Dostupnost i korištenost suvremenih medija

u osnovnoškolskoj populaciji te njihova uporaba u procesu učenja te slobodnog vremena – prikaz istraživanja

zdenkaB_natasaLJK

Zdenka Brebrić i Nataša Ljubić Klemše

Boje li se Gutenbergovci elektorničke ere?

Svjedoci smo pozornosti u prosvjetnoj, ali i u javnosti uopće, koja se poklanja ulozi suvremenih tehnologija kako u obrazovnoj, ali i u bilo kojoj drugoj osobnoj i društvenoj stvarnosti. Mišljenja se kreću od predimenzioniranja uloge suvremenih medija koja će posve zamijeniti poučavatelja do onih koji ukazuju na nužnost zadržavanja personaliziranog poučavanja u kojem je primarni izvor znanja poučavatelj.

Naravno, zdrav razum se uvijek priklanja sredini jer je proces poučavanja i učenja vrlo složen. Nicholac Carr iznosi zanimljivu tezu da su uvođenjem nekoliko važnih povijesnih medija mijenjala kompletna povijest, struktura mišljenja, ljudski mozak te samim tim i ljudsko ponašanje. Oralnu kulturu je zamijenila pisana nakon izuma tiskarskog stroja, a pisanu je zamijenila elektronička. Te epohe nose ključne promjene i u sferi odgoja i obrazovanja. U oralnoj kulturi bitni čimbenik bilo je zapamćivanje, prenošenje znanja usmenim putem te pisana kultura koja daje temelje demokratizaciji obrazovanja u kojoj ona biva dostupna široj populaciji.

No, prava demokratizacija dostupnosti zbiva se u digitalnoj kulturi. Svjedoci smo koja se eksplozija dostupnosti informacija dogodila pojavom televizijskih mreža pa onda izumom www-a, a poglavito pojavom dvojice mladih genijalaca Sergej Brin-a i Larry Page-a i njihovog svemoćnog Googla-a. S tim u vezi slijede i vrijednosno-etičke promjene koje se, napominjem, u najboljem obliku, mogu izraziti kroz nekoliko aksioma još jednog digitalne ikone, Steve-a Jobs-a:

„Cijeli život slijedi svoj san i radi ono što voliš. Privlači ljude koji slično razmišljaju i dijele vašu viziju, strast je pogonsko gorivo, a vizija je odredište. Nema inovacija bez kreativnosti.“

No, vrijednosno-etičke promjene, nažalost, idu i u „negativnom“ smjeru kroz smanjenje socijalnih interakcija, slabljenje razumijevanja složenosti socijalnog konteksta koji se najbolje može iščitavati u stvarnosti: prostor i vrijeme u tri dimenzije, a ne samo u vremenu i jednodimenzionalnosti digitalnog svijeta.

No, možda je zadnja brana Gutenbergove generacije već porušena i možda je novi čovjek jednostavno rođen i povratka nema i možda je strah neosnovan za nove generacije, a samo se relikti prošlosti gutenbergovskog uma starije generacije jednostavno boje kao što su se predstavnici oralne kulture bojali njih.

Kakva je situacija među učeničkom populacijom što se tiče dostupnosti i korištenju novih medija, imaju li ulogu u obrazovnom procesu i koliku te koja opća mjesta tih sadržaja navode kao generacijski važne mogu se vidjeti u rezultatima istraživanja provedenog u I. osnovnoj školi Bjelovar na uzorku učenika 4. i 7. razreda.

Dinamika korištenja, omiljeni sadržaji, zabava ili učenje?

Cilj je istraživanja bio ispitati dinamiku i svrhu korištenja, dostupnost medija (TV programa i društvenih mreža), frekvenciju omiljenih sadržaja te postojanje razlike u navedenim parametrima s obzirom na uzrast učenika 4. i 7. razreda. Ukupno je ispitano 98 učenika 4. razreda i 80 učenika 7. razreda.

Zabava i društvene mreže zvuče poznato?

Najveći broj učenika, njih gotovo 40% provede jedan do dva sata gledajući TV program. Svaki peti učenik TV program gleda manje od jednog sata dnevno, a svaki treći učenik gledajući TV program provede više od dva sata.

Najgledanije emisije, tijekom provođenja ispitivanja – siječanj i veljača 2015. godine bile su „Tvoje lice zvuči poznato“, „Kud puko da puklo“, „Pet na pet“ i „Lud, zbunjen, normalan“.

Manje od jednog sata računalo dnevno koristi svaki treći učenik, približno toliko učenika koristi računalo između jednog i dva sata, što znači da tri od četiri učenika dnevno provedu za računalom do dva sata. Više od dva sata dnevno provede 23,46% učenika. Svaki deseti učenik nema računalo ili nikada ne provodi vrijeme za računalom. Posljednji podatak navodi na zaključak da prosječno u razredu barem dva učenika nemaju računalo.

Najviše učenika, njih gotovo polovica, računalo koristi za zabavu (igranje igrica, slušanje glazbe…). Nešto manje ih računalo koristi za ispunjavanje školskih obaveza. Samo 6% ispitanika koristi računalo za nešto drugo.

Dvije trećine ispitanih učenika su članovi društvenih mreža: Facebook, Viber, Skype, Google, Twitter i eTwinning. S obzirom da je poznat broj učenika 4. razreda koji su korisnici eTwinninga, odnosno TwinSpace-a, ostaje pitanje sigurnosti upotrebe ostalih društvenih mreža i pitanje edukacije za njihovi upotrebu i pristupa općenito. Naime, pristup i upotreba određenih društvenih mreža nije dozvoljena učenicima koji su mlađi od 13 godina (Facebook). Kako bi postali korisnici Google Play usluge učenici moraju biti stariji od 13 i mlađi od 18 te imati dozvolu roditelja. Naime, svaka društvena mreža, odnosno korisnička aplikacija ima svoja pravila koja je potrebno i nužno pročitati i proučiti te se istih pridržavati.

Pametni telefon koriste gotovo tri od četiri učenika. Ne koristi ih uopće 18,55% (gotovo svaki peti učenik), dok svaki deseti učenik ne koristi pametni telefon ili koristi tablet.

Navedeni podaci ukazuju na veliku prisutnost tehnologije u životima desetogodišnjaka, učenika 4. razreda. Govoriti o pozitivnom utjecaju ili pak negativnom na ličnost, osobnost, učenje ili druženje učenika nemoguće je bez detaljnijih istraživanja i boljeg poznavanja informacijske tehnologije i njezinih implikacija na obrazovanje.

„Smartfon je moja treća ruka“ (učenica, 7. razred)

TV program vrlo je atraktivan i učenicima 7. razreda. Gotovo polovica njih provede od jednog do dva sata gledajući ga. Više od dva sata dnevno TV program gleda skoro četvrtina učenika. Manje od jednog sata dnevno TV program gleda skoro svaki peti učenik, a povremeno ga gleda svaki osmi učenik.

Tijekom provođenja ispitivanja – siječanj i veljača 2015. godine učenici 7. razreda najviše su gledali emisije „Tvoje lice zvuči poznato“ i „Pet na pet“. Gledanošću slijedi serija „Kud puklo da puklo“, „Lud, zbunjen, normalan“ te „2 i pol muškarca“ i „Teorija velikog praska“.

Učenici tijekom dana računalo najviše koriste manje od jednog sata, svaki treći učenik. Nešto manje njih računalo koristi više od jednog sata i manje od dva sata. Više od dva sata dnevno za računalom provede gotovo četvrtina učenika. U prosjeku samo jedan učenik u odjeljenju nema računalo i/ili ga nikada ne koristi.

Pri tome je računalo najviše korišteno za zabavu (igranje igrica, slušanje glazbe…), točnije dva od tri učenika računalo percipiraju kao uređaj za zabavu. Ostalima, u jednakom omjeru, računalo služi za ispunjavanje školskih obaveza, odnosno za nešto drugo.

Društvene mreže vrlo su omiljene kod učenika sedmih razreda. Devet od deset učenika su aktivni korisnici društvenih mreža, najviše Facebook-a. eTwinning kao međunarodna društvena mreža osnovnih škola nije korištena kod učenika 7. razreda. Stoga je za zaključiti kako su sve društvene mreže koje koriste učenici 7. razreda neobrazovne, točnije njihova upotreba nema obrazovnu utemeljenost. Navedeni je podatak vrlo važan iz razloga sigurne upotrebe interneta, ali i edukacije učenika i njihovih roditelja za sigurni Internet. No, ovo pitanje otvara i Pandorinu kutiju. Naime, u Hrvatskoj ne postoji sustavna edukacija učitelja za sigurniji internet. Škole velikom većinom još uvijek nisu donijele smjernice za sigurniji Internet. Sigurnosne politike škola uglavnom ne postoje jer mjerodavni ne znaju kako ih uvesti i/ili neće se prihvatiti velikog i za učenike i mlade naraštaje odgovornog posla utvrđivanja sigurnosnih politika u domeni upotrebe tehnologija, obrazovnih tehnologija i interneta.

Tzv. pametni telefon ima većina ispitanih učenika 7. razreda, njih 87.50%, što znači da svaki osmi učenik nema pametni telefon.

Analiza podataka ukazuje na veliku prisutnost tehnologije i društvenih medija u životima učenika sedmih razreda. Brojčani bi podaci ukazuju na nedostatak sustavne edukacije učenika, time i njihovih roditelja, u upotrebi tehnologija. Podatak da samo svaki šesti učenik računalo koristi za ispunjavanje školskih obaveza može ukazivati na izostanak upotrebe novih obrazovnih tehnologija u podučavanju od strane učitelja, ali i nedovoljnu edukaciju učenika za upotrebu novih tehnologija u obrazovne svrhe.

Društvene mreže su „IN“, čak i one koje se ne bi smjele koristiti

Kako bilo, kod učenika 7. razreda, generacije prvih korisnika društvenih mreža, pametnih tehnologija, širokopojasnog interneta uočava se manjak edukacije za upotrebu istih, nedostatak svijesti i znanja o mogućnostima novih obrazovnih tehnologija te izostanak sustavne edukacije učitelja o dobrobitima i pozitivnim ishodima učenja uz upotrebu novih obrazovnih tehnologija.

Dobra vijest: Facebook ih ne povezuje

Uspoređujući rezultate istraživanja učenika 4. i 7. razreda moguće je pronaći određene sličnosti. Učenici 4. i 7. razreda podjednako tijekom dana provode vrijeme gledajući TV program, ali pri tome i u potpunosti ne favoriziraju iste TV emisije, premda neke od njih podjednako gledaju. Računalo u prosjeku koriste u podjednakim omjerima, premda učenici 7. razreda računalo koriste manje od učenika 4. razreda, što je razumljivo, ako pametne telefone percipiraju kao zasebnu kategoriju. Uočljivo je i za istaknuti podatak o svrsi upotrebe računala. Učenici 7. razreda tri puta manje koriste računalo za ispunjavanje školskih obaveza. Znajući koliki su napori učiteljice mr. Nataše Ljubić Klemše u upotrebi eTwinninga i nastojanju da se računala, tableti, pametni telefoni i cjelokupna obrazovna tehnologija koriste u svrhu učenja i ovo je akcijsko istraživanje velik doprinos uvođenju eTwinninga u nastavu i njegovoj implementaciji u nastavni kurikul.

Moć medija i nepostojanje medijske i informacijske pismenosti

Posljedice ovog sociološkog fenomena više se ne mogu pripisati zemljama koje su u krizi, zemljama koje su prošle teško razdoblje prepoznavanja nacionalnog i kulturnog identiteta, zemljama koje iz BDP-a za obrazovanje izdvajaju minoran dio. Navedeni su podaci posljedica nepostojanja nacionalnih smjernica upotrebe društvenih medija kod učenika mlađih od 18 godina. Isti su posljedica nemara države za budućnost mladih naraštaja koji odrastaju u okruženju sloboda u kojima izostaje odgovornost. Isto je posljedica i sustavnog zatomljavanja znanja i prakse određenog broja obrazovnih stručnjaka koji godinama ukazuju na navedeni problem. Dublja analiza problema ukazuje na činjenicu da za realizaciju navedenih programa i kurikuluma o sigurnom korištenju interneta i obrazovnih tehnologija ne zahtijeva velike materijalne troškove. Istina je porazna, za to su potrebni visoko obrazovani kadrovi u nastavi koji znaju kako ispravno i sigurno koristiti Internet, suvremene obrazovne tehnologije te kako i učenike i njihove roditelje istovremeno obrazovati u ovom području.

Zaključak

Budući da ovo istraživanje ima akcijski karakter iz njega proizlaze nužne pedagoške implikacije za usmjeravanje odgojno-obrazovnih postupaka te prilagođavanje unutarnjeg kurikuluma ovim pokazateljima, ali postoji i niz implikacija za sustavnu prevenciju neprimjerenog korištenja nekih elemenata digitalne kulture.

Prvenstveno se ovo odnosi na edukaciju učitelja u području upotrebe novih obrazovnih tehnologija i njihovu primjenu i upotrebu u nastavi.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Istraživanja i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.