Pripremni posjet u Oulu, Finska

tomislav_pavlovic

Tomislav Pavlović

imageDvočlani tim iz Osnovne škole Ludina, uputio se 5. studenog u petodnevni pripremni posjet budućim partnerima multilateralnog projekta kojeg planiramo prijaviti u veljači 2013. Na pripremnom posjetu su osim domaćina iz Finske bili još i partneri iz Češke, te Guadeloupe, francuskog prekomorskog teritorija smještenog u Karipskom moru.

Slika 1. Slijeva nadesno: članovi hrvatskog tima, kolegica iz Guadeloupe, domaćica iz Finske, te kolegica iz Češke.

Na putu do Finske upoznali smo nekoliko zračnih luka, redom Frankfurt, Kopenhagen te, na posljetku sletjeli u finski Oulu. Na povratku smo prvo provjerili vrijeme u Stockholmu, potom u Frankfurtu pa Zagreba. Po dolasku u zračnu luku dočekala nas je i do hotela odvela Katja, naša domaćica. Osim što je bila naš osobni vozač tijekom boravka, bila nam je i turistički vodič, ali i izniman moderator u raspravama i tijekom planiranja projekta.

imageSmještaj u hotelu bez osoblja možda zvuči neobično, no ako spomenem da je sve digitalizirano, te da je Oulu i njegov okrug poznat po sveučilišnom kampusu, središtu tehnologije, nije bio problem naviknuti se na sve tehnološke lagodnosti koje smo imali priliku upoznati. Jednom kad naučite kôd svoje sobe, koji ujedno služi za ulaz u hotel i korištenje lifta, te kad se naviknete da vam sve informacije o boravku i gradu daje pametni televizor, ostalo je lako.

Slika 2. Tipkalo u hotelu

Prvi pravi dan boravka, utorak, bio je prepun sadržaja. Od predstavljanja u športskoj dvorani škole Alakylä, škole domaćina, u mjestu Kiimniki, petnaestak kilometara od Oulu-a, preko početnog upoznavanja partnera i naravno domaćina. Cimageijela priča o rezerviranosti i „hladnoći“ Finaca, pala je u vodu, odmah po upoznavanju. Srdačni, organizirani i skromni, objasnili su što ćemo ostatak tjedna raditi te koji je plan rada. Tijekom cijelog smo tjedna otkrivali karakteristike života u Finskoj, posebnosti ljudi, a među ostalim i „veliku tajnu Finskog obrazovnog sustava“.

Slika 3. Doček u školskoj dvorani

Prvoga dana razmijenili smo i poklone te ukratko kroz prezentacije predstavili zemlje iz kojih dolazimo. Važno je napomenuti da je svaki partner prije dolaska trebao napraviti „domaću zadaću“ te proći sa svojim školskim timom teme koje želimo predstaviti ostalim imagepartnerima, a koje su poželjne u budućem multilateralnom projektu. Kako je dan odmicao, shvatili smo da ćemo svaki dan tamo boraviti „od mraka do mraka“. Naime, smještaj grada Oulu je oko 200-tinjak kilometara od Arktičkog kruga pa u ovo doba godine tamo dan i ne traje dugo. Svitalo je oko 8:15, dok je mrak padao već oko 15 sati.

Slika 4. Rad na projektu

imageIzrada projekta i boravak u školi dao nam je mogućnost uvida u svakodnevicu finske škole. To znači da smo za vrijeme velikog odmora od sat vremena jeli s učenicima, pričali, naučili nekoliko riječi na finskom te naravno, uvidjeli neke posebnosti, koje su nas navele da smišljamo može li se takvo što jednostavno „iskopirati“ i u naš sustav.

Slika 5. Jelo u školskoj kantini

Učitelj i pomoćnik u jednom razrednom odjelu, jako je praktično i dobro rješenje, naročito kada je to razred učenika s različitim sposobnostima, što je najčešći slučaj. Osnovna škola organizirana je tako da je od 1. – 6. razreda razredna nastava, dok je 7. – 9. razred predmetna nastava. Satovi traju po 60 minuta, ponekad 45, a ponekad i 75 minuta, ovisno o predmetu. Zanimljivo je i za istaknuti kako engleski jezik uče od drugog razreda, a predškolci se nalaze unutar osnovne škole, kao pripremna godina. U sedmom razredu dobivaju i švedski jezik, pošto su u Finskoj i švedski i finski službeni jezici. Učenici se svojim učiteljima obraćaju samo imenom, bez gospodine, učitelju, teta i slično. Kako kažu kolegice i kolege iz Finske, to dovodi do izgradnje veće razine prisnosti te otvorenosti na razini učenik-učitelj.

Boraveći drugoga dana boravka u školi, saznali smo da će nas ugostiti jedna tipična finska obitelj, kolege koji vodi razred predškolaca u školi Alakylä, Harri. Zanimale su nas kulturološke i kulinarske posebnosti koje možemo očekivati tijekom večere. Možda nas je brinulo i to što će se naći na meniju, s obzirom da nam je finska kuhinja do tada bila imagepotpuna nepoznanica. Kako objasniti tipičnu finsku večeru? Bez pretjerivanja oko serviranja, samoposluga u kuhinji te poznata jela, ostavila su dobar dojam da bi se vrlo lako i brzo mogli prilagoditi i na njihovu kuhinju. Što se ostalih dana tiče, večerali smo u restoranima, tako da je ova večera bila jedino iskustvo tipične finske kuhinje. Dimljena janjetina uzgajana na obližnjem otočiću svakako pojačava doživljaj priče, no bez pretjerivanja sve je bilo ukusno. Od janjetine do kolača od Arktičkog gloga. Da, da, to je jestivo.

Slika 6. Tipična finska večera

Tijekom cijelog boravka ukrali smo nekoliko minuta trećeg jutra, kako bismo barem jednom fotografirali djelić onoga što Oulu može ponuditi za turiste. Tako smo osim gradske tržnice, kipa dobroga policajca, te smrzavanja na obali Baltičkog mora, otišli i do samog Kiiminkija, mjesta poznatog po svojim brzacima istoimene rijeke. Tamo je uslijedilo pravi fotosession, a po povratku u školu rješavali smo pitanja rasporeda mobilnosti tijekom budućeg projekta.

imageimage
Slika 7. Na obali Baltičkog mora          Slika 8. Rijeka Kiiminki

Četvrtak je došao i prebrzo, te je trebalo dovršiti i ispuniti dijelove projektnog obrasca kojim ćemo u veljači prijaviti projekt. U komunikaciji s učenicima već smo s „Hello“ prešli na „Hei“, a umjesto „Thank you“ u kuhinji bismo rekli „Kiitos“. Tako smo se brzo privikli. Uspoređujući svoje pripreme, mjesečne planove, strahove od raznoraznih inspekcija te kronični manjak ovoga ili onoga, došli smo do zaključka da Finci zaista imaju dobro razrađen cijeli obrazovni sustav. Od socijalnog dijela kroz besplatnu kuhinju, besplatne udžbenike, besplatne jednodnevne izlete, do dijela posebno važnog za nas učitelje, a to je svakako izostanak gomile nepotrebnih administrativnih poslova. To vrijeme utroše mnogo pametnije u osmišljavanje i provođenje različitih aktivnosti koje često uključuju izrađivanje nečega, dakle, u neku ruku, elemente radnog odgoja, dijela kojeg smo vrlo vješto potisnuli čak i iz tehničke kulture. Učenici borave svaki odmor na školskom igralištu, bez obzira što temperatura nije bila iznad nule. Imali su obzira za naše oblačenje kaputa, šala, rukavica i stavljanja pune opreme prilikom prelaska u drugi objekt škole, udaljen možda trideset metara, no oni nisu oblačili čak ni jaknu, uz komentar: „Ma, nije hladno, svega je -7“.

imageimage
Slika 9. Pogled na učionicu                   Slika 10. Dječje igralište

No, kakav zaključak donijeti na kraju ove avanture? Je li tehnološka opremljenost škola ili posebni kurikulumski pristup rezultat izvrsnosti njihovog obrazovnog sustava? Leži li tajna u tomu što je plaća učitelja 3300 eura (bruto)? Ili je to možda činjenica da nemaju prosvjetnu inspekciju?

Naravno, bitna je egzistencija, no i ranije spomenuta obitelj kod koje smo bili na večeri, baš kao i mnogi njihovi kolege ima stambeni kredit kojeg će otplaćivati dvadesetak godina. Opuštenost može biti rezultat toga da nemaju inspekcije koja bi im pokucala na vrata te da većinom ne znaju tko je nabavio računala koja koriste u radu. Ipak, čini mi se da je upravo skromnost te mentalitet ljudi ključ koji nije baš lako „iskopirati“ i ugraditi u obrazovni sustav vlastite zemlje. Odluka od prije mnogo godina, koju su Finci donijeli, da će poboljšati svoj obrazovni sustav te dosljednost u nastojanjima kroz goimagedine, dovele su do ovakvih rezultata. Školovanost učitelja uz mogućnost cjeloživotnog učenja i obrazovanja, svakako su jedan od aduta. Bilo je i vidljivo da je njihova želja i pomoći najslabijim učenicima da dostignu prosjek te na taj način ispuniti njihov učiteljski moto po kojem niti jedan učenik ne smije biti ostavljen po strani.

Slika 11. Mali odmor ispred škole

imagePosjet je financiran od strane Agencije za mobilnost iz sredstava za Cjeloživotno učenje te dijelom iz IPA fondova. Nakon posjeta ostaje nada da će multilateralni projekt kojeg smo tamo razvijali dobiti potrebna sredstva te da ćemo ponovno moći pisati iz ove prelijepe zemlje.

Slika 12. Ivana Pavlović, učiteljica razredne nastave i Tomislav Pavlović, učitelj engleskog jezika

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Projekti škola i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.