Igrajmo se zajedno

lucija_jager

Lucija Jager

U prva tri razreda u nastavnom procesu posebno je važna igra. Igra koja povezuje, uči, motivira i opušta. Petkovšek i Kremžar (1986.) napisali su da je igra radost, sloboda i kreativnost. A sve to je djetetu uz brzi tempo života i tjeskobnost koju proživljava u školi potrebno isto kao zrak kojeg udiše. Igru najčešće igramo zajedno – u grupi, u kojoj djeca mogu biti takmičari ili ekipa. Učitelji žele postići da učenici međusobno surađuju te u tome jedan drugome pružaju pomoć i postanu uzor. U Osnovnoj školi Dramlje upravo je u tijeku međunarodni projekt Erasmus+, projekt KA2 CELL /Cooperative Europe Looking for Learning/ čiji osnovni cilj je kooperativno učenje. Škola na taj način diše u duhu suradnje, a učitelji djecu odgajaju i potiču na međusobnu suradnju i pomoć. Stoga ću u svom članku predstaviti kooperativne igre koje sam izvodila tijekom nastave tjelesnog odgoja s učenicima drugog razreda.

Ključne riječi: igra, kooperativno učenje, kooperativne igre.

Igra je najosnovnije pravo svakog djeteta te je svakome bila položena u kolijevku. Svatko se voli igrati sa svojim prijateljima. Kroz igru se pojedinac opusti i zabavlja. Igre su primarno odgojne, jer djeca kroz igru uče strpljivosti, prihvaćanje pobjede i poraza.

Poznajemo različite vrste igara: društvene igre, ekipne igre, igre s loptom, igre trčanja itd. Tijekom nastave učitelji često društvene igre nadogradimo i pretvorimo u didaktičke igre te time učenike motiviramo za rad ili na taj način provjerimo predznanje, upoznajemo ih s novim nastavnim sadržajem, gradivo utvrđujemo i obnavljamo znanje. Kroz igru se bolje upoznajemo i učimo.

Videmšek i Visninski (2001.) su napisali da je potreba za kretanjem djetetova primarna potreba te da kada vlada svojim tijelom dijete osjeća veselje, zadovoljstvo i dobije osjećaj sigurnosti i jača svoje samopouzdanje. Djeca u prva tri razreda posebno vole tjelesnu aktivnost. A kada u najjednostavnije sportske elemente, kao što su: hod, trčanje, puzanje, penjanje, skokovi, nošenje lopte, vođenje lopte, bacanje lopte itd. dodamo elemente igre, onda kretanje postane još zanimljivije i prisnije. Videmšek, Drašler i Pišot (2003) smatraju da dijete s veseljem i zanimanjem prihvaća raznolike aktivnosti i da upravo kod tjelesnog odgoja možemo brzo postići visoku motivaciju. Igra je motivacija već sama po sebi jer se dijete opusti i uživa u slobodnom kretanju.

Učenici drugog razreda vole tjelesni odgoj i rado sudjeluju u ekipnim odnosno kooperativnim igrama. Za kooperativne igre učitelji upotrijebimo različite rekvizite ili ih promijenimo kako bi ih učinili zabavnijim.

V nastavku će biti predstavljene zabavne kooperativne igre koje se mogu izvoditi u svim razredima osnovne škole.

1. Igra: „Pazi, crv!“

Učenici stoje u krugu. Jedan učenik u ispruženoj ruci drži crva i vikne: »Sad!« U tom trenutku crva ispusti i počne se što brže kretati u smjeru kazaljke na satu mjesto drugog Slika 1učenika. Učenik s njegove desne mora što prije uhvatiti crva kako crv ne bi pao na pod. Cilj igre je da se djeca što brže kreću u smjeru kazaljke na satu te da im pritom crv ne padne na pod.

Slika 1. Pazi, crv!

2. Igra: „Hop, lopta uz zid!“

Učenici legnu na leđa jedan pored drugoga uza zid. Od zida su udaljeni toliko da ga rahlo pokrčenim nogama dodiruju stopalima. Učitelj prvom učeniku loptu za pilates namjesti na Slika2zid, on ju uhvati stopalima te ju po zidu stopalima kotrljajući preda susjedu. Cilj igre je da si učenici predaju loptu te si međusobno pomognu kako ona ne bi pala na pod.

Slika 2. Hop, lopta uz zid!

3. Igra: „Dodaj mi loptu!“

Učenici legnu na pod na način da glavom dodiruju stopala drugog učenika i tako svojim tijelima naprave dugu »zmiju«. Učitelj prvome učeniku namjesti loptu za pilates između Slika3stopala, a on je sljedećem učeniku koji leži iza njega dalje preda u njegova stopala uzdignutim nogama preko glave, kao da želi napraviti kolut unazad. Cilj je da si učenici predaju loptu, a da ona pritom ne padne na pod.

Slika 3. Dodaj mi loptu!

4. Igra: „Lanac“

Učenici se postave u krug i drže se za ruke – naprave beskonačni lanac. Učiteljica u lanac na Slika4ruke djeci objesi nekoliko »hula-hop« obruča. Cilj igre je da oni što brže putuju od jednog do drugog učenika, koji se kroz njih provlače, a da se lanac ne prekine odnosno da se djeca ne ispuste.

Slika 4. Lanac

5. Igra: „Šutiranje lopte“

Učenici se postave u krug i raskorače svoje noge na način da svojim stopalima dodiruju stopala svog susjeda te paze da je njihov raskorak širok otprilike 50 cm.

Pravila igre: raskorak učenika predstavlja gol. Loptu, koja se kreće u krugu, mogu dirati sSlika5amo rukama – rukama brane, izbijaju i zabijaju gol. Zabranjeno je spuštanje u koljenima, šutiranje nogom i visoko leteće lopte. Ako lopta ode u aut po nju ide najbliži igrač i igra se nastavlja. Ako igrač primi gol on ispada iz igre. Krug se smanji i igra se nastavlja. Na kraju ostanu samo dva igrača koji su pobjednici igre.

Slika 5. Šutiranje lopte

Igra je motivacija. Kad su učenici za rad motivirani učenje im postane zabavno. Kada se izvode igre kooperativnog karaktera svaki pojedinac može osjetiti da je važan član grupe i bez njega grupa neće biti uspješna. Upravo je zato kooperativno učenje toliko važno jer s ovakvim načinom učenja učenik ne svlada samo nastavni sadržaj, već se priprema za život.

Poznato nam je da život nisu samo računi, slova i tisuću pravila. Pravi život je suživot s drugim ljudima, tolerantnost, strpljenje, ustrajnost, briga, ljubaznost – sve vrijednosti koje ljudskom životu pridodaju smisao.

Autorica teksta i fotografija: Lucija Jager, univ. dipl. prof. razredne nastave

 

Literatura

  1. Marentič Požarnik, B. (2003.). Psihologija učenja in pouka. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
  2. Petek, D. (2012.). Zgodnje učenje in poučevanje naravoslovja z raziskovalnim pristopom, Revija za elementarno izobraževanje, godište 5., br. 4. Maribor: Založba PEF, Pedagoška fakulteta, Univerza v Mariboru.
  3. PEKLJAJ, C. s sodelavkami (2001.). Sodelovalno učenje – Kdaj več glav več ve. Ljubljana: DZS.
  4. Skvarč, M. (2014.), Ključni poudarki pri eksperimentalnem delu v osnovni šoli. V: Moravec, B. (ur.) POSODOBITVE pouka v osnovnošolski praksi. Naravoslovje. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo, str. 52. Pridobiveno: 7. 3. 2019.