Svaki učenik nešto može napraviti

polona_IN

Polona Irt Novak

Sažetak

Poučavanje je živ proces koji se neprestano mijenja, nadopunjuje i nadograđuje novim spoznajama, iskustvima i smjernicama modernoga načina poučavanja i pristupa učenju. Učenici se međusobno razlikuju po predznanju, motivaciji, interesima i sposobnostima. Zato učitelj radu mora pristupiti na stručan i odgovoran način. Za učenike stalno mora pronalaziti primjerene načine i strategije učenja te poučavanja. U svoj rad često uključujem učenje u suradnji, strategije čitanja i učenja i elemente formativnoga praćenja. U ovom prilogu na primjeru obrađene tablice želim predstaviti način na koji koristim tri spomenute strategije, tako da se u radu cijelo vrijeme međusobno isprepliću.

Današnji učitelj sve više postaje organizator procesa učenja, učenici znanje dobivaju s obzirom na vlastito istraživanje, sažimanje, generalizacijom i međusobnom suradnjom. Nakon što učenici osmisle potrebu za određenim znanjem povećava se njihova motivacija i želja za učenjem.

Ključne riječi: učenje u suradnji, strategija učenja i čitanja, formativno praćenje, tablica množenja

Uvod

Kao učitelj ne koristim »copy paste« sustav jer sam svjesna da je svaka generacija učenika drugačija. Moja zadaća je da svake godine odaberem one načine i strategije poučavanja koje su primjerene za moje učenike jer samo na taj način od djece mogu dobiti većinu onoga što oni mogu dati i naučiti. Jedan od uvjeta za napredovanje svakog učenika je pozitivna klima u razredu. Moramo biti svjesni da smo svi mi učitelji i učenici članovi iste zajednice u kojoj je svaki pojedinac važan i vrijedan dio. Puno puta rad u razredu odvija se u obliku učenja u suradnji, uz to pazim da se učenici, koji ne mogu napraviti puno u okviru svojih sposobnosti, uče u suradnji sa spretnijim učenicima i da u tom procesu rastu. Ipak, oni sposobniji učenici zbog takvog načina učenja nikako ne smiju stagnirati. I oni moraju rasti u najvećoj mogućoj mjeri i uspješno razvijati svoje potencijale.

Teorijska osnova

Barica Marentič – Požarnik pojmove strategija učenja, taktika i stil pokazala je tako da taktiku učenja smatra najdetaljnijom strategijom učenja, a stil učenja kao najširi pojam. Kaže da je strategija učenja »specifična kombinacija mentalnih radnji koje netko koristi s obzirom na zahtjeve konkretne situacije« (Marentič – Požarnik, 1995: 76). Izmijenjenu definiciju navodi kasnije. Ona nam kaže da je strategija učenja »redoslijed ili kombinacija prema cilju usmjerenih aktivnosti učenja koje pojedinac samoinicijativno koristi i mijenja s obzirom na zahtjeve situacije« (Marentič – Požarnik, 2000: 167).

Sama uz učenje kroz suradnju u nastavu uključujem i strategiju učenja čitanjem ZŽN i elemente formativnog praćenja.

  • Bit učenja u suradnji je da su članovi heterogene zajednice u međusobnoj interakciji. Svatko svojim radom doprinosi postizanju zajedničkoga cilja. Pojedinci preuzimaju različite zadatke i ujedno odgovornosti za uspješan rad cijele grupe. Uz to, dijete se društveno, emocionalno i duhovno razvija (Peklaj, 2001).
  • Strategija ZŽN: Što znamo? Što želimo? Što smo naučili? (Z – znam, Ž – želim naučiti, N – naučio sam) spada među strategije učenja i ne koristi se samo za razumijevanje nekog teksta. Za uspješnu strategiju pokazala se i kod upoznavanja učenika s okolišem i matematikom. Učenici je zbog njezine jednostavnosti razumiju i rado koriste. Osnova te strategije je tablica s tri stupca koji prikazuju radni proces i sadrže navedena pitanja. U prvi stupac učenici zapisuju što o temi već znaju, u drugi upisuju ono što žele doznati, u treći upisuju što su se o tome naučili. Važno je da zapisujemo ideje svakog učenika (Pečjak, 2012).
  • Motivirati učenike trećeg razreda nije uvijek jednostavno. Formativno praćenje omogućuje da djeca surađuju tijekom postavljanja cilja učenja kojega osmisle s time da upoznaju njegovu korisnost u životu. Moraju znati zašto je dobro da nešto znaju. Važni elementi su i prikupljanje dokaza, višesmjerna povratna informacija, samovrednovanje i vrednovanje svojih vršnjaka.

Nastavni sat

Tablicu za broj 9 obradili smo u roku od dva nastavna sata. Rad se odvijao u jednakim heterogenim grupama od tri učenika.

Na početku prvog sata izveli smo nekoliko uvodnih vježbi korištenja broja 9 u različitim operacijama računanja. Preko vođenog razgovora postavili smo cilj: naučiti se tablicu broja 9. Svaka grupa dobila je list s tablicom ZŽN. U njoj su obveznim doprinosom svakog člana ispunili stupce Z i Ž. Zatim su članovi grupa na prazne listove nacrtali deset grupica s devet u grupi dogovorenih elemenata. Nakon crtanja uslijedio je zadatak koji se sastojao od tri dijela: prikaz obrađene tablice postavljanjem umnožaka, zapis prikladnih izračuna zbrajanja jednakih brojeva i množenja te odabir prikladnih višekratnika iz grupe ponuđenih brojeva. U dogovoru su svi članovi grupe podijelili rad.

Postavljanje umnožaka s 9 elemenataZapis izračuna zbrajanja jednakih zbrojeva i množenja
Slika 1. Postavljanje umnožaka s devet elemenata    Slika 2. Zapis izračuna zbrajanja jednakih zbrojeva i množenja.

Odabir pravih višekratnikaSlika 3. Odabir pravih višekratnika

Uslijedila je povratna informacija u obliku izvješćivanja i provjere rada pojedinih grupa. Učenici su vrednovali rad i govorili o mogućim poteškoćama. U Ispunjena ZŽN tablicatablici ZŽN ispunili su stupac N i, s obzirom na postavljeni cilj, na semaforu označili razinu svojega znanja (crvena boja – još ne znam, žuta – nešto već znam, zelena – znam sve).

Slika 4. Ispunjena ZŽN tablica

U uvodu drugog nastavnog sata ponovili smo tablicu broja 9. Budući da su neki učenici još uvijek imali poteškoće, postavili smo si cilj: konačno smo se naučili tablicu množenja broja Zadaci za rješavanje9. Učenici su opet radili u grupama. Svaka grupa dobila je 12 zadataka, svaki na svom listu. Zadaci su bili diferencirani (goli izračuni, zaokruživanje, odnosi među veličinama, slikovni i grafički zadaci te pisanje). Učenici su se dogovorili tko bi u pojedinom krugu rješavanja trebao riješiti neku zadaću. Izveli smo četiri kruga.

Slika 5. Zadaci za rješavanje

Novi zadaciNakon rješavanja svih zadataka uslijedila je povratna informacija o ispravnosti procesa rješavanja zadataka. Uslijedio je i zadnji zadatak. U grupi su morali sastaviti novi zadatak i s njim provjeriti znanje učenika iz susjedne grupe.

Slika 6. Novi zadaci

Grupe učenika razmijenile su nastale zadatke i riješile ih. SemaforUslijedila je prezentacija zadataka i njihovih rješenja. Uz to učenici su samokritički ocijenili primjerenost zadataka i opisali moguće poteškoće tijekom njihovog sastavljanja i rješavanja. Na kraju nastavnog sata učenici su na semaforu ponovo označili razinu svojega znanja.

Slika 7. Semafor

Učenici su cijelo vrijeme aktivno sudjelovali, bili su motivirani, zato i uspješni.

Zaključak

Takav način poučavanja od učitelja zahtijeva pripremu jer učitelj mora razmisliti i planirati svaki trenutak nastavnog sata i rada učenika. Učenici su uz to uvjereni da sve ili barem veliku količinu rada mogu obaviti i sami. Na kraju su jako zadovoljni i ponosni na sebe. Njihovo zadovoljstvo i znanje nagrada su za učiteljev uloženi trud.

Literatura

  1. Holcar Brunauer, A. (2017): Formativno spremljanje v podporo učenju: priročnik za učitelje in strokovne delavce, Zavod Republike Slovenije za školstvo, Ljubljana.
  2. Marentič – Požarnik, B. (1995): Izziv raznolikosti: stili spoznavanja, učenja, mišljenja, Educa, Nova Gorica.
  3. Marentič – Požarnik, B. (2000): Psihologija učenja in pouka, DZS, Ljubljana.
  4. Pečjak, S. (2012): Bralne učne strategije, Zavod Republike Slovenije za školstvo, Ljubljana.
  5. Peklaj, C. (2001): Sodelovalno učenje ali Kdaj več glav več ve, DZS, Ljubljana.

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Primjeri dobre prakse i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.