Mobi – moj hobi

aleksandra_ceh

Aleksandra Čeh

Rezime

Danas si život bez mobilnih telefona ne možemo zamisliti jer njihova upotreba je postala nešto normalno. Njihova upotreba raste, jer mobilni aparati nisu samo telefoni, s njima je moguće odrađivati mnogo drugih stvari; djeca uveliko koriste internet, šalju poruke, gledaju filmove, igraju igrice, slušaju glazbu, koriste fotoaparat, snimaju….

Za istraživački zadatak sam se odlučila, kako bi vidjela koliko djece u našoj školi ima svoj vlastiti mobitel, kako često ga koriste i koliko vremena provode na njemu, te koje su im aplikacije najdraže. Zanimalo me je dali mladi provode više vremena na telefonu ili ih zanimaju i ostali oblici druženja (igranje na otvorenom prostoru, vožnja biciklom, ostale sportske aktivnosti). Ovim istraživačkim radom bi htjela upozoriti mlade, da je prekomjerno korištenje kao droga, te loše utječe na nas: umanjuje međusobnu komunikaciju, smanjuje razinu verbalne komunikacije, lošiji uspjeh u školi, izloženi smo zračenju.

Mobilni telefoni predstavljaju na neki način nužno zlo, a s druge strane je velika mogućnost ili prilika da postanemo digitalno kompetentni. Moramo ići u korak s vremenom, pri tome paziti da si ne naštetimo. Još uvijek je lijepo razgovarati s prijateljima u živo, dotaknuti ih i zajedno se smijati.

KLJUČNE RIJEČI: mobilni telefon, prekomjerna upotreba, ovisnost, zavisnost.

Uvod

Današnji svakodnevni život si više ne možemo zamisliti bez mobilnih telefona, njihova upotreba je postala nešto sasvim uobičajeno. Ne samo kod nas mladih, čak i stariji- naši roditelji te naše bake i djedovi ih koriste budući da se upotreba kućnih telefona uveliko smanjila.

Po zadnjem istraživanju RIS, mobilni telefon posjeduje skora svaka osoba, što znači da da 90 % ljudi koristi mobilni telefon u dobi od 10-75 godina.

Kao i svaka stvar, tako i komunikacijska tehnologija ima negativne utjecaje na ljude, na koje bi vam ovim istraživačkim radom skrenula pozornost. S jedne strane smo dobili više slobode, a po drugoj strani više kontrole i ovisnosti. Na jednoj strani smo dobili više vremena, a druga strana nam ga ta naprava uzima. Tako mobilna tehnologija donosi mnoge kontradikcije kao i razvoj, ima mnogo rizika i istodobno mnogo novih mogućnosti.

Želim upozoriti na sljedeće slabosti u slučajevima prekomjerne uporabe mobilnih telefona:

MANJE MEĐUSOBNE KOMUNIKACIJE, mladi se zbog upotrebe mobitela i drugih audio-vizualnih naprava međusobno vidno manje razgovaraju, jer veliku pozornost posvećuju mobilnim aparatima.

SMANJIVANJE RAZINE VERBALNE KOMUNIKACIJE: potaknuti slanjem kratkih poruka, te bržeg komuniciranja, mladi koriste niži nivo sporazumjevanja te ga često preuzimaju u međuljudske odnose.

LOŠIJI USPJEH UČENJA: pozornost i koncentracija u svim školskim aktivnostima se može smanjiti zbog ovisnosti o stalnom kontaktu s telefonom.

IZLOŽENOST ZRAČENJU: veći broj upaljenih mobilnih aparata u zatvorenom prostoru, prema nekim istraživanjima predstavlja potencijalno opasno zračenje, što može prouzročiti trajna oštećenja, posebno za mlade.

S učenicima smo prije svega istražli negativne posljedice, jer su mladi ljudi svjesni pozitvnih osobina. Proučavali smo ovisnost o mobilnim telefonima i koji su znakovi ovisnosti (društvene i psihološke učinke na pojedinca).

Izradili smo i anketu, kojom smo pokazali relne kriterije o upotrebi mobilne tehnologije kod učenika OŠ Markovci. Istraživanje je provedeno u svim razredima, ukupno 276 anketa.

Zadatak istraživanja smo podjelili na teorijski i empirijski dio. U teorijskom djelu smo opisali povjest mobilnog telefona, usredotočili smo se na mobilnu telefoniju među adolescentima. Govorimo o zavisnost i ovisnosti o mobilnom telefonu, o zavisnosti kao društvenom problemu i naravno negativnih učinaka ili posljedica prekomjerne uporabe na socijalno ponašanje učenika ( depresija, hiperaktivnost, agresivnost), kao i o učincima zračenja.

Teorijski dio

Mobilni telefoni su postali nužan i prirodan element našeg svakodnevnog života među adolescentima. S njima organiziramo dnevne aktivnosti i produbljujemo društvene veze. Naši najmlađi učenici (učenici 1.razreda) počinju s igricama i glasovnom komunikacijom ( više preko igre i na šaljiv način). Kada malo porastu i nauče čitati i pisati, počinju sa slanjem SMS poruka. Također postoje razlike među spolovima: djevojčice više vole razgovarati, dječaci pak radije šalju SMS poruke ( iz ankete)

Za porast mobilne telefonije među adolescentima možemo tražiti uzroke i u roditeljskoj brizi. S njima smo uvijek dostupni, i roditelji nas mogu nazvati kad god požele. Oni na neki način ostvaruju kontrolu, da bi vidjeli gdje smo i šta radimo. Ali taj način kontrole nam se čini pogrešan. Roditelji moraju imati povjerenje u svoje djete. Ispravno je, unaprijed razjasniti stvari i unaprijed raspraviti moguće probleme.

Kako sam već rekla, željeli smo našim učenicima ukazati na zamke koje donosi ovisnost o mobilnom uređaju. Učenici su nam sami rekli, ukoliko im roditelji uzmu mobitel da se osjećaju loše i da su depresivni. Postaje im dosadno. I upravo tu se pali lampica upozorenja. Ono što donosi i kako se ta ovisnost prikazuje može te pročitati u nastavku. Ovisnost o mobilnim uređajima može postati društveni problem. Činjenica je da mladi uvijek posežu za svojim mobitelima. Iz naše ankete je također vidljivo, da većina djece dobije svoj telefon s osam ili devet godina, tj. u 3. razredu OŠ ( tri četvrtine djece u razredu). Na telefon troše oko 30 min. dnevno.

Mag. Ivan Štrafela u svom magistarskom radu spominnje tri rizične skupine djece, koja su najosjetljivija na ovu vrstu ovisnosti:

Prva skupina su depresivna djeca, koja se pri upotrebi mobitela privremeno osjećaju bolje i barem djelimično zaborave na svoje probleme«..

»Druga skupina su hiperaktivna djeca i djeca s poremećajem koncentracije. Ta djeca su većinom neuspješna u školi, traže i ostvaruju se pomoću pametnog telefona, osobito u računalnim igrama.«

»Treća skupina su djeca koja su agresivna i imaju problema s kontroliranjem bjesa. Svoje zadovoljstvo nalaze u računalnim igricama koje su pune nasilja. Često kažu da ih to opušta i smiruje«.[1]

Depresivnost kod adolescenata se odražava na nekoliko načina: pojava poremećaja ponašanja, prikrivanje problema i poteškoća, problemi u školi, socijalna izolacija i promjene u ponašanju u obiteljskom okruženju.[2]

Hiperaktivnost je poremećaj pažnje. Smatra se za novodobni neurološki poremećaj, čiji su glavni simptomi slaba pozornost,. Povećana impulzivnost i nemir.[3]

Suvremena istraživanja razvoja mozga ukazuju da su to organske značajke, genetski uvjetovane i često povezane s nekim drugim bolestima kao popratnim poremećajima. Glavna skupina poremećaja, koja se kod nas naziva poremećaj pažnje sa ili bez hiperaktivnosti . U Sloveniji se bilježi da taj poremećaj ima 5 do 10 % školske djece i da njihov broj i dalje raste. Kod dječaka se dijagnosticira 4 puta češće, jer se znakovi također razlikuju prema spolu: dečki svoje odgovore iskazuju na van i simptomi su primjetniji nego kod djevojčica koje internaliziraju svoj odgovor. Stoga s ovim problemom kod nas živi najmanje 25.000 učenika i 100.000 odraslih.[4]

Agresivnost – adolescenti namjerno, fizički ili verbalno nanose štetu drugom. Također u našoj školi imamo mobing nad slabijim učenicima. To se radi s izrugivanjem ili čak fizičkim nasiljem. Tada ne bismo smjeli gledati na stranu, nego se trebamo izboriti za svoje prijatelje. Ako nitko ne bude pomagao prijatelju, onda će ta djeca zasigurno postati depresivna. Također se pitamo koliko vremena na telefonu znači pretjerano korištenje. Dali je to više od 2 sata dnevno? Moramo biti svjesni, što uzrokuje prekomjerna uporaba i kako djeluje na adoscelente. Najčešće se radi o zanemarivanju osobnih odnosa. Učenici imaju lošija dostignuća u školi i drugdje, nedostaje im sna i energije. [5]

Prekomjerna uporaba također uzrokuje zdravstvene probleme,kao na primjer probleme s kralježnicom, prekomjernom težinom. Veliki negativan učinak je i zračenje mobilnih telefona. Adolescentski mozak je još uvijek u fazi razvoja. Štetne zrake kod djece prodiru dublje u njihove glave nego kod odraslih. Izloženost zračenju stvara probleme u ponašanju. Mladi ljudi koji često koriste mobilni telefon postaju depresivni, asocijalni i agresivni.

Empirični dio

U empirijskom dijelu zadatka izvršili smo kvantitativno istraživanje. Podaci su prikupljeni pomoću upitnika i intervjua. Prikupljeni podaci su obrađeni i analizirani. Također smo grafički ilustrirali važna pitanja i njihove odgovore. Učestalost korištenja mobilnog telefona mjerena je na skali od pet točaka (od manje od 30 minuta do više od 2 sata). Graf je pokazao učestalost korištenja mobilnog telefona među učenicima osnovnih škola, kao i svijest o negativnim učincima mobilne telefonije.

U istraživanje smo namjerno uključili sve razrede, jer nas je zanimalo koliko učenika u prvoj triadi već ima telefon i zašto ga koristi.

Opis problema istraživanja

U našem istraživanju, pomoću upitnika i intervjua smo željeli saznati koliko učenika u našoj školi ima mobilne telefone, koje su aplikacije najpopularnije, dali imaju svoju omiljenu marku mobilnog uređaja, koliko vremena troše na njegovo korištenje i jesu li svjesni štetnih učinaka prekomjerne uporabe. Ovo posljednje pitanje također nas je zanimalo, jer smo htjeli ukazati na opasnosti koje slijede ako previše koristimo svoj mobilni telefon. Kako bi lakše došli do rezultata koristili smo anketni upitnik s 12 pitanja koji smo podjelili među učenicima od 1. do 9. razreda, ukupno 276 anketa. Također smo vodili intervju s učenicima zadnje trijade, jer mišljenja smo da u urazgovoru u četiri oka saznamo malo više. Pitali smo ih koliko vremena provode na mobilnom uređaju, kako bi se osjećali bez njega.

Naši su se istraživački radovi temeljili na sljedećim metodama:

  • metoda rada s izvorima i literaturom
  • metoda anketiranja
  • metoda obrade podataka i njihovo tumačenje
  • metoda razgovora

Pogledajmo neka važnija istraživanja koja se mogu vidjeti iz sljedećih grafikona:

graf1Graf .: Čak 27 posto naših učenika koristi telefon više od dva sata dnevno. Otkrili smo, da se sa stupnjem starosti produljuje i vrijeme koje mladi provode telefonom. U prvoj trijadi to vrijeme je mnogo kraće.

graf2Graf 2. 81% naših učenika ima svoj mobilni uređaj. Otkrili smo da većina učenika u prvoj trijadi nema svoj telefon. Povećanje je posebno vidljivo od druge trijade na dalje.

graf3Graf 3. Učenci slušaju glazbu na Youtubu – 18%, 16 % njih koristi Snapchat i manji postotak Facebook.

graf4Graf 4. Djeca osnovne škole Markovci najradije se igraju vani. Na drugom mjestu je vrijeme koje provode svirajući glazbene instrumente. 20% učenika se voli baviti sportom. Na predzadnjem mjestu je korištenje Facebooka.

graf5Graf 5. Učenici koji su svjesni negativnih učinaka mobilne tehnologije, na prvom mjestu je zračenje (43%), glavobolja na drugom mjestu (23%), treće mjesto zauzima ovisnost o mobilnom telefonu (17%). Nakon toga slijedi bolesti očiju i rak.

Slijedi kratak sažetak naših hipoteza – što smo ispravno i što smo pogrešno pretpostavili.

H 1: Većina učenika ima svoj mobilni telefon.
To smo ispravno pretpostavili, da većina učenika ima svoj mobilni telefon. U prvoj trijadi ta brojka je niža, u drugoj trijadi međutim, porast broja mobilnih telefona među učenicima je uveliko povećan. Na primjer, samo jedan učenik iz 5. razreda i jedan učenik iz 6. razreda nema svoj telefon. U zadnjoj trijadi ga imaju svi učenici.

H 2: Najpopularnija aplikacija je Facebook
Druga hipoteza može biti poništena, budući da naši učenici više vole slušati glazbu na Youtubeu (18%), na drugom mjestu je aplikacija Snapchat s 16% i Facebook je tek na trećem mjestu sa 15%.

H 3: Učenici ga koriste dva ili više sati dnevno.
Čak 27% naših učenika koristi telefon više od dva sata dnevno, što potvrđuje naša treća hipoteza. Sa stupnjem odrastanja se produljuje i vrijeme koje mladi provode na telefonu. U prvoj trijadi to vrijeme je mnogo kraće.

H 4: Učenici nisu svjesni svih zamki uzrokovanih pretjeranim korištenjem mobilne tehnologije.
Ova hipoteza se također može potvrditi jer 65% učenika nije svjesno negativnih učinaka pametnog telefona, što je vrlo zabrinjavajuće. Učenici viših razreda već su čuli za negativne posljedice pretjeranog korištenja telefona. Rekli su da mobiteli emitiraju opasna zračenja koja su štetna po zdravlje, uzrokujući glavobolju i bolove u ušima, pa čak i rak.

H 5: Učenici Osnovne škole Markovce nisu ovisni o mobilnim telefonima.
Također smo ispravno pretpostavili posljednju hipotezu. Naši učenici ne pokazuju znakove ovisnosti. Većina učenika pohađa školske aktivnosti. Učenici se bave nogometom, košarkom, rukometom, odbojkom i borilačkim vještinama. U slobodno vrijeme voze bicikl i druže se na otvorenom. Mnogi učenici sviraju glazbeni instrument. Za našu školu možemo reći da to nije klasična osnovna škola, nego da smo istovremeno i glazbena škola.

Zaključak

Mobilna tehnologija postala je dio našeg svakodnevnog života i ne predstavlja nikakvu novost. Djeca su već suočena s njom u ranoj dobi. Također postaje dio školskog kurikuluma. Život se mijenja, a time i navike i običaji. Nastava se mijenja, proces učenja mijenja, mijenja se socijalno ponašanje učenika.

Mobilna tehnologija donosi bezbroj prednosti. Jedna od njih je kontinuirana internetska veza gdje možemo odmah dobiti određene informacije koje su nam potrebne ili koje nas zanimaju. Time se smanjuje vrijeme pretraživanja u knjižnicama određene literature. Mobilni telefoni nam pružaju dodir s obitelji i prijateljima, osobito s prijateljima koji su daleko.

U našim životima tehnologija igra važnu ulogu, ne možemo zamisliti komunikaciju bez mobilnih telefona, svakodnevne obveze bez računala. Dali je tako ili ne, prosudite sami.

Literatura

  1. 1Podobnik Urša: Zasvojenost z mobilnim telefonom – diplomsko delo, Ljubljana 2006.
  2. Štrafela Ivan: Vpliv uporabe informacijsko komunikacijske tehnologije na socialno vedenje učencev – magistrsko delo, Koper 2016.
  3. Vesel Jasna: Pogostost simptomov depresivnosti med gimnazijci. Psihološka obzorja 11: 115–129, 2002, dostop: Http://psiholoska-obzorja.si/arhiv_clanki/2002_2/vesel.pdf
  4. http://www.solaosebnosti.si/motnjepozornostihiperaktivnostadhd.html

 


[1] Cit. po: Štrafela Ivan: Vpliv uporabe informacijsko komunikacijske tehnologije na socialno vedenje učencev – magistrsko delo, Koper 2016. 2016, str. 29.
[2] Vesel Jasna: Pogostost simptomov depresivnosti med gimnazijci. Psihološka obzorja 11: 115–129, 2002, dostop: Http://psiholoska-obzorja.si/arhiv_clanki/2002_2/vesel.pdf, str. 117.
[3] http://www.solaosebnosti.si/motnjepozornostihiperaktivnostadhd.html
[4] http://www.solaosebnosti.si/motnjepozornostihiperaktivnostadhd.html
[5] Štrafela, 2016, str. 29.