Strip je vječan

lucija ademoski

Lucija Ademoski

Sažetak

Zaljubljenika u strip ima mnogo jer za njime posežu čitatelji svih dobi. Pričanje priča u slikama velika je motivacija za čitatelje početnike i predstavlja univerzalni jezik svih ljudi sveta. Nekad cijenjena literatura s godinama je zauzela mjesto „devete umjetnosti“ koja se u različitim žanrovima nametnula i u virtualnom svijetu.

Ključne riječi: stripovi, Miki Muster, čitanje, razvoj stripa

Uvod

„Imate li Mikija Mustera?“ obično pitaju najmlađi čitatelji koji hrle u školsku knjižnicu i nestrpljivo čekaju na poznati zvuk čitača crtičnih kodova koji označuje da su posuđenu knjigu uspješno vratili. Zatim žure u najomiljeniji kutak knjižnice gdje se nalaze „najbolje“ knjige, kako ih vole nazivati. Te knjige nisu preteške, ali ni prelagane. To se vidi već izdaleka, jer su najpohabanije, najčešće ih treba popraviti i kupiti. Djeci pružaju ono što najviše vole, a to je zabava!

Jezik slika razumiju svi i stripova nikad dosta. Ali svaki strip nije dovoljno dobar strip. Najbolji je onaj koji je posuđen, na koji se može i dulje čekati, a svaki je dan potražnja za njim. Istina, moje ponude alternativnih knjiga nisu uvijek uspješne. A kad jesu, obično uslijedi dječje pitanje: „Hoće li se brzo vratiti?“ Zaljubljenika u strip je mnogo jer za njime posežu i oklijevajući čitatelji koji malim još nesigurnim korakom ulaze u svijet književnosti.

Što je strip?

„Riječ strip znači crta odnosno uzak pojas, u njemu se nižu sličice koje čine priču. Teku vodoravno, s lijeve na desnu stranu, a redaka obično ima više. Dakle, sve počinje na prvoj crti! Nakon toga na redu su likovi. Likovi koji govore imaju riječi upisane u oblačiće. A svoj oblačić imaju i misli, tako da saznamo i ono o čemu junaci razmišljaju. Kako bi čitatelj stripa znao da je riječ o istoj osobi, ona na svim sličicama mora biti nacrtana i obojena jednako.“ (Kako nastaje strip?, 2014.)

„Strip je dakle svako pričanje priča u slikama i zato vrlo često ima jednostavne junake, karikirani crtež te smiješan ili akcijski sadržaj, a ima sve mogućnosti da bude i ganutljiva melodrama, detaljan portret neke osobe ili lukava politička satira. No može biti i samo dobra šala zbog koje ćemo se nekoliko minuta valjati od smijeha, a usput i naučiti nešto vrijedno o svijetu i ljudima oko nas. Upravo zato strip je često nešto posebno.“ (Lunaček, 2010a)

„Stripovske slike obično su jednostavnije od slika likovne umjetnosti /…/, jer nije cilj da se udubimo u svaku sliku posebno, nego da što prije prijeđemo na sljedeću, a s nje na sljedeću i tako sve do zadnje kako bismo saznali priču koju taj redoslijed slika priča. I tekstualni dio stripa obično je kraći i manje kompliciran od odlomaka iz nekog romana /…/, jer čitatelja ne smije previše zadržavati pri svakoj slici, nego ga treba voditi dalje kroz priču. /…/ No uistinu dobar strip zna upravo ta ograničenja okrenuti u svoju korist i u nekoliko poteza i samo nekoliko riječi dočarati uvjerljiv i dubok svijet.“ (Lunaček, 2010a)

Riječ je o laganijem štivu s mnogo slika koje nadopunjuju tekst. Čitateljima početnicima i onima koji još oklijevaju pomažu u lakšem prelasku sa slikovnica prema zahtjevnijoj literaturi. Sve više postaju nenametljiv i dobrodošao alat u nastavnom procesu, jer i zahtjevniji sadržaj djeci predstavljaju na zabavan i lagan način, što se pokazuje u njihovu bržem napredovanju u učenju.

Razvoj stripa

U obliku koji poznajemo danas strip se razvio u 20. stoljeću, a njegove zametke možemo pronaći još u davnoj prošlosti. „Kako su se pisma mnogih starih civilizacija sastojala od znakova ili hijeroglifa, malih sličica onoga što znači riječ, ti su stari zapisi vrlo slični stripovima. Još su bliži stripovima takozvani frizovi na vazama, stupovima i izbočinama zgrada u kojima su osobito u antičko doba pričali priče iz života junaka. /…/ Suvremeni izgled stripa počeo se razvijati tek s pronalaskom tiska /…/ The Yellow Kid, u prijevodu Žuti dječak konačno je utro put uporabi riječi unutar sličica, a ne izvan njih, i to u obliku oblačića koji izlaze iz usta junaka /…/, a po njegovoj žutoj košulji dobio je naziv i današnji ‘žuti tisak’.“ (Lunaček, 2010c)

Mukotrpan rad

Stvaranje stripova zahtjevan je posao koji vremenski premašuje uobičajeni radni dan. Neki crtači stvaraju ga klasičnim načinom, olovkom, kistićem, nalivperom…, a drugima je draža digitalna tehnika. Za strip su obično potrebna dva autora: spisatelj i ilustrator. A to je oboje bio naš Miki Muster. Velika legenda i pionir slovenskoga animiranog filma i stripa. Prilikom primanja Prešernove nagrade 2015. izjavio je: „/…/ kad sam bio dijete, maštao sam da ću zabavljati djecu, generacije djece. I mislim da sam u tome uspio /…/.“

Priče o Zvitorepcu, Lakotniku i Trdonji počeo je crtati još u pedesetim godinama 20. stoljeća, a oduševljenje njima ni danas nije splasnulo. Uvjerena sam da nikad ni neće nestati. Miki Muster jednostavno je predobar! Zbog toga je prisutno i toliko reprinta i izdanja u formatu albuma. Stripove je crtao ručno, kistićem, a u svojem radu bio je toliko vješt da mnogi nisu vjerovali što sve može stvoriti u tako kratkom vremenu. Bio je radoholičar koji je stvarao i po šesnaest sati na dan iako crtanje nije smatrao poslom. Crtao je za sebe i još se usput zabavljao.

A mnogobrojnim animiranim filmovima čiji je bio začetnik na slovenskom prostoru utisnuo se u sjećanje mnogim naraštajima, jer mnogi su odrastali s njima.

Slika 1. Dio izložbe u spomen na Mikija MusteraPrije svega s onima o zečićima koji prije odlaska u krevet brižno očiste zube. Pri posjetu izložbi posvećenoj Mikiju Musteru najmlađi učenici rado su se zaustavljali uz sličice sa zečićima CIK CAK i ispitivali me imamo li i takve stripove. Sigurno bi bili redovito posuđivani, i ne samo od djece.

Slika 1. Dio izložbe u spomen na Mikija Mustera

Ukorak s vremenom 2015., uz dopuštenje Mikija Mustera, na internetu se pojavila i vremenska aplikacija s njegovim poznatim likovima namijenjena korisnicima pametnih telefona i tableta u obliku kratkih i zabavnih animacija s vremenskim prognozama.

Jesu li stripovi primjereni za sve?

Nekad se smatralo da stripove čitaju manje obrazovani ljudi, zato su ih svrstavali među cijenjenu literaturu koja je s godinama zauzela mjesto koje joj pripada. Kao „deveta umjetnost“ postali su vrlo omiljena likovno-literarna vrsta koja se nametnula i u virtualnom svijetu gdje možemo naći desetke tisuća internetskih stripova različitih žanrova. Autori stripova mogu cijelu priču s malo teksta i odgovarajućim crtežima predstaviti jednako učinkovito kao i pisci i stvaratelji filmova. Mnogo je filmova i crtića snimljeno prema stripovima (Snoopy, Garfield, Asterix, Batman, Superman, Spiderman …) i mnogo je stripova nastalo prema predlošcima crtanih filmova (Miki Maus, Paško Patak, Šiljo i Pluton, Tom i Jerry…).

Gledamo li stripove ili čitamo?

S obzirom na to da stripove obično čine crteži i tekst u oblačićima, istodobno ih i gledamo i čitamo. Bitna su oba dijela jer se nadopunjuju. Postoje i nijemi stripovi bez teksta. No bez crteža stripova nema.

Kad djecu pitam kako čitaju stripove, kažu da se čitanje teksta i gledanje sličica isprepleće, ali ne znaju točno kojim redom to čine. Nekad mi neki od njih otkriju da u miru najprije pregledaju sve sličice pa tek onda počnu čitati. U tom slučaju za strip si zaista izdvoji vrijeme i potpuno mu se posveti.

A inače živahne učenike stripovi magično uvuku u svoj svijet. Za okolinu postanu potpuno neprimjetni, a ne ometa ih ni školsko zvono koje zove na nastavu. Udube se u serije stripova o Asterixu i Obelixu, Iznogudu, Luckyju Luku, Tintinu, Garfieldu, Titeufu, Kapetanu Gaćeši, Musetrovim junacima …, a sa zanimanjem čitaju i nadasve zabavne Mančkove Hribce kremenite i bajke u stripu (Grimmove bajke i Schmidtove Slovenske bajke (i jedna njemačka).

Slika 2. Musterovi junaciSlika 3. Martin KrpanSlika 4. Hribci kremenitiSlika 5. Slovenske bajke (i jedna njemačka)
Slika 2. Musterovi junaci   Slika 3. Martin Krpan   Slika 4. Hribci kremeniti   Slika 5. Slovenske bajke (i jedna njemačka)

Zaključak

Stripovi će uvijek imati mnogo vjernih čitatelja i uljepšavati im svakodnevicu. Ostat će velika motivacija za brže učenje čitanja i dobrodošla pomoć u razvoju čitateljskih sposobnosti. Bio na papiru ili ne, živio strip!

Literatura

  1. Kako narišemo strip? (2014). PIL, 66(7), 21.
  2. Lunaček, I. (2010a). Kaj je strip?. PIL, 62(travanj, posebna izdaja), 6-7.
  3. Lunaček, I. (2010b). Zakaj imamo radi stripe?. PIL, 62(april, posebno izdanje), 4-5.
  4. Lunaček, I. (2010c). Zgodovina stripa. PIL, 62 (april, posebna izdaja), 8-11.
  5. P. G., M. K. (11. 5. 2018). Umrl je Miki Muster, pionir slovenskega stripa. Dostupno na:
  6. Stergar, K. (2010). Strip ali knjiga? Kaj je boljše?. PIL, 62 (travanj, posebno izdanje), 24-25.

Fotografije: osobni arhiv Lucije Ademoski i https://www.google.si

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Primjeri dobre prakse i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.