Kako možemo izgraditi međusobne odnose

polona_IN

Polona Irt Novak

Sažetak

Moderni učitelj mora biti svjestan da u njegovom razredu sjede učenici koji na različite načine reagiraju na pritiske koji nastaju kao posljedica modernog i stresnog načina života. Vježbanje usredotočene svjesnosti jedan je od načina da se učenici nauče kako se lakše mogu suočiti s tim pritiscima. Djeca mogu prepoznati koliko je važno da se smire i da u svakom trenutku – dobrom ili lošem – poslušaju sebe i okolinu. U školi se s takvim problemima moramo pozabaviti razborito, kreativno i primjereno trenutnoj situaciji. Tako će djeca možda postati pozornija, motiviranija, koncentriranija, a zbog toga i uspješnija, zadovoljnija sa sobom i okolinom. Odrasti će u samopouzdane, odgovorne, psihički stabilne osobe, koje će život prihvaćati takav kakav i je, znajući da ne mogu mijenjati prošlost, da se ne smiju pretjerano opterećivati s budućnošću i da mogu živjeti punim životom stvarajući svaki trenutak u sadašnjosti.

Ključne riječi: usredotočena svjesnost, emocije, stres, opuštanje, učenik, međusobni odnosi

Uvod

Današnji učitelji živimo i radimo na drugačiji način od naših prethodnika, a krajnji cilj još uvijek ostaje isti: zadovoljni učenici koji u školi na različite načine stječu znanje i uz to se i dobro osjećaju.

Postizanje tog cilja nije tako jednostavno. Naime, djeca žive u jako brzim vremenima, cijeli dan izloženi su različitim obvezama, a time i pritiscima i stresu. S vremenom gospodari školaraca postaju školsko zvono i sat. Često i nemaju slobodnog vremena. Ako usprkos svim obvezama i pronađu malo slobodnog vremena, najčešće ga provode ispred televizije, računala, telefona, u virtualnom svijetu igara i na društvenim mrežama.

Sve navedeno utječe i na uspjeh u školi i međusobne odnose. Učenici sve više imaju poteškoća s pozornošću, a puno stvari rade usput bez da su ih svjesni. Teško pokazuju svoje emocije, manje imaju suosjećanja i empatije prema drugim ljudima, postaju sve veći individualisti i na žalost i egoisti. Ne znaju kako se zaustaviti, promatrati, smiriti se, razgovarati, isključiti sve ometajuće podražaje i jednostavno uživati u danom trenutku.

1. Što je usredotočena svjesnost?

Spasojević (2015) kaže da je usredotočena svjesnost svijest o sadašnjem trenutku i samoga sebe, svojih misli i osjećaja, svojega tijela i okoline. Ujedno, radi se i o prihvaćanju samoga sebe i svojih osjećaja, misli, tijela i okoline. Sve navedeno prihvaćamo bez rezerve, odnosno, tako kakvo jest. Sve je točno takvo kakvo jest u danom trenutku. Vježbanje usredotočene svjesnosti vodi nas prema danom trenutku u kojemu nema prošlosti i budućnosti (Spasojević, 2015).

»Riječ usredotočena svjesnost znači »izoštrena svijest« osjećaj da u svakom trenutku znamo što radimo dok se nešto događa« (Williams u Penman, 2016, str. 9).

2. Vježbanje usredotočene svjesnosti u razredu

Usredotočena svjesnost pozitivno utječe na djecu. Dugoročno, omogućuje im puniji život, zadovoljstvo sa samima sobom, samopouzdanje i razvoj unutrašnjeg mira.

Vježbe koristim kao motivaciju u uvodnim nastavnim aktivnostima, kao smirenje u završnim nastavnim aktivnostima, za povećanje koncentracije prije provjere i ocjenjivanja znanja i za opuštanje u različitim zahtjevnijim situacijama.

3. Primjeri vježbi

Vježba Vibriranje, da »istresemo stres«

Tu vježbu koristimo, kada su učenici nemirni, razdražljivi i pod stresom. Vježbu izvodimo stojeći, skidamo obuću, zamračimo prostor. Na taj način djeca jedni druge ne vide, ne smiju se, svatko se može posvetiti samom sebi. Vježbu uz živahnu instrumentalnu glazbu izvodimo oko sedam minuta. Pravilo je da nema pravila. Jednostavno započinjemo vibriranjem pojedinih dijelova tijela i tako istresemo sve što nas tišti i iz sebe „istresemo“ sve što nas opterećuje.

Vježba Osjećam glazbu

Učenici sjede na tlu. Puštamo glazbu koja je najprije divlja, brza i glasna. Djeca se u sjedećem položaju na tlu jednu minutu gibaju u ritmu brze i glasne glazbe. U slijedeće četiri minute glazba svake minute postaje tiša i smirenija. Učenici slijede njezin tempo i jačinu. Zadnja minuta vježbe je bez glazbe, kada učenici tiho sa spuštenim rukama i zatvorenim očima mirno sjede na tlu.

Vježbe disanja

Prije nego što započnemo s vježbama disanja važno je da se dobro namjestimo. Vježbe možemo izvoditi na nogama i u sjedećem ili ležećem položaju. Važno je da je kralježnica u uspravnom i ravnom položaju te da nam je udobno.

Kada stojimo kralježnica mora biti ravna, ruke su spuštene uz tijelo, dlanovi okrenuti prema nogama, stopala u laganom raskoraku. Ako vježbu izvodimo u sjedećem položaju, sjedimo uspravno na stolici s ravnim naslonjačem i odgovarajućom visinom sjedala. Leđa malo odmaknemo od naslonjača, stražnjicu pomaknemo unatrag, opustimo ramena, stopala stavljamo na tlo. Ako vježbe disanja izvodimo u ležećem položaju, legnemo na leđa, ruke stavimo uz tijelo, dlanovi su okrenuti prema stropu, noge su istegnute i nisu prekrižene. U svim položajima oči držimo zatvorene ili spustimo pogled.

Na početku izvodili smo vježbe kod kojih pazimo na svoje disanje, vježbe trbušnog i meditacijskog disanja, a kasnije vježbe su malo i zahtjevnije (Srebot i Menih, 1996).

Vježba Fotoaparat

Vježbu izvodimo u prirodi, određujemo prostor za gibanje i promatramo ga. Učenici se podijele u parove, jedan je fotograf, a drugi fotoaparat. Onaj koji igra ulogu fotoaparata žmiri, a fotograf ga odvodi na određeno mjesto. Fotoaparat usmjerava prema određenom motivu. Na određeni znak (klik) učenik koji igra ulogu fotoaparata na pet sekundi otvara oči i pokušava najbolje što može zapamtiti sadržaj „snimljene fotografije“ i što više njezinih detalja. »Fotoaparat« uslika tri fotografije i potom učenici zamijene uloge. Nakon završetka vježbe razgovaramo o njezinoj izvedbi, osjećajima učenika, razlikama između „snimljenih“ fotografija i promatranju izdaleka.

Vježba Meditacija, vizualizacija

U razredu često koristimo meditacije, sakupljene u knjizi Relax kids = Opustite se djeco!. Zvjezdica želja (Viegas, 2012).

Prostor zatamnimo i uz nježnu meditacijsku glazbu udobno se namjestimo u sjedeći ili ležeći položaj. Učitelj govori tiho, jasno i cijelo vrijeme u istom ritmu. Učenici u mislima putuju prema zvijezdama u svemir, na planinu…

Vežba Mandale

Mandala znači magični krug. To je meditativna slika koja uvijek ima sredinu oko koje se oblikuje kružni motiv. Bavljenje s mandalama pomaže nam da se smirimo, poboljšava sposobnost koncentracije, vježba motoričke sposobnosti i način je spoznavanja samoga sebe (Srebot i Menih, 1996).

Vježba Što kažem, kada se dogodi

Učitelj navede primjer događaja koji se svakom od nas može dogoditi u svakodnevnom životu. Zatim jedan od učenika napušta razred, ostali se u jednoj minuti dogovore, kako da ga prime u razred, što će mu kazati o tom veselom ili žalosnom događaju.

Primjeri događaja: kolega odlazi na zahtjevno natjecanje u plesu, kolega je osvojio medalju na atletskom natjecanju, kolegica je dobila brata, nekome je umro djed (u tom slučaju učitelj napušta razred) …

Vježba Stvaramo zajedno ali ipak svatko na svoj način

Učitelj pripremi velike prazne listove papira i stavlja ih na stolove. Učenici u grupama sjednu oko stolova. U potpunosti su tihi, cijelo vrijeme crtanja na papir ne dogovaraju se o tome što će i gdje će crtati. Znaju da na crtežu ne smiju ništa popravljati, dodavati, precrtavati. Na učiteljev znak prvi učenik svoju ideju počinje crtati na papir. Na dogovoreni znak s crtanjem nastavlja i drugi učenik. Nakon ponovnog znaka završava sa crtanjem (možda i tijekom poteza), onaj koji je crtao prije njega kaže kako se osjećao dok je kolega crtao. Poteškoće se pojave, kada netko precrta ili šara preko nečega što je nacrtao drugi učenik. Povrijeđeni učenik reagira neprimjereno, ljuti se, protestira, viče. Kako će reagirati slijedeći? Pokušat će popraviti sliku ili će hladno i neosobno crtati neku svoju temu? Na kraju vježbe obavezno mora uslijediti razgovor o osjećajima. Naime, učenici moraju biti svjesni da ponekad možemo biti ljuti, žalosni ili slično. Važno je da o tome govorimo i da je naša reakcija primjerena.

Zaključak

Život u modernom društvu za odrasle i za djecu postao je jako zahtjevan. Usredotočena svjesnost može biti put do zadovoljstva, sreće i unutrašnjeg mira.

Budući da djeca veći dio dana provode u školi, ona je nesumnjivo prostor za vježbanje te sposobnosti.

Moje iskustvo s uvođenjem usredotočene svjesnosti u svoju nastavu je pozitivno i zato ću nastaviti s vježbama. Mislim da ih učenici trebaju i da vježbanje usredotočene svjesnosti u današnjem svijetu stvarno predstavlja dodatnu vrijednost u modernoj nastavi.

Literatura

  1. Penman, D. (2016). Usredotočena svjesnost za kreativnost. Tržič: Učila International.
  2. Spasojević, N. (2015). 6 načina na koje u svakidašnjicu unosimo usredotočenu svjesnost. Dobiveno 3. 6. 2018 s https://www.svetloba.si/cujecnost/5-nacinov-kako-vnesti-cujecnost-v-vsakdan
  3. Srebot, R. in Menih, K. (1996). Putovanje u tišinu. Opuštajući odgoj za djecu. Ljubljana: DZS.
  4. Viegas, M. (2012). Relax kids = Opustite se djeco! Zvjezdica želja: 52 meditacije za djecu. Ljubljana: Star Elysium.