Jesenska slikopriča u 2. razredu

tadeja_bogdan

Tadeja Bogdan

Sažetak

Svake godine jesen nas uveseljava raskošima boja, otpalim lišćem i plodovima. U nastavku opisat ću aktivnost koju sam ove godine izvela u 2. razredu, te se iskazala kao primjer dobre prakse. Slikopriče su djeci veoma blizu, zbog toga sam prvi govorni nastup u ovoj školskoj godini spojila s izradom slikopriča.

Ključne riječi: slikopriča, jesen, govorni nastup, vlastita aktivnost, kognitivna (mentalna) mapa

1. Uvod

20181106_091944Jesen je jedno od četiri godišnja doba. Astronomski, jesen započinje oko 23. rujna (ravnodnevnica) i traje do početka zime, 21. prosinca, dok meteorološki jesen obuhvaća mjesece rujan, listopad i studeni (Wikipedija).

Jesen nam donosi svoju ljepotu i radost, tada je priroda odjevena u najviše različitih, šarenih boja, seljaci ubiru svoje proizvode u vrtovima i poljima, a odmorni učenici ponovno sjedaju u školske klupe. Najviši stupanj motivacije za učenje je upravo u rujnu, kada  mnogi učenici smišljaju i postavljaju planove za novu školsku godinu. Ove godine, u listopadu, učenici su se iskušali u izradi slikopriče.

2. Uvodna motivacija

Ukoliko je tvrdnja značajna za jesen, učenici su podignuli zelenu bojicu, a u suprotnom primjeru crvenu. (Možemo upotrijebiti i lijevu/desnu ruku, stajanje/čučanj, različiti skokovi).

Za jesen je značajno da se toplije obučemo.
Životinje se pripremaju na zimu.
Kupamo se u moru.
Pripremamo zimnicu.
Medvjed priprema svoj brlog.
Tada imaju učenici najduže praznike.
U šumi dozrijevaju plodovi (kupine, žir, kesten).
Cvatu jabuke.
Ljudi počinju grijati kuće.
Skijamo se, trčimo na skijama i kližemo.
Ptice imaju mlade.
Travnjak je pun cvijeća.
Beremo grožđe.
Ptice selice vraćaju se iz toplih krajeva.

Nato su učenici prepričavali svoja iskustva i znanje o jeseni. Govorili su o prirodi u jesen, vremenu, o tome što rade životinje i ljudi. U obliku mentalne (kognitivne) mape sve su zapisali u bilježnicu, a ja na ploču.

Korištenjem mentalnih (kognitivnih) mapa koje temelje na imitaciji stvari iz prirode (struktura molekule, „lampa“ maslačka, školjke, koralji, paukove mreže, sunčev sustav), slijedimo svojem prirodnom procesu razmišljanja i postižemo bolje rezultate pamćenja. Prednosti mentalnih mapa su boje (motiviraju i privlače), ušteda vremena pri zapisivanju, čitanju bilješki i ponavljanju te poticanje kreativnosti.  

3. Aktivnost – rad u parku

Učenici su rado pripovijedali, zato sam ih pozvala da naprave svoj prvi samostalni govorni nastup u 2. razredu. Razgovarali smo o tome, što je to govorni nastup, te sam im dala nekoliko uputa za uspješno nastupanje.

Izaberem samo jedan događaj koji ću predstaviti.
Sastavim mentalnu (kognitivnu) mapu, odnosno napišem pojedine riječi.
Događaj detaljno opišem.
Govorim na zanimljiv način.
Govorim književno, jasno, dovoljno glasno i primjerenim tempom.
Važne riječi su naglašene (izgovorim ih malo glasnije).
Gledam u slušaoce, govorim njima, a ne sebi.
Ne držim se pogrbljeno i ne premještam se s noge na nogu.

Spomenuta aktivnost, primjerena je za 2. razred – u planu i programu za slovenski jezik piše da imaju učenici govorni nastup (s unaprijed najavljenom temom), da tijekom nastupa izražaju svoje osjećaje, da vrednuju mogućnosti govornog nastupa i planiraju kako nastup poboljšati.

Bio je sunčan jesenski dan. Malo je puhalo, no to nikome nije bilo važno, na Krasu su naučeni na buru. Učenici vole učiti u parku, u blizini škole, zbog toga više puta pripremim različite aktivnosti primjerene za učenje u parku. Svaki učenik dobio je prazan list i započela je akcija. Park je dovoljno velik i svaki učenik je našao svoje mjesto, gdje je razmišljao o čemu će govoriti. Nakon približno 20 minuta, našli smo se zajedno na travi ispod hrasta i započeli s nastupima. Najprije su govorni nastup imali učenici koji su govorno spretniji. Svaki učenik imao je približno 2-3 minute za nastupanje. Jako su me iznenadili, jer su većina bili bez treme te su kvalitetno ocijenili svoj nastup i nastup vršnjaka.

4. Slikopriča

4. 1. Povijest slikopriče

Rječnik slovenskog književnog jezika (2014) slikopriču opisuje veoma šturo, opisuje je samo kao „slikovno pismo“. Možemo reći da je slikopriča tekst u kojem slika zamijeni jednostavne riječi (najčešće imenice). Iako su slikopriče najčešće zapisane velikim tiskanim slovima, možemo ih zapisati i malim tiskanim slovima.  Učenici su slikopriču „čitali“ još dok su sjedili u naručju kod roditelja i znali imenovati nacrtane riječi.

Ilustracije između teksta su dio literature koji privlače djecu koja još ne znaju čitati. Razlog su zbog kojeg djeca uzimaju knjigu u ruke, počinju je listati i gledati slike. Ilustracije imaju clip_image001snažnu motivacijsku ulogu, zbog njih dijete pokaže zanimanje za knjigu (Zupančič, 2012).

Prva objavljena slikopriča u Sloveniji, pojavila se 1930. godine u reviji „Naš rod“ s naslovom „Priča o lovcu, psu, ženi i žandaru“ (Kanič, 2016).

Godina 1945. bila je nova prekretnica, tada je počela izlaziti dječja revija Ciciban. U skoro svim izdanjima imamo slikopriče, kasnije i u reviji Cicido, koja je počela izlaziti 1998. godine (Remškar, 2003).

4. 2 Izrada prve slikopriče

Na sljedećem satu slovenskog jezika, sjetili smo se svog doživljaja jeseni te ga20181108_120732 velikim tiskanim slovima zapisali na list s crtama. Izmislili su i naziv. Zelenom bojicom obojili su riječi koje će kasnije nacrtati. Tekst sam doma pregledala, popravila gramatičke greške, a učenike sljedeći dan podsjetila na sve slikopriče koje su čitali u 1. razredu i unutar prva dva mjeseca ove godine. Slikopriču su zapisali na list za crtanje, na kojem su ravnalom nacrtali crte. Unutar dva školska sata sve slikopriče s jesenskom tematikom bile su završene. Međusobno su ih izmjenjivali i što je još važnije, čitali!

U našoj školi volimo međusobno sudjelovati, zato smo izrađene slikopriče posudili učenicima 1. razreda, gdje ih je učiteljica produženog boravka pročitala za vrijeme počinka, poslije ručka. Na slikopriče i svoj rad su bili svi učenici 2. razreda iznimno ponosni i htjeli su ih što prije ponijeti svojim kućama. Kroz nekoliko dana to su i učinili, zapisala sam nekoliko njihovih dojmova:

Inga: Najprije sam mislila da će biti teško za napraviti, no išlo mi  je veoma dobro.
Julija: Sviđalo mi se, jer znam lijepo crtati.
Gaj: Volim crtati, zato mi je izrada slikopriče bila super.
Matej: Najprije smo mogli izabrati riječi koje želimo nacrtati. Meni nije bilo baš jednostavno.

5. Zaključak

Volim jesen, jer nas svake godine razveseli svojom šarenošću. U svoje aktivnosti uključujem bogatstvo koje nam nudi priroda. I jesen i slikopriča mogu sudjelovati. Slikopriča je splet teksta i slike, gdje slika zamijeni jednostavne riječi. Čitanjem teksta utječemo na govorne i kognitivne mogućnosti. Mislim da je čitanje slikopriča u školi važno. Pronalazimo ih i u radnim bilježnicama i štivima za 2. razred. Učenicima moramo dati mogućnost za nadogradnju svog znanja. Svi učenici su opisivali svoje doživljavanje jeseni i svi su prepoznali slikopriče (Cicido, Ciciban, radna bilježnica), stoga im izrada vlastite slikopriče nije predstavljala problem. Pritom je važno samo da su zadovoljni i ponosni na izrađenu slikopriču, te da su dobili priliku za podizanje samopouzdanja.

Literatura

  1. Kanič, I. (2016). Slikopis. Pridobljeno 2. 11. 2018 s: http://terminologija.blogspot.com/2016/04/slikopis.html
  2. Magajna, Lidija (1995). Razvojne teorije branja in pisanja kot osnova za sodobne pristope k začetnemu opismenjevanju. Jezik in slovstvo, 41 (1/2), 61-74.
  3. REmškar, S. (2003). Možnosti književne in bralne vzgoje z revijami. Otrok in knjiga, 30 (56), 93-97.
  4. Zupančič, T. (2012). Kakovostna književna ilustracija za otroke. Otrok in knjiga, 39 (85), 5-16.
  5. Slovar slovenskega knjižnega jezika (2014). Pridobljeno 5. 11. 2018 s: https://sskj.si/
  6. Wikipedija (Jesen). Pridobljeno 6. 11. 2018 s: https://sl.wikipedia.org/wiki/Jesen