Početno pisanje uz formativno praćenje i fonomimičnu metodu

anja_kancler

Anja Kancler

Sažetak

Pisanje i čitanje je vještina koja se uči i razvija vježbanjem. Potrebna je za komuniciranje i razumijevanje ljudi oko sebe i za svladavanje svih ostalih područja. To je vještina koja nam je potrebna cijeli život. Važno je da nastavnici u tome postavljamo dobre temelje sa svakim učenikom. Učenicima pomažemo na različite načine. Nastavnici koristimo različite pristupe i metode za razvoj početnog pisanja. U prvom razredu smo formativno pratili pisanje i učili slova fonomimičkom metodom. Glavna smjernica je bila, kako poboljšati pisanje, motivirati učenike te ih integrirati u proces učenja.

Ključne riječi: početno pisanje, formativno praćenje, fonomimična metoda, 1.razred

1. Uvod

U prvom razredu kod početnog pisanja koristili smo fonomimičnu metodu i elemente formativnog praćenja, jer uz njih dobijemo bolju kvalitetu učenja i poučavanja. Učenice potiče, da preuzmu odgovornost za svoje učenje, postavlja ih u središte procesa učenja, motivira, omogučava diferencijaciju, razvija evaluaciju i poboljšava postignuća u učenju.

Posljednjih godina formativno praćenje postala je konstanta u mnogim razredima, upravo zbog aktivne uloge učenika u izgradnji kvalitetnih i trajnijih znanja. U učionici nastavnik uvijek određuje napredak učenika i prilagođava upute povratnim informacijama, jer je glavni cilj poboljšanje postignuća. U prvom razredu tijekom cijele školske godine također formativno pratimo početno pisanje i čitanje. U prvom razredu postoje znatne razlike u znanju. U istom razredu su učenici koji još ne poznaju slova, kao i oni koji već znaju sva slova, čitaju i pišu.

2. Početno pisanje

Svjesni smo, da današnji način života ograničava djecu u pokretu, pa je stoga fina motorika ruka i prstiju nedovoljno razvijena. Kako bi stekli te vještine, u prvom razredu često smo izvodili praktične vježbe za razvoj finih motoričkih sposobnosti. Tijekom rada koristili smo mnogo prirodnih materijala.

12
Slika 1, 2: Razvijanje fine motorike

Učenje slova s fonomimijskom metodom

Kod početnog pisanja koristili smo fonomimisku metodu u kojoj su tijekom učenja bila uključena tri osjetila: vid, tip i sluh. Pokreti koji se koriste za svako slovo uzeti su od oblika objekata koji nalikuju slovu i zvuku. Potez ruke prati naglašena mimika na licu i izgovor glasa. Učenicima predstavim priču, pjesmu i oblik slova. Tako je svako slovo učeniku predstavljeno s mimikom, prirodnim glasom i pantomimom. Budući da je pristup multisenzoran, pogodan je za različite skupine učenika. Učenici su lakše i brže prepoznali oblike slova i veze između slova i glasa. Učenje je tako postalo zabavno i zanimljivo.

3
Slika 3. Primjer učenja velikog slova

Formativno praćenje pisanja

U uvodnom dijelu nastave sa učenicima razgovaramo o svrsi i cilju učenja, jer ga učenici trebaju dobro poznavati, što znači, da ih učitelj mora prevesti na jezik učenika.

Ciljevi i svrha učenja:

  • pisanje velikog slova u dogovorenom smjeru, obliku i veličini,
  • stvaranje i učvršćivanje smjera pisanja, ispravnog držanja tijela i olovke,
  • vrednovati vještine pismenosti prema kriterijima uspješnosti, pratiti napredak i planirati njihovo poboljšanje.

Kriteriji uspješnosti

S međuvršnjačkom suradnjom postavili smo kriterije uspješnosti. Nakon učeničke demonstracije pisanja oblikovali smo kriterije i pokazali njihovo razumijevanje. Kriterije uspješnosti postavljamo na istaknuto mjesto u učionici.

Bit ću uspješan, kada budem:

  • imao pravilno držanje olovke i tijela,
  • pisao iz reda u red,
  • pisao u pravom smjeru, obliku i veličini,
  • pisao s olovkom.

Samostalni rad učenika

Nastavili smo s radom u bilježnici. Tijekom rada usmjerivala sam učenike, ako je bilo potrebno pružila im redovnu usmenu povratnu informaciju. Poticala sam učenike sa pitanjima: kada ćeš biti uspješan u pisanju, što je tvoj izazov danas, što ćeš učiniti kako bi to postigao danas, kako ćeš to znati …?

Samoevaluacija i povratne informacije

Nakon završetka rada učenici su vrednovali svoje znanje i o4bilježili svoj napredak uz pomoć tablice za samovrednovanje. Kod svakog kriterija je učenik izabrao između svjetla semafora. Pod svakim kriterijem učenik znao je opravdati zašto je izabrao odabranu boju.

5Slika 4. Samovrednovanje zapisa slova

Tjekom rada više puta koristili smo i semafor kao veći vizualni alat, nakon čega je slijedila povratna informacija učitelja, što je bio pozitivan komentar i konstruktivna kritika o tome kako učenik može nešto poboljšati.

Slika 5. Semafor

6Uz pomoć alata „dvije zvjezdice, jedna želja“ pružena je umeđuvršnjaška povratna informacija. Učenik kaže svom prijatelju dvije stvari, koje su bile dobre, a zatim želju što još može poboljšati.

Slika 6. Dvije zvjezdice, jedna želja

Kasnije su učenici mogli birati zadatak između određivanja položaja glasa, pisanja slova (prvo, posljednje slovo) u riječi, cijele riječi, rečenice ili priče uz sličice, koje su bile dostupne u kutijama. U uvodnom dijelu također polazimo od ciljeva i svrhe učenja i postavljamo kriterije za uspjeh. Nakon završetka rada učenici su procijenili svoje znanje i zabilježili svoj napredak pomičući žabe na lišću. Kroz ovakav oblik učenja učenici su mogli birati svoj zadatak, vrednovati svoje znanje i napredak.

7Slika 7. Primjena i kriteriji uspješnosti u određivanju položaja glasova u riječima, pisanje slova, riječi i rečenica

8910
Slika 8, 9, 10: Zapis slova, riječi i rečenica

Refleksija

Tijekom razgovora učenici su znali što su radili danas, kako su prošli s posljednjim zapisom, sa čime su zadovoljni, na što su bili ponosni, kako su se osjećali, gdje su imali najviše problema i tražili rješenja kako mogu pisanje još poboljšati. Znali su kako pišu, što mogu učiniti i kako će to znati. Uz dokaze o učenju svaki je učenik mogao pratiti napredak svog pisanja tijekom cijelog razdoblja i koristiti ih i tijekom razgovora s roditeljima. Uz pomoć tih elemenata, učenici su samostalno pratili svoj napredak, napredak svojih vršnjaka i dobivali povratne informacije.

3. Zaključak

Učenici su bili uključeni u oblikovanje svrhe učenja, kriterije uspješnosti, vrednovanje i poznavali načine za postizanje ciljeva. Zbog toga su bili mnogo motiviraniji za rad, pisanje je postalo izazov. Kod pisanja su ustrajali više vremena jer su vidjeli svoj napredak i značaj uloženog truda. Učenici su znali što uče i zašto, i što trebaju učiniti kako bi bili još uspješniji. Iz dana u dan su bili međusobno povezaniji zbog vršnjačke suradnje i potaknutosti. Učili su jedni od drugih, si pomogli, razmjenjivali mišljenja i savjete te tako razvijali i komunikacijske vještine. Zadovoljstvo i zanimanje za pisanje znatno se poboljšalo.

Literatura

  1. Holcar Brauner, A., Bizjak, C., Borstner, M., Cotič Pajntar, J., Eržen, V., Kerin, M., Komljanc, N., Kregar, S., Margan, U., Novak, L., Rutar Ilc, Z., Zajc, S., Zore, N. (2017). Formativno spremljanje v podporo učenju. Priročnik za učitelje in strokovne delavce. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana.
  2. Novak,L., Viršič, V., Nedeljko, N., Dolgan, K., Dolinar, M., Kerin, M., Novak, M., Mršnik, S., Markun Puhan, N., Podbornik, K. (2018). Formativno spremljanje na razredi stopnji. Priročnik za učitelje. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana
  3. Štupnikar M. Opisemenjevanje in razvoj vseh čutil; Zavod RS za šolstvo, Ljubljana
  4. http://www.pedagoska-obzorja.si/revija/Vsebine/PDF/DSPO_1998_13_12.pdf

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Vrednovanje i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.