Utjecaj inkluzije na učenike s oštećenjem vida

eva_JL

Eva Jazbec Leber

U članku ćemo predstaviti utjecaj inkluzije na učenike s oštećenjem vida. Slijepi i slabovidni učenici dokazano mogu pratiti svoje vršnjake. Uz pomoć članka ćemo prikazati kako se u inkluzivnom okruženju može prilagoditi metode podučavanja i pomagala kako bi se pomoglo slijepim i slabovidnim učenicima na svim razinama obrazovanja, čak i u aktivnom stjecanju novih znanja. U ovom članku ćete imati mogućnost pročitati usporedbu studija o teorijskom znanju slijepih i slabovidnih učenika, a kasnije ćete upoznati način izrade jedinstvenih pomagala. Dovoljno osposobljeni učitelji mogli bi, uz pomoć stručnog osoblja, prilagoditi metode podučavanja i pomagala kako bi pomogli svim učenicima koji su dio inkluzije na svim razinama školovanja da aktivno usvoje nova znanja.

Ključne riječi: utjecaj inkluzije, slijepi i slabovidni učenici, inkluzivno okruženje.

Provedeno istraživanje pokazuje da je uključivanje slijepih i slabovidnih učenika u redovnu nastavu smisleno i izvodljivo. Dovoljno osposobljeni učitelji mogli bi, uz pomoć tiflopedagoga, prilagoditi metode podučavanja i pomagala učenju kako bi pomogli svim učenicima koji su dio inkluzije na svim razinama školovanja da aktivno usvoje nova znanja. Prema Stirn Kranjc i dr. (2015) su slijepa, slabovidna djeca i djeca s oštećenjem funkcije vida oni koji imaju smanjenu oštrinu vida, suženo vidno polje ili oštećenu vizualnu funkciju. Kermauner (2014) navodi da je važno biti svjestan da oko prima čak 83% svih informacija koje dobivamo od svijeta. Zato možemo reći da su ljudi bića oči. Ono što znamo o svijetu uglavnom je određeno našim vidom. Također sa vidom lakše prepoznajemo objekt nego s tipom ili sluhom.

Slijepi i slabovidi učenici dokazano mogu pratiti svoje vršnjake (Plazar, 2015). Stirn Kranjc i dr. (2015) za razliku spominju da slijepe i slabovidne osobe često zaostaju za svojim vršnjacima. Navode da učitelji za slijepe rijetko izvode aktivno učenje i omogućuju im izlete van školskih zidova. U redovitim razredima, nastavnik mora osigurati da slijepi učenici imaju slična iskustva aktivnog učenja koje pružamo njihovim vršnjacima. Aktivne metode dijela ključ su do uspješnog uključivanja. Kobal Grum (2011) pokazuje da je uz sustavnu i odgovarajuću stručnu podršku može razvijati znanje slijepe i slabovidne djece te osigurati dovoljne uvjete za ulazak u redovnu nastavu.

Uspoređujući već provedena istraživanja saznajemo da učenici s posebnim potrebama također mogu biti vrlo uspješni, stoga to nije nemoguće. Uz pomoć različitih strategija koje usmjeravaju obrazovni proces, takvi učenici mogu biti jednaki svojim vršnjacima i samopouzdani kao i oni. Trebalo bi nam više dodatnog obrazovanja nastavnika u srednjoškolskim programima kako bi i u tom razdoblju nastavnici bili dobro upoznati s različitim oblicima i smjernicama za učenike s posebnim potrebama. Ravnatelji trebali bi osigurati da svi oni koji su uključeni u obrazovni proces budu prikladno osposobljeni za rad učenika s kojima su u kontaktu. Oni bi se također trebali obrazovati u području kako osigurati takvom učeniku odgovarajuće prilagodbe u područjima u kojima postoje nedostaci. Ustanove srednjeg obrazovanja također ne pružaju odgovarajućih pomagala za olakšavanje takvog pedagoškog procesa.

Izrada pomagala za slijepe i slabovidne učenike

SLIKA 1Nakon pažljivog razmatranja odlučili smo za slijepe i slabovidne napraviti igru ​​’školice’ i kocku. Odlučili smo se za ovu igru ​​jer su slijepe i slabovidne osobe često isključene od pokretnih igara. Predstavljamo postupak koji opisuje izradu pomagala. Mogu ga koristiti svi učenici, a istodobno može stvoriti okruženje s intenzivnim uključivanjem i poticati igru ​​starih didaktičkih igara te kretanje.

Slika 1. Materijal, koji smo koristili za izradu ‘školica’

Prvo smo proveli neko vrijeme u planiranju i koordiniranju raznih ideja, a SLIKA 2zatim smo kupili podlogu i robu u obližnjoj trgovini. Kad smo kupovali podlogu, obratili smo pozornost na prianjanje na pod. Tako se podloga ne pomiče kad dijete skače. Podlogu smo zalijepili ljepljivom trakom. Kad smo završili s podlogom, započeli smo sa izradom točkica za kocku i podlogu, na kojoj će se stvoriti ‘školice’. Za njihovu izradu odabrali smo tkaninu, koja je deblja i ugodna na dodir. Rezane točkice pričvrstili smo za podlogu i tako stvorili prilagođenu didaktičku igru.

Slika 2. Prilagođene ‘školice’

Za izradu kocke ​​odlučili smo koristiti nešto robusniju i izdržljiviju kutiju. Imali smo na umu da se kartonska kutija može brže uništiti. U nju smo dodali malo riže, da se čuje tijekom bacanja i da je dijete lakše nalazi kad je baca na tlo tijekom igre. Prije nego što smo fiksirali točkice na kocku, omotali smo je zelenom ljepljivom trakom. Odlučili smo se za ljepljivu traku, jer je glatka. Djeca će tako lakše prepoznati i izbrojiti SLIKA 4SLIKA 3točkice, jer će brže razdvojiti između glatke i grube površine. Kocku mogu djeca koristiti u razne svrhe: kao pomagalo za podučavanje (matematika) ili kao predmet za igru.

Slika 3. Materijal, koji smo koristili za izradu kocke

Slika 4. Prilagođena kocka

Učenici s posebnim potrebama često su suočeni s nedostatkom usmjeravanja, pomagala i odgovarajućeg obrazovanja. Slijepe ili gluhe osobe ne trebamo podučavati na isti način kao i one koji nemaju nedostataka u bitnim područjima. Slično tome, ne možemo na isti način podučavati nekoga s poremećajem pažnje. Istodobno bi trebali obrazovati vršnjake takvog učenika, ali to je već previše, kad i učitelji nisu dovoljno obrazovani. Položaj integrirane osobe s posebnim potrebama također bi se poboljšao ako bi se osnovna škola, kada učenik prođe u srednju školu, obvezala provesti postupak reklasifikacije.

Literatura

  1. Kermauner, A. (2014). Avdio-haptično-virtualna Mona Lisa: slepi in slikarstvo. Časopis za kritiko znanosti domišljijo in novo antropologijo. 42(255), 173-181.
  2. Kobal Grum, D. (2011). Znanje slepih in slabovidnih otrok ob vstopu v redne oddelke osnovne šole. Sodobna pedagogika, 62(128), 178-199.
  3. Plazar, J. (2015). Učenje naravoslovja za slepe in slabovidne učence. Revija za elementarno izobraževanje, 8(4), 159–175.
  4. Stirn Kranjc, B., Raič, V., Lah, U., Murn, T., Žunič, D., Pinterič, A. (2015). Poglavje Slepi in slabovidni otroci oz. otroci z okvaro vidne funkcije. V Kriteriji za opredelitev vrste in stopnje primanjkljajev, ovir oz. motenj otrok s posebnimi potrebami. Ljubljana: Zavod republike Slovenije za šolstvo.

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Inkluzija u nastavi i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.