Snimanje obrazovnih filmova

Antonija Horvatek

U današnje vrijeme možemo naći mnoštvo (amaterskih) obrazovnih filmova na internetu. Budući da sam ih i sama snimila dosta, u ovom ću članku opisati kako se sve mogu koristiti ovakvi filmovi, kojim detaljima pridajem pažnju kod snimanja i koje sam sve načine snimanja isprobala. Možda će nekome, tko i sam planira snimati, dobro doći ta podjela iskustva. Dosad sam snimila osamdesetak filmova, snimanjem se bavim otprilike godinu dana, a dosadašnja gledanost filmova je preko 94 000 puta. Zadnja brojka nesumnjivo govori i o potrebi za postojanjem takvih filmova.

Namjena filmova

Budući da sam učiteljica matematike, u filmovima objašnjavam upravo gradivo matematike osnovne škole. Filmovi se mogu koristiti u razne svrhe:

• Za samostalno učenje kod kuće, a pogotovo kad učenik izostane s nastave (jedan ili više sati) te ne uspije samostalno ili uz nečiju pomoć savladati gradivo. Ako nakon povratka u školu nema ni dopunsku nastavu, problem je još veći. Međutim, ako ima internet i ako ima želju savladati to gradivo, pomoć je tu, i to ne tek nakon povratka u školu, već cijelo vrijeme dok je još kod kuće!

• Za prisjećanje postupaka koji se zaborave.

Neki učenici uvijek iznova zaboravljaju neke osnovne postupke, npr. postupak pismenog dijeljenja jednoznamenkastim brojem, postupak racionalizacije nazivnika itd. Sad o tome imaju filmove na internetu pa kad zaborave, lako se mogu prisjetiti.

• Kao nadogradnja onoga što radimo u nastavi.

Prve sam filmove snimila potaknuta problemom nedostatka vremena u nastavi zbog čega ponekad na satu ne idemo u detalje do kojih bi zbog prirode samog gradiva bilo dobro doći, a moguće je i da će neki gimnazijski profesori podrazumijevati da se i to obradilo, iako nije u programu. Kako bih smanjila (svoje) nezadovoljstvo tim problemom, odlučila sam neke dijelove gradiva objasniti kroz filmove te učenicima ponuditi da pomoću tih filmova samostalno prošire svoje znanje kod kuće. Naravno, učitelj se nema pravo osloniti na to da će svi učenici to i učiniti (nemaju svi internet i nisu ga obvezni imati). Dakle, takvo učenje kroz filmove ne može se smatrati obvezom učenika, ali može se, kroz nagradne zadatke, na satu nagraditi učenike koji su takvu neobveznu zadaću ipak izvršili te ih najavom tih zadataka potaknuti na takvo samostalno učenje.

• Korištenje filmova na satovima zamjene.

Neki obrazovni filmovi mogu se koristiti i na samom satu pomoću projektora, a pogotovo u slučaju kad je na satu na zamjeni učitelj-nestručnjak. Učitelj koji je odsutan može isplanirati da kolega koji ga mijenja na početku sata pokaže film kroz kojeg će se objasniti gradivo te da nakon toga učenici pred ploču idu rješavati zadatke. Jednom sam prilikom i sama na svom satu na taj način koristila film, a razlog je bila jaka upala grla zbog koje mi je bio problem puno pričati. Film je taj dio odradio umjesto mene. Naravno, takva izvedba sata neće uvijek biti moguća, ona ovisi o samom gradivu i o postojanju/nepostojanju odgovarajućeg filma.

• Za prikupljanje ideja kako obraditi/pojasniti gradivo.

Filmove mogu koristiti i studenti – budući učitelji koji odavde mogu crpiti ideje kako pojasniti gradivo, ali i uočiti detalje koji se u filmu ističu zbog čestih pogrešaka učenika na njima (a koje, budući da nemaju iskustva u nastavi, dosad nisu imali prilike uočiti). Mogu ih koristiti i drugi učitelji; korisno je kad međusobno dijelimo ideje. Također ih mogu koristiti i roditelji koji zajedno sa svojom djecom pokušavaju savladati neko gradivo.

Sadržaj i duljina filma

Većina mojih filmova sastoji se od dva dijela. U prvom dijelu objašnjavam gradivo (teoriju) i/ili kroz primjere pokazujem određeni postupak ističući mjesta na kojima učenici često griješe. Nerijetko pokažem i više načina rješavanja istog zadatka. Nakon toga, u drugom dijelu, zadam nekoliko zadataka te predložim gledatelju da zaustavi film, sam (na papiru) riješi zadatke i nakon toga ponovno pokrene film, usporedi svoja rješenja s onima koja će biti prikazana u filmu. Mišljenja sam da je taj drugi dio jako bitan jer učenici često nakon gledanja kako drugi rješavaju primjer imaju osjećaj da sve razumiju, no kad krenu samostalno rješavati zadatke, pokaže se da to nije tako. Stoga je dobro da sami uoče ako nešto nisu dobro savladali te da po potrebi film ili neke dijelove pogledaju iznova.

Ako se želi snimiti film kojeg će što veći broj učenika rado pogledati, preporučljivo je, uz postizanje jasnoće objašnjavanja, pokušati postići i što manju minutažu filma. Zbog nedostatka strpljivosti kod većine današnjih učenika te zbog problema s koncentracijom, ako je moguće, bolje je snimiti serijal od nekoliko kratkih filmova te u svakom pojasniti dio, nego snimiti jedan dugačak film. U opisu svakog pojedinog filma treba jasno napisati koji se detalji tu pojašnjavaju kako bi gledatelj na osnovu opisa zaključio koji mu film treba te sukladno tome, taj film i pogledao. Naravno, ako zbog prirode gradiva nije preporučljivo rascjepkati film, snimit će se u komadu – ne treba pod svaku cijenu cjepkati.

U sljedećem broju Pogleda čitajte kako snimati objavljivati takve filmove.

Sve moje filmove možete naći ovdje (ugrađene na moje mrežne stranice).