Izazovi današnjeg vremena – stručni centar VSI

aleksandraLS_marteM

Aleksandra Lampret Senčič i Marte Meo

Sažetak

U Celju, 2017. godine, uz pomoć Europskog socijalnog fonda, počeo je djelovati stručni centar VSI na OŠ Glazija, Celje gdje su se stručnjaci iz područja integriranog tretmana djece i adolescenata iz socijalno nepovoljnih sredina počeli okupljati s roditeljima, školama i okolišem. U mreži škola u Savinjsko-Zasavskoj regiji, Koroški uspostavljen je sustav pomoći djeci i adolescentima s posebnim potrebama. Pomoć u obliku suradnje u potpunosti je postavljena, potiče od rane dijagnostike djece, kroz suradnju s vrtićima, i pruža terapijske i mnoge druge oblike.

Ključne riječi: VSI centar, radionice.

Centar pruža pomoć djeci i obiteljima sa Floortime metodom, Pesc metodom, senzornom integracijom, RNA terapijom, Halliwick terapijom, Watsu terapijom, Bown terapijom, hipoterapijom, radionicama, kampom za djecu s teškoćama u razvoju i drugim uslugama.

Umrežavanje sa školama i institucijama u okruženju i regiji pomaže da se projekt dobro prihvati i da su svi sudionici zadovoljni, kako uslugama tako i ponudom noviteta i terapija koje naše područje tek upoznaje. Visoka stručna osposobljenost izvođača doprinosi kvaliteti provedbe projekta. Novi korisnici svakodnevno su uključeni u projekt. Spoznaja naših izkušenja daje nam na znanje, da je takav profesionalni centar nužan i važan, jer je veza između škole i okoliša, roditelja i učitelja. Umrežavanje, pomoću kojeg pomažemo u provedbi aktivnosti, učvršćuju međusobnu suradnju i usmjeravaju škole prema okolišu, okoliš prema školama i institucijama koje su potrebne korisnicima.

Projekt uključuje renomirane stručnjake iz svijeta, roditelje i sve prisutne u projektu. Posjetio nas je dr. SI Greenspan, dječji psihijatar koji nam je predstavio DIR model rada sa djecom. Model je orijentiran na razvoj, (D) (I) uzima u obzir pojedinačne karakteristike i (R) se temelji na međusobnim odnosima unutar obitelji ili između djeteta i odgojitelja ili učitelja ili terapeuta.

Modelom Marte Meo uveli smo način rada, koja omogućuje bolju i učinkovitiju komunikaciju s djecom i odraslima, na temelju dobrog lica i pozitivne međusobne informacije. Razvila ju je nizozemska socijalna pedagoginja Maria Aarts, naša mentorica obrazovanja je hrvatska psihologinja Silvija Philipps Raichherzer.

S postmodernom filozofijom, vrijednostima i etikom, koja postavljaju nove standarde u području obrazovanja djece s posebnim potrebama, kao centar radimo u školskoj i izvanškolskoj sredini, rušimo tabue i stigmu o osobama s posebnim potrebama.

Inkluzija se shvaća kao proces prihvaćanja i odgovaranja na raznolikost potreba djece, adolescenata i odraslih, kroz povećanje sudjelovanja u učenju, kulturi i zajednicama, te smanjenje i uklanjanje isključenosti u obrazovanju i unutar njega (2012, Opara, str. 69).

“Integracija podrazumijeva integraciju djece s posebnim potrebama u redovito okruženje, osiguravanje odgovarajućih uvjeta i načina rada s njima, te odnosa uzajamnog prihvaćanja i poštovanja” (2005, Opara str. 18).

Radionice koje smo organizirali u redovnim obrazovnim programima odvijale su se prema konceptu worshopa, ovoga puta prilagođene generaciji školske djece redovitog obrazovnog programa iz petih, šestih i osmih razreda. Radionice su bile namijenjene razrednim zajednicama koje su prepoznale potrebu aktivnog rješavanja problema, želje za boljim, emocionalnim, međuljudskim odnosima.

U fazi aktivnosti, kada su se radionice počele odvijati, učenici su se počeli opuštati razgovorom, tražili rješenja za probleme.i povratne informacije.

Sažetak je, osim analize rada, zahtijevao i raspravu s razredom, gdje smo imali potpuno povjerljivost.

Na temelju partnerskog pogleda na suradnju s redovnim školama, uspjeli smo uspostaviti sustav rada, koji je bio učinkovit za sve naše korisnike radionica.

Bez dobre suradnje s kolegama prije procesa suradnje, tijekom i nakon procesa, teško je zamisliti uspješan rad s djecom. Rad koji obavljamo prije radionica je nevidljiv za korisnika, kao i analiza koja se provodi nakon provedbe, ali za sam rad je velike važnosti. Pridobili smo isprepletenost uspješnih oblika sudjelovanja u pedagoškom trokutu s teoretskim i praktičnim iskustvom.

Prema Walshu i De Paulu (2016, Gregorčič Mrvar i dr. str. 37) možemo očekivati ​​dobru suradnju ako partneri imaju vreme, volju i kompetencije za rad. Pri tome treba biti svjestan svih prepreka u međusobnoj suradnji, suočiti se s njima i eliminirati ih.

Podrška djeci u obliku radionica, iskustvo je koje pokazuje da, uzimajući u obzir različite načine rada i uključenost u redovne obrazovne programe, ne samo da nadograđujemo nadstandardne programe škole, već i pomažemo podizanju svijesti o važnosti komunikacije, razgovora.

Uvjeti koji se moraju osigurati u takvom poslu su ugodna atmosfera povjerenja, odgovarajući cilj provedbe, pružanje privremene privatnosti korisnicima (dijete ima mogućnost da ne odluči sudjelovati u provedbi aktivnosti), sposobnost vođe da vodi fokusirane aktivnosti.

Učenici s posebnim potrebama bili su podjednako i jednako uključeni u sve aktivnosti razreda s odgovarajućom metodom vođenja su izražavali svoje mišljenje, igrali su se u igranju uloga, društvenih i interakcijskim vještinama.

Autori Dunst, Trutta i Hauch (2007, u Kordigel Schmidt str.12) naglašavaju ulogu podrške mrežama. Neki roditelji osjećaju potrebu da traže ili razvijaju sustav podrške (uključeni su u grupe za podršku, organizacije, udruge), a drugi izbjegavaju kontakt sa širim društvenim okruženjem.

Način na koji radimo u radionicama, odgovara svim ukruženjima.Korisnici su zadovoljni s načinom rada, posebice s iskustvom da oni otvaraju novu perspektivu za rješavanje problema i problem se pojavljuje kada se radionice završene, nastaje praznina i želja da se rad ne okonča.

Neka od pitanja i odgovori koji su se pokazali u analizi prikazani su na sljedećim grafikonima. Teme o kojima smo razgovarali dotaknule su se iskustava učenika.

Razgovarali smo o značenju života, uspjeha i rada; raspravljali su o međusobnom poštovanju i polnim razlikama; bili su suočeni s načinima međusobnog poštovanja; razvili su prijateljstvo i formirali knjižicu prijateljstva; izradili su klasičnu narukvicu.

Kratka analiza rada u redovnoj osnovnoj školi

clip_image002Grafikon 1. Unutarnje teme

Radionice su otvorile mnoge teme koje se odnose na današnje vrijeme i teškoće s kojima se učenici danas suočavaju. Unatoč činjenici da su radionice usmjerene na vođeni razgovor, učenici žele raditi s materijalnim pomagalima, žele unaprijediti svoj angažman i dati dojam vlastitoj kreaciji. Najviše su voljeli radionice u kojima su stvarali. Materijalna pomagala odabrana su kao ilustracija koja nadopunjuje dječje djelovanje, razmišljanje i može se koristiti kao polazište za raspravu o problemu.

clip_image004
Grafikon 2. Izražavanje mišljenja o radionicama

Učenici su odgovorili da su ime se radionice sviđale, što znači, da su im se svidjele teme koje su bile otvorene za raspravu

clip_image006
Grafikon 3. Povratne informacije

U povratnim informacijama djece vidimo da postoji želja da se opisani način rada nastavi. To znači da su u svjetlu međusobne suradnje ekspertnog centra VSI i svih dionika uključenih u umrežavanje potrebne aktivnosti koje potiču djecu za rješavanje problema. Uključivanje sve djece u vještine kojima stječu društvene i osobne kompetencije za individualni razvoj, ovdje su pozitivno prepoznate.

Zaključak

Kroz opisane aktivnosti korisnika unutar radionica VSI, shvatili smo važnost razvijanja djetetovog osobnog razvoja u društvenim vještinama, na način koji je bio nov za djecu. Učenici su imali osjećaj sigurnosti u svojim interakcijama, razvili su svoje samopoštovanje, osjećaj pripadnosti razrednoj zajednici, stekli su osjećaj značenja u razredu i izvan njega, i učvrstili su svoj osjećaj sposobnosti (prema Reasoneru, Intiharu, Kepecu, str. 50). Kreatori projekta podržavaju integraciju djece u redovni obrazovni program u projekt, kvaliteta rada svakodnevno se odslikava u potrazi za izvođačima koji rade u projektu.

Pristup vrtićima, osnovnim i srednjim školama redovitog programa je blagodat projekta. Želimo i dalje nastaviti, čak i nakon isteka europskih fondova.

Uključenost projekta u okoliš ne samo da poboljšava kvalitetu rada škola, nego također doprinosi širenju svijesti o okolišu i društvenoj zajednici kako bi se djeca bolje integrirala u život, što nam omogućava rana detekcija djeteta već u vrtiću i nadalje, sa suradnjom redovne škole, omogućuje kvalitetan život djeteta, porodice.

Literatura

  1. Gregorčič Mrvar, Kalin J., Mažgon J., Muršak J., Šteh B. (2016). Skupnost in šola: vrata se odpirajo v obe smeri. (str. 11-37). Ljubljana: FF.
  2. Intihar, D. Kepec M. (2002). Partnerstvo med šolo in domom. Ljubljana: ZRS za šolstvo.
  3. Kordigel,M.,Schmidt,M.(2007). Starši: najuspešnejši člen pri podpori in usposabljanju ljudi s posebnimi potrebami. Maribor: PF.
  4. Opara, B. (2005). Otroci s posebnimi potrebami v vrtcih in šolah. Vloga in naloga vrtcev in šol pri vzgoji in izobraževanju otrok s posebnimi potrebami. Ljubljana: Center kontura d.o.o.

Projektni rad u nastavi

jozica_apsner

Jožica Apšner

Uvod

Projektno učenje je nastavna metoda u kojoj je učenik središnji izvođač aktivnosti od početka do kraja. U redovitoj nastavi vrlo često rad na projektu teže koristimo, jer zahtijeva mnogo sati nastave, koje učitelji teže provode zbog sveobuhvatnog nastavnog plana i programa. Osobno često provodim rad na projektu kod izborne nastave Turističkog obrazovanja, kada s učenicima sudjelujemo u projektu Turizmu pomaga lastna glava, kojeg organizira Slovenska turistička organizacija. Učenici kreiraju konkretan projektni zadatak na određenu temu iz turizma. Takav rad omogućuje učenicima da iskustveno uče, razvijaju individualne vještine i integriraju teorijska i praktična znanja.

Cilj članka je predstaviti rad na projektu u nastavi Turističkog obrazovanja.

Ključne riječi: rad na projektu, turizam, STO – Slovenska turistička organizacija

Rad na projektu

Rad na projektu s osnovama istraživačkog rada temelji se na planiranom i sustavnom iskustvenom učenju te omogućuje učenicima aktivnu ulogu u procesu izgradnje vlastitog znanja.

Kod izbornog predmeta Turističko obrazovanje učenici stječu osnovna teorijska znanja o turizmu, s radom na projektu razvijaju i kompetencije koje učenicima omogućuju stjecanje određenih vještina koje teško usvajaju tijekom redovite nastave. Te vještine su komunikacijske i organizacijske sposobnosti, demonstracijske vještine i vještine rada u skupini. Rad na projektu često briše granice između igre i redovitog obrazovanja, zbog čega je vrlo popularan i među učenicima.

Predmet se temelji na iskustvu učenja, koje se sastoji od niza međusobno povezanih radionica, terenskog rada, istraživanja, rada na poligonima, učenja i seminarima. Ovim aktivnostima učenici izgrađuju mrežu znanja i vještina potrebnih za uspješnu integraciju na tržištu rada. Nastava se temelji na iskustvenom, eksperimentalnom, problemskom i istraživačkom pristupu, koji pridonosi razumijevanju funkcioniranja današnjeg društva, tehnologija i gospodarstva te usmjerava pojedinca prema pozitivnom odnosu za rješavanje aktualnih problema.

Važno je da znanje i stečene sposobnosti u radu na projektu nisu samo izravno posredovane, već su rezultat aktivnosti učenika. Glavna svrha rada na projektu je stvoriti uvjete za aktivno učenje i potaknuti učenike na otkrivanje vlastitog znanja.

Uloga učitelja također je važna u radu na projektu. Učitelji biraju različite metode rada i koriste različite aktivnosti učenja. Za rad na projektu frontalni oblik rada je manje prikladan, stoga je učitelj dužan unaprijed pripremiti literaturu, upute i druge oblike rada.

Rad na projektu kod turističkog obrazovanja

U izbornom predmetu Turističko obrazovanje učenici najprije uče teorijski dio predmeta. U drugom dijelu obično provodimo rad na projektu, u okviru kojeg sudjelujemo u projektu Turizmu pomaga lastna glava. Jedini organizator toga je Turistična zveza Slovenije (STO)/Turistički savez Slovenije. Projekt je sveobuhvatan sustav organiziranih aktivnosti osnovnoškolske mladeži u turizmu. Sadržaj projekta povezan je s istraživanjima turizma u lokalnom području, utvrđivanjem mogućnosti za brži razvoj i stvaranje takve ponude koja će potaknuti poduzetništvo i marketing prirodnih dobara, kao i druge ponude u svim mogućim oblicima.

Svake godine STO raspisuje različitu temu. Učenici pod vodstvom mentora pripremaju istraživački zadatak kojeg predstavljaju na turističkom štandu i prostoru za priredbe. Turističke tržnice na kojima se učenici predstavljaju odvijaju se u raznim Mercatorovim centrima u Sloveniji, a najbolji se predstavljaju u finalu. Učenici na štandovima prezentiraju svoje kreativne ideje o ljepoti, prirodnim i kulturnim obilježjima svoga mjesta. Raspisane teme su svake godine različite, npr.:

  • Na zabavu u prirodu (priprema turističkog proizvoda, koji će se odvijati u prirodi lokalnog područja)
  • Priče turizma (priprema turističkog proizvoda na temelju priča iz lokalnog područja)
  • Zeleni turizam (priprema proizvoda s područja zelenog turizma)
  • Putujem, zato sam (priprema proizvoda u kojem se učenici postavljaju u ulozi turističkog vodiča)
  • Kultura i turizam (priprema proizvoda vezanog uz kulturni turizam lokalnog područja)
  • Turistički suvenir mojeg mjesta (izrada turističkog suvenira koji će predstavljati lokalno područje)

Planiranje i tijek rada

Na našim prvim sastancima kod izbornog predmeta Turističko obrazovanje učenicima predstavljam projekt, upute za pripremu zadatka, kriterije ocjenjivanja i ciljeve te sadržaj projekta. Učenici iznesu svoja očekivanja i razmjenjuju mišljenja o odabranoj temi. Teme su preuzete iz života i povezane su s turizmom. Radi se o rješavanju stvarnih problema odnosno pripremi stvarnih turističkih proizvoda. Konačni proizvod je tako turistički proizvod, koji se eventualno u budućnosti može prodavati.

Slijedi izrada zajedničkog nacrta, potraga za literaturom, planiranje provedbe projektnog zadatka.

U fazi aktivnosti učenici su podijeljeni u skupine. Svaki tim je zadužen za svoje područje. Dio tima traži podatke, drugi pripremaju intervjue i dogovaraju se za njih, dio tima priprema letak, scenarij za promotivni video, prezentaciju na turističkoj tržnici …

Obično se pri pripremi zadatka povezujemo s Turističko-informativnim centrom Velenje i lokalnim udrugama.

Primjeri turističkih proizvoda

1. “U prirodu na zabavu”

U školskoj godini 2014/2015 su u Turističkom savezu Slovenije nazvali proizvod imenom U prirodu na zabavu. Nakon pažljivog razmatranja na Turističkom obrazovanju smo ga nazvali »U Plešivec u prirodu – na zabavu pravu«. Tako su učenici u sklopu projekta Turizmu pomaga lastna glava, pripremili program koji je namijenjen njihovim vršnjacima. Program je usmjeren na pozitivan stav prema prirodi i kulturnoj baštini. Spomenuti turistički proizvod sadrži mnogo zabave u prirodi, upoznavanje s naseljem Plešivec, kao i relaksiranje, rekreaciju i degustaciju domaćih delicija.

S napravljenim programom učenici su željeli naselje Plešivec približiti učenicima naše škole, ostaliCAM00185m žiteljima Velenja te široj Sloveniji. Cilj turističkog proizvoda bio je da mladi ljudi dožive naše mjesto kao avanturu, zabavu, opuštanje i istovremeno uče kako živjeti s prirodom i imati pozitivan stav prema njoj. Učenici su pripremili proizvod, letke, pokazivače i uspješno ih predstavili na turističkom tržnici. Na njihov zahtjev smo i naš program također iskusili i na kraju projekta otišli na zanimljivu vikend avanturu u Plešivec.

Slika 1. Učenici na vikend avanturi u Plešivcu

2. “Priče turizma”

U školskoj godini 2015./2016. su u Turističkom savezu ime proizvoda nazvali »Priče turizma«.

Razmišljali smo s učenicima o tome što bi trebala biti suština našeg proizvoda, koje bi trebale biti priče koje su s mjestom najviše povezane, a istovremeno privlačne za turiste. Ubrzo smo odlučili da će industrija ugljena biti naš temelj. Sama priča o stvaranju Velenja povezana je s industrijom ugljena i započinje prije dva milijuna godina i pol kada je u močvarnoj dolini rasla bujna šuma. Iz nje je nastao ugljen (lignit), nakon čijeg je otkrića odjednom izrastao grad, danas, peti po veličini u Sloveniji, poznat kao rudarski grad.

Od početka iskopavanja ugljena do danas, život rudara je pisao zanimljive priče. Djeca iz Šaleške doline poznaju mnoge, jer je netko iz njihovog srodstva gotovo pouzdano radio u Rudniku ugljena Velenje, pričao priče o rudarstvu i njegovom utjecaju na grad. Ove priče su također predstavili učenici projekta i povezali ih u turističku rutu, koja bi turiste vodila po tragovima ugljenokopa u dolini.

Ciljevi su bili:

  • upoznati priče, bajke i mitove vezane za rudarstvo;
  • istražiti postojeće turističke rute u općini Velenju koje se odnose na priče;
  • izraditi turističku rutu na temelju priča o eksploataciji ugljena u Šaleškoj dolini;
  • doKrtek Ligi 011prinijeti povećanju i većoj atraktivnost turističke ponude u općini Velenje;
  • pripremiti turističke materijale (letke, video);
  • predstaviti turistički proizvod na turističkoj tržnici.

Slika 2. Učenici predmeta Turističko obrazovanje na turističkoj tržnici

Zaključak

Rad na projektu veliki je izazov za učitelje i učenike. U radu s učenicima nudi mnogo načina i pristupa. Učenici se u takvom radu osjećaju opušteno, kreativno i zadovoljno jer svoje ideje prezentiraju ne samo učitelju, već i komisiji na turističkoj tržnici. Takav rad omogućuje učenicima da razvijaju individualne sposobnosti, da se uče logično razmišljati, a istovremeno uče kako raditi u skupini. Prednost rada na projektu je i to što učenici sudjeluju u planiranju rada na projektu, iznose svoje prijedloge, ideje i oblikuju zajednički proizvod.

Literatura

  1. Novak, Helena (1990.): Projektno učno delo ali drugačna pot do znanja, DZS, Ljubljana
  2. http://www.cpi.si/files/cpi/userfiles/Publikacije/Projektno_delo.pdf (20. 1. 2019.)
  3. https://dk.um.si/Dokument.php?id=19391 (20. 1. 2019.)