjem i ljutnjom (Ray i Ram Jat, 2010). J. Johnson (2007 u Schmidt i Vanderwater, 2008) je sa suradnicima istraživao korelacije između vremena gledanja televizije i pojavom poremećaja pažnje. Utvrdili su da adolescenti koji gledaju televiziju više od tri sata na dan spadaju u skupinu rizičnih pojedinaca za poremećaj pažnje. Turski učenici drugog i trećeg razreda koji gledaju televiziju više od dva sata na dan, na ocjenjivačkoj ljestvici CBCL također dosežu slabije rezultate u odnosu na vršnjake koji gledaju televiziju manje od dva sata na dan. (Ozmert idr. 2002 u Schmidt i Vanderwater, 2008). Po izvještajima roditelja djece s ADHD, su ta djeca sposobna gledati televiziju vrlo dugo bez da bi odvratili pozornost i koncentraciju (Sprafkin idr., 1984 u Schmidt i Vanderwater, 2008). I. D. Acevado-Polakovich (2007 u Schmidt i Vanderwater, 2008) je sa suradnicima utvrdio da osmogodišnjaci s potvrđenom dijagnozom ADHD u dvaput više slučajeva imaju televizor u svojoj sobi. Iz toga proizlazi da imaju više dostupa do televizijskih sadržaja. Istovremeno djeca s ADHD koja nemaju televizor u svojoj sobi svejedno više gledaju televiziju nego djeca bez ADHD i bez televizora. Dakle, utvrđeno je da djeca s ADHD prežive više vremena pred televizorom od vršnjaka. Po izvještajima roditelja, djeca s ADHD često gledaju televiziju s roditeljima jer takvo zajedničko druženje ne izaziva konflikte i ne predstavlja dodatan stres za dijete ili roditelja. Što više vremena dijete preživi pred televizorom, s tabletom ili mobilnim telefonom u rukama, to mu manje vremena preostane za kvalitetnije aktivnosti u slobodnom vremenu koje u znatno većoj mjeri pozitivno utječu na njegov cjelovit razvoj, npr. sport, fizički socijalni kontakt, kulturne aktivnosti i vrijeme koje preživi s obitelji (Ray i Ram Jat, 2010; Nikkelen idr., 2014). Elektronički mediji mogu negativno utjecati na razvoj djece koja nisu dovoljno zrela da bi razlikovala fantazijski svijet od stvarnosti. što su djeca mlađa, to su osjetljivija na utjecaj medija – djeca mlađa od 7 godina nisu sposobna jasno razlikovati između stvarnosti i fantazijskog svijeta (Valkenburg i Cantor, 2001 u Nikkelen idr., 2014).

Nasilni sadržaj može pokrenuti pretjerano intenzivno uzbuđenje u djetetovom funkcioniranju. Nakon takve dugotrajne ispostavljenosti djeca postanu neuspješna u funkcioniranju u preostalim aktivnostima (školskim i izvanškolskim) koje ne izazivaju takvo uzbuđenje (Ballard idr., 2006 u Nikkelen idr., 2014). Upravo se preniska razina uzbuđenja kod ostalih aktivnosti manifestira kao poteškoća na području pažnje, koncentracije i hiperaktivnosti (Nigg, 2006; White, 1999 u Nikkelen idr., 2014). Brz tempo prikazivanja pomaka, brzi i mogući slušni podražaji u djetetu bude način funkcioniranja i razmišljanja kod kojih su podražaji uvjetovani s neposrednim i brzim odgovorima. Takav način funkcioniranja može učenika ometati u izvođenju zadataka koji zahtijevaju održavanje i čuvanje pažnje (Lang idr., 2000 u Nikkelen idr., 2014). Čestim ispostavljanjem brzim i snažnim vizualnim i slušnim podražajima te brzom tempu pomičnih slika, se učenici naviknu na snažno senzoričko uzbuđenje što snižava uobičajenu razinu uzbuđenja kod ostalih aktivnosti.

Zaključak

Povećana upotreba medija bez nadzora mora u budućnosti biti jasno prepoznata kao rizični čimbenik za razvoj poteškoća na području pažnje i koncentracije kod djece i adolescenata. Masovni mediji su važno prodrla u domaću okolinu kao i u školski prostor. Interaktivne ploče, interaktivne vježbe, tableti postaju sve atraktivniji i sve češće korišten oblik rada s učenicima. Učenici su obično više unutarnje motivirani kod takvog oblika rada. Uz to treba očuvati svijest o tome da trenutno ne postoje empirički dokazi s kojima bi utemeljili veću učinkovitost i kakvoću takvog načina poučavanja u odnosu na klasični pristup. Dakle, učitelj je stručnjak koji pažljivo planira sadržaj i trajanje rada s elektroničkim medijima te ih upotrebljava kao dopunski, svakako ne kao središnji ili jedini oblik rada. S. Pulec Lah i L. Rotvejn Pajič (2011b) pojašnjavaju da su za učenike s ADHD još uvijek korisni tradicionalni pristupi, tj. da unutar školskog sata izmjenjujemo aktivnosti koje zahtijevaju intenzivnu mislenu usredotočenost s manje zahtjevnim, opuštajućim aktivnostima. Poželjno je mijenjanje oblika zadataka, tempa rada i pomagala, učenicima ponudimo mogućnost izbora kod zadataka i s time potičemo usredotočenost i ustrajanje pri zadatku. Kad uvodimo promjene u procesu učenja, moramo paziti na održavanje jasne i pregledne strukture tijeka aktivnosti to jest zadataka.

Literatura

  1. Nikkelen S. W. C, Valkenburg P. M., Bushman B. J. in Huizinga M. (2014). Media use and ADHD-related behaviours in children and adolescents: a meta-analysis (50), 2228 – 2241.
  2. Pulec Lah, S., Rotvejn Pajič, L. (2011a). Prepoznavanje in diagnostično ocenjevanje motenj pozornosti in hiperaktivnosti. V L. Magajna in M. Velikonja (ur.), Učenci z učnimi težavami – prepoznavanje in diagnostično ocenjevanje (str. 161 – 187). Ljubljana: Pedagoška fakulteta Univerza v Ljubljani.
  3. Pulec Lah, S., Rotvejn Pajič, L. (2011b). Spodbujanje učne uspešnosti učencev z učnimi težavami zaradi motnje pozornosti in hiperaktivnosti. V  M. Košak Babuder in M. Velikonja (ur.), Učenci z učnimi težavami: Pomoč in podpora (str. 158 – 175). Ljubljana: Pedagoška fakulteta Univerza v Ljubljani.
  4. Ray, M. in Ram Jat K. (2010). Effect of electronic media on children 47 (17), 561 – 568.
  5. Schmidt M. E. in Vanderwater E. A. (2008). Media and attention, cognition, and school achievement (18)1, 63 – 85.

Danom škole obilježen Dan Europe

samanta_MC_suzanaP

Samanta Matejčić Čotar i Suzana Poljak

Do uvođenja kurikularne reforme u sve hrvatske škole dijeli nas svega nekoliko mjeseci. Iza nas su deseci sati stručnog usavršavanja, rješavanja Loomena, iščitavanja novih kurikuluma, proučavanja iskustava iz ostalih europskih država. Kako se ne bi svo to stečeno znanje temeljilo samo na teoriji, Osnovna škola Jurja Dobrile iz Rovinja cijelu je školsku godinu radila na jednom neuobičajenom projektu u kojem su glavnu ulogu imali učenici, dok su im učitelji bili mentori koji su ih vodili i usmjeravali u njihovom istraživačkom radu.

imageNaime, u rujnu prošle godine, u sklopu Erasmus+ projekta DARE and SHARE! pokrenut je eTwinning projekt Country from a box kojem je cilj bio upoznavanje ostalih europskih država obilježavajući pritom 2018. godinu kao Europsku godinu kulturne baštine. Ideja je bila da pronađemo po jednu školu u svakoj od 28 zemalja EU te s njima poštanskim putem razmijenimo kulturološke kutije kojima ćemo jedni drugima predstaviti svoju zemlju kroz osam kategorija. Dogovoreno je da u kutiju postavimo po jedan predmet ili više njih kojima ćemo predstaviti nacionalne simbole (zastavu, himnu, razglednicu glavnog grada), uobičajene riječi na materinjem jeziku prirodne i kulturne ljepote, tradicionalnu igru, gastronomiju, zavičajnu legendu, najbolje sportaše, izume i izumitelje, tradicionalnu glazbu i ples. Pozvali smo zainteresirane škole i u čas okupili 16 zainteresiranih koji su nam se pridružili. Cijelo prvo polugodište trajale su pripreme i dogovori oko odabira materijala za našu kutiju…učenici su istraživali hrvatske ljepote, kulturnu baštinu, jelovnike iz različitih hrvatskih regija, tradicionalne plesove, učili o hrvatskim izumiteljima, sportašima, znanstvenicima.

imageimageimage

Na kraju istraživačkog rada odlučili smo našim vršnjacima Hrvatsku predstaviti ne samo kao domovinu naših srebrnih nogometaša, već su se u kutiji, pored brošure o hrvatskim sportašima i nogometne lopte s potpisima hrvatskih nogometaša našli i hrvatski izumi poput kravate, Mikado čokolade kao prve čokolade s rižom na svijetu, padobran Fausta Vrančića, memory kartice s prirodnim i kulturnim ljepotama Hrvatske, magnet sa slovom glagoljice, tradicionalni hrvatski primorski i kontinentalni jelovnik, istarski fuži i pazinski cukerančići, legenda o tome kako se sagradila pulska Arena, pljočke kao tradicionalna igra, slikovnica o Hrvatskoj i Šegrt Hlapić, naša domaća valuta – kune i još mnogo toga. Pripremanje i pakiranje kutija bila je prilika za učenike da obnove znanje o svojoj zemlji, a uzbuđenje je raslo kada su u školu počele pristizati kutije iz partnerskih škola.

imageimageimage

Učenici su se kroz ovaj projekt imali prilike upoznati sa sadržajem pristiglih kutija i došli do novih saznanja o Njemačkoj, Austriji, Portugalu, Rumunjskoj, Italiji, Švedskoj, Grčkoj, Finskoj, Litvi, Estoniji, Francuskoj, Cipru, Sloveniji, Španjolskoj, Danskoj i Poljskoj.

Kako ne bi sve to ostalo nezabilježeno, odlučili smo u Europskom tjednu obilježiti i Dan Europe te smo ovogodišnji Dan škole zamislili kao šetnju kroz zemlje Europske unije. Svaki je razred predmetne nastave spojio s jednim razrednom razredne nastave i krenulo se u osmišljavanje i priprema prezentacije određene zemlje. Na svakom je štandu bila predstavljena jedna država na temelju materijala koje smo dobili u kutiji, ali i na temelju istraživanja o određenoj zemlji koju su učenici samostalno odrađivali kroz satove povijesti, geografije, stranih jezika, satova razrednika.

imageimageimage

Na talijanskom štandu dočekali su nas šareni proizvodi koje svi dobro poznajemo – panettone, nutella, ferreo rocher, maketa Kosog tornja iz Pise, plesala se pizzica, Pinokio nas je upoznao s prirodnim i kulturnim ljepotama, jela se pizza. Francuska nam se predstavila kroz gastronomiju – čuvene madeleine, francuske sireve i vina, plesao se can-can, upoznavala zemlja kroz etape čuvenog Tour de Francea. Španjolci su nas zabavili flamencom i naučili, između ostalog, da je dizajn za lizaljke Chupa Chups osmislio Picasso.

Na austrijskom štandu plesao se bečki valcer, naučili smo ponešto o Sacher torti, Klimtu i Mozartu. O Rumunjskoj smo saznali kroz priče koje nam je pričao glasoviti Drakula, na grčkom štandu kušali smo grčku salatu, testirali umjerenost kroz Pitagorinu čašu, učili korake sirtakija. S Pipi smo istraživali Švedsku, istražili Afroditin otok – Cipar, Dansku prikazali kroz Andersenove bajke, čuvene legiće i Risalamande – tradicionalni danski božićni puding, saznali točnu adresu Djeda Božićnjaka u Finskoj i naučili nešto o finskim saunama kao mjestu susreta i sastavnog dijela svakodnevnog života Finaca.

imageimageimage
imageimageimage

Nadopunili smo svoja znanja i o Poljskoj – rodnoj zemlji Nikole Kopernika, Portugalu čiji je Cabo da Roca najzapadnija točka Europe, Estoncima kojima je jedinima na svijetu osiguran besplatni brzi internet i koji su izumili Skype, Nijemcima koji su izumili gumene Haribo bombone i još mnogo toga čime smo znanje o susjednim zemljama produbili i na kreativan način istraživanjem otkrili. Svi prisutni mogli su također svoje znanje o pojedinim državama provjeriti u kvizu za vrijeme trajanja manifestacije i osvojiti slatke nagrade

imageimageimage
imageimageimage

Osobito bogat bio je štand naše zemlje, jer su učenici četvrtih razreda u sklopu eTwinning projekta Upoznajmo Hrvatsku! razmijenili kutije s devet škola iz različitih hrvatskih županija pa su i oni imali prilike nastavni sadržaj obogatiti proučavanjem zavičajnih kutija i otkriti ponešto o svojoj zemlji. Saznali su tako da je morčić simbol Rijeke, da je mandolat tradicionalna dalmatinska slastica, da se zagrebačka kremšnita od ostalih razlikuje po čokoladnoj glazuri, da se prozor još zove obluk, pendžer, barkun, fineštrin, da se Bjelovar naziva „Grad sira“, da je Kopački rit najstariji park prirode u Hrvatskoj i još mnogo toga. Čuvenu bajku Šuma Striborova preveli smo na zavičajna narječja, predstavili svoja tradicionalna jela, naučili plesne korake nekoliko plesova, upoznali se sa prirodnim i kulturnim ljepotama naše zemlje.

imageimage

Sva znanja stečena za vrijeme realizacije ovih projekata prezentirana su na Danu škole koji je ujedno bio prilika da učenici pokažu svojim gostima trud koji su uložili u realizaciju ove manifestacije u kojoj su uživali svi – učenici, učitelji i njihovi roditelji. Zadovoljstvo je na kraju vidjeti s kolikim su žarom učenici pripremali svoje točke istražujući Hrvatsku i Europu obogaćujući na taj način znanja koja dobivaju formalnim putem kroz Nastavni plan i program. Tome u prilog govore i nastojanja Škole da i dalje nastavimo s provedbom ovakvih projekata koji kod učenika i kod učitelja potiču kreativnost te razmjenu iskustva s kolegama iz ostalih europskih zemalja.

Sve ostale detalje, kao i fotografije s Dana škole možete pogledati na internetskoj ili FB stranici škole.