(Ne)matematička priča (ili što kad se matematičari raspišu)

ela_veza

Ela Veža

“U životu je najvažnije imat dobru priču.” – rečenica je s kojom se složilo cijelo društvo dok je matematičarki nevidljivi upitnik lebdio iznad glave. Naravno ekipa se uglavnom sastojala od turističkih djelatnika i zaposlenika raznoraznih uslužnih djelatnosti. Odnosno osoba kojima je posao bio dobro prodati određeni proizvod…” Ali to nije sve, ako požurite dobit ćete i….!”

Svaka čast razrednim pjesničkim dušama iz MIOC-a Bari, Nuiću, pa i Snježani (pardon Željani), ali ova matematičarka nikad nije osjetila pjesničku ili spisateljsku inspiraciju. Ok, možda bi i mogla posložiti koji haiku. Ipak brojevi su i tu.

Poezija i proza, priče i pričice, bajke i basne, opisi i dijalozi pisanje i brisanje nisu za nju dok je matematika tu. (Rima il štima?)
Lako je zapisati 2+2=4 ili ako nekome nije, također zapis 2+2 <>4 i cijeli matematički svijet razumije o čemu je riječ. Bez ikakvog pridjeva i zareza. A s druge strane, što je pisac u svom literarnom djelu htio reći? “ Ajde, pogodi sad?“ Nikad ono što misliš, već što profa kaže. Zna se tko pobjeđuje, a tko unaprijed gubi u srazu priče i zadatka.

I sad (da tako kažemo) stigoše u modu matematičke priče. “Da sam htjela bit Krleža ne bih studirala matematiku.” nebrojeno puta ponovila je tu rečenicu dok bi kao “informatičarka” obavljala zadaću učitelja hrvatskoga jezika i teškom mukom pisala obavijesti za web. Dobro raditi i stvari koje ne voli karakteristika je matematičara.…I to se nauči, sve studirajući matematiku x ili y godina.

Na seminaru za matematičare stiže zadatak. Napiši matematičku priču!!! Možeš sam ili u društvu, ali po tim i tim pravilima.

imageKakva priča? Jedino što zna je da ne želi priču, pogotovo ne matematičku. Ma ni bilo koju drugu. Voli pričati, ali ne voli priče. Možda se to može nazvati i traumama iz djetinjstava, ali priče, bajke i basne nisu njen svijet. Kod nje prolazi samo Kušanov prepoznatljiv svijet.

Ono po čemu pamti određenu priču su nelogičnosti i neodgovorena pitanja. Eventualno bi se trebala zadovoljiti odgovorima – „..ali tako ide priča“.
Kao i svakom djetetu pričali su joj priče, bajke, basne uglavnom o pobjedi dobra nad zlom, istine nad laži, ljubavi nad mržnjom. Crvenkapica, Trnoružica, Ivica i Marica, Pepeljuga, priče brače Grimm, Ezop…Svim tim pričama je zajedničko da postoje u različitim verzijama, ali mala tvrdoglava glava bi uvijek nanjušila problem.

Trnoružica je odspavala 100 il 1000 godina nebitno ( označimo godine sa x), a ostarila je…ni dana? Ni ona ni njeno kraljevstvo. I pitanje je tu : ” Je li princ mlađi od nje 80 ili 980 godina (odnosno x-20 godina?) jer on odspavao u ovoj priči nije.

Crvenkapica nije razlikovala ba4ku od vuka, pa koliko ružna je bila baka? A unuče? 😉

Ivica i Marica prve večeri se vratiše kući prativši trag po kamenčićima koje je putem bacao Ivica. Drugog dana bacao je mrvice kruha koje su ptičice pojele pa se nisu mogli vratiti kući. Zar se samo matematička glava zapitala tko je odnio kamenčiće. Kako i drugog dana nije mogao pratiti kamenčiće koji su svijetlili u mraku. Možda ih je mogla odnijeti svraka? No to ne piše?

A tek Pepeljuga, čarolija prestala u ponoć i sve se vratilo u normalu. Ali ostale su staklene cipelice? Heloooouuu za njih čarolija ne vrijedi? Koji je to broj cipela koji odgovara samo njenoj nozi? Je li ta iznimka, matematičko postoji jedinstven!?

I sad u novu priču bi da ne promaši temu trebala uplesti Ivanu Brlić-Mažuranić ( da kratica je IBM i nije računalo), kojoj crtica ili ne označava djedovo prezime. Njeni ljubitelji će reći naša poznata spisateljica, a skup ili podskup (za sada lako prebrojiv) kojem pripada matematičarka će je povezati sa strašnim slikama iz lektire.

Kosjenka i Regoč priča je koje se matematičarka danas uopće ne sjeća. Prisjeća se ilustracije Regočeve duge kose i Kosjenke u košari na Regočevom ramenu. Od priče pamti, naravno samo problem. Isti problem koji je mučio i kod Palčića ili Gulliverovih putovanja. Tko je prave veličine? U kojem svijetu matematičarka živi. Je li velika kao Gulliver ili mala kao Liliputanci. Koga bi mogla sresti svojim putem? Regoča ili Kosjenkinu košaru? Piscima očito to nije bitno, ali maloj matematičarki je. Red veličine u matematici je itekako bitan. Matematičarka se ne boji tek tako malih bubica. Ako ih sebi zorno može zamisliti nekoliko puna većim od nje. Brrr

Na kraju ispada da uvodna rečenica vrijedi i za matematičare. Možemo ubaciti za svaki život barem jednu dobru priču. Ova je nematematička priča uz to s promašenom temom. Točnije priča jedne matematičarke koja zna kako promašiti temu. Totalno promašiti temu. Ali možda je priča dobra? A kažu da je to u životu najvažnije…imati dobru priču.

Iz toga slijedi…

Ako je dobro za sve, onda vrijedi i za matematičare! Da, ako žele dobiti potvrdu o usavršavanju o matematičkim pričama. Smiješak s namigivanjem

Dokaz proturječjem ili pričom,… smislit ćemo već neku. Znamo da barem matematičari imaju maštu.

POGOVOR (čiča-miča nije još gotova priča)

Da bi priča imala sretan kraj važno je napisati sve kako je točno bilo. Dakle, iznimno nadahnuta Nina svoju je priču o bratu Jaglancu i sestrici Rutvici napisala u trenu za vrijeme samog stručnog usavršavanja matematičara. Priču je rado podijelila sa svojom kolegicom Blaženkom i timom u kojem se našla ova (ne)spisateljica. Blaženka je okupila skup matematičara na blaženom Facebooku gdje se izmijenilo ideja i…ideja. Adela je uz Dajaninu inicijativu s lakoćom posložila svog Stribora u Šumu. Privukli su i Marka koji je ribaru Palunku dao smisao (života). Krug se samo širio i širio. A zapisana je i ova (ne)matematička priča ( il’ možda jadikovka) koja zbog “uvik kontra” vjerojatno ne bi bila zapisana da nije pravih matematičara koji vole priče.

POPOGOVOR

clip_image004Od svih tih priča nastao je i niz igrokaza za Splitsku večer matematike, tematska izložba, radionice i predavanja i nagradna igra. A matematičarka na kraju nije mogla odoljeti izazovu, otvorila je lektiru i posložila rečenice, ali u IBM integrame. Smiješak s namigivanjem

Ne zaboravite u životu je važno imati dobru priču. Možemo indukcijom provjeriti je li i najvažnije. Smiješak s namigivanjem

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u p, Primjeri dobre prakse i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.