Malo drugačiji nastavni sati

amadeja_turnsek

Amadeja Turnšek

Sažetak

U intervjuu su predstavljena iskustva bivše profesorice engleskog jezika Naste Ovin, koja je predavala na jednoj od gimnazija u Mariboru. U svojoj dugogodišnjoj praksi koristila se različitim nastavnim metodama i u ovom intervjuu je predstavljena jedna od njih.

Sa svojim učenicima provodila je inovativni projekt “Malo drugačiji nastavni sati”. Projekt se temeljio na pedagoškim radionicama koje su se bavile ljudskim vrijednostima.

Ključne riječi: ljudske vrijednosti, inovativni projekt, pedagoške radionice.

Uvod

Znanje je bez sumnje najviša vrednota. Ono se ne stječe samo u školi, iz udžbenika. Ukoliko želimo odgojiti samouvjerenu, odgovornu mladu osobu koja je spremna suočiti se s novim izazovima i koja je svjesna što želi postići u svom životu, u tom je duhu moramo i odgajati. U tom procesu učitelji imaju veliku ulogu. Učenike trebaju ispravno usmjeravati i pokazati im pravi put, a mladi ga moraju proći sami. Postoji više načina kako obogatiti znanje iz udžbenika te učitelji trebaju znati što time žele postići i kako se toga prihvatiti.

Zašto ste odlučili započeti s uvođenjem noviteta i kakvi su oni bili?

Dugogodišnjim radom u jednoj od gimnazija u Mariboru došla sam do spoznaje da učenicima mogu pružiti puno više nego što je zapisano u udžbenicima i da je udžbenik samo jedan od izvora, a ne zbirka svih očekivanih odgovora i čitav sadržaj predmeta. Moja je namjera bila da učenici u školi imaju mogućnost upoznati se s novim sadržajima i drugačijim načinom rada. Zato sam započela s inovativnim projektom “Malo drugačiji nastavni sati”. Projekt je izvođen u obliku pedagoških radionica. Najprije su bili uključeni samo prvi i drugi razredi. Teme koje smo obrađivali bile su povezane s ljudskim vrijednostima: zahvalnost, međusobni odnosi, snaga riječi, viđenje samog sebe, nenasilje, rasizam i diskriminacija, samopoštovanje, vještine uspješnog razumijevanja, upornost.

Koji je bio cilj projekta “Malo drugačiji nastavni sati”?

Svrha projekta nije bila samo osmišljavanje nastavnih sati i dodavanje novih sadržaja, nego i rad u opuštenoj atmosferi, učenje suradnje u grupi, kako se fokusirati na rad i biti svjestan svoje odgovornosti te razvoj empatije. Također sam ohrabrivala učenike na izražavanje svojih mišljenja, argumentiranje svojih ideja te na otvoren razgovor o problemima mladih i pokušaje pronalaska rješenja za iste.

Kako ste započeli projekt?

S obzirom na to da sam željela da na radionicama možemo otvoreno razgovarati, naša je prva radionica bila namijenjena komunikaciji. U školu sam pozvala svoju bivšu učenicu, koja je tada bila apsolventica psihologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, i zamolila je da s učenicima izvede radionicu o učinkovitoj komunikaciji. Naziv njezine radionice bio je “Jesi li svjestan što ti drugi žele poručiti?”. I sama sam prisustvovala toj radionici i naučila sam ponajprije koliko je važno slušati sugovornika. Komunikacijske vještine su strane onome tko ne zna slušati druge. Ubrzo nakon toga i sama sam pripremila radionicu “Vještine uspješnog sporazumijevanja” za sve učenike prvih i drugih razreda te za njihove roditelje.

Čini mi se da bismo mogli izbjeći mnoge konflikte i riješiti brojne probleme kad bismo znali razgovarati. Koje je Vaše mišljenje o tome?

U potpunosti se slažem s Vama. Komunikacija je sastavni dio našeg svakodnevnog života. Većina ljudi je uvjerena da se nauči komunicirati kada se nauči govoriti. To, na žalost, nije tako. U praksi nam je kvalitetna komunikacija prilično strana. To je vještina koju trebamo vježbati ukoliko ne želimo konflikte i želimo kvalitetne odnose s ljudima. Učinkovita komunikacija ključ je za kvalitetne odnose koji utječu na osobnu sreću pojedinca, na zadovoljstvo i na uspjeh. Zato je vrlo važno da steknemo komunikacijske vještine, razvijemo empatiju i počnemo pažljivo slušati sugovornika kako bismo znali što nam želi poručiti.

Kažete da ste na pedagoškim radionicama pokušali otvoreno razgovarati. Što ste time željeli postići?

Ukoliko je učitelj dovoljno otvoren i zna slušati mlade, lakše je pokrenuti opušten, otvoren razgovor. Tako se brže prepozna njihov problem i može im se pomoći. Učenici su mi se, na primjer, više puta požalili da s roditeljima ne mogu razgovarati jer ih ne razumiju, ne čuju, ne daju im podršku, nego ograničavaju, kritiziraju i nameću svoja načela i pravila, što oni ne žele. Usprkos tome mladi trebaju biti svjesni da je dijalog s roditeljima nužan, iako u određenom razdoblju adolescencije teško prihvaćaju njihove ideje i uvjerenja. “Mlad čovjek treba ideje, mišljenja i teorije koje zagovaraju roditelji, budući da mu pomažu kod formiranja njegovih vlastitih.“ (Braconnier, 2001, str. 71) Moraju znati i da je loša komunikacija jedan od glavnih razloga za nastanak sukoba između njih i roditelja te da se problemi ne mogu kvalitetno rješavati na taj način.

I kako su učenici prihvatili pedagoške radionice na nastavnim satima?

Iznenađujuće dobro. Na kraju svake od radionica riješili su kratak upitnik pomoću kojeg sam pokušala utvrditi jesu li se sadržaji i način rada svidjeli učenicima. Rezultati su se poboljšavali iz godine u godinu, što upućuje na činjenicu da su učenici nove sadržaje i drugačiji način rada vrlo dobro prihvatili. Rekli su da su dobili doživotno znanje koje će moći upotrijebiti i kasnije. Najviše im se svidjelo što su mogli razgovarati u opuštenoj atmosferi, izražavati svoja mišljenja, biti saslušani i što ih se razumjelo. Nitko ih nije ismijavao. Međusobno su se upoznavali i učili jedni od drugih.

Što biste za kraj savjetovali učiteljima?

Omogućite mladima da se izraze. Ponudite im okružje u kojem će svoj bogat potencijal moći maksimalno razvijati. Dajte im priliku da steknu nova iskustva, vještine i znanja. Umjesto toga da se fokusirate na njihove pogreške i slabosti, istaknite njihove vrline. Pokažite im njihovo bolje ja, njihovo pravo ja, koje se usuđuje i uspijeva u svom naumu.

Zaključak

Učitelji moraju biti svjesni da su mladi najprilagodljivija kategorija a20181005_134523ktivne populacije i da upravo učitelji imaju veliku ulogu kod oblikovanja njihove osobnosti. Stoga im trebaju biti dobar uzor. Život im trebaju prikazati kao veliku priliku za učenje i rast. Trebaju im reći da ih život ne smije umarati. Ako ih umara, to znači da ga ne znaju živjeti. U životu uvijek trebaju biti pozorni i uhvatiti svaki trenutak. Onaj tko nije sposoban za to, kasnije se čudi što su njegove najbolje godine već iza njega, i to prije nego što je uopće shvatio smisao života.

Slika 1. Nasta Ovin, prof.

Literatura

  1. Braconnier, A. (2001). Kako razumeti mladostnika. Tržič: Učila.
  2. Fotografije – osobna arhiva

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Intervju i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.