21. ožujak Svjetski dan sindroma Down

ana_debeljak

Ana Debeljak De Martini

Uvod

Down sindrom je jedan od najčešćih genetskih poremećaja. Javlja se kod jednog na 800 – 1000 rođene djece, a uzrokuje ga prisutnost još jednog , 21. kromosoma.

Down sindrom prvi je opisao engleski liječnik John Langdon Down 1866. godine. (Kostelnik i sur., 2002).

Po liječniku koji ga je opisao u engleskom jeziku upotrebljava se naziv Down´s Syndrome (što je kod nas prevedeno kao Downov sindrom). Međutim, naziv se mijenja u Down Syndrom s objašnjenjem kako gospodin Down nije imao sindrom nego je po njemu nazvan, stoga je i kod nas prihvatljivije koristiti naziv Down sindrom. (Vuković i sur., 2011)

Vezano uz trisomiju 21. kromosoma kao Svjetski dan sindroma Down izabran je 21.ožujak.

Prema podatcima iz 2011. god.u RH živi oko 1526 osoba sa Down sindromom, od čega je 60% mlađih od 19. godina.

Posebna obilježja osoba s Down sindromom

imageKromosom 21. kod djece s Down sindromom (DS-om) jednako utječe na tjelesnu građu pa su djeca sa DS-om manje više nalik jedno drugome. Za njih su tipične promjene na glavi, licu, ustima, koži, govornim organima, dlanu i prstima te ekstremitetima. Najčešće tjelesne specifičnosti su: kosi položaj očiju, okruglo lice izravnatog profila, mala usna šupljina koje jezik često izlazi van, široki i kratki vrat, abnormalni oblik uški, kraći prsni koš, kratke šake sa specifičnom brazdom, kraće noge, smanjen mišićni tonus (mišićna hipotonija).

Česte su i srčane mane, problemi s plućima, poteškoće s vidom i sluhom te epileptički napadaji.

Potrebno je naglasiti da se ne javljaju uvijek svi simptomi. Djeca sa DS-om također imaju poteškoće na mentalnoj razini međutim, naglašava se da su intelektualne sposobnosti djece sa DS-om ranije bile podcjenjivane. U odnosu na stare podatke i istraživanja prema kojima je kod većine oboljelih prisutan teži do teški mentalni hendikep, danas se puno češće nailazi na lako do umjereno mentalno zaostajanje. (Ivanković, 2003.)

Navodeći ove specifičnosti uglavnom vezane za poteškoće i nedostatke nužno je istaknuti kako su djeca sa DS-om emotivno vrlo topla, vedra, vesela, blage naravi, vrlo rado komuniciraju i surađuju sa svojom okolinom.

Obrazovanje osoba s Down sindromom

Roditelji djece s DS-om svjesni su kako oni ne mogu biti visoko obrazovani, ali svakako treba nastojati da takva djeca postignu svoj puni potencijal. Vrlo je bitna rana socijalizacija uključivanjem djece u vrtić sa djecom bez poteškoća. Roditelji ne trebaju „štedjeti“ svoju djecu čineći umjesto njih aktivnosti koje dijete s Down sindrom čini sporije ili nespretnije. Vrlo je važno uključiti djecu u sve obiteljske aktivnosti jer time pomažemo djetetu da razvije razne sposobnosti i vještine.

Također se preporuča pohađanje redovnih školskih programa sa svojim vršnjacima. Posljednjih godina znatno su poboljšane metode učenja koje se primjenjuju kod djece sa DS-om. Djeca koja imaju Down sindrom se sporije razvijaju i trebaju više vremena za stjecanje određenih vještina pa s vremenom razlika između njih i njihovih vršnjaka postaje sve veća. Unatoč tome stručnjaci preporučaju da bi djeca sa DS-om trebala pohađati i redovnu srednju školu, ako se s tim slažu roditelji i nastavnici te ako im se može pružiti dodatna pomoć u učenju, npr. u vidu asistenata. Danas u mnogim gradovima u RH djeluju udruge za Downov sindrom i mnoge od njih rade na edukaciji asistenata u nastavi.

Važno je da tijekom učenja roditelji zadrže optimizam, strpljenje i pozitivan stav te da znaju prihvatiti neuspjeh kao sastavni dio učenja. Takav stav pozitivno se odražava i na dijete s poteškoćama, a svaka savladana prepreka predstavljat će veliko zadovoljstvo roditelju i djetetu.

Uključivanje u redovite školske programe im kasnije pomaže da se osamostale, nauče komunicirati s drugim ljudima, bolje se uklope u sredinu te nastave razvijati svoje sposobnosti.

Koliko je važno za djecu sa DS-om da se uključe u redovite škole toliko i za djecu bez poteškoća koja će imati priliku odrasti sa drugačijim djetetom što će naše društvo učiniti tolerantnijim i čovječnijim.

U cijelom procesu edukacije od vrtića do srednje škole nužna je dobra suradnja nastavnika, roditelja i stručnih suradnika (logopeda, edukacijskog rehabilitatora, radnog terapeuta…)

Zapošljavanje osoba s Down sindromom

Osobe s Down sindromom nastoje postići ciljeve kao i zdrave osobe: ostvariti svoje pune potencijale, pridonositi zajednici u kojoj žive te ispuniti sami sebe. Osobe sa sindromom Down moguće je zaposliti na velikom broju radnih mjesta i danas su mogućnosti i prilike za zapošljavanje puno veće nego u prošlosti. Unatoč tome danas još uvijek zaposlen vrlo mali broj osoba sa DS-om, a obično se zapošljavaju u obiteljskim obrtima.

IZVORI :

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Djeca i zdravlje i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.