Nov način izgradnje pozitivne klime u razredu

– sportski duh i kako su ga učenici prihvatili

nina_volcanjk

Nina Volčanjk

Sažetak

U članku je prikazan sportski duh koji može biti uz odgovarajuće vodstvo dobar alat za uspostavljanje i praćenje pozitivne klime u razredu. Također predstavljamo rezultate ankete koju su upotpunili učenici uključeni u proces sportskog duha. Rezultati pokazuju kako su sportski duh prihvatili učenici i jesu li primijetili napredak u pozitivnoj razrednoj klimi i međuljudskim odnosima u razredu.

Ključne riječi: sportski duh, osnovna škola, učenici, pozitivna klima u razredu

A new way of building positive climate in classroom – the spirit of the game and how pupils accepted it

Abstract

In the paper we present the Spirit of the Game, which can be with proper guidance good tool for establishing and monitoring positive climate in classroom. We also present the results of the survey completed by pupils involved in the process of the Spirit of the Game. The results show us how was Spirit of the Game accepted by the pupils and if they also noticed progress in positive classroom climate and interpersonal relationships in class itself.

Key words: Spirit of the Game, sport, primary school, pupils, classroom climate

Uvod

Kvalitetni međuljudski odnosi u razredu izuzetno su važan dio kvalitetne provedbe odgojno-obrazovnog procesa. Škola i razred su veliki društveni kontekst s kojim se učenik svakodnevno susreće (Košir, 2013).

Društveni odnosi koje učenici mogu formirati u školi mogu biti prikladni ili neprimjereni, ali u svakom slučaju određuju kvalitetu školovanja učenika (Košir, 2013).

Svi učenici koji čine pojedini dio razredne zajednice imaju potrebu za sigurnošću i kohezijom i doživljavaju sebe kao dostojne i poštovane osobe. Ključ za to je uključenost učitelja, koja može promicati kvalitetu međuljudskih odnosa ili negativno utjecati na međuljudske odnose (Košir, 2013).

U svakom slučaju, razredna klima ne ovisi isključivo o učitelju, već je uvjetovana mnogim čimbenicima koji utječu na to kako će razred funkcionirati kao cjelina (Michie, van Stalen, West, 2011).

Jedan od načina uspostavljanja dobre klime u učionici i praćenja odnosa u razredu je sportski duh. To je metoda koja se prvenstveno koristi u ultimate frizbi sportu – to je timski sport temeljen na iskrenosti, pa čak i na glavnim prvenstvima nije upoznat sa sudskim procesom jer igrači moraju sami presuditi.

U članku opisujem kako sportski duh utječe na međuljudske odnose u razredu ako se uvodi u tjelesnu kulturu i sport. U svakom slučaju, prilagođena verzija sportskog duha može se također koristiti u nastavi u grupnim, kolaborativnim ili drugim oblicima učenja, a ne samo u tjelesnoj kulturi i sportu.

Sportski duh i zašto ga uvesti u satove tjelesne kulture i sporta?

Koncept sportskog duha razvio se u ultimate frizbiju, timskom sportu koji se igra bez suca. Koncept sportskog duha stoga potiče sve sudionike da se pridržavaju pravila, promoviraju svoju odgovornost i sportski se ponašaju. Također je potrebno naglasiti da sportski duh nije isto što i fair play. Sportski duh u ultimate frizbiju je jednak samoj pobjedi i jednako se nagrađuje kao pobjeda na samom natjecanju (About SOTG, 2016).

Na školskim sportskim natjecanjima, kao i tijekom školskih sati, učenici se suočavaju s pobjedama i porazima. Njihovo ponašanje često uzrokuje društveno nepovoljne reakcije i odgovore. U sportskim natjecanjima, psovke, udarci i druge verbalne i fizičke reakcije vrlo su česte. To su neadekvatni odgovori učenika koji negativno utječu na samog učenika kao i na tim u kojem se natječe ili na razred u kojem sudjeluju drugi učenici.

Pobjeda u sportskim natjecanjima i sportu poželjna je i često posvećena prevelikoj pozornosti, ako previdimo neprimjerene obrasce ponašanja učenika, za koje su u najboljem slučaju samo upozoreni.

Uvođenje sportskog duha u satove tjelesne kulture i sporta

Uvođenje sportskog duha u sportske lekcije je dugoročan i dosljedan proces, samo na taj način može poboljšati razrednu klimu. Učenici prije svega moraju poznavati koncept sportskog duha. Sportski duh se ubuduće uvodi u svaki sat tjelesne kulture i sporta propisanim redoslijedom. Svaki sat tjelesne kulture i sporta započinje razrednim pozdravom koji na početku godine odaberu učenici uz pomoć učitelja. Na taj način učenici iskazuju poštovanje prema svim sudionicima. Za vrijeme trajanja aktivnosti (najlakše je pratiti ovu fazu kroz timske igre) potrebno je poticati fair play i vježbati aktivnosti u skladu s pravilima. Ova faza je izuzetno dugoročna, jer od učenika zahtijeva da polako uvode modificirane obrasce ponašanja kojih su postali svjesni uz pomoć ljestvice ocjenjivanja sportskog duha. Važno je naglasiti da nakon školskih sportskih aktivnosti učenici i protivnički tim čestitaju i međusobno se hvale. Ovaj dio učenik relativno brzo usvaja. Nakon čestitki, učenici se spajaju u sportski krug gdje se ocjenjuju događaji iz središnje aktivnosti. Veliki naglasak mora se staviti na komplimente. Pri tome nastavnik ima iznimno važnu zadaću, budući da učenici vode kvalitativno raspravljanje o ponašanju i dinamici u vrijeme središnje aktivnosti, naglašavajući pohvalu, a ne kritiku pojedinca. Nakon ove faze slijedi dio igre za dobar sportski duh. U ovom dijelu učenici izvode jedan od skupova društvenih igara koji povezuju učenike jednog s drugim. Svrha ovog rada je da se učenici opuste, nasmiju i, iznad svega, zaborave uzajamnu ozlojeđenost koja se možda dogodila u središnjoj aktivnosti. U zadnjoj fazi učenici pojedinačno ili na razini tima ostvaruju rezultate za dobar sportski duh. Ljestvica ocjenjivanja od 0 do 4 procjenjuje kategorije znanja i korištenja pravila, poštenje, pozitivan stav i samokontrolu te komunikaciju unutar tima i protivnika. Učenici procjenjuju ljestvicu ocjenjivanja za sebe ili za svoj tim i za strani tim. Cilj ove aktivnosti je podizanje svijesti o mogućim negativnim obrascima ponašanja koje će učenici pokušati promijeniti u sljedećem satu tjelesne kulture i sporta. Svaki sat sporta ponovno završava pozdravom razreda (Kuselj, 2016, Volčanjk, 2017).

Empirijska istraživanja

Svrha istraživanja

Svrha istraživanja bila je ispitati utjecaj sportskog duha na razrednu klimu i međuljudske odnose u razredu. Posebno nas je zanimalo što učenici misle o sportskom duhu i njegovu utjecaju na razrednu klimu.

Metodologija

U istraživačkom radu korišten je idiografski pristup i deskriptivna istraživačka metoda, kvalitativna eksperimentalna studija slučaja bez kontrolne skupine. Opisali smo učenike petog razreda u jednoj školi u Podravskoj regiji u Sloveniji. Prosječna dob sudionika bila je 10 godina. U istraživanju je sudjelovalo 27 učenika, uključujući 9 djevojčica i 18 dječaka.

U satove tjelesne kulture i sporta uveden je sportski duh tijekom šest sati. Nakon realizacije prikupili smo podatke pomoću upitnika koji su ispunili učenici koji su sudjelovali. Upitnik se temeljio na iskustvima koja su učenici stekli u praktičnom dijelu istraživanja.

Podaci su prikupljeni kvantitativnom metodom, a dobiveni podaci obrađeni su statističkom obradom podataka, uz naznaku apsolutne (f) i postotne frekvencije (f %). Podaci su prikazani u tablici jednostavnim ili kombiniranim tablicama.

Rezultati i interpretacija upitnika

Tablica 1. Jeste li saznali nešto novo o sportskom duhu?tablica1

Većina učenika (70,40 %) naučila je nešto novo tijekom praktičnog dijela istraživanja. Osam učenica (29,63 %) izjavilo je da na ovim satovima nisu saznali ništa novo.

Za najčešća nova znanja učenici su pokazali da je iskrenost vrlo važna u vrijeme igre, te da je suradnja s drugim učenicima ključna. Napisali su: „Smatram da je važno slušati strano mišljenje.“ „Otkrio sam da nisam uvijek imao pravo.“ „Shvatio sam da to nije igra za pobjedu nego za zabavu.“

Tablica 2. Je li bilo teško na igralištu samostalno riješiti probleme?tablica2

Dobra polovica (59,26 %) učenika smatra da je neslaganje na igralištu bilo teško riješiti na početku samostalno, ali to je olakšala praksa. Tri dječaka (11, 11 %) smatraju da im je bilo tijekom cijelog procesa teško samostalno rješavanje problema, dok je 29,63 % učenika izjavilo da to nije bilo teško riješiti od samog početka.

Tablica 3. Koja ti je omiljena stvar u konceptu sportskog duha?tablica3

Gotovi svi učenici (96,29 %) voljeli su koncept sportskog duha. Samo je jedan od učenika spomenuo da mu se ne sviđa koncept sportskog duha.

Učenicama (29,62 %) svidjele su se igre za dobar sportski duh, nakon čega su uslijedile čestitke na početku i na kraju sata (22,22 %), a treći najčešće odabrani odgovor bili su poticaji i pohvale (18,51 %).

Dvojica dječaka su odabrala drugo, objasnila su da im se sve sviđa. Treći se odlučio za taj odgovor jer mu se nije svidio nijedan od mogućih odgovora. Četvrti dječak objasnio je svoj odgovor tako da mu najviše odgovara mogućnost samostalnog rješavanja sukoba.

Tablica 4. Što misliš, da možeš nakon aktivnosti procijeniti svoj rad ili rad svog tima i protivnika?
tablica4

Većina učenika (51,85 %) bila je uzbuđena zbog mogućnosti evaluacije. Malo manje (40,74 %) nije se moglo opredijeliti u odnosu na odgovor, dok su dva dječaka (7,41 %) odgovorila da im se ocjenjivanje ne sviđa.

Tablica 5. Misliš li da sportski duh ima pozitivan utjecaj na međuljudske odnose u razredu?
tablica5

Većina učenica (88,89 %) odgovorila je da sportski duh ima pozitivan utjecaj na međusobne odnose. Samo tri učenika (11,11 %) smatraju da sportski duh nema nikakvog utjecaja na pozitivne međuljudske odnose.

Zaključak

Iz rezultata možemo vidjeti da je sportski duh učenika bio novitet koji još nije uveden u satove tjelesne kulture i sporta. To je specifičan način rada, gdje u satove tjelesne kulture i sporta uključujemo oblike rada sa svrhom kako bismo poboljšali međuljudske odnose i razrednu klimu. Važna prepoznavanja koja su vidjeli neki učenici s uvođenjem sportskog duha u satove tjelesne kulture i sporta je da je važno slušati mišljenje suučenika, da je važno ispričati se i priznati vlastite pogreške te da se ne igra za pobjedu, nego za zabavu.

Tijekom praktičnog rada učenici su se suočili s nizom nesuglasica među timovima. Svrha sportskog duha je prvenstveno pokušati riješiti nesuglasice što je slobodnije moguće. Učenici su rekli da im je u početku to bio problem, ali su se kasnije navikli na ovu vrstu rješavanja međusobnih nesuglasica.

Učenici su uglavnom voljeli društvene igre za dobar sportski duh i pozdrave na početku i kraju tjelesne kulture i sporta. Većina učenika voljela je koncept sportskog duha. Također su voljeli mogućnost ocjenjivanja sebe i pojedinca. Velika većina je odgovorila da vjeruju da sportski duh ima pozitivan utjecaj na međuljudske odnose unutar razreda.

Treba napomenuti da je šestosatno uvođenje sportskog duha nedovoljno za radikalnu promjenu razredne klime. Također je teško govoriti o međusobnoj povezanosti tijekom ovih šest sati. U svakom slučaju, učenici i učitelji otkrili su pozitivne promjene koje su se dogodile tijekom provedbenog razdoblja. Stoga bi bilo vrijedno provesti longitudinalno proučavanje utjecaja sportskog duha na razrednu klimu koja će pratiti društvene odnose između učenika.

Izvori i literatura

  1. About SOTG. (13. 10. 2016). Dobiveno s URL adrese WFDF: http://www.wfdf.org/sotg/about-sotg
  2. Košir, K. (2013). Socialni odnosi v šoli. Univerzitetna knjižnica Maribor, Maribor.
  3. Kuselj, M. (17. 11. 2016). Vsebina iz seminarjev za pedagoge. (V. Volčanjk, Izpraševalec) Maribor.
  4. S. Michie, M. van Stalen, R. West. (2011). The behaviour change wheel: A new method of characterising and designing behaviour change interventions. Implementation science (str. 1 – 12). BioMedCentral.

3D modeli ljudskih organa

valerija_krivec

Valerija Krivec

Sažetak

Uloga učitelja među ostalim je poticanje učenika na znatiželju i stvaralaštvo, koje temelji na unutarnjoj motivaciji i interesu. Stvaralaštvo učenika u školi razvijamo u okvirima redovite nastave, projektne nastave, dana aktivnosti i interesnih aktivnosti.

U članku je predstavljen primjer stvaralaštva učenika na projektnoj nastavi koju smo izveli u okviru interesne aktivnosti. Projektna nastava temelji na iskustvenom učenju koje potiče učenike na kreativnost i na aktivno učenje. Umjesto učenja po pojedinim temama kod ove nastave u prvom je planu cjelokupan postupak, od ideje do konačnog proizvoda.

Učenici su korištenjem stečenog znanja na različitim nastavnim predmetima izradili 3D modele ljudskih organa.

Osnovna namjena je time postignuta, budući su nastali proizvodi koji se koriste kao pomagala na nastavi iz biologije i prirodoslovlja.

Ključne riječi: projektna nastava, stvaralaštvo, međupredmetno povezivanje, 3D modeli

1. Uvod

Projektna nastava je nastavni model koji se od tradicionalne nastave razlikuje u tome da sudionike potiče na što aktivniju suradnju od ideje do postave cilja i do njegove realizacije. Na nastavi su stoga i učenici, kao i učitelj u aktivnom odnosu do odabranog sadržaja projekta, koji je tematski zaokružen. Izvođenje projektne nastave od sudionika zahtijeva fleksibilnost, suradnju i međusobno poštivanje. Kod učenika je potrebno potaknuti interes, učenike odgovarajuće motivirati, budući isključivo na taj način projekt može biti uspješno izveden i evalviran. Učenici takvim pristupom stječu nova znanja, iskustva, spretnosti, razvijaju maštu, rješavaju problemske situacije, a što predstavlja dobar temelj za njihovo samopouzdanje i daljnji rad u školi (Novak i dr. 2009.).

Za projektnu nastavu je značajno da je izvan okvira redovite nastave, budući se ne ograničava, ni sadržajno, ni organizacijski kao ni vremenski i prostorno na uvjete u kojima je organizirana redovita školska nastava. Za izvedbu projektne nastave su vrlo primjereni dani izvannastavnih aktivnosti, izborni predmeti i interesne aktivnosti. Kod projektne nastave nužno sudjeluju svi učenici, stoga svima to iskustvo ostaje u trajnijem sjećanju nego da su bili samo pasivni slušatelji te na kraju uz pogled na konačan proizvod svi sudjelujući osjećaju zadovoljstvo.

Za dobar projekt treba nam dobra ideja. Dobra ideja je ona, koja je nova, drugačija od prijašnjih, koja je izvediva i koja uz konačan proizvod donosi i zadovoljstvo sudjelujućih.

U nastavku ću predstaviti projektnu nastavu koju smo izveli u okviru interesne aktivnosti.

2. Izrada 3d ljudskih organa

2.1 Ideja

V okvirima nastave u predmetu biologije u 8. razredu tražila sam kreativnost i maštu učenika. Obzirom da se učenici u tom razredu upoznaju sa strukturom i djelovanjem čovjeka, ubrzo su nadošli na ideju da bi izradili modele ljudskih organa. Dogovorili smo izvedbu projekta u okvirima interesne aktivnosti, glede na sadržajno i vremensko ograničenje u redovitim nastavnim satima.

Kod izvedbe rada učenici su povezivali znanja različitih predmetnih područja: biologije, tehničke nastave i tehnologije i likovne umjetnosti.

2.2 Ciljevi

  • upoznavanje strukture i djelovanja ljudskih organa,
  • razvoj učenja temeljenog na iskustvu,
  • razvoj kreativnog razmišljanja i aktivnog učenja,
  • razvoj spretnosti suradničkog učenja i odgovornosti za zajedničke ciljeve,
  • razvoj ključnih kompetencija učenika, kao što su učenje za učenje, socijalne spretnosti, ručne spretnosti, međusobna pomoć, traženje rješenja.

2.3. Tijek rada

1. Učenici su najprije prolistali udžbenik, pregledali strukturu organa i odlučili što će biti njihov konačan proizvod odnosno model.

2. Nakon toga su započeli s radom. Najprije su prikupili Slika 1materijal koji će trebati: novinski papir, žice, cijevi, brašno, vodu, kistove, tempera boje, balone, vatu, čarape, karton, vrpce, ljepljivu traku,…

Slika 1. Priprema materijala (izvor: vlastiti 2016.)

3. Započeli su sa radom. U parovima su započeli oblikovati modele iz novinskog papira.

Slika 2Slika 3
Slika 2, 3: Oblikovanje modela organa (izvor: vlastiti 2016.)

4. Slijedila je tehnika kaširanja- novinski papir istrgali su na manje komade te ga razrijeđenim Mekol ljepilom nanijeli na oblikovane modele. Postupak su više puta ponovili.

Slika 4Slika 5
Slika 4, 5: Kaširanje (izvor: vlastiti 2016.)

Slika 65. Slijedilo je sušenje modela.

6. Kada su se modeli osušili, slijedilo je još bojanje i konačno oblikovanje.

Slika 6. Model pripremljen za bojanje (izvor: vlastiti 2016.)

7. Učenici su tehnikom kaširanja izradili 3D modele srca, pluća, bubrega.

Slika 7Slika 8
Slika 7. Model bubrega s mokraćovodima (izvor: vlastiti 2016.)
Slika 8. Model srca (izvor: vlastiti 2016.)

Slika 9
Slika 9: Model pluća (izvor: vlastiti 2016.)

8. Jedna od učenica izradila je model pluća iz žice, cijevi, vate i čarapa.

Slika 10Slika 10. Model pluća iz čarapa (izvor: vlastiti 2016.)

9. Dvoje učenika izradilo je prikaz modela krvotoka od kartona i vrpci.

Slika 11

Kada je rad bio završen, svaki je pojedinac ili su dvojica pojedinaca predstavili svoj rad najprije u grupi koja je bila uključena u interesnu aktivnost, a na redovitoj nastavi iz biologije i svim ostalim učenicima. U predstavljanje bilo je potrebno uključiti položaj organa, veličinu kod prosječno velikog čovjeka, strukturu i djelovanje.

Slika 11. Prikaz modela krvotoka (izvor: vlastiti 2016.)

Zaključak

Projektna nastava je zanimljiv i drugačiji način stjecanja znanja, budući je sadržaj koji predstavimo kao problem izuzet iz stvarnog života. Kod povezivanja teorije i prakse aktivnost preseže okvire klasične nastave. U okvirima projektne nastave učenici su izradili 3D ljudske organe. Školskim kolegama predstavili su veličinu, položaj, pojednostavljenu strukturu i djelovanje svojih modela. Organe smo izložili u učionici, tako da budu izvor informacija i ostalim učenicima. Učenici su ovim radom stekli različita znanja i iskustva. U tijeku izvođenja rada bili su kreativni i znatiželjni. Razvijali su stvaralačko razmišljanje, maštu, socijalne i ručne spretnosti, važne za život. Osjećala se je unutarnja motivacija i opuštenost.

Literatura

  1. Atlagič, G., Ciglič, I., Černilec, J., Gorjan, M., Krošl, K., Maher, N., Ravbar, J. (2006.). Projektna nastava Gradivo za učitelje. Centar za strukovno obrazovanje: Ljubljana.
  2. Novak, H., Žužej, V., Zmaga Glogovec, V. (2009). Projektna nastava kao nastavni model u vrtićima i osnovnim školama. Radovljica: Didakta..
  3. 3. Fotografije – osobna arhiva

Priče za učenje engleskog jezika u razrednoj nastavi

petra_pogorelc

Petra Pogorelc

Sažetak

Kraj 18. stoljeća predstavlja zlatno doba dječje književnosti. Knjige koje su nastale u tom razdoblju i danas obogaćuju znanje djece. Možemo ih također koristiti na satovima engleskog jezika. Najprije moramo odlučiti hoćemo li priču pročitati ili ispričati. Prilikom odabira moramo biti pozorni na primjerenost priče određenoj dobi ili predznanju djece, kako bi ih one motivirale i kako bi ih djeca mogla pratiti s lakoćom. Aktivnosti prije i nakon čitanja moraju biti pomno isplanirane. U članku je predstavljen projekt starijih učenika koji čitaju mlađim učenicima te je predstavljen primjer aktivnosti prije i nakon čitanja knjige Sebični div (eng. The Selfish Giant).

Ključne riječi: čitanje priča, pripovijedanje priča, planiranje aktivnosti

Uvod

Priče i bajke za djecu pojavile su se davno, a pisci su ih počeli zapisivati krajem 18. stoljeća. To razdoblje je poznato i kao zlatno doba dječje književnosti. Zatim je počeo prvi, a potom i drugi svjetski rat i za to vrijeme nije bilo mnogo napisanih knjiga za djecu. Nakon 1950. godine pisci su ponovno počeli masovnije pisati knjige (Grenby, 2014).

Neke od najpoznatijih dječjih knjiga i slikovnica koje se mogu koristiti u nastavi engleskog jezika su: Zlatokosa i tri medvjedića (eng. The Three Little Bears And The Goldilocks), Snjeguljica (eng. Snow White), Ružno pače (eng. The Ugly Duckling), Pepeljuga (eng. Cinderella), Pinokio (eng. Pinocchio), Vrlo gladna gusjenica (eng. A Very Hungry Caterpillar), Psić Spot (ang. Spot The Dog).

Zašto čitanje knjige?

Autorica Slattery (2001) tvrdi da je čitanje priča na nastavi stranog jezika važno zato što su djeca uvijek motivirana za slušanje. Željela bi znati što se događa u priči i zato slušaju vrlo pažljivo i pozorno, što je veoma pozitivno za učenje stranog jezika. Nakon nekog vremena, kada učenici imaju više znanja engleskog jezika te iste priče se mogu pročitati još jedanput ili ih učenici mogu pročitati sami.

Brewster (2010) kaže da priče motiviraju, izazivaju, zabavljaju i također promiču pozitivne obrasce ponašanja kod djece. Učenicima pružaju priliku da se užive u priču i identificiraju s književnim junacima. To im pomaže da osmisle svoja svakodnevna iskustva i povuku paralele između kuće i škole. Svako čitanje, uključujući i čitanje istih knjiga, svaki put donosi nove spoznaje i učenicima je zanimljivo.

Pripovijedanje priča u razredu može izazvati veselje, žalost, uznemirenost i iščekivanje. Također omogućava učitelju da učenicima predstavi nove riječi i fraze, a pomaže i kod utvrđivanja već naučenih. Razvija strategije učenja kod učenika, kao što su slušanje, razumijevanje suštine priče, predviđanje i pogađanje značenja riječi.

Odabir priče

Izbor priče vrlo je važan za učenike. Ukoliko je priča previše jednostavna, učenici će se početi brzo dosađivati i učitelj će imati poteškoće tijekom izvođenja aktivnosti. Ako je izabrana priča za djecu preteška, to će za njih biti frustrirajuće, a učitelj će biti preopterećen (Brown, 2004).

Do nedavno je bilo mnogo priča koje je učitelj mogao koristiti u nastavi engleskog jezika, prilagođenih i pojednostavljenih adaptacija omiljenih bajki. Za učenje čitanja su primjerene zato što su napravljene kao dodatak kurikulumu, u kojem se riječi i jezične strukture pažljivo planiraju u određenom redoslijedu. S druge strane, autentične priče su isto tako primjerene za korištenje u nastavi engleskog jezika zato što učenici dolaze u dodir s pravim jezikom, što opet pozitivno utječe na njihovu motivaciju (Brewster, 2010).

Priče za djecu moraju biti prilagođene njihovoj starosti. Za potpune početnike su najbolje kratke priče s jednostavnim riječima koje se stalno ponavljaju. Priče za početnike bi trebale imati jednostavan rječnik i ponavljajuće narativne strukture. Za učenike su primjerene samo kvalitetne knjige s različitim ilustracijama jer pomažu učenicima razumjeti pročitano i pridonose razvijanju pismenosti (Brown, 2004).

Čitanje priča je također važno u smislu razvoja djeteta na različitim područjima. Primjerice, priče koje se događaju u svijetu razvijaju međukulturalnu svijest. Brojne priče potiču razvoj socijalnih vještina i emocionalnog razvoja. Također možemo čitati priče koje se odnose na različite nastavne predmete i pridonose većoj općoj razgledanosti. Možemo izabrati i priče koje dramatiziramo, nakon kojih pjevamo ili recitiramo pjesme, pišemo svoje vlastite priče, možemo napraviti igre, kvizove, natjecanja, oblikovati plakate ili planirati projekte (Ellis, 2010).

Pročitati ili ispričati priču?

Pripovijedanje i čitanje priča ima različite pozitivne aspekte. Autorica Slattery (2001) tvrdi da je učitelj tijekom pripovijedanja priče spontaniji i koristi prirodnu intonaciju, tako da učenici imaju osjećaj da je priča istinita. Učitelj tada promatra učenike i pomno prati razumiju li učenici priču. Tijekom pripovijedanja učitelj češće koristi mimiku lica i gestikulaciju. Autorica dodaje kako se učitelji ne trebaju brinuti oko mogućih grešaka zato što ih učenici neće primijetiti. Brewster (2010) upozorava kako je vrlo važno da učitelj jako dobro poznaje priču i da se na pripovijedanje dobro pripremi.

Dok čita priču, učitelj može ponoviti ili preoblikovati tekst, zaustaviti se i s učenicima porazgovarati o tome što se događa u priči, pokazati ilustracije i razgovarati o njima, može možda čak i istaknuti pojedini aspekt priče (Slattery, 2001). Brewster (2010) predlaže da učitelj istu priču pročita na glas nekoliko puta zato što to dopušta ponavljanje onih dijelova koje učenici nisu dobro razumjeli.

Priču mogu pročitati i učenici. U našoj Područnoj školi Sušje u ovoj školskoj godini 2018/2018 izvodimo projekt Stariji učenici čitaju mlađim učenicima. U sklopu tog projekta clip_image002učenici 4. i 5. razreda čitaju slikovnice učenicima prvog i drugog razreda. Učenici su vrlo motivirani za čitanje, mlađi učenici za slušanje te veselo iščekuju čitanje i posjet starijih učenika. Sa starijim učenicima se na čitanje pripremamo tako što zajedno nekoliko puta pročitamo knjigu. Učenici se na taj način nauče pravilno čitati i koristiti pravu intonaciju.

Slika 1. Učenik četvrtog razreda čita učenicima drugog razreda knjigu Keksić ide u školu (eng. Biscuit goes to school).

Aktivnosti prije čitanja

Prije slušanja priče moramo učenicima reći o čemu ćemo čitati. Najprije ih moramo motivirati za slušanje i probuditi interes za određenu temu te ih možda podsjetiti na to što im se sviđa u vezi s tom temom. Nakon toga ponovimo ono što već znamo o toj temi odnosno razjasnimo određene nejasnoće, ako ništa ne znaju o toj temi. Prije slušanja objasnimo nove riječi i predviđamo što bi se moglo dogoditi u priči (Rees, 2002).

Aktivnosti nakon čitanja

Aktivnosti nakon čitanja moraju biti pomno isplanirane. S učenicima možemo obnoviti priču, dodati nove elemente ili izmisliti potpuno novu priču. Nakon slušanja se usredotočimo na izgovaranje novih riječi, igramo nove igre kao što su igre pamćenja, pogađanja, pjevamo pjesme vezane uz priču i pravimo novu knjigu. Učitelj mora znati što želi postići i koji su njegovi ciljevi (Rees, 2002).

Planiranje aktivnosti

U tom poglavlju ću predstaviti aktivnosti prije i nakon slušanja, koje se mogu upotrijebiti za čitanje jedne od najpoznatijih klasičnih bajki Sebični div (eng. The Selfish Giant). Aktivnosti su primjerene za djecu staru od 10 do 11 godina. Učitelj može pročitati prilagođenu verziju te priče.

Sažetak priče

U selu se djeca veselo igraju u divovom vrtu, među drvećem, pticama i cvijećem. Budući da div ne želi da se igraju u njegovom vrtu, oko njega izradi visoki zid.

Kada dođe ljeto sve u divovom vrtu ostane tiho i pod snježnim pokrivačem. Div je tužan i usamljen. Jednog dana djeca naprave rupu u visokom zidu i tamo gdje se oni igraju vrate se sunce, cvijeće i ptice. Tada div pozove djecu da ostanu u njegovom vrtu. Sada je sretan u društvu djece.

Nakon nekoliko godina kada div umire, do njega dođe dječak koji se nije bojao diva kad su se djeca vratila natrag u vrt.

tablica1tablica2

Zaključak

Knjige s pričama mogu imati veliku dodatnu vrijednost u podučavanju engleskog jezika. Možemo izabrati bilo koju knjigu, ali ona mora biti primjerena za naše učenike i mora biti izabrana u skladu s njihovim interesima. Kroz priče se učenici mogu igrati s novim idejama, osjećajima i razmišljati o važnim temama. Vrlo je važno znati koji cilj želimo postići određenom knjigom. Moramo također odlučiti hoćemo li knjigu pročitati ili ju ispričati. Aktivnosti prije i nakon čitanja moraju biti pomno isplanirane. Učitelji nastoje privući pozornost učenika i na taj način ih motivirati za učenje. S knjigama to možemo postići.

Literatura

  1. Brewster, J., Ellis, G. i Girard, D. (2010). The primary english teacher’s guide. New edition. London: Penguin Books.
  2. Brown, E. (2004). Using Children’s literature with young learners. Dobiveno s http://iteslj.org/Techniques/Brown-ChildrensLit.html
  3. Cameron, L. (2001). Teaching languages to young learners. Cambridge: CUP.
  4. Grenby, M. O. (2014). The origins of children literature. Dobiveno s https://www.bl.uk/romantics-and-victorians/articles/the-origins-of-childrens-literature
  5. Rees, G. (2003). Pre-listening acitivities. Dobiveno s http://www.teachingenglish.org.uk/think/articles/pre-listening-activities
  6. Slattery, M. in Willis, J. (2001). English for primary teachers. A handbook of activities and classroom language. London: Oxford.
  7. Wilde, O. (2001). The selfish giant. Harlow: Penguin Young Readers.
  8. Wilde, O. (2018). The selfish giant. Dobiveno s http://www.eastoftheweb.com/short-stories/UBooks/SelGia.shtml

Kako možemo izgraditi međusobne odnose

polona_IN

Polona Irt Novak

Sažetak

Moderni učitelj mora biti svjestan da u njegovom razredu sjede učenici koji na različite načine reagiraju na pritiske koji nastaju kao posljedica modernog i stresnog načina života. Vježbanje usredotočene svjesnosti jedan je od načina da se učenici nauče kako se lakše mogu suočiti s tim pritiscima. Djeca mogu prepoznati koliko je važno da se smire i da u svakom trenutku – dobrom ili lošem – poslušaju sebe i okolinu. U školi se s takvim problemima moramo pozabaviti razborito, kreativno i primjereno trenutnoj situaciji. Tako će djeca možda postati pozornija, motiviranija, koncentriranija, a zbog toga i uspješnija, zadovoljnija sa sobom i okolinom. Odrasti će u samopouzdane, odgovorne, psihički stabilne osobe, koje će život prihvaćati takav kakav i je, znajući da ne mogu mijenjati prošlost, da se ne smiju pretjerano opterećivati s budućnošću i da mogu živjeti punim životom stvarajući svaki trenutak u sadašnjosti.

Ključne riječi: usredotočena svjesnost, emocije, stres, opuštanje, učenik, međusobni odnosi

Uvod

Današnji učitelji živimo i radimo na drugačiji način od naših prethodnika, a krajnji cilj još uvijek ostaje isti: zadovoljni učenici koji u školi na različite načine stječu znanje i uz to se i dobro osjećaju.

Postizanje tog cilja nije tako jednostavno. Naime, djeca žive u jako brzim vremenima, cijeli dan izloženi su različitim obvezama, a time i pritiscima i stresu. S vremenom gospodari školaraca postaju školsko zvono i sat. Često i nemaju slobodnog vremena. Ako usprkos svim obvezama i pronađu malo slobodnog vremena, najčešće ga provode ispred televizije, računala, telefona, u virtualnom svijetu igara i na društvenim mrežama.

Sve navedeno utječe i na uspjeh u školi i međusobne odnose. Učenici sve više imaju poteškoća s pozornošću, a puno stvari rade usput bez da su ih svjesni. Teško pokazuju svoje emocije, manje imaju suosjećanja i empatije prema drugim ljudima, postaju sve veći individualisti i na žalost i egoisti. Ne znaju kako se zaustaviti, promatrati, smiriti se, razgovarati, isključiti sve ometajuće podražaje i jednostavno uživati u danom trenutku.

1. Što je usredotočena svjesnost?

Spasojević (2015) kaže da je usredotočena svjesnost svijest o sadašnjem trenutku i samoga sebe, svojih misli i osjećaja, svojega tijela i okoline. Ujedno, radi se i o prihvaćanju samoga sebe i svojih osjećaja, misli, tijela i okoline. Sve navedeno prihvaćamo bez rezerve, odnosno, tako kakvo jest. Sve je točno takvo kakvo jest u danom trenutku. Vježbanje usredotočene svjesnosti vodi nas prema danom trenutku u kojemu nema prošlosti i budućnosti (Spasojević, 2015).

»Riječ usredotočena svjesnost znači »izoštrena svijest« osjećaj da u svakom trenutku znamo što radimo dok se nešto događa« (Williams u Penman, 2016, str. 9).

2. Vježbanje usredotočene svjesnosti u razredu

Usredotočena svjesnost pozitivno utječe na djecu. Dugoročno, omogućuje im puniji život, zadovoljstvo sa samima sobom, samopouzdanje i razvoj unutrašnjeg mira.

Vježbe koristim kao motivaciju u uvodnim nastavnim aktivnostima, kao smirenje u završnim nastavnim aktivnostima, za povećanje koncentracije prije provjere i ocjenjivanja znanja i za opuštanje u različitim zahtjevnijim situacijama.

3. Primjeri vježbi

Vježba Vibriranje, da »istresemo stres«

Tu vježbu koristimo, kada su učenici nemirni, razdražljivi i pod stresom. Vježbu izvodimo stojeći, skidamo obuću, zamračimo prostor. Na taj način djeca jedni druge ne vide, ne smiju se, svatko se može posvetiti samom sebi. Vježbu uz živahnu instrumentalnu glazbu izvodimo oko sedam minuta. Pravilo je da nema pravila. Jednostavno započinjemo vibriranjem pojedinih dijelova tijela i tako istresemo sve što nas tišti i iz sebe „istresemo“ sve što nas opterećuje.

Vježba Osjećam glazbu

Učenici sjede na tlu. Puštamo glazbu koja je najprije divlja, brza i glasna. Djeca se u sjedećem položaju na tlu jednu minutu gibaju u ritmu brze i glasne glazbe. U slijedeće četiri minute glazba svake minute postaje tiša i smirenija. Učenici slijede njezin tempo i jačinu. Zadnja minuta vježbe je bez glazbe, kada učenici tiho sa spuštenim rukama i zatvorenim očima mirno sjede na tlu.

Vježbe disanja

Prije nego što započnemo s vježbama disanja važno je da se dobro namjestimo. Vježbe možemo izvoditi na nogama i u sjedećem ili ležećem položaju. Važno je da je kralježnica u uspravnom i ravnom položaju te da nam je udobno.

Kada stojimo kralježnica mora biti ravna, ruke su spuštene uz tijelo, dlanovi okrenuti prema nogama, stopala u laganom raskoraku. Ako vježbu izvodimo u sjedećem položaju, sjedimo uspravno na stolici s ravnim naslonjačem i odgovarajućom visinom sjedala. Leđa malo odmaknemo od naslonjača, stražnjicu pomaknemo unatrag, opustimo ramena, stopala stavljamo na tlo. Ako vježbe disanja izvodimo u ležećem položaju, legnemo na leđa, ruke stavimo uz tijelo, dlanovi su okrenuti prema stropu, noge su istegnute i nisu prekrižene. U svim položajima oči držimo zatvorene ili spustimo pogled.

Na početku izvodili smo vježbe kod kojih pazimo na svoje disanje, vježbe trbušnog i meditacijskog disanja, a kasnije vježbe su malo i zahtjevnije (Srebot i Menih, 1996).

Vježba Fotoaparat

Vježbu izvodimo u prirodi, određujemo prostor za gibanje i promatramo ga. Učenici se podijele u parove, jedan je fotograf, a drugi fotoaparat. Onaj koji igra ulogu fotoaparata žmiri, a fotograf ga odvodi na određeno mjesto. Fotoaparat usmjerava prema određenom motivu. Na određeni znak (klik) učenik koji igra ulogu fotoaparata na pet sekundi otvara oči i pokušava najbolje što može zapamtiti sadržaj „snimljene fotografije“ i što više njezinih detalja. »Fotoaparat« uslika tri fotografije i potom učenici zamijene uloge. Nakon završetka vježbe razgovaramo o njezinoj izvedbi, osjećajima učenika, razlikama između „snimljenih“ fotografija i promatranju izdaleka.

Vježba Meditacija, vizualizacija

U razredu često koristimo meditacije, sakupljene u knjizi Relax kids = Opustite se djeco!. Zvjezdica želja (Viegas, 2012).

Prostor zatamnimo i uz nježnu meditacijsku glazbu udobno se namjestimo u sjedeći ili ležeći položaj. Učitelj govori tiho, jasno i cijelo vrijeme u istom ritmu. Učenici u mislima putuju prema zvijezdama u svemir, na planinu…

Vežba Mandale

Mandala znači magični krug. To je meditativna slika koja uvijek ima sredinu oko koje se oblikuje kružni motiv. Bavljenje s mandalama pomaže nam da se smirimo, poboljšava sposobnost koncentracije, vježba motoričke sposobnosti i način je spoznavanja samoga sebe (Srebot i Menih, 1996).

Vježba Što kažem, kada se dogodi

Učitelj navede primjer događaja koji se svakom od nas može dogoditi u svakodnevnom životu. Zatim jedan od učenika napušta razred, ostali se u jednoj minuti dogovore, kako da ga prime u razred, što će mu kazati o tom veselom ili žalosnom događaju.

Primjeri događaja: kolega odlazi na zahtjevno natjecanje u plesu, kolega je osvojio medalju na atletskom natjecanju, kolegica je dobila brata, nekome je umro djed (u tom slučaju učitelj napušta razred) …

Vježba Stvaramo zajedno ali ipak svatko na svoj način

Učitelj pripremi velike prazne listove papira i stavlja ih na stolove. Učenici u grupama sjednu oko stolova. U potpunosti su tihi, cijelo vrijeme crtanja na papir ne dogovaraju se o tome što će i gdje će crtati. Znaju da na crtežu ne smiju ništa popravljati, dodavati, precrtavati. Na učiteljev znak prvi učenik svoju ideju počinje crtati na papir. Na dogovoreni znak s crtanjem nastavlja i drugi učenik. Nakon ponovnog znaka završava sa crtanjem (možda i tijekom poteza), onaj koji je crtao prije njega kaže kako se osjećao dok je kolega crtao. Poteškoće se pojave, kada netko precrta ili šara preko nečega što je nacrtao drugi učenik. Povrijeđeni učenik reagira neprimjereno, ljuti se, protestira, viče. Kako će reagirati slijedeći? Pokušat će popraviti sliku ili će hladno i neosobno crtati neku svoju temu? Na kraju vježbe obavezno mora uslijediti razgovor o osjećajima. Naime, učenici moraju biti svjesni da ponekad možemo biti ljuti, žalosni ili slično. Važno je da o tome govorimo i da je naša reakcija primjerena.

Zaključak

Život u modernom društvu za odrasle i za djecu postao je jako zahtjevan. Usredotočena svjesnost može biti put do zadovoljstva, sreće i unutrašnjeg mira.

Budući da djeca veći dio dana provode u školi, ona je nesumnjivo prostor za vježbanje te sposobnosti.

Moje iskustvo s uvođenjem usredotočene svjesnosti u svoju nastavu je pozitivno i zato ću nastaviti s vježbama. Mislim da ih učenici trebaju i da vježbanje usredotočene svjesnosti u današnjem svijetu stvarno predstavlja dodatnu vrijednost u modernoj nastavi.

Literatura

  1. Penman, D. (2016). Usredotočena svjesnost za kreativnost. Tržič: Učila International.
  2. Spasojević, N. (2015). 6 načina na koje u svakidašnjicu unosimo usredotočenu svjesnost. Dobiveno 3. 6. 2018 s https://www.svetloba.si/cujecnost/5-nacinov-kako-vnesti-cujecnost-v-vsakdan
  3. Srebot, R. in Menih, K. (1996). Putovanje u tišinu. Opuštajući odgoj za djecu. Ljubljana: DZS.
  4. Viegas, M. (2012). Relax kids = Opustite se djeco! Zvjezdica želja: 52 meditacije za djecu. Ljubljana: Star Elysium.

Jesenska slikopriča u 2. razredu

tadeja_bogdan

Tadeja Bogdan

Sažetak

Svake godine jesen nas uveseljava raskošima boja, otpalim lišćem i plodovima. U nastavku opisat ću aktivnost koju sam ove godine izvela u 2. razredu, te se iskazala kao primjer dobre prakse. Slikopriče su djeci veoma blizu, zbog toga sam prvi govorni nastup u ovoj školskoj godini spojila s izradom slikopriča.

Ključne riječi: slikopriča, jesen, govorni nastup, vlastita aktivnost, kognitivna (mentalna) mapa

1. Uvod

20181106_091944Jesen je jedno od četiri godišnja doba. Astronomski, jesen započinje oko 23. rujna (ravnodnevnica) i traje do početka zime, 21. prosinca, dok meteorološki jesen obuhvaća mjesece rujan, listopad i studeni (Wikipedija).

Jesen nam donosi svoju ljepotu i radost, tada je priroda odjevena u najviše različitih, šarenih boja, seljaci ubiru svoje proizvode u vrtovima i poljima, a odmorni učenici ponovno sjedaju u školske klupe. Najviši stupanj motivacije za učenje je upravo u rujnu, kada  mnogi učenici smišljaju i postavljaju planove za novu školsku godinu. Ove godine, u listopadu, učenici su se iskušali u izradi slikopriče.

2. Uvodna motivacija

Ukoliko je tvrdnja značajna za jesen, učenici su podignuli zelenu bojicu, a u suprotnom primjeru crvenu. (Možemo upotrijebiti i lijevu/desnu ruku, stajanje/čučanj, različiti skokovi).

Za jesen je značajno da se toplije obučemo.
Životinje se pripremaju na zimu.
Kupamo se u moru.
Pripremamo zimnicu.
Medvjed priprema svoj brlog.
Tada imaju učenici najduže praznike.
U šumi dozrijevaju plodovi (kupine, žir, kesten).
Cvatu jabuke.
Ljudi počinju grijati kuće.
Skijamo se, trčimo na skijama i kližemo.
Ptice imaju mlade.
Travnjak je pun cvijeća.
Beremo grožđe.
Ptice selice vraćaju se iz toplih krajeva.

Nato su učenici prepričavali svoja iskustva i znanje o jeseni. Govorili su o prirodi u jesen, vremenu, o tome što rade životinje i ljudi. U obliku mentalne (kognitivne) mape sve su zapisali u bilježnicu, a ja na ploču.

Korištenjem mentalnih (kognitivnih) mapa koje temelje na imitaciji stvari iz prirode (struktura molekule, „lampa“ maslačka, školjke, koralji, paukove mreže, sunčev sustav), slijedimo svojem prirodnom procesu razmišljanja i postižemo bolje rezultate pamćenja. Prednosti mentalnih mapa su boje (motiviraju i privlače), ušteda vremena pri zapisivanju, čitanju bilješki i ponavljanju te poticanje kreativnosti.  

3. Aktivnost – rad u parku

Učenici su rado pripovijedali, zato sam ih pozvala da naprave svoj prvi samostalni govorni nastup u 2. razredu. Razgovarali smo o tome, što je to govorni nastup, te sam im dala nekoliko uputa za uspješno nastupanje.

Izaberem samo jedan događaj koji ću predstaviti.
Sastavim mentalnu (kognitivnu) mapu, odnosno napišem pojedine riječi.
Događaj detaljno opišem.
Govorim na zanimljiv način.
Govorim književno, jasno, dovoljno glasno i primjerenim tempom.
Važne riječi su naglašene (izgovorim ih malo glasnije).
Gledam u slušaoce, govorim njima, a ne sebi.
Ne držim se pogrbljeno i ne premještam se s noge na nogu.

Spomenuta aktivnost, primjerena je za 2. razred – u planu i programu za slovenski jezik piše da imaju učenici govorni nastup (s unaprijed najavljenom temom), da tijekom nastupa izražaju svoje osjećaje, da vrednuju mogućnosti govornog nastupa i planiraju kako nastup poboljšati.

Bio je sunčan jesenski dan. Malo je puhalo, no to nikome nije bilo važno, na Krasu su naučeni na buru. Učenici vole učiti u parku, u blizini škole, zbog toga više puta pripremim različite aktivnosti primjerene za učenje u parku. Svaki učenik dobio je prazan list i započela je akcija. Park je dovoljno velik i svaki učenik je našao svoje mjesto, gdje je razmišljao o čemu će govoriti. Nakon približno 20 minuta, našli smo se zajedno na travi ispod hrasta i započeli s nastupima. Najprije su govorni nastup imali učenici koji su govorno spretniji. Svaki učenik imao je približno 2-3 minute za nastupanje. Jako su me iznenadili, jer su većina bili bez treme te su kvalitetno ocijenili svoj nastup i nastup vršnjaka.

4. Slikopriča

4. 1. Povijest slikopriče

Rječnik slovenskog književnog jezika (2014) slikopriču opisuje veoma šturo, opisuje je samo kao „slikovno pismo“. Možemo reći da je slikopriča tekst u kojem slika zamijeni jednostavne riječi (najčešće imenice). Iako su slikopriče najčešće zapisane velikim tiskanim slovima, možemo ih zapisati i malim tiskanim slovima.  Učenici su slikopriču „čitali“ još dok su sjedili u naručju kod roditelja i znali imenovati nacrtane riječi.

Ilustracije između teksta su dio literature koji privlače djecu koja još ne znaju čitati. Razlog su zbog kojeg djeca uzimaju knjigu u ruke, počinju je listati i gledati slike. Ilustracije imaju clip_image001snažnu motivacijsku ulogu, zbog njih dijete pokaže zanimanje za knjigu (Zupančič, 2012).

Prva objavljena slikopriča u Sloveniji, pojavila se 1930. godine u reviji „Naš rod“ s naslovom „Priča o lovcu, psu, ženi i žandaru“ (Kanič, 2016).

Godina 1945. bila je nova prekretnica, tada je počela izlaziti dječja revija Ciciban. U skoro svim izdanjima imamo slikopriče, kasnije i u reviji Cicido, koja je počela izlaziti 1998. godine (Remškar, 2003).

4. 2 Izrada prve slikopriče

Na sljedećem satu slovenskog jezika, sjetili smo se svog doživljaja jeseni te ga20181108_120732 velikim tiskanim slovima zapisali na list s crtama. Izmislili su i naziv. Zelenom bojicom obojili su riječi koje će kasnije nacrtati. Tekst sam doma pregledala, popravila gramatičke greške, a učenike sljedeći dan podsjetila na sve slikopriče koje su čitali u 1. razredu i unutar prva dva mjeseca ove godine. Slikopriču su zapisali na list za crtanje, na kojem su ravnalom nacrtali crte. Unutar dva školska sata sve slikopriče s jesenskom tematikom bile su završene. Međusobno su ih izmjenjivali i što je još važnije, čitali!

U našoj školi volimo međusobno sudjelovati, zato smo izrađene slikopriče posudili učenicima 1. razreda, gdje ih je učiteljica produženog boravka pročitala za vrijeme počinka, poslije ručka. Na slikopriče i svoj rad su bili svi učenici 2. razreda iznimno ponosni i htjeli su ih što prije ponijeti svojim kućama. Kroz nekoliko dana to su i učinili, zapisala sam nekoliko njihovih dojmova:

Inga: Najprije sam mislila da će biti teško za napraviti, no išlo mi  je veoma dobro.
Julija: Sviđalo mi se, jer znam lijepo crtati.
Gaj: Volim crtati, zato mi je izrada slikopriče bila super.
Matej: Najprije smo mogli izabrati riječi koje želimo nacrtati. Meni nije bilo baš jednostavno.

5. Zaključak

Volim jesen, jer nas svake godine razveseli svojom šarenošću. U svoje aktivnosti uključujem bogatstvo koje nam nudi priroda. I jesen i slikopriča mogu sudjelovati. Slikopriča je splet teksta i slike, gdje slika zamijeni jednostavne riječi. Čitanjem teksta utječemo na govorne i kognitivne mogućnosti. Mislim da je čitanje slikopriča u školi važno. Pronalazimo ih i u radnim bilježnicama i štivima za 2. razred. Učenicima moramo dati mogućnost za nadogradnju svog znanja. Svi učenici su opisivali svoje doživljavanje jeseni i svi su prepoznali slikopriče (Cicido, Ciciban, radna bilježnica), stoga im izrada vlastite slikopriče nije predstavljala problem. Pritom je važno samo da su zadovoljni i ponosni na izrađenu slikopriču, te da su dobili priliku za podizanje samopouzdanja.

Literatura

  1. Kanič, I. (2016). Slikopis. Pridobljeno 2. 11. 2018 s: http://terminologija.blogspot.com/2016/04/slikopis.html
  2. Magajna, Lidija (1995). Razvojne teorije branja in pisanja kot osnova za sodobne pristope k začetnemu opismenjevanju. Jezik in slovstvo, 41 (1/2), 61-74.
  3. REmškar, S. (2003). Možnosti književne in bralne vzgoje z revijami. Otrok in knjiga, 30 (56), 93-97.
  4. Zupančič, T. (2012). Kakovostna književna ilustracija za otroke. Otrok in knjiga, 39 (85), 5-16.
  5. Slovar slovenskega knjižnega jezika (2014). Pridobljeno 5. 11. 2018 s: https://sskj.si/
  6. Wikipedija (Jesen). Pridobljeno 6. 11. 2018 s: https://sl.wikipedia.org/wiki/Jesen

Upotreba Bachovih cvjetnih plesova u osnovnoj školi

urska_HV

Urška Hlupič Voda

1. Uvod

U današnjem vremenu škola dobiva nove uloge. Roditelji rade pritisak na djecu kao i na učitelje jer žele imati uspješnu djecu, a zaboravlja se na vrednote i ciljeve. To vodi ka stresu iz kojeg se kasnije razvije bolest. Zato je važno da u školama ne stremimo samo ka odličnim rezultatima, nego se uspjesi također mogu postići, ako su djeca opuštena i sretna. U tu namjenu jednom tjedno sam se posvetila izvođenju terapeutskih plesova, s kojima sam željela postići, da se djeca pozitivno osjećaju. Ples i glazba već od nekad imaju značenje opuštanja, a Bachovi cvjetni plesovi započeti su zbog terapeutske namjene i na čovjeka djeluju pozitivno. Bachove cvjetne plesove priučila sam kod dr. Albince Pesek, koja je plesove donijela iz inozemstva, a nastali su na temelju Bachovih cvjetnih esencija.

2. Nastanak cvjetne terapije

Edward Bach je bio rođen 24. rujna 1886. godine u Engleskoj, kao najstariji od troje djece. Bio je nježno dijete, osjetljiv i okrenut prema prirodi i sebi. Dugo je razmišljao, da li da postane liječnik ili teolog. Na kraju se odlučio za studij medicine u Londonu. Najprije je bio vođa odjela za žrtve nesreća, a zatim asistent na bakteriološkom i imunološkom odjelu, što je kasnije imalo velik utjecaj na područje koje je razvijao.

Godine 1917. jako se razbolio i nakon operacije rečeno mu je, da mu ostaju samo tri mjeseca života, međutim jaka želja da pomaže drugim ljudima, pomogla je njemu, te je potpuno ozdravio i nastavio s istraživanjima.

Prave uzroke bolesti Bach je vidio u negativnim emotivnim stanjima, kao što su mržnja, ljutnja i ljubomora. Otputovao je na selo i kroz neko vrijeme našao biljke, koje pomažu kod uklanjanja negativnih stanja, na način, da ih se postepeno promijeni u pozitivna. To otkriće je bilo sasvim slučajno, kad je promatrao rosu na biljkama. Kasnije je sam namakao biljke u vodi te ih ostavljao na suncu. Taj postupak zovemo sunčana metoda. Iz biljaka uzetih iz netaknute prirode napravio je 38 esencija. Sistem u kojeg je smjestio 38 biljaka, bio je potpuno završen 1936. godine. Na žalost, te godine mu je na spavanju otkazalo srce.

Dr. Edward Bach je odredio 38 esencija koje imaju pozitivan utjecaj na psihofizičko stanje čovjeka. 37 esencija je dobio iz biljaka, a trideset osmom esencijom, nazvao je izvorsku vodu. Tražio je, da se njegove esencije prodaju po dostupnim cijenama za sve, a za sebe nije tražio nikakvu naknadu.

Bachove_cvetlice_bigSlika 1. Bachovi cvjetovi
http://www.knjiznica-medvode.si/predstavitev-knjige-bachova-cvetna-zdravila-news

3. Terapeutski ples

Ljudi za izražavanje upotrebljavamo verbalni i neverbalni govor. Verbalnim govorom izražavamo svoje misli, želje, potrebe i osjećaje, dok neverbalnim govorom dajemo poruku načinom oblačenja i mimikom lica. Plesom se također neverbalno izražavamo. Umjetnički ples može imati terapeutski značaj jer osobu impresionira i pretvara je u instrument, kad na takvu osobu zasviraju vibracije, one liječe.

Ples je kroz povijest imao važnu ulogu. Bio je dio obreda koji su imali ljekovitu moć i religioznu poruku, a bio je i način samo ozdravljenja. Danas se ljudi međusobno povezuju i stvaraju plesove modernog izraza, preko kojih se je razvila plesna terapija. Ples motivira psihičku, fizičku i socijalnu integraciju pojedinca i baš zbog toga je pogodan za osobe koje proživljavaju neku duševnu bol ili smetnju.

I Bachove cvjetne plesove možemo uvrstiti u terapeutske plesove, jer je njihov utjecaj na zdravlje pojedinca izuzetno pozitivan. Takve vrste plesova razvila je Latvijka Anastasija Geng.

Folklornu predaju baltičkih zemalja preoblikovala je u plesove posvećene prirodi. Kad se susrela s Bachovom cvjetnom terapijom kreirala je plesove za pojedinačne Bachove cvjetove. Tih je cvjetova kao i plesova 38 i liječe negativna emotivna stanja kao što su ljutnja, mržnja, strah… te ih preoblikuju u pozitivna, u unutarnji mir, suosjećanje, hrabrost. Slično kao što na nas djeluju Bachove kapi, na nas mogu djelovati Anastasijini plesovi, kad ih plešemo.

4. Izvedba Bachovih Plesova Za Učenike Osnovne Škole

S grupom učenika devetog razreda dogovorili smo, da ćemo 10 minuta našeg vremena odvojiti za opuštanje. Opuštanje sam htjela postići Bachovim cvjetnim plesom. Kod Bachovih cvjetnih plesova u centar kruga stavljamo različite predmete. Centar predstavlja unutarnji centar tijela. U središte stavljamo elemente kao što su zemlja, zrak, vatra ili voda. Mi smo stavili svijeću koja predstavlja vatru. Pored svijeće je na podu bila i Bachova karta. Karte svih Bachovih biljaka su dostupne na www. Bach-flowers-online.org/flowercards-gallery/.

Prvi ples koji smo izveli bila je vrba, jer ima jednostavnu koreografiju. Za početak sam im pročitala zapis o vrbi: esencija vrbe pomaže onima, koji imaju osjećaj gorčine i samosažaljenja. Takve osobe često si postavljaju životna pitanja. Vrba takvo ponašanje prekida i vraća izgubljeni optimizam. Uz njezinu pomoć ljudi lakše opraštaju i zaboravljaju na nepravde iz prošlosti. Slijedio je prikaz plesnih koraka. Ples se započne desnom nogom u desnu stranu četiri koraka. S desnom nogom idemo preko lijeve i napravimo dva koraka u lijevo, a zatim još dva koraka prema središtu. Kad smo u središtu dva put se zaljuljamo i s četiri koraka se vraćamo u prvotni položaj u krugu. Dva puta smo ponovili bez glazbe a onda smo počeli plesati.

Kod samog predstavljanja plesa učenici nisu bili zainteresirani. Većina je koreografiju brzo usvojila te su zaplesali uz glazbu. U sljedećem tjednu većina učenika je rado zaplesala ples vrba, samo nekoliko pojedinaca nije bilo fokusirano.

Moj najomiljeniji ples je maslina. To je lijek za sve one kojima nedostaje energije, koji su umorni i iscrpljeni zbog bolesti. Takvi ljudi život doživljavaju kao nepotreban i zbog toga ozbiljno pate. Sve što rade čini im se depresivno, dosadno i nezanimljivo, ali ipak su marljivi radnici.

Prije samog plesa učenicima sam pročitala priču „Maslina pripovijeda“ iz knjige Priče i slike iz vrta Bachovih cvjetova. Slijedio je prikaz koraka koji su prilično jednostavni. Okrenuti u desno, napravimo osam koraka u desno, slijedi okret i četiri koraka u suprotnu smjer. Zatim se za četiri takta zaustavimo i zamahnemo rukama dva puta naprijed i nazad. Idemo OŠ_Mladika_plesčetiri koraka prema središtu s istegnutim rukama prema naprijed, nagnemo se prema svijeći i zahvatimo pozitivnu energiju, koju nosimo na početni položaj. Svaki plesač se zavrti s četiri koraka oko svoje osi i pri tome četiri puta pljesne dlanom o dlan. Nakon dva ponavljanja, ples smo zaplesali uz glazbu.

Slika 2. Zahvaćanje energije iz središta kruga

5. Zaključak

Nakon jednog mjeseca učenicima sam pripremila anketni upitnik. Svim učenicima se sviđalo izvođenje Bachove cvjetne terapije. Većina učenika je odgovorila da se nakon plesa osjećaju smireno, a koncentracija na nastavnom satu je bolja nego inače. Svi učenici imaju želju nastaviti s takvim načinom opuštanja.

S tim sam došla do zaključka, da je vrijedno truditi se za mlade, jer na mladima svijet ostaje, a različiti načini opuštanja će im uvijek biti potrebni. Prije svega, morat će se naučiti poštivati i živjeti s prirodom.