Izazovi današnjeg vremena – stručni centar VSI

aleksandraLS_marteM

Aleksandra Lampret Senčič i Marte Meo

Sažetak

U Celju, 2017. godine, uz pomoć Europskog socijalnog fonda, počeo je djelovati stručni centar VSI na OŠ Glazija, Celje gdje su se stručnjaci iz područja integriranog tretmana djece i adolescenata iz socijalno nepovoljnih sredina počeli okupljati s roditeljima, školama i okolišem. U mreži škola u Savinjsko-Zasavskoj regiji, Koroški uspostavljen je sustav pomoći djeci i adolescentima s posebnim potrebama. Pomoć u obliku suradnje u potpunosti je postavljena, potiče od rane dijagnostike djece, kroz suradnju s vrtićima, i pruža terapijske i mnoge druge oblike.

Ključne riječi: VSI centar, radionice.

Centar pruža pomoć djeci i obiteljima sa Floortime metodom, Pesc metodom, senzornom integracijom, RNA terapijom, Halliwick terapijom, Watsu terapijom, Bown terapijom, hipoterapijom, radionicama, kampom za djecu s teškoćama u razvoju i drugim uslugama.

Umrežavanje sa školama i institucijama u okruženju i regiji pomaže da se projekt dobro prihvati i da su svi sudionici zadovoljni, kako uslugama tako i ponudom noviteta i terapija koje naše područje tek upoznaje. Visoka stručna osposobljenost izvođača doprinosi kvaliteti provedbe projekta. Novi korisnici svakodnevno su uključeni u projekt. Spoznaja naših izkušenja daje nam na znanje, da je takav profesionalni centar nužan i važan, jer je veza između škole i okoliša, roditelja i učitelja. Umrežavanje, pomoću kojeg pomažemo u provedbi aktivnosti, učvršćuju međusobnu suradnju i usmjeravaju škole prema okolišu, okoliš prema školama i institucijama koje su potrebne korisnicima.

Projekt uključuje renomirane stručnjake iz svijeta, roditelje i sve prisutne u projektu. Posjetio nas je dr. SI Greenspan, dječji psihijatar koji nam je predstavio DIR model rada sa djecom. Model je orijentiran na razvoj, (D) (I) uzima u obzir pojedinačne karakteristike i (R) se temelji na međusobnim odnosima unutar obitelji ili između djeteta i odgojitelja ili učitelja ili terapeuta.

Modelom Marte Meo uveli smo način rada, koja omogućuje bolju i učinkovitiju komunikaciju s djecom i odraslima, na temelju dobrog lica i pozitivne međusobne informacije. Razvila ju je nizozemska socijalna pedagoginja Maria Aarts, naša mentorica obrazovanja je hrvatska psihologinja Silvija Philipps Raichherzer.

S postmodernom filozofijom, vrijednostima i etikom, koja postavljaju nove standarde u području obrazovanja djece s posebnim potrebama, kao centar radimo u školskoj i izvanškolskoj sredini, rušimo tabue i stigmu o osobama s posebnim potrebama.

Inkluzija se shvaća kao proces prihvaćanja i odgovaranja na raznolikost potreba djece, adolescenata i odraslih, kroz povećanje sudjelovanja u učenju, kulturi i zajednicama, te smanjenje i uklanjanje isključenosti u obrazovanju i unutar njega (2012, Opara, str. 69).

“Integracija podrazumijeva integraciju djece s posebnim potrebama u redovito okruženje, osiguravanje odgovarajućih uvjeta i načina rada s njima, te odnosa uzajamnog prihvaćanja i poštovanja” (2005, Opara str. 18).

Radionice koje smo organizirali u redovnim obrazovnim programima odvijale su se prema konceptu worshopa, ovoga puta prilagođene generaciji školske djece redovitog obrazovnog programa iz petih, šestih i osmih razreda. Radionice su bile namijenjene razrednim zajednicama koje su prepoznale potrebu aktivnog rješavanja problema, želje za boljim, emocionalnim, međuljudskim odnosima.

U fazi aktivnosti, kada su se radionice počele odvijati, učenici su se počeli opuštati razgovorom, tražili rješenja za probleme.i povratne informacije.

Sažetak je, osim analize rada, zahtijevao i raspravu s razredom, gdje smo imali potpuno povjerljivost.

Na temelju partnerskog pogleda na suradnju s redovnim školama, uspjeli smo uspostaviti sustav rada, koji je bio učinkovit za sve naše korisnike radionica.

Bez dobre suradnje s kolegama prije procesa suradnje, tijekom i nakon procesa, teško je zamisliti uspješan rad s djecom. Rad koji obavljamo prije radionica je nevidljiv za korisnika, kao i analiza koja se provodi nakon provedbe, ali za sam rad je velike važnosti. Pridobili smo isprepletenost uspješnih oblika sudjelovanja u pedagoškom trokutu s teoretskim i praktičnim iskustvom.

Prema Walshu i De Paulu (2016, Gregorčič Mrvar i dr. str. 37) možemo očekivati ​​dobru suradnju ako partneri imaju vreme, volju i kompetencije za rad. Pri tome treba biti svjestan svih prepreka u međusobnoj suradnji, suočiti se s njima i eliminirati ih.

Podrška djeci u obliku radionica, iskustvo je koje pokazuje da, uzimajući u obzir različite načine rada i uključenost u redovne obrazovne programe, ne samo da nadograđujemo nadstandardne programe škole, već i pomažemo podizanju svijesti o važnosti komunikacije, razgovora.

Uvjeti koji se moraju osigurati u takvom poslu su ugodna atmosfera povjerenja, odgovarajući cilj provedbe, pružanje privremene privatnosti korisnicima (dijete ima mogućnost da ne odluči sudjelovati u provedbi aktivnosti), sposobnost vođe da vodi fokusirane aktivnosti.

Učenici s posebnim potrebama bili su podjednako i jednako uključeni u sve aktivnosti razreda s odgovarajućom metodom vođenja su izražavali svoje mišljenje, igrali su se u igranju uloga, društvenih i interakcijskim vještinama.

Autori Dunst, Trutta i Hauch (2007, u Kordigel Schmidt str.12) naglašavaju ulogu podrške mrežama. Neki roditelji osjećaju potrebu da traže ili razvijaju sustav podrške (uključeni su u grupe za podršku, organizacije, udruge), a drugi izbjegavaju kontakt sa širim društvenim okruženjem.

Način na koji radimo u radionicama, odgovara svim ukruženjima.Korisnici su zadovoljni s načinom rada, posebice s iskustvom da oni otvaraju novu perspektivu za rješavanje problema i problem se pojavljuje kada se radionice završene, nastaje praznina i želja da se rad ne okonča.

Neka od pitanja i odgovori koji su se pokazali u analizi prikazani su na sljedećim grafikonima. Teme o kojima smo razgovarali dotaknule su se iskustava učenika.

Razgovarali smo o značenju života, uspjeha i rada; raspravljali su o međusobnom poštovanju i polnim razlikama; bili su suočeni s načinima međusobnog poštovanja; razvili su prijateljstvo i formirali knjižicu prijateljstva; izradili su klasičnu narukvicu.

Kratka analiza rada u redovnoj osnovnoj školi

clip_image002Grafikon 1. Unutarnje teme

Radionice su otvorile mnoge teme koje se odnose na današnje vrijeme i teškoće s kojima se učenici danas suočavaju. Unatoč činjenici da su radionice usmjerene na vođeni razgovor, učenici žele raditi s materijalnim pomagalima, žele unaprijediti svoj angažman i dati dojam vlastitoj kreaciji. Najviše su voljeli radionice u kojima su stvarali. Materijalna pomagala odabrana su kao ilustracija koja nadopunjuje dječje djelovanje, razmišljanje i može se koristiti kao polazište za raspravu o problemu.

clip_image004
Grafikon 2. Izražavanje mišljenja o radionicama

Učenici su odgovorili da su ime se radionice sviđale, što znači, da su im se svidjele teme koje su bile otvorene za raspravu

clip_image006
Grafikon 3. Povratne informacije

U povratnim informacijama djece vidimo da postoji želja da se opisani način rada nastavi. To znači da su u svjetlu međusobne suradnje ekspertnog centra VSI i svih dionika uključenih u umrežavanje potrebne aktivnosti koje potiču djecu za rješavanje problema. Uključivanje sve djece u vještine kojima stječu društvene i osobne kompetencije za individualni razvoj, ovdje su pozitivno prepoznate.

Zaključak

Kroz opisane aktivnosti korisnika unutar radionica VSI, shvatili smo važnost razvijanja djetetovog osobnog razvoja u društvenim vještinama, na način koji je bio nov za djecu. Učenici su imali osjećaj sigurnosti u svojim interakcijama, razvili su svoje samopoštovanje, osjećaj pripadnosti razrednoj zajednici, stekli su osjećaj značenja u razredu i izvan njega, i učvrstili su svoj osjećaj sposobnosti (prema Reasoneru, Intiharu, Kepecu, str. 50). Kreatori projekta podržavaju integraciju djece u redovni obrazovni program u projekt, kvaliteta rada svakodnevno se odslikava u potrazi za izvođačima koji rade u projektu.

Pristup vrtićima, osnovnim i srednjim školama redovitog programa je blagodat projekta. Želimo i dalje nastaviti, čak i nakon isteka europskih fondova.

Uključenost projekta u okoliš ne samo da poboljšava kvalitetu rada škola, nego također doprinosi širenju svijesti o okolišu i društvenoj zajednici kako bi se djeca bolje integrirala u život, što nam omogućava rana detekcija djeteta već u vrtiću i nadalje, sa suradnjom redovne škole, omogućuje kvalitetan život djeteta, porodice.

Literatura

  1. Gregorčič Mrvar, Kalin J., Mažgon J., Muršak J., Šteh B. (2016). Skupnost in šola: vrata se odpirajo v obe smeri. (str. 11-37). Ljubljana: FF.
  2. Intihar, D. Kepec M. (2002). Partnerstvo med šolo in domom. Ljubljana: ZRS za šolstvo.
  3. Kordigel,M.,Schmidt,M.(2007). Starši: najuspešnejši člen pri podpori in usposabljanju ljudi s posebnimi potrebami. Maribor: PF.
  4. Opara, B. (2005). Otroci s posebnimi potrebami v vrtcih in šolah. Vloga in naloga vrtcev in šol pri vzgoji in izobraževanju otrok s posebnimi potrebami. Ljubljana: Center kontura d.o.o.

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Projekti i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.