Sigurno “preko žice”

maja_hizman

Maja Hižman

Uđete li u prostorije naše škole, zateći ćete gotovo trećinu učenika s „igračkom“ u rukama. Pa mi se ponekad čini kako za njih i nije veliki propust zaborave li radnu bilježnicu, pernicu ili školske papuče, ako sa sobom imaju mobitel. Naravno, ovu tvrdnju bi učenici vjerno potvrdili, a ja bih sam mogla reći kako se slika „školskog društva“ s hodnika bitno izmijenila. A nije riječ o godinama, već samo o nekoliko mjeseci.

Zato sam odmah znala kako ću i ove godine posvetiti jedan sat sigurnosti djece na internetu. Zbog što vjernijeg poznavanja njihovog virtualnog svijeta, u tjednu od 3. do 6.2. zamolila sam ih da mi popune kratku anketu. Sastojala se od 15 pitanja na koja se uglavnom odgovaralo sa DA ili NE.

Anketu je ispunilo 155 učenika (66 djevojčica i 89 dječaka) od 5. do 8. razreda (10 razrednih odjela), a samo njih 6 izjasnilo se da ne koristi internet. Ostatak internetu pristupa preko računala ili mobitela ili kombinira pristup.

Internet najčešće koriste zbog Facebooka ili online igrica. 85 % ispitanih učenika koristi e-mail. 60 % zbog pristupa Facebooku, 23 % zbog online igrica, a samo 17 % za slanje elektroničke pošte.

Od onih koji koriste internet, čak 85 % ima svoj Facebook profil, neki čak i lažni. A kad ih pitaš za online prijatelje, broj premašuje 100 u velikoj većini. Njih 17 % ne poznaje sve svoje online prijatelje, a 22 % objavljuje svoje privatne podatke. Svoje fotografije objavljuje 89 % učenika, fotografije s prijateljima 75 % i pritom 23 % ne pita za dozvolu.

Zatim sam ih pitala da li su se našli u neugodnoj situaciji bilo da su nešto pročitali, dobili preko smsa ili zbog fotografije na koju su naišli na internetu ili Facebooku. Njih 31 % izjasnilo se da se našlo u neugodnoj situaciji. Na pitanje što bi tada učinili, njih 55 % razgovaralo bi s roditeljima, 3 % s razrednikom, a 42 % ne bi napravilo ništa. Ovo da ne bi napravili ništa još mi je dalo veću motivaciju da održim sat o sigurnom internetu. Isto kao i to da 38 % učenika ne zna što je to cyberbullying. No, tu u najvećem broju spadaju mlađi učenici (5. i 6. razred).

I tako sam u tjednu od 10. do 13. veljače održala sat s temom „Internet – moj prijatelj“. Poznajem li ga dovoljno?! Kod ovog pitanja svi su uvjereni kako znaju dovoljno, ma što ja to njima pričam, ili izjava „Pa ja ću ionako raditi što želim!“. Upravo zbog takvih odgovora vrijedi svaki put iznova pričati o ovom novom mediju, „igrački“ novije generacije koja mu pristupa s toliko želje uz veliku dozu znatiželje i nepromišljenosti.

Naglasila sam osnovne korake želimo li „zdravo“ računalo, zatim osnovna pravila krenemo li u virtualni svijet uz slogan „Surfaj sigurno, čuvaj tajnu!“ Pokazala im primjere dobrih lozinki na što su mi gotovo u svim razredima rekli „Aaaaa pa tko će to upamtiti?!“ A onda smo došli do njihove omiljene teme, do Facebook-a. Pokazala sam im kako postaviti opcije sigurnosti, privatnosti i blok liste. Isto tako pokazala im primjer komunikacije preko face-a, a koji se može usporediti i s primjerom komunikacije preko chat-a kada je u pitanju nepoznata osoba.

Moram napomenuti da sam u svakom razredu dobila pozitivne reakcije učenika i da su se učenici rado uključivali sa svojim dosadašnjim iskustvima vezanih za ovu temu.

Na kraju sam ih uputila na bonton na stranicama Carneta i na priručnik za djecu.

Kako se sve ne bi svodilo samo na razgovor, imali smo i aktivnosti nakon uvodne prezentacije.

Anketu sam prvenstveno provela i radi uvodnog predavanja kako bih se u svakom pojedinom razredu mogla usmjeriti na ono što djeca najviše koriste! Tako da sam zapravo i samu anketu prilikom analize odgovora podijelila u četiri skupine (od 5. do 8. razreda).

U 5. razredu još uvijek su zaokupljeni online igricama, zato sam učenicima uz predavanje Igricepredložila igranje obrazovne igrice „Zaštita osobnih podataka“.

Šesti razredi također još naginju na igrice. Njih sam zamolila da mi naprave plakat kako bih ja mogla od njih naučiti ponešto o igranju preko interneta. Naveli su igrice koje vole igrati, tko su oni kad igraju, što je važno znati i na što treba pripaziti.

U dva sedma razreda uključili smo se u kviz „Učinimo internet boljim zajedno“.

FaceOsmaši su prvenstveno vezani za Facebook. Njihov zadatak bio je napraviti plakat o njihovoj ulozi na Facebooku. Zašto ga koriste, koliko online prijatelja imaju, koji si rizici korištenja….

Na kraju zaključujem kako satovi o sigurnom internetu nisu bili tek usputni, bili su poučni za one koji su nešto naučili, za one koji su to znali pa su samo utvrdili, a posebno za one koji smatraju da mogu iz vlastitog kuta svoje sobe „preko žice“ raditi što ih je volja.

Ako se našlo i onih kojima je bilo dosadno, njima sam poručila kako je moj zadatak da im „dosađujem“, isto kao što je i zadatak njihovih roditelja „da im dosađuju“. Jer da bi bili cool i faca, znači da znamo što „prolazi“, a što je kažnjivo!

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Sigurnost na internetu i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.