Idemo se igrati u šumu!

klavdija_novak

Klavdija Novak

Sažetak

Šuma je izuzetno bogat prirodni okoliš. To je odlično mjesto za igru, istraživanje i boravak na otvorenom. Prioritetna aktivnost djeteta je igra uz koju stječe nova znanja, a istodobno učvršćuje već dobivena. Odgojitelji u vrtićima uglavnom koristimo igru kao planiranu aktivnost, uz pomoć koje omogućavamo djetetu da dobiva nova saznanja, zadržavamo njihovu motivaciju i brinemo o njihovom cjelokupnom razvoju. Boraveći u prirodi i uz mogućnost slobodnog istraživanja okoliša, zasigurno su usmjereni na kvalitetno i zdravo trošenje vremena.

Ključne riječi: šumska igraonica, igra, priroda, šuma

1. Uvod

Djeca predškolske dobi percipiraju prirodu na vrlo emotivan način i u tome koriste iskustveni način upoznavanja. U tom razdoblju važno je kretanje u prirodnom okruženju, spontano istraživanje šume i igra s prirodnim materijalima, pronađenima u šumi. Također, ne smijemo zaboraviti da djeca šumu doživljavaju na potpuno drugačiji način od odraslih. To je kognitivno putovanje, put iskustvenog učenja, koji je za nama odraslima već stran. Djeca naime dolaze do informacija pomoću svih svojih osjetila. Nije im dovoljno samo promatranje, stvari žele dodirnuti, pokušati, istegnuti, proučavati, razdvojiti …

Šuma ima sve karakteristike kvalitetnog i atraktivnog prostora za igru, u kojem djeca imaju slobodu kretanja, a sama struktura šume dopušta raznolikost upotrebe. Djeca mogu koristiti materijale prema vlastitom razvoju i potrebama, materijalima mogu manipulirati na bezbroj načina i na taj način steknu nova iskustva i traže nove izazove. ​​Djeca u šumi kroz igru istražuju i eksperimentiraju, ruše i grade, odlučuju i biraju i istovremeno su odgovorni do okoline.

2. Igra u šumi

U našem dječjem vrtiću, smještenom u ruralnom području, djeci nudimo mnogo mogućnosti boravka na otvorenom odnosno u prirodi. Put do šume vodi nas kroz livade i polja, i veoma brzo možemo se udaljiti od prometne ceste. Naš kutak u šumi posjećujemo u sva godišnja doba bez obzira na vremenske prilike, jer nam šuma pruža utočište sa svojom sjenom u ljetnim mjesecima kada je vruće, a zimi možemo se igrati u snijegu i ledu.

Na jesen, pozvali smo roditelje da nam pomognu organizirati prostor. Zajedno smo očistili i uredili prostor ispod drveća, napravili smo šator od grana, da su djeca mogla imati svoj kutak, ogradili i napravili smo prostoriju za lišče, koje smo ogradili s granama. U toj ogradi nalazila se je velika gomila suhog lišća, koja je omogućila djeci da se valjaju u njemu i bacaju ga. Također smo napravili penjalicu iz slomljenog stabla za podržavanje ravnoteža i penjanje djece, mrežu za vješanje, gdje su djeca mogla odmarati, penjati se i promatrati debla i lišće na visokim granama, penjati se s grana, penjalicu iz grana, koja je bila poput neke ljestve na tlu, kružni kutak gdje smo imali mjesto za razgovor i užinu ili slušanje bajki. Nakon završetka posla, u šumi nas je posjetio poseban šumski stanovnik. Cijelo vrijeme našeg boravka nas je iza stabla promatrao šumski patuljak (lutka), koji se je izgubio, ostao sam u šumi i zatražio nas je za pomoć. Djeca su ga sa zadovoljstvom prihvatila i zajedno smo ga odlučili prihvatiti ga i odvesti u vrtić. Dobili smo novog člana naše skupine, koji je postao djeci prijatelj, neko tko pruža utjehu, saveznik, vođa, i svaki put kad smo išli u šumsku igraonicu poveli smo ga sa sobom. Lutka šumski patuljak, naučila nas je kako se ponašati u šumi i pokazala što se u šumi smije a pogotovo što ne. Djeca su se igrala s patuljkom, pokazivala mu što već znaju i mogu učiniti. Uz njega upoznali su se sa različitim šumskim životinjama, ljekovitim biljem, drvećem, vremenskim pojavama, slušali bajke i nesvjesno učili šumski bonton.

Svaki put kada idemo u šumsku igraonicu, pravilo je da je kretanje ograničeno na udaljenost vidnog polja. Djeca dobro poznaju prostor i vode računa o dogovoru. U šumu ne donosimo sredstva za igru, jer djeca obično odmah istrčeu šumu i ostaju se igrati u uređenim i prirodnim područjima šumske igraonice. Svaki put netko nosi ruksak i patuljka, ponekad se igraju s njim, drugi put stave ga na mrežu kako bi ih mogao promatrati. Djeca sama odlučuju o načinu igre, sama odlučuju hoće li sami poduzimati akcije ili će pronaći suradnike, također sama pronalaze resurse za igru koju šuma nudi. Prisutnost patuljaka kod djece potiče pripovijedanje, pozitivno utječe na rješavanje međusobnih sukoba, koje najčešće sami rješe bez intervencije odrasle osobe te mu mogu povjeriti svoje strahove i tajne.

Izjave djece o šumskoj igraonici:

  • Mogu brzo trčati i popeti se na drvo
  • Volim izlaziti van, gdje ima puno prostora i vidim kakvu životinju koju još ne znam i onda je mogu gledati
  • Volim hodati po livadi i loviti se s prijateljima
  • Lijepo nam je u šumskoj igraonici, gdje se igramo s patuljkom, napravili smo mu kućicu i krevetić
  • Mogu napraviti sve iz češera, grana i kamenčića
  • Igramo se skrivače, igramo se sa granama, možemo se kotrljati po zemlji
  • Fino je je kad ponesemo ručak s nama i pojedemo ga u šumi
  • Volim se igrati s prijateljima dinosaure u šumi.

3. Zaključak

Naša šumska igraonica je mjesto u prirodi koje se mijenja i time se mijenjamo i mi. Nudi nam beskrajne mogućnosti za igru, djeca imaju mnogo ideja koje mogu vani ostvariti, njihova igra je raznolika, uvijek pronalaze nešto novo, istražuju, puno se kreću na svježem zraku, i što je najvažnije: djeca su prihvatila šumsku igraonicu za svoj prostor u šumi i žele se vraćati u nju. Svaki dan dolazimo iz šume bogatiji za nova iskustva i nezaboravne avanture.

Spontana igra djeteta u okruženju kao što je šuma, napravi djetetu svakodnevicu bogatiju, osigurava bolje blagostanje i njegovo fizičko i mentalno zdravlje, razvija kod djeteta empatiju prema prirodi, potiče međusobnu suradnju i promiče znatiželju, maštu i kreativnost.

Dopustimo djeci da su igre na otvorenom najvažniji dio djetinjstva.

foto 1foto 2

4. Literatura

  1. Gyorek, N. (2016). Gremo mi v gozd: gozdni priročnik, planer. Kamnik: Inštitut za gozdno pedagogiko.