Priča o jednom kraju koji je zapravo postao početak

samanta_MC

Samanta Matejčić Čotar

Kažu da prošlost treba ostaviti tamo gdje joj je mjesto i gledati samo naprijed, no ima nešto važno što nam je prošlost dala, a to je iskustvo. Njega nam nitko ne može oduzeti.

Prije točno dvije godine naša se škola, Osnovna škola Jurja Dobrile iz Rovinja upustila u avanturu zvanu Erasmus+. Skupila se nekolicina djelatnika željna novih znanja i iskustva te sa sobom povukla još desetak znatiželjnika. Proučavali smo materijale, slušali webinare, odlazili na edukacije i smišljali temu projekta uzimajući u obzir ciljeve EU, potrebe ustanove i kompetencije koje bismo htjeli usavršiti. Nakon dva mjeseca rada, prijavili smo projekt pod nazivom TEAeM UP! kojem je cilj bio poboljšanje kompetencija jezika, korištenje resursa okoline kako bi se upoznali s tradicijom kraja u kojem živimo, a sve koristeći suvremene metode učenja putem nove tehnologije. Cilj nam je bio da se nastava u što većoj mjeri odvija izvan učionice te da učenici znanja usvajaju na aktivan, njima zanimljiv način.

Iako je po odobrenju projekta u zbornici zavladala euforija zbog uspjeha, prvi mjeseci bili su sve, osim lagani. Mislili smo da smo sve naučili već kod prijave projekta, no, sad je trebalo realizirati sve mobilnosti, kontaktirati organizatore, osvježiti znanja engleskog i talijanskog jezika, potpisati ugovore, isplatiti potpore, srediti osiguranja, održati timske sastanke kako bismo svi bili upućeni u provedbu, mijenjati neke tečajeve zbog malog broja prijavljenih, ispuniti Europass mobilnost dokumente, prenijeti sudionicima koje su stvari potrebne za pravdanje mobilnosti, nebrojeno puta zvati Agenciju, naučiti kako se radi u Mobility tool-u i još hrpu drugih formalnih stvari koje su bile potrebne kako bi se sudionici uputili na mobilnost. Ukupno šesnaestoro učitelja odvažilo se na put od sjevera do juga Europe: od Finske, Nizozemske, Velike Britanije preko Italije, Španjolske, Češke pa sve do Malte i Turske kako bi učili o tome kako koristiti tablete u nastavi, kako igrom oplemeniti nastavni sat, kako nastavu izvoditi izvan učionice, koliko je važno usvajanje stranog jezika u najranijoj dobi, kako smanjiti stres kod učenika i učitelja, koje su to najbolje metode vođenja škole i kako funkcioniraju obrazovni sustavi u drugim europskim državama.

imageA onda… sve to što smo vidjeli i naučili, trebalo je provesti u djelo. Opet smo se trebali iskoordinirati, pTako su učitelji tijekom dvije godine usvajali nova znanja, ali i paralelno realizirali mnoge projektne aktivnosti. Počeci nisu bili laki, ali sad kad se osvrnemo dvije godine unatrag, možemo biti zadovoljni jer su ciljevi Razvojnog plana u potpunosti realizirani. Zasadili smo mediteranski začinski vrt ispred škole koji je postao učionica na otvorenom, upoznali smo grad istražujući njegove znamenitosti kroz igru upotrebom QR kodova, kuhajući tradicionalna jela, istražujući batanu i rovinjski dijalekt; tableti i pametni telefoni postali su nezaobilazno nastavno pomagalo učitelja i učenika koji svoja znanja provjeravaju putem Kahoot kvizova; osmislili smo nove izvannastavne aktivnosti, izrađivali slikopriče, stvorili smo Online dnevnik priprema za izvođenje nastave izvan učionica kako bi i ostali učitelji mogli koristiti stečena znanja, izdali brošuru Edukacijske igre koje mogu služiti učiteljima za usvajanje leksičkih i gramatičkih znanja te za poboljšanje koncentracije i opuštanje; objavljeni su bilteni za izvanučioničku nastavu Rovinja, Venecije i Verone koji mogu služiti kao primjer svima kako od običnog izleta napraviti interaktivnu učionicu na otvorenom; održali smo radionice suzbijanja stresa imageza učenike i učitelje, obilježili Europski tjedan s učenicima Talijanske osnovne škole Bernardo Benussi, surađivali s učenicima treće rovinjske škole – Osnovne škole Vladimira Nazora, radili na međunarodnim projektima s kolegama iz drugih europskih škola putem eTwinninga, oblikovali glinene posude, izrađivali antički nakit i glinene pločice s glagoljaškim slovima, nastavu održavali u Zavičajnom muzeju, na morskoj obali, livadi i Zlatnom rtu, čitali priče, kuhali istarska jela i objavili svoju prvu kuharicu Volim kuhati; imageposjetili rt Kamenjak, Nacionalni park Brijuni, Ornitološki rezervat Palud, arheološki lokalitet Monkodonjo; prenamijenili smo dio zbornice u mjesto za druženje kupivši fotelje i kauč kako bi se učitelji za vrijeme slobodnih sati mogli družiti i odmarati, a isti takav kutak namijenili smo u holu za učenike… još je mnogo toga odrađenog i realiziranog što smo redovito objavljivali web-stranici škole i Facebooku te predstavili kolegama na lokalnoj, županijskoj i državnoj razini.

Da smo na dobrom putu potvrđivali su nam i sami učenici putem evaluacijskih upitnika nakon provedenih aktivnosti jer su redovito izražavali zadovoljstvo drugačijem, inovativnijem i aktivnijem načinu usvajanju znanja, novim izvannastavnim aktivnostima, integriranim nastavnim danima, tehnologijom potpomognuto vrednovanje usvojenog gradiva te učenju izvan učionice.

A učitelji? Oni koji su se uključili u projekt suglasni su u mnogočemu. Prvensteveno se to odnosi na zadovoljstvo sudjelovanjem u projektu te primjenjivošću znanja dobivenih na tečajevima, a svjesni su i da su poboljšane njihove osobne, profesionalne, komunikacijske, jezične i IKT vještine.

Sudjelovanje u projektu doprinijelo je i njihovom većem samopouzdanju, stvorene su mnoge veze s ostalim kolegama iz europskih škola, prijavljeni su neki potencijalni europski projekti, poboljšana je komunikacija između učitelja, a što je najvažnije – povećana je njihova motivacija za učenjem i poučavanjem što je bio jedan od ciljeva našeg projekta. Ipak, kao najveće prepreke neuključivanju većeg broja učitelja u međunarodne projkete, sudionici su istaknuli previše dokumentacije potrebne za pravdanje mobilnosti, isplata predujma od 70% koji nije uspjevao pokriti stvarne troškove mobilnosti pa su dio novca sudionici morali pokrivati vlastitim sredstvima, (mit o) nedovoljnom poznavanju engleskog jezika, krut kurikulum koji ne omogućuje realizaciju aktivnosti i znanja naučenih na tečajevima, nepriznavanje uloženog vremena za realizaciju projektnih aktivnosti u tjedna zaduženja te nevrednovanje angažmana kod napredovanja u viša zvanja. Pokazao je to anonimni upitnik kojem je cilj bio evaluacija provedbe projketa te dobivanje jasnije slike o tome jesu li i u kojoj mjeri sudionici zadovoljni omjerom uloženog i dobivenog.

I na kraju, valja napomenuti kako je rad na projektu timski rad koji zahtijeva dobru komunikaciju i kvalitetne odnose među članovima tima. Često se ljudi pitaju kako stvoriti tim za kvalitetnu provedbu projekta. Odgovor je jednostavan: svaka osoba koja je motivirana za osobni rast i napredovanje, kreativna, odgovorna, otvorena za nova iskustva i spremna na timski rad i kvalitetnu komunikaciju dobar je izbor. No, nema kvalitetne provedbe projekta, ako na čelu tima nemate koordinatora koji je, uza sve gore navedene vještine, spreman svoje slobodno vrijeme utrošiti u kontinuirano vođenje projekta u što spada i pisanje izvješća, održavanje Mobility tool baze, odgovorno upravljanje financijama te uza sve to ne dozvoliti da rad na projektu ugrozi kvalitetu obavljanja posla za koji je osobno u školi zadužen. Teško je to postići, pogotovo u početnoj i završnoj fazi projekta kada rokovi diktiraju ritam rada, no nakon jednog takvog projektnog ciklusa ostaje neizmjerno iskustvo koje je šteta ne iskoristiti za neke druge projekte i diseminaciju ostalim kolegama koji su na početku jednog novog europskog iskustva. Ukoliko ste, kao i mi, sreće da je i ravnatelj član projektnog tima, onda je provedba sama po sebi lakša jer iza vas stoji osoba kojoj je kvaliteta provedbe različitih programa na korist učenika i njihovih učitelja jedan od prioriteta.

image

Iako je strah od provedbe europskih projekata u javnosti velik upravo zbog opsežne dokumentacije koja je potrebna za pravdanje financijske potpore, naša je škola, ohrabrena stečenim iskustvima i znanjem, odlučila nastaviti u tom smjeru te smo prošle školske godine dobili financijsku potporu za realizaciju i provedbu novog Erasmus+ projekta Dvije strane Gaussa u kojem sudjeluje devetnaest učitelja. I tako je ustvari jedan običan kraj zapravo postao početak…

Vjerujemo da će nova iskustva iz europskih škola doprinijeti još većoj motivaciji učitelja te postizanje boljih ishoda učenja za učenike. Sada kada se osvrnemo unatrag, svjesni smo da smo kroz TEAM UP! projekt zatvorili jednu lijepu priču punu pozitivnih emocija, iskustva, novih znanja i motivacije i da je cjeloživotno učenje jedini ispravni koncept koji može stvoriti promjenu u nama i u društvu.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Projekti i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.