Digitalna vještina programiranje-pismenost od malih nogu

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

U Republici Hrvatskoj kronično nedostaje programera a s obzirom na zahtjeve tržišta rada, problem će biti još izraženiji budući da potrebe za programerima samo rastu iz godine u godinu. Kroz medije smo se susreli s podatkom kako će do 2020. godine u Europi nedostajati  900.000 ICT stručnjaka pri čemu programeri čine približno dvije trećine današnjih potreba za ICT kadrom u Hrvatskoj.

Prvi korak ka rješenju ovoga problema bio bi djeci osnovne škole omogućiti učenje osnova programiranja a djeci srednje škole nadogradnju osnova kako bi naučili logički razmišljati, a samim time i ostati u programerskim vodama. Poznata nam je izreka „Quot linguas calles, tot homines valles „ (Koliko jezika govoriš toliko ljudi vrijediš) a prve asocijacije koje nam se javljaju na spomen ove izreke su strani jezici. Međutim, u dobu informacijsko-komunikacijske tehnologije, nije li uz poznavanje stranih jezika neophodno ako ne i obavezno poznavanje programskih jezika? S obzirom da su današnje generacije od malih nogu okružene tehnologijom, potrebno je iskoristiti njihov interes i podignuti razinu logičkog i apstraktnog razmišljanja, a učenje programskih jezika upravo je idealna platforma za ostvarenje toga cilja. U Estoniji od 2012.godine učenici osnovne škole uče programirati, u Slovačkoj se programirati uči tijekom cijelog školovanja a u Hrvatskoj se postavlja pitanje: Treba li informatiku uvesti u osnovne škole kao obvezan predmet? Situacija u srednjim školama još je gora jer nudi svega jednu godinu obvezne informatike u trajanju 70 sati i k tome kad djeca dođu u srednje škole, sve će morati ponavljati ispočetka budući da informatika u osnovnim školama nije bila obavezna, program srednjih škola mora pokriti sve, počevši s jednostrukim i dvostrukim klikom miša. Gdje i kako onda pronaći vremena za učenje programiranja? Osim učenika matematičkih gimnazija, učenici ostalih srednjih škola, programiranje tek spominju i to najčešće sve završava pseudojezikom bez praktičnog korištenja programskih jezika.

Stereotipi koji negativno utječu na percepciju i poimanje programiranja potječu unutrag dvadsetak godina, kada su aktualni programski jezici bili Fortran, Cobol, nešto mlađi jezici zastupljeni u školama Pascal, Basic…koji su iziskivali dugo vrijeme učenja a znamo da današnje generacije žele sve i to odmah. Uobičajena slika programera kako ju vidi većina učenika je osoba koja voli matematiku i računanje, može dugo sjediti i – zna biti čudna. Velik broj učenika smatra programiranje teškim, zahtjevnim poslom koje uzima puno vremena…Možda u svemu tome ima istine, i znamo da neće svi učenici postati programeri, kao što nisu svi učenici matematičari, jezikoslovci….međutim, nije li na nama nastavnicima odgovornost i obveza pružiti im mogućnost da zakorače u svijet programiranja i pokazati im drugačiji koncept i način zaključivanja, logičkog povezivanja, nadasve razmišljanja. Iz tog razloga, nužno je programiranje uvesti barem na „mala vrata“ i kroz nekoliko sati.

Programiranje ne mora biti teško za učenje.
Ako su dječji programi takvi da vide objekt koji se kreće na određeni način a samim time i rezultat svojeg kodiranja, djeca odmah znaju da su pravilno koristili kod. Za to je idealan vizualan programski jezik Scratch koji omogućava jednostavno stvaranje interaktivnih priča, igara i animacija, te dijeljenje radova preko Interneta. Ovaj alat izuzetno je dobar za upoznavanje sa svijetom programiranja bez stresa oko kompliciranih izraza jer omogućuje shvaćanje logike programiranja ako i nismo upoznati sa sintaksom i pravilima programskih jezika. Besplatan je i dostupan svima, korisničko sučelje je intuitivno te se kod pokretanja prikazuje i kratak tutorial koji nas vodi kroz elemente funkcionalnosti samog alata. Vizualizacija je realizirana kroz tri dijela: scena i dodatni vizualni objekti, paleta s instrukcijama te prostor gdje se instrukcije logički povezuju i upravo je to dio u kojem se odvija svo programiranje. Mogućnosti korištenja ovog alata su neiscrpne i idealan je za početke i uvod u sam proces programiranja. Ukoliko se učenici u osnovnoj školi sretnu sa programiranjem i ono kod njih izazove interes i želju za produbljivanjem znanja, nastavak se može realizirati u srednjoj školi kroz razne programske jezike poput C++, Java, Python. Učenje i razvoj sposobnosti programiranja može se provesti na kreativan i učenicima pristupačan način koristeći jednostavan, a opet cjeloviti programski jezik s kojim se mogu zadovoljiti sve potrebe današnjih koncepata i načina programiranja. Python je edukativan i metodičko- didaktički koncipiran programski jezik koji se može prilagoditi različitim uzrastima učenika. Omogućuje stjecanje znanja iz područja različitih (jednostavnih i složenih) programskih struktura tako da čini postupak učenja jasnijim i jednostavnijim. Kurikulum za učenje programiranja u programskom jeziku Python nastao je iz potrebe uvođenja novih koncepata učenja programiranja koji se ne mogu realizirati tradicionalnim programskim jezicima u sklopu Projekta IpaqPeta Afirmativna nastava i inovativno učenje i poučavanje u gimnazijama u okviru Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Sastoji se od modula i za svaki modul provedena je razrada jedinica ishoda učenja prema uputama za razvoj obrazovnih programa temeljem Priručnika za razvoj strukovnih standarda, zanimanja kvalifikacija i kurikuluma(studeni 2011.) i Metodologije izrade strukovnih standarda, zanimanja, kvalifikacija i kurikuluma (prosinac 2011.) proizašlih iz IPA projekta 2007-2009 Jačanje institucionalnog okvira za razvoj strukovnih standarda, kvalifikacija i kurikuluma EuropeAid127472/d/ser/HR i Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (2009). Svaki od tri modula sadrži: naziv predmeta, ishode učenja koje će učenik steći u određenoj godini učenja, nastavne cjeline i razrađene nastavne teme, okruženje za učenje, metode i oblike rada, elemente i oblike praćenja i vrednovanja polaznika te literaturu za učenike. Okruženje i uvjeti za organizirano učenje sadrže uvijete koji su neophodni za ostvarivanje ishoda učenja korištenjem računalne i programske opreme. Na kurikulumu su radili autori: Saida Deljac i Predrag Brođanac iz V. gimnazije Zagreb, Marinko Zubac iz Gimnazije Metković i Sanja Pavlović Šijanović iz Gimnazije Vukovar te recenzent mr. sc. Ivana Turčić Prstačić (dostupno na ovoj poveznici).

Učenje programiranja je poput učenja stranog jezika na način da ga praktično koristimo i testiramo. Učenje jezika daje vještinu komunikacije s ljudima širom svijeta, a učenje programiranja daje mogućnosti iterativnog rješavanja problema i testiranja ideja koje olakšavaju shvaćanje i razumijevanje digitalnog svijeta koji nastanjujemo. Što više znamo, to je znatiželja i želja za prakticiranjem sve veća. Učenjem programiranja djeca postaju mislioci, kreatori i inovatori koji svoje ideje i radove oživljavaju i realiziraju. Steve Jobs- poznati vizionar i jedan od osnivača tvrtke Apple u jednom je intervju-u izjavio: „Mislim da svi u zemlji moraju učiti programirati jer na taj način uče razmišljati“. Ono djeci daje samopouzdanje i vjeru kako mogu postati dizajneri i stvaratelji. Na nama nastavnicima je obveza dokazati i pokazati kako programiranje nije „bauk“, otkloniti bezrazložni strah otkrivajući integraciju i implementaciju programiranja u svim područjima života. Vjerujemo da će Cjelovita kurikularna reforma i cjeloviti obrazovni sustav osigurati dovoljno prostora za provođenje programiranja u osnovnoj i srednjoj školi kako bi mi nastavnici svojim znanjem i entuzijazmom kvalitetno obrazovali buduće programere jer programiranje kao digitalna vještina predstavlja novu pismenost koju je potrebno učiti od malih nogu baš kao što učimo čitati, pisati i računati.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Programiranje i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.