Bogatstvo svijeta bajki i priča

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

U članku se govori o značenju sudjelovanja bajki u životu djeteta. Prikazan je njihov nastanak i razvoj, a posebno je istaknuta uloga narodnih priča i klasičnih bajki jer one svojom simbolikom djeci nude neprocjenjivo iskustvo doživljavanja svijeta u razdoblju odrastanja. S bajkama i pričama se djeca susreću i u školskoj knjižnici – u njoj se nalazi pisano blago svijeta bajki.

Ključne riječi: bajke, narodne priče, klasične bajke

Uvod

Bajke su svojom jednostavnošću neizostavan dio odrastanja svakog djeteta; po svojem su nastanku i izvoru jedan od najstarijih oblika umjetnosti riječi. Mnoge od njih stigle su k nama iz bližih, ali i dalekih krajeva. Kao nepresušno vrelo ljudske mudrosti i snalažljivosti, bile su omiljene u svim razdobljima i u svim narodima koji su u njih ugrađivali svoje velike junake i važne simbole. Prije nego su zapisane, dugo su se vremena čuvale samo usmenom predajom. Putovanjima i seobama ljudi prenosile su se u mnoge države. Mijenjaju se kroz stoljeća, ali su sačuvane sve do današnjih dana. Prilagođavale su se različitim okolnostima, a zapisivane su onako kako su se pripovijedale iz generacije u generaciju.

Izvornom domovinom najljepših bajki smatra se Daleki Istok, odakle su se raširile po cijelom svijetu. One najstarije zabilježene potječu iz Egipta i Indije, a iza njih slijede i danas vrlo popularne arapske pripovijesti iz zbirke „Tisuću i jedna noć” (u Europu su u francuskom prijevodu stigle već u 18. st.), Straparolina zbirka novela „Ugodne noći” iz 16. st., Basilina zbirka priča Pentameron i Perraultova zbirka najpoznatijih narodnih priča pod naslovom „Priče majke guske” iz 17. stoljeća. Sva ova izdanja pripomogla su snažnom širenju bajki i priča u 19. st. pod dirigentskom palicom braće Grimm koja su sakupljala i svaki tjedan objavljivala narodno blago, a motive za vlastite bajke crpila i iz bogate narodne književnosti. (Wikipedia, 2019.). Svakako zaslužan za razvoj klasičnih umjetničkih bajki je i njihov suvremenik Hans Christian Andersen. On je narodnim motivima dodavao svoj osobni pečat koji je s vremenom prevladao u njegovim djelima. Kao plod bogate mašte pisaca bajki mnogo kasnije počele su se pojavljivati umjetničke bajke, uvelike prisutne u današnjem svijetu.

Slika 1.Slika 2.Slika 3.Slika 4.

Čar klasičnih bajki i narodnih priča

„Dijete bez bajki, bez svega što je neobično i lijepo, bilo bi poput starca, kao svijet bez ptičjeg pjeva i cvjetnih livada.” (Bevk, 1995: 5) Bajke su djeci vrlo primamljive, obogaćuju njihov cjelokupni razvoj, potiču ih, uveseljavaju, opuštaju, poučavaju, bude njihovu maštu, ukazuju na rješavanje problema s kojima se suočavaju, prikazuju životne običaje različitih ljudi, njihove osjećaje i životne spoznaje. „Dječje sazrijevanje kroz priču i bajku zasigurno je najblaži i najugodniji oblik učenja koji je ikada postojao.” (Gajser, 2002: 5)

S bajkama su odrastale brojne generacije, a njihova bogata simbolika prema kojoj oblikujemo svoje vrijednosti, neizostavna je i u svijetu suvremene djece. Čitajući takve priče u školskoj knjižnici zajedno s učenicima putujemo u, za njih teško razumljivu daleku prošlost, u jednostavno okruženje neobrazovanih ljudi koji u svojim domovima nisu imali televizor, radio, računalo, telefon itd., a one rijetke knjige koje su do njih dugo putovale predstavljale su im neizmjerno bogatstvo koje su brižljivo čuvali i cijenili. Umjetnost pripovijedanja bajki zato je i imala tako veliku važnost i živjela u gotovo svakoj obitelji.

Slušanje priča temelj je uspješnog učenja čitanja, zato ja ovakve satove u knjižnici održavam već niz godina i brižno ih njegujem. Čitanje ne namjenjujem samo djeci već i sebi samoj. Učenici istodobno upoznaju slovenske običaje kao neizostavan dio kulturne baštine. Tijekom čitanja želim osjetiti ugodu i tekst doživjeti na sličan način kao i oni sami. Kod odabira primjerenih pripovijesti koje pozitivno djeluju na razvoj djece, zadovoljavaju njihovu radoznalost i potiču maštu, u obzir uzimam stupanj razvoja djece, njihove potrebe i moguće teškoće s kojima se susreću u razredu, a njih mi unaprijed povjere njihove učiteljice. Izbjegavam čitanje modernih, uljepšanih, osuvremenjenih i pojednostavljenih inačica bajki koje previše posežu u literarni tekst, osiromašuju njegov smisao i poruku. Učenicima radije čitam kompletan tekst, iako im je ponekad, zbog zastarjelih pojmova, potrebno više objašnjavanja. Usprkos tome, slušaju ih otvorenih očiju, a nerijetko i otvorenih usta. Tada sam sasvim sigurna da su ih razumjeli i da su na njih djelovale čudesnom snagom. Neki učenici vole ih posuditi kako bi ih čitali kod kuće jer ih je sadržaj toliko ponukao da ih ponovnim čitanjem i slušanjem žele bolje razumjeti, otkriti sami sebe i odnose među ljudima.

Razumijevanjem simbolike bajki stvarni događaji u životu djeteta dobivaju pravu težinu i smisao. Priče im svojim simbolima ukazuju na to kako se uhvatiti u koštac s teškoćama u svakodnevnom životu. Omogućuju im donošenje odluke, tješe ih i daju im nadu u lijepu budućnost. Djecu navikavaju na spoznavanje i prepoznavanje različitih strana života koji nije uvijek lijep i sretan. Priče ih upoznaju s osnovnim ljudskim događajima, primjerice rođenjem, starenjem i smrću, s načinom prihvaćanja nedaća i bolesti te strpljivošću. Djeca tako uče razumjeti i prihvaćati i one manje lijepe okolnosti koje su sastavni dio života. Postaju svjesni da su ljudi međusobno različiti. U bajkama su osobe prikazane jednoznačno – dobre ili zle – nikada ambivalentno – istovremeno dobre i loše. Kroz bajke djeca uče o sustavu vrijednosti kao što su ljubav, dobrota, hrabrost, razumijevanje, strpljivost, poštovanje, dobronamjernost, sloboda itd. i činjenici da osim njih postoje drugi ljudi i živa bića koje moraju znati poštovati i slušati.

„Dijete u bajkama upoznaje dobrobiti prirodnih utjecaja: toplinu sunca, sjenu drveća, ljepotu i miris cvijeća, leptira i pjeva ptica. A to nije samo bajka, to je stvarni život! Kroz bajku dijete rano uči da mu je priroda saveznik, da ju mora razumjeti i s njom se povezati. Pritom se već vrlo rano u djetetu budi ekološka svijest. Ono ima osjećaj da u prirodi čovjek nikada nije sam, jer tu je drveće da ga svojom sjenom štiti od vrućine, mjesec koji obasjava tamu noći, puževi sa svojim kućicama, cvrčci koji pjevaju na travnjaku i još mnogo toga. Naravno da za sve to mora imati otvorene oči! Dijete s pričom povezuje prirodu, pojmove i misli, i personificira ih. Svijet mašte tako za njega postaje stvarnost: „Sve loše i nepošteno bit će uvijek kažnjeno, a dobrota se nagrađuje!” U tome leži odgojna vrijednost priče. Priče cijeli život ostaju duboko utisnute u čovjeku. „A siromah ostaje onaj tko ih nije imao prilike slušati!” (Milčinski i Pogačnik-Toličič, 1992: 26)

Zaključak

Dječji svijet je bajkovit i u njemu je sve istinito. Djeca ga doživljavaju puna radoznalosti i čuđenja pa su baš zato bajke za njih uvjerljive i istinite. U njima se sve događa na razini čuda koja djecu začaraju, privuku i nude im pregršt životne radosti. Tako se one na neprimjetan način uvlače u njihov doživljaj stvarnog života. Izražavaju njihov unutarnji svijet koji im je razvojno blizak, a time i stvaran. Potiču bujnu maštu koja im nudi brojne mogućnosti rješavanja zadataka i problema u budućnosti, pomažu im bolje razumjeti samoga sebe. Narodne priče i klasične bajke svojom nas mudrošću, duhovitošću i imaginativnošću povezuju i obogaćuju. U tome je njihova tajna i ljepota i zato za njima posežemo uvijek iznova.

Literatura

  1. Bevk, F. (1995.). Zlata voda. Ljubljana: Karantanija, Slovenska knjiga.
  2. Bolhar, A. (ur.). (1980.). Slovenske pravljice. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  3. Brodnik, B. (2016.). Pravljice nekoč in danes: klasične in sodobne pravljice ter njihov odnos do dobrega in zla (Diplomski rad, Fakulteta za družbene vede).
  4. Gajser, Z. (2002.). Kako so knjižničarke tudi pravljičarke . Šolska knjižnica, 12(1), 5-6.
  5. Milčinski, J. in Pogačnik-Toličič, S. (1992.). Pravljica za danes in jutri. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
  6. Unuk, J. (ur.). (2008.). Slovenske pravljice. Ljubljana: Nova revija.
  7. Wikipedia. Pravljica. Pridobljeno s https://sl.wikipedia.org/wiki/Pravljica
  8. (2. 2. 2019).
  9. Zalokar Divjak, Z. (2002.). Brez pravljice ni otroštva. Krško: Gora.

Fotografije

https://www.google.si

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.