Tallin – grad na jedan klik!

ela_veza

Ela Veža

vizuraZahvaljujući želji za istraživanjem i učenjem kolegice Nataše Hržić, OŠ Trstenik, Split se prije  dvije godine priključila Comenius projektu pod nazivom „The world around us – its cultural heritage and its landscapes“. Cilj projekta je prikazati sličnosti i razlike pojedinih dijelova Europe kroz prizmu kulturne baštine i prirodnih ljepota. U projektu je sudjelovalo 12 zemlja: Velika Britanija, Španjolska, Francuska, Njemačka, Poljska, Estonija, Grčka, Cipar, Italija, Rumunjska, Bugarska i naravno Hrvatska. Ostvareno je  sedam mobilnosti: Velika Britanija, Cipar, Italija/Hrvatska, Španjolska, Njemačka, Bugarska i Estonija. Na redovitim sastancima projektnog tima dogovarane sve aktivnosti i mobilnosti. 

Osim što sam u protekle dvije godine ( sudjelujući u projektnim aktivnostima )uvidjela da je ovo najbolji mogući način učenja među učiteljima i učenicima, ovladala sam i svim prednostima i nedostacima uređivanja stranica  na Twinnspaceu  . Ujedno sam ostvarila i svoje prve EU mobilnosti u Bugarsku i Estoniju. Svjesna vrijednosti ovakvog načina komunikacije i otvaranja vidika i ovim putem svoje dojmove rado dijelim dalje. Iako se bliži kraj projekta, a u svibnju smo u Estonije (Tallinu) i fizički rastali s ekipama iz ovog „mnogozemaljskog„ projekta ostala nam je sinteza, tj. da postavimo pitanja što smo vidjeli, čuli doživjeli, naučili gledanjem, slušanjem, interakcijom… Evo mojih dojmova:

Bugarska

Već na prvoj mobilnosti u Bugarsku osvjedočila sam se  da predznanje kojim rainterektivni muzejspolažem prije puta lako se da potvrditi ili opovrgnuti. Slovkajući natpise na ćirilici došla sam do zaključka  da nam se ipak isplatilo učiti to pismo u osnovnoj školi. Uz taksistovo poučavanje kako se naopako R (znak Я) čita kao „ja“ cijeli istok mi je bio pod nogama. Prepoznali smo i dosta sličnih riječi (turcizama): zelje, sač, sinija, figure, …naravno najčešće uz prebogatu trpezu.  Uz svu specifičnost bugarske glazbe i ritmova naša glazba im je potpuna nepoznanica. Tako da bi u nekom idućem projektu mogli povezati glazbu i matematiku od 7/8 do x/32.

Rečenica od koje se još dugo neću oporaviti je: „ Informatika je obligatna!“. Da informatika je obavezan  predmet od prvog razreda osnovne škole . Nakon što u prva dva razreda nauče ergonomski koristiti računala i pisati u programu za obradu teksta, u trećem razredu izrađuju svoje prezentacije i videouratke. U sklopu školskog kompleksa imaju i liječnika. Uspoređujući udžbenike matematike za 5. i 7. Razred uočila sam da imamo dosta sličnosti u programu, ali njihov je ipak  dosta opširniji. Povratkom u svoj 7. razred odmah  sam prenijela informaciju kako njihovi bugarski vršnjaci u 5. Razredu (kub) uče ono sto će oni tek u 8. I kome je teže?  Ocjene od 5 do 10 unose se u dnevnik kao i kod nas, ali u zbornici leži i ogromna knjiga (veća od naše matične) u koju svaki nastavnik mora upisati svoje sate na kraju dana. Nismo vidjeli e-dnevnik i e- maticu, ali imaju tri informatičke učionice s pametnom pločom , projektorom i kako kažu „terminalima“. Zaključak: Bugarska je u matematici i informatici miljama ispred nas. (Ne pasti u depresiju…)

Estonija

Još uvijek svježa je moja druga mobilnost  u sklopu Comenius projekta OŠ Trstenik ostvarena u svibnju u Tallin Estonija.

Znala sam da je u vrijeme dok sam pohađala osnovnu školu ta zemlja ( uz susjedne dvije Litvu i Latviju) težila ostvarivanju svoje samostalnosti. Sigurna sam da mom tadašnjem nastavniku priča o samostalnosti sovjetskih republika nije bila u planu i programu, ali očito sam imala sreću da imam učitelja i školu ispred vremena te smo imali priliku stjecati znanja koja nisu strogo propisana jedinstvenim planom i programom. 

Krug ljudi u kojem se krećem, Estoniju će prije svrstati u Skandinaviju nego SSSR. S pravom ili ne može se zaključiti već pri dolasku u zračnu luku. Ostajemo zapanjene dizajnom i različitošću originalnih ideja koje je nemoguće prepričati. I nakon povratka enigma je ostala neriješena što se krije u muškom WC-u  iza vrata na kojima piše Man stuff only? Izgledom, bojama i tekstom na ženskoj strani veoma smo zadovoljne. Koja žena bi mogla ne nasmiješiti se na  natpis „Is it a sun or did you just smile?“ …..

Glavni grad Tallin mogli smo upoznati preko prekrasnih televizijskih razglednica za vrijeme održavanja Eurovizije. A pravi ugođaj EU druženja mogli smo osjetiti i na ovom putovanju pošto se posljednja večer našeg dvogodišnjeg druženja u projektu poklopila s finalnom večeri Eurosonga koji smo pratili na središnjem gradskom trgu umotani u dekice i navijajući za sve članice našeg projekta. Doživljaj jedinstven i nezaboravan, kao kad je Toto 1992. u Zagrebu  pobijedio s „Insieme-united, united  Europe“.

festivalska pozornicaKad smo kod glazbe i festivala još nam je ostala velika enigma posjet prekrasnoj festivalskoj pozornici na otvorenom. Nije enigma pozornica, već festival koji se održava svako PET godina. Kako to objasniti ikome u Splitu? 

Inače, prvi dan našeg boravka u ovom prekrasnom sredovjekovnom gradiću iskoristili smo za posjet veoma modernom televizijskom tornju. Koliko je toranj visok i kako se  radio valovi se šire u krugo radijusa 90 km  piše na zidovima pri ulazu u muzej što sigurno učitelji matematike dobro iskorištavaju u svojim posjetima s učenicima tornju za zanimljive zadačiće . Osim toga na interaktivnim ekranima može se iščitati dobar dio povijesti , a kako je toranj na neki način simbol osamostaljenja 1991. i zbog načina prezentiranja naše voditeljice moglo se zaključiti da raniju povijest i ne (pre)poznaju. Pronašli smo (za sedmaše ) gradivo iz vjerojatnosti i statistike. Na interaktivnim ekranima možete jednostavno izračunati kolika je  vjerojatnost da u Estoniji naiđete na nekog kao vi sami ili naučite nešto o stupnjevima i radijanima. Učiteljska mašta baš radi svašta. A tek s kurikulumskim pristupom .Smile

Oduševljenost njihovim muzejima i interaktivnim sadržajima u njima nastavila se i u preostala dva savršeno tehnološki i opremljena suvremena muzeja koja smo imali prilike posjetiti. Znači li to da muzeji postaju  veoma zanimljiva mjesta ili ja samo starim? 

Sam koncept da kroz muzej posjetitelj šeće s karticom pomoću koje sve zanimljive sadržaje koje ne stigne iščitati može sebi poslati na mail oduševljava. A tek  mogućnosti snimanja i fotografiranja nečega što možete poslati kao razglednicu nekome tko nije s vama u danom trenutku sigurno će obradovati primatelja. Od jedara i jedrilica, elisa aviončića do prave podmornice kroz koju možete prošetati. Sve na jednom mjestu. Radionica za djecu  i video-igrice, mogućnosti izrade svojih fotografija i filmova, simulacije broda koji tone ., do edukativnih sitnica iz fizike pomoću kojih se jednostavno mogu savladati pojmovi otpora, topline, princip nastajanja virova u vodi ili prolaska broda sustavom kanala, način rada radara za otkrivanje u moru….

Naravno sve uz suvremeni dizajn i budno oko voditelja. 

Da nisu to samo dva slučajno odabrana muzeja pokazao je i teći u kojem su za nas svečani prigodni program dobrodošlice pripremila djeca iz vrtića.  Uz zanimljivu glazbenu igru imali smo priliku vidjeti prepariranog tuljana , stari način izrade konzervi, kao i porculanske garniture servisa za jelo…

Radni školski dan proveli smo u školskom kompleksu  koji obuhvaća na jednom mjestu sve  od vrtića do srednje škole. 

Na ulazu u školu običan hrvatski učitelj odmah ostaje fasciniran portom točnije recepcijom s koje nas ljubazne domaćice upućuju u jedno od četiri krila. Pred ravnateljskim kancelarijama dočekuje nas ljubazna tajnica ravnateljice, a u zbornici za jednim od okruglih stolova grupica učitelja vjerojatno dogovara neki zajednički projekt. Prostor ravnateljičinog kabineta  veći je od mnogih naših zbornica. 

Uz svaka ulazna vrata u učionicu nalazi se staklena ploha kroz koju se može vidjeti cijeli razred, ali i radoznali učenici mogu vidjeti što je na hodniku. Ne znam kako bi to kod nas funkcioniralo, ali gotovo sam sigurna da ovi učenici niti ne primjećuju vanjske događaje na hodniku.

Velika dvorana za koncerte i predstave, a na zastoru duž cijele visine ispisana je školska himna. „Ajme di mi živimo!“ Ali to nije sve. Informatička učionica s projektorom, pametnom pločom i ergonomski planiranim radnim mjestima. Susjedna prostorija naziva se Server. Prostorija prostrana, s računalima i okruglim stolom . U manjoj prostorijici do fizički je smješten server, a na podu u velikom kovčegu nemarno odloženo  tridesetak tableta. AHHH

U vrtiću koji je izgleda noviji dio kompleksa sav namještaj je u obliku geometrijskih tijela. Lopte za pilates (odnosno za rad na računalima) kotrljaju se po zbornici umjesto fotelja, i zelene vreća fotelje. Ravnateljica kaže da je na ideju o ovom zdravom i zabavnom namještaju došla za vrijeme posjeta Silicijskoj dolini.

Ako pogledate kartu uočit ćete da je Helsinki preko puta  Talina, ali ako niste dobro informirani nećete niti razmišljati o putovanju preko te „bare“. Ipak Finska nije Brač ni pa se iz Talina do Helsinkija može poći i na jednodnevni izlet. 

Ugođaj na brodu koji za prekratka dva sata savlada baltički zaljev je bila moja motivacija za izlet. Od početnog oduševljenja uređenjem  wc do programa na brodu, animatora, kviza i binga pokušavam sa smiješkom zamisliti slično na relaciji Split-Stari Grad.

Helsinki u nedjelju skoro kao Venecija, kupuju se karte za brodove koji vode na otočiće…pazari se u luci, pjeva u parku, reklamira na ulici, jede na travi, prosvjeduje u parku, diskutira pod šatorima,…ali i vjerovali ili ne uspijeva cjenkati s prodavačem nektarina. Pa 6 komada umjesto za 2 eura daje i za 1 . Ne vjerujem da je rođen u Finskoj.

Online kupnju karata smo savladali još prilikom prvih rezervacija avionskih karata iz Splita.

Samostalno štampanje karata u zračnoj luci u Oslu bez posebne pomoći osoblja smo uspješno savladali još u dolasku, no na odlasku iz Talina smo zapeli jer od četiri terminala, jedan ne radi, a ubrzo smo shvatile da ne radi ni drugi. Hoću li sad morati razuvjeravati  svoje prijatelje da ipak nije riječ o „Skandinaviji“? Ne, jer u blizini uočavam jednostavan anketni aparat s četiri smajlića od mrguda do najveselijeg te na najjednostavniji način možemo ostaviti svoj utisak. Samo jednim klikom. 

Da to bi bio moj doživljaj Estonije i Baltika. Sve na jedan klik! Smile

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Comenius i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.