Neminovnost neverbalne komunikacije

sanja_PS

Sanja Pavlović Šijanović

„Najvažnija stvar u komunikaciji je ono što nije rečeno.“
Peter Ferdinand Drucker

U današnje vrijeme, kada nastavni proces predstavlja organizirani i sustavni oblik prenošenja i izmjenjivanja informacija u kojem je učenik realizator nastave jer kritički i stvaralački prima, primjenjuje i oblikuje stečeno znanje, a nastavnik uz to što je predavač, postaje organizator, mentor i suradnik, nemoguće je zanemariti važnost neverbalne komunikacije. Kako učenik ne bi bio samo pasivni slušatelj i gledatelj, uz znanje koje posjeduje, nastavnik mora vladati svojim osjetilima kojima prožima cjelokupnu nastavu i pristup učenicima. Poznavanjem paralingvističkih (jačina, ton i boja glasa, intonacija, pauze tijekom govora, šutnja, tečnost govora ) i ekstralingvističkih (udaljenost tijela, međusobni položaj, stav tijela, tjelesni kontakt, vanjski izgled, izraz lica, gestikulacija, mimika…) neverbalnih znakova, nastavnik pridonosi kvalitetnijoj razmjeni informacija a samim time i uspješnijoj komunikaciji nastavnika i učenika. Za razliku od verbalne komunikacije čija je osnovna funkcija prenošenje znanja i informacija, neverbalnom komunikacijom prenosimo emocionalna stanja i stavove te na taj način reguliramo međuljudske odnose.

Već samim ulaskom u razred, nastavnik unosi svoja osobna obilježja korištenjem neverbalne komunikacije kao primarnog instrumenta izvođenja nastave. Interakcija sa učenicima prvo se uspostavlja neverbalnim znakovima pa tek onda verbalnim- pozdravom. Učenici će prvo zamijetiti izraz našeg lica, stav tijela i vanjski izgled. Sva ova tri elementa su prilično komplementarna i učenici ove znakove odmah dekodiraju, jer im nije svejedno kako je nastavnik raspoložen i šalje li pozitivne ili negativne vibracije. Ono što jesmo komunicira mnogo elokventnije od ičega što kažemo ili učinimo.” (Stephen Covey)

Stav tijela odaje naše raspoloženje koje se reflektira i na našem licu dok će boja naše odjeće ili npr. izbor nakita to sve upotpuniti. Nastavnička struka ne propisuje kod odijevanja ali trebamo biti svjesni činjenice da je nastavnik jedna od osoba koja ima snažan utjecaj na razvoj i ponašanje mladih ljudi te kao takav biva subjekt identifikacije, uzor u ponašanju i savjest u procjeni onoga šta je moralno. Učenici uče putem nastavnikove neverbalne komunikacije: kako ih sluša, gestikulira li previše te na taj način skreće s teme ili premalo pa ostavlja dojam hladne i dosadne osobe, kako hoda dok predaje, kako drži tijelo, prate sve detalje… često zaborave o čemu je bilo predavanje ali zapamte naše izraze lica, gestikulaciju, odijevanje, frizuru….Način na koji nastavnik neverbalno komunicira sa učenicima pokazuje kako percipiramo sami sebe ali i kako bismo voljeli da nas naši učenici doživljavaju. Naš način komunikacije postaje model na kojem učenici uče neverbalno komunicirati između sebe.

Lice nastavnika u pravilu je blagog izraza koje signalizira pristupačnost, otvorenost za novine, ali i dominantnost. Kombinacijom različitih izraza lica tijekom nastavnog sata, ostvarujemo i naglašavamo bitne činjenice, ali i prezentiramo sebe kao osobu kojoj će učenici vjerovati, dok je pogled nastavnika usmjeren prema učenicima, ljubazan, dovoljno dug da se uspostavi komunikacija ali i isto tako dovoljno kratak kako ne bi izazvao prijetnju. Više od 60 % značenja u međuljudskoj komunikaciji prenosi se neverbalno. Od toga 55 % informacija daje izraz lica, 38 % glas, a riječi sadrže samo 7 % informacija.

Svaki nastavnik zna da se početna disciplina na satu najlakše osigurava u prvih 10-20 sekundi i da za to treba iskoristiti 4 ključa uspješnosti: dobar ulazni nastup, zračenje entuzijazmom, zračenje prijateljstvom i zračenje energijom. Trebamo se samo iskreno nasmiješiti, djelovati prijateljski i smireno, pokazati da se veselimo susretu i radu s učenicima, pogledom dotaknuti svakog učenika i ostavi dojam da znamo što radimo i da vladamo situacijom. Tek nakon svega toga, glasno pozdravimo učenike.

A kad progovorimo…trebali bi voditi računa o tome da naš glas bude tečan, razgovjetan i čujan. Glas je najvažnije sredstvo za retorički prikaz koji tvori cjelovito umjetničko djelo nastupa. U razradi nastavnog sata, naš glas naznačit će važnost teme, dok će ton, intonacija i planski odabir pauza povećati napetost ili privući pozornost i prije dijela sadržaja koji želimo istaknuti. Ne smijemo zaboraviti i humor kao dodatak kojim se može pridonijeti boljoj razrednoj atmosferi i približiti učeniku. Prilikom slušanja, dobro je gledati učenika u oči kako ne bi pomislio da smo nezainteresirani i distancirani. Mi doduše slušamo ušima, no učenici prema našim očima procjenjuju slušamo li ih.

Što se tiče uporabe prostora, nastavnikov stol pozicioniran je izdvojenim položajem od učenika, i takav smještaj stola ujedno označava i nastavnički istaknuti status u razredu. Međutim, kretanjem po razredu, nastavnik može ravnomjerno usmjeriti svoju pozornost na sve učenike. Laganim discipliniranim kretanjem unutar razreda, nastavnik istovremeno odašilje signale ozbiljnosti ali i dostupnosti svim učenicima. Što se tiče tjelesnog kontakta u kontekstu dodira, to je područje na kojem treba biti izuzetno oprezan kako se dodir ne bi krivo protumačio. Naročito u radu sa srednjoškolcima, koji sazrijevanjem postaju netolerantniji na dodir i smatraju ga ulaskom u osobni prostor. Po mom osobnom stavu, fizički kontakt treba prepustiti roditeljima a mi nastavnici se ne trebamo osjećati loše zbog toga što iako znamo važnost dodira, ne upotrebljavamo ga.

Neverbalna komunikacija poboljšava socijalnu interakciju, pojačava i nadopunjuje verbalnu komunikaciju. Neverbalnim znakovima nastavnik stvara otvoreniju atmosferu za dijalog između sebe i učenika. Neverbalne komunikacijske vještine zasigurno utječu na postignuća. Oni uspješni pri slanju i primanju neverbalnih poruka, vjerovatnije će biti bolje prilagođeni pri uključivanju, razvijanju i održavanju pozitivnih odnosa sa nastavnikom i vršnjacima. Neverbalna komunikacija više je nego prisutna u razrednom okruženju. Svakom nastavniku pomaže pri oblikovanju i prenošenju temeljnih nastavnih umijeća i pridonosi razrednom ugođaju kao i discipliniranosti.

Suvremeno društvo sve brže otkriva nova sredstva komuniciranja, međutim, ni drugi, primitivniji znakovi (zvukovi, radnje, geste, simbolicki predmeti ili slike) ne gube svoj smisao u komunikaciji. U prilog tome ide udio neverbalne komunikacije u virtualnoj – online komunikaciji.

S obzirom da živimo u dinamičnom okruženju, okruženi brojnim tehnološkim dostignućima i neprestanim promjenama, ne iznenađuje i pojava novih načina komuniciranja. Kronični nedostatak slobodnog vremena, užurban način življenja, potreba za što bržom razmjenom informacija, neki su od razloga što se sve više okrećemo komunikaciji posredstvom suvremenih medija odnosno posredstvom informacijsko komunikacijskih tehnologija.

U virtualnoj tzv. online komunikaciji ne postoji osobni kontakt ili interakcija između sudionika u procesu komunikacije budući da se komunikacija prvenstveno odvija koristeći računalo, tablet ili mobilni uređaj. Takvom obliku komunikacije nedostaje mogućnost prikazivanja jednog od najvažnijih elementa komunikacije – neverbalnih znakova. Svjesni smo da u interpersonalnoj komunikaciji (face to face, licem u lice) sudionici procesa komunikacije ne izmjenjuju samo poruke, nego i nizove znakova određenog značenja. Takvi znakovi čine komunikaciju spontanijom, intenzivnijom, omogućuju prikupljanje informacija o emocionalnom stanju druge strane, stavovima, namjerama, omogućuju bržu i učinkovitiju prilagodbu jedne strane drugoj, na neki način u interpersonalnoj komunikaciji bivamo ogoljeni. Ona je bogata, neposredna, interaktivna i neizbježna u svim situacijama te slijedi pravila ponašanja.

Virtualna-online komunikacija skriva nas iza medija putem kojeg komuniciramo. A opet kako bi uklonili nedostatak neverbalnih znakova i emocija rješenje je ponuđeno u obliku emotikona „tzv. hijeroglifa 21. stoljeća“-nizova spojenih znakova. Najčešće korišten emotikon je smješko (Smiley), čija se osnovna konstrukcija sastoji od oznaka za oči, nos i usta, dakle :-). Ako se ovaj niz od tri znaka pogleda okrenuto za 90°, vidi se nasmijano lice. Razumijevanje internetskog i mobilnog rječnika danas je, naročito za nas nastavnike, nužna potreba dok su emotikoni i njihova pravilna uporaba, postali pravi društveni fenomen koji je neizostavni dio moderne komunikacije. Online komunikacija između učenika i nastavnika predstavlja izazov za nas nastavnike jer uz poznavanje nastavnih sadržaja, nastavnici trebaju posjedovati i određeni stupanj “tehničke pismenosti” kako bi mogli iskoristiti što više mogućnosti koje im nudi tehnologija. Veći stupanj upoznatosti nastavnika s tehnologijom implicira i veće zadovoljstvo samih učenika. Uz informatičku, informacijsku i računalnu pismenost, u ovakvoj vrsti komunikacije gdje nastavnik ne ostvaruje komunikaciju „licem u lice“ do izražaja posebno dolaze nastavnikove komunikacijske vještine.

emotikoneTablica 1. Najčešće korišteni emotikoni

I za online komunikaciju postoje definirana pravila ponašanja, tzv. netiquette, iako, sudionici u komunikaciji nisu obvezni pridržavati ih se i to ponekad može rezultirati pretjeranom agresivnošću, grubošću i ružnim riječima. Sakriveni iza računala i sigurni od pogleda, zaštićeni od neverbalnih znakova, skloniji smo izreći „teže“ riječi no što bismo to učinili u interpersonalnoj komunikaciji. Online komunikacija može biti anonimna, često jezično i sadržajno osiromašena i bezlična. U većini slučajeva karakterizira je nepridržavanje normi ponašanja te ostavlja mnogo mogućnosti za manipuliranje sudionikom u komunikaciji kroz upravljanje dojmovima. Stoga bi najjednostavnije pravilo koje mi nastavnici možemo reći našim učenicima, bilo: ne činite drugima ono što ne želite da drugi čine vama.

Neizmjerno je važno shvatiti i prihvatiti da komunikacija u virtualnom prostoru Interneta predstavlja samo jedan od načina komunikacije te da online komunikacija posredstvom računala u sklopu digitalne kulture predstavlja proširenje dosadašnjih načina komunikacije, alternativu, a ne zamjenu za već postojeće forme komuniciranja.

Davno prije no što je progovorio, čovjek je iskazivao svoja raspoloženja, naklonost prema drugima, ili samo upozoravao druge na nešto, čitavim svojim tijelom. Govor tijela bio je prvi komunikacijski sustav u evoluciji jezika kakvog poznajemo. Danas je to vještina koja se uči i razvija. Plodovi dobre komunikacije rađaju uspjehom u nastavnom procesu ali i na svim životnim područjima, zato se i kaže da je dobra komunikacija pola uspjeha.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Psihologija i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.