Priče za učenje engleskog jezika u razrednoj nastavi

petra_pogorelc

Petra Pogorelc

Sažetak

Kraj 18. stoljeća predstavlja zlatno doba dječje književnosti. Knjige koje su nastale u tom razdoblju i danas obogaćuju znanje djece. Možemo ih također koristiti na satovima engleskog jezika. Najprije moramo odlučiti hoćemo li priču pročitati ili ispričati. Prilikom odabira moramo biti pozorni na primjerenost priče određenoj dobi ili predznanju djece, kako bi ih one motivirale i kako bi ih djeca mogla pratiti s lakoćom. Aktivnosti prije i nakon čitanja moraju biti pomno isplanirane. U članku je predstavljen projekt starijih učenika koji čitaju mlađim učenicima te je predstavljen primjer aktivnosti prije i nakon čitanja knjige Sebični div (eng. The Selfish Giant).

Ključne riječi: čitanje priča, pripovijedanje priča, planiranje aktivnosti

Uvod

Priče i bajke za djecu pojavile su se davno, a pisci su ih počeli zapisivati krajem 18. stoljeća. To razdoblje je poznato i kao zlatno doba dječje književnosti. Zatim je počeo prvi, a potom i drugi svjetski rat i za to vrijeme nije bilo mnogo napisanih knjiga za djecu. Nakon 1950. godine pisci su ponovno počeli masovnije pisati knjige (Grenby, 2014).

Neke od najpoznatijih dječjih knjiga i slikovnica koje se mogu koristiti u nastavi engleskog jezika su: Zlatokosa i tri medvjedića (eng. The Three Little Bears And The Goldilocks), Snjeguljica (eng. Snow White), Ružno pače (eng. The Ugly Duckling), Pepeljuga (eng. Cinderella), Pinokio (eng. Pinocchio), Vrlo gladna gusjenica (eng. A Very Hungry Caterpillar), Psić Spot (ang. Spot The Dog).

Zašto čitanje knjige?

Autorica Slattery (2001) tvrdi da je čitanje priča na nastavi stranog jezika važno zato što su djeca uvijek motivirana za slušanje. Željela bi znati što se događa u priči i zato slušaju vrlo pažljivo i pozorno, što je veoma pozitivno za učenje stranog jezika. Nakon nekog vremena, kada učenici imaju više znanja engleskog jezika te iste priče se mogu pročitati još jedanput ili ih učenici mogu pročitati sami.

Brewster (2010) kaže da priče motiviraju, izazivaju, zabavljaju i također promiču pozitivne obrasce ponašanja kod djece. Učenicima pružaju priliku da se užive u priču i identificiraju s književnim junacima. To im pomaže da osmisle svoja svakodnevna iskustva i povuku paralele između kuće i škole. Svako čitanje, uključujući i čitanje istih knjiga, svaki put donosi nove spoznaje i učenicima je zanimljivo.

Pripovijedanje priča u razredu može izazvati veselje, žalost, uznemirenost i iščekivanje. Također omogućava učitelju da učenicima predstavi nove riječi i fraze, a pomaže i kod utvrđivanja već naučenih. Razvija strategije učenja kod učenika, kao što su slušanje, razumijevanje suštine priče, predviđanje i pogađanje značenja riječi.

Odabir priče

Izbor priče vrlo je važan za učenike. Ukoliko je priča previše jednostavna, učenici će se početi brzo dosađivati i učitelj će imati poteškoće tijekom izvođenja aktivnosti. Ako je izabrana priča za djecu preteška, to će za njih biti frustrirajuće, a učitelj će biti preopterećen (Brown, 2004).

Do nedavno je bilo mnogo priča koje je učitelj mogao koristiti u nastavi engleskog jezika, prilagođenih i pojednostavljenih adaptacija omiljenih bajki. Za učenje čitanja su primjerene zato što su napravljene kao dodatak kurikulumu, u kojem se riječi i jezične strukture pažljivo planiraju u određenom redoslijedu. S druge strane, autentične priče su isto tako primjerene za korištenje u nastavi engleskog jezika zato što učenici dolaze u dodir s pravim jezikom, što opet pozitivno utječe na njihovu motivaciju (Brewster, 2010).

Priče za djecu moraju biti prilagođene njihovoj starosti. Za potpune početnike su najbolje kratke priče s jednostavnim riječima koje se stalno ponavljaju. Priče za početnike bi trebale imati jednostavan rječnik i ponavljajuće narativne strukture. Za učenike su primjerene samo kvalitetne knjige s različitim ilustracijama jer pomažu učenicima razumjeti pročitano i pridonose razvijanju pismenosti (Brown, 2004).

Čitanje priča je također važno u smislu razvoja djeteta na različitim područjima. Primjerice, priče koje se događaju u svijetu razvijaju međukulturalnu svijest. Brojne priče potiču razvoj socijalnih vještina i emocionalnog razvoja. Također možemo čitati priče koje se odnose na različite nastavne predmete i pridonose većoj općoj razgledanosti. Možemo izabrati i priče koje dramatiziramo, nakon kojih pjevamo ili recitiramo pjesme, pišemo svoje vlastite priče, možemo napraviti igre, kvizove, natjecanja, oblikovati plakate ili planirati projekte (Ellis, 2010).

Pročitati ili ispričati priču?

Pripovijedanje i čitanje priča ima različite pozitivne aspekte. Autorica Slattery (2001) tvrdi da je učitelj tijekom pripovijedanja priče spontaniji i koristi prirodnu intonaciju, tako da učenici imaju osjećaj da je priča istinita. Učitelj tada promatra učenike i pomno prati razumiju li učenici priču. Tijekom pripovijedanja učitelj češće koristi mimiku lica i gestikulaciju. Autorica dodaje kako se učitelji ne trebaju brinuti oko mogućih grešaka zato što ih učenici neće primijetiti. Brewster (2010) upozorava kako je vrlo važno da učitelj jako dobro poznaje priču i da se na pripovijedanje dobro pripremi.

Dok čita priču, učitelj može ponoviti ili preoblikovati tekst, zaustaviti se i s učenicima porazgovarati o tome što se događa u priči, pokazati ilustracije i razgovarati o njima, može možda čak i istaknuti pojedini aspekt priče (Slattery, 2001). Brewster (2010) predlaže da učitelj istu priču pročita na glas nekoliko puta zato što to dopušta ponavljanje onih dijelova koje učenici nisu dobro razumjeli.

Priču mogu pročitati i učenici. U našoj Područnoj školi Sušje u ovoj školskoj godini 2018/2018 izvodimo projekt Stariji učenici čitaju mlađim učenicima. U sklopu tog projekta clip_image002učenici 4. i 5. razreda čitaju slikovnice učenicima prvog i drugog razreda. Učenici su vrlo motivirani za čitanje, mlađi učenici za slušanje te veselo iščekuju čitanje i posjet starijih učenika. Sa starijim učenicima se na čitanje pripremamo tako što zajedno nekoliko puta pročitamo knjigu. Učenici se na taj način nauče pravilno čitati i koristiti pravu intonaciju.

Slika 1. Učenik četvrtog razreda čita učenicima drugog razreda knjigu Keksić ide u školu (eng. Biscuit goes to school).

Aktivnosti prije čitanja

Prije slušanja priče moramo učenicima reći o čemu ćemo čitati. Najprije ih moramo motivirati za slušanje i probuditi interes za određenu temu te ih možda podsjetiti na to što im se sviđa u vezi s tom temom. Nakon toga ponovimo ono što već znamo o toj temi odnosno razjasnimo određene nejasnoće, ako ništa ne znaju o toj temi. Prije slušanja objasnimo nove riječi i predviđamo što bi se moglo dogoditi u priči (Rees, 2002).

Aktivnosti nakon čitanja

Aktivnosti nakon čitanja moraju biti pomno isplanirane. S učenicima možemo obnoviti priču, dodati nove elemente ili izmisliti potpuno novu priču. Nakon slušanja se usredotočimo na izgovaranje novih riječi, igramo nove igre kao što su igre pamćenja, pogađanja, pjevamo pjesme vezane uz priču i pravimo novu knjigu. Učitelj mora znati što želi postići i koji su njegovi ciljevi (Rees, 2002).

Planiranje aktivnosti

U tom poglavlju ću predstaviti aktivnosti prije i nakon slušanja, koje se mogu upotrijebiti za čitanje jedne od najpoznatijih klasičnih bajki Sebični div (eng. The Selfish Giant). Aktivnosti su primjerene za djecu staru od 10 do 11 godina. Učitelj može pročitati prilagođenu verziju te priče.

Sažetak priče

U selu se djeca veselo igraju u divovom vrtu, među drvećem, pticama i cvijećem. Budući da div ne želi da se igraju u njegovom vrtu, oko njega izradi visoki zid.

Kada dođe ljeto sve u divovom vrtu ostane tiho i pod snježnim pokrivačem. Div je tužan i usamljen. Jednog dana djeca naprave rupu u visokom zidu i tamo gdje se oni igraju vrate se sunce, cvijeće i ptice. Tada div pozove djecu da ostanu u njegovom vrtu. Sada je sretan u društvu djece.

Nakon nekoliko godina kada div umire, do njega dođe dječak koji se nije bojao diva kad su se djeca vratila natrag u vrt.

tablica1tablica2

Zaključak

Knjige s pričama mogu imati veliku dodatnu vrijednost u podučavanju engleskog jezika. Možemo izabrati bilo koju knjigu, ali ona mora biti primjerena za naše učenike i mora biti izabrana u skladu s njihovim interesima. Kroz priče se učenici mogu igrati s novim idejama, osjećajima i razmišljati o važnim temama. Vrlo je važno znati koji cilj želimo postići određenom knjigom. Moramo također odlučiti hoćemo li knjigu pročitati ili ju ispričati. Aktivnosti prije i nakon čitanja moraju biti pomno isplanirane. Učitelji nastoje privući pozornost učenika i na taj način ih motivirati za učenje. S knjigama to možemo postići.

Literatura

  1. Brewster, J., Ellis, G. i Girard, D. (2010). The primary english teacher’s guide. New edition. London: Penguin Books.
  2. Brown, E. (2004). Using Children’s literature with young learners. Dobiveno s http://iteslj.org/Techniques/Brown-ChildrensLit.html
  3. Cameron, L. (2001). Teaching languages to young learners. Cambridge: CUP.
  4. Grenby, M. O. (2014). The origins of children literature. Dobiveno s https://www.bl.uk/romantics-and-victorians/articles/the-origins-of-childrens-literature
  5. Rees, G. (2003). Pre-listening acitivities. Dobiveno s http://www.teachingenglish.org.uk/think/articles/pre-listening-activities
  6. Slattery, M. in Willis, J. (2001). English for primary teachers. A handbook of activities and classroom language. London: Oxford.
  7. Wilde, O. (2001). The selfish giant. Harlow: Penguin Young Readers.
  8. Wilde, O. (2018). The selfish giant. Dobiveno s http://www.eastoftheweb.com/short-stories/UBooks/SelGia.shtml