Sunčana strana stranica

ela_veza

Ela Veža

Bilo jedno mjesto, bila jedna škola, … učiteljica, …web stranica… Mogla bi tako započeti priča o starim, u pravilu boljim vremenima na koju se logično nadovezuju nova vremena koja tek dolaze, ne nužno i lošija. Priča o školskim web stranicama otvorenim 2008. u CARNetovom CMS-u ( dakle, te web stranice nisu više prvašice) lako bi se uklopila u našu temu o sigurnijem internetu. Svaka priča o webu je i priča o onima koji stvaraju sadržaje za web.

To bi bila priča o web stranici škole koja je nedavno nakon dugog niza godina prvi put promijenila izgled (moguće i na bolje), ali uz gubitak nekih vrijednih sadržaja. Slike koje su krasile ili barem obilježavale naslovnicu u proteklom periodu teško ćete pronaći. Fotografije s naslovnice koje su služile da prosječni korisnik interneta na prvu (točnije na jedan klik) stvori određenu predodžbu o mjestu i školi zamijenjene su veselim crtežom razigrane djece. Znamo da slika govori 1000 riječi, a pogledom na naslovnicu lako se stvori slika o vlasniku web sadržaja .

Kao što znamo web stranice škola godinama uređuju i na njima objavljuju svoje sadržaje malobrojni učitelji. Trude se na najrazličitije načine privući i potaknuti kolege da im se pridruže u stvaranju materijala za objavljivanje, želeći rad škole, učitelja i učenika učiniti vidljivim svim zainteresiranima. U ponavljanju da pošalju sadržaji za objavu dosadni su i sebi, a kamoli ne drugima.

Kako jedna lasta ne čini proljeće, da bi stranica o kojoj pišem funkcionirala, točnije bila redovito ažurirana jedna učiteljica (nazovimo je Briška ) počela je pisti članke. Iako pisati ne zna i ne voli (nećemo reći mrzi jer učiteljice ne poznaju mržnju) potvrdilo se još jednom da nikad ne smiješ reći nikad. Znamo da želja za učenjem ljude tjera i na nemoguće, pa tako i nju na pisanje.

Koliko je bilo u njenoj moći nastojala je prezentirati školska i mjesna događanja te prenijeti većinu važnih obavijesti učenicima, roditeljima i svim zainteresiranima. Stalnim izmjenama i poboljšanjima u Carnetovom CMS-u istraživala je svaku promjenu. Principom pokušaja i pogrešaka učila je na vlastitim greškama. Preko razrednika pokušavala je educirati i roditelje na roditeljskim sastancima (više ili manje uspješno). Na web stranici objavljivane su isključivo autorske fotografije i sadržaji. Strogo se vodilo računa o autorskim pravima, pravilima privatnosti, ali i etici i bon-tonu. Učenici su objavljivali svoje tekstove i fotografije, očuvali su i web područne škole koja je jedan period ostala bez učenika. Pisali su o značajnim ljudima iz njihovog kraja. Radovali su se svakom zabilježenom kliku kao i povećanoj posjećenost nakon zanimljivih objava na naslovnici. Godinama su veoma zapaženo sudjelovali u akcijama „Sigurniji internet za djecu i mlade“.

Lokalni tjednik često je koristio sadržaje objavljene na web stranicama te ih uz male modifikacije objavljivao (bez navođenja izvora). Našim entuzijastima je to možda pomalo i godilo iako su potajno u sebi priželjkivali neku reakciju, ispriku,.. dokaz etičnosti?

Naša učiteljica, Briška znala je da promjene nastaju postepeno i polako. I samo oni koji su to silno željeli mogli su uočiti pomak. Korak naprijed, možda mravlji, kornjačin ili pužev? Ali ipak, korak naprijed Smile

Polako, s vremenom pojavili su se učitelji spremni svoje uratke podijeliti s drugima. Pridružila se i ravnateljica, pritisnuta zakonskim odredbama, ali i sama svjesna važnosti prezentiranja škole na najbolji način. Ravnateljica je nastojala sve češće javno pohvaliti i time usrećiti učenike koji vole vidjeti svoje radove.

I sad bi ovo mogla biti ni previše lijepa niti previše tužna priča, ali priču ne piše pisac već učiteljica kojoj pisanje nikad nije bila velika ljubav. Pisati je počela imajući pred sobom cilj, a to je komunikacija s onima koje zanima što se događa u maloj školi.

Priča bi mogla imati tužan, pomalo depresivan kraj o uzaludnom trudu s veoma malim efektima. Možemo naslutiti razočaranje i povrijeđenost učiteljice kad je otkrila da je netko bez objašnjenja i najave uklonio njen višegodišnji rad i trud. Netko drugi bi možda bio i ljut, ali ne i učiteljica po pozivu koja vidi samo sretan kraj.

Kao što znamo učiteljice su uvijek na sunčanoj strani ulice i učiteljica Briška je danas veoma sretna. Shvatila je da više nije potrebna za opstanak web stranice. Ima nasljednike, učitelje koji su uvidjeli važnost održavanja web stranica pomoću kojih svoj rad mogu učiniti vidljivim i dostupnim svima. Možda taj rad još nije reprezentativan, ali veliki korak naprijed je i samo razvijanje svijesti o važnosti objavljivanja sadržaja i redovitom ažuriranju.

Ima li većeg uspjeha za učiteljicu nego da učenika zainteresira za svoj rad?

Kako učiteljice često vole koristiti metafore, ovo je priča o procvatu jedne tanke stabljike trešnje. Trešnja sad već ima i nekoliko mladih grančica. Naša učiteljica, možda i ne doživi, ali sa sunčane strane ulice vidi ogromnu rascvjetanu krošnju koja će uroditi mnogobrojnim velikim sočnim plodovima.

Učiteljica pionir u relativno kratkom vremenu postala je učiteljica veteran, više nije lasta koja (ne) čini proljeće. Ostaje joj samo da na kraju svoje priče poželi dug i siguran let svim mladim lastanima po bespućima interneta.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Primjeri dobre prakse i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.