Učenik s disleksijom

ana_debeljak

Ana Debeljak

Sažetak

Disleksija je određena teškoća u učenju koja se očituje u otežanom svladavanju čitanja i rastavljanja riječi na glasove. Pretpostavlja se da u Hrvatskoj svaki deseti učenik pati od disleksije i disgrafije (poremećaji u pisanju). Prema podatcima udruge za disleksiju broj djece s disleksijom znatno se povećao u prvim poratnim generacijama.
Vrlo je važno rano prepoznavanje disleksije, a u tome vrlo važnu ulogu, osim stručnih profesionalaca, imaju učitelji.
U recenziji Vodiča kroz disleksiju, dispraksiju i druge teškoće u učenju (Muter, Likierman, 2010) prof. dr. sc. Arapović piše o tome kako učitelji nemaju prilagođene testove i/ili mjerne instrumente kojima bi ispitali teškoće učenika pri čitanju nego se pretežno oslanjaju na dojam odgovaraju li te sposobnosti dobi učenika te ih često opisuju kao djecu koja zadaju teškoće u školskom radu ili imaju teškoće koje se ogledaju u izgovoru glasova i mucanju.
Nažalost, premali broj nastavnika prolazi dodatno obrazovanje s logopedima za prepoznavanje i rad s učenicima s disleksijom.
U daljnjem tekstu opisat će se načini na koje učitelj može pomoći učeniku s disleksijom.

Ključne riječi: disleksija, učenik, učitelji.

Uvod

Grubin (2002) određuje disleksiju kao poremećaj u usvajanju čitanja, unatoč urednoj inteligenciji, senzornim sposobnostima i odgovarajućem poučavanju.

Postoje tri vrste poremećaja u učenju: poremećaj čitanja (disleksija), poremećaj pisanja (disgrafija) i poremećaj računanja(diskalkulija). Ti se poremećaji mogu javljati zajedno ili odvojeno, svaki za sebe.

Disleksična djeca imaju probleme s čitanjem, fonološkom obradom riječi, pisanjem, vizualnim opažanjem, pamćenjem, organiziranjem informacija. Dijete se umara puno brže jer mora upotrijebiti puno više pažnje za praćenje školskog sadržaja, ne može istodobno slušati i pisati, stalno se bori s vremenom i njegovom organizacijom. Međutim, potrebno je naglasiti da nisu sva djeca koja imaju problema s čitanjem disleksičari ( Muter, Likierman, 2010).

Tablica 1. Neke činjenice vezane uz disleksiju

tablica

R. D. Davis (2001) u svojoj knjizi „Dar disleksije“ opisuje sposobnosti koje imaju svi disleksičari, a to su:

  • disleksične osobe mogu iskoristiti sposobnost mozga da mijenja i stvara opažanja;
  • veoma su svjesni okruženja u kojem se nalaze;
  • radoznaliji su od prosjeka;
  • razmišljaju u slikama, a ne u riječima;
  • veoma su intuitivni i oštroumni;
  • razmišljaju i opažaju višedimenzionalno (koristeći sve osjete);
  • misao mogu doživjeti kao stvarnost;
  • imaju živahnu maštu.

Kada nastaje problem?

Osobe s disleksijom razmišljaju u slikama, prema tome riječi o kojima mogu stvoriti sliku ne predstavljaju problem (npr. kuća, pas, auto). Problem predstavljaju riječi koje se ne mogu slikovno zamisli, oni su okidači za osobe s disleksijom. To su riječi: ako, kao, biti, čemu, već, nekakav, nitko, taj, prema, premda, svi, sam, zašto i sl.

Prilikom čitanja, učenik stvara sliku o svakoj riječi. Kada dođe do riječi za koju ne može stvoriti sliku, javlja se „prazna slika“- zbunjenost i mentalna zbrka. Čitač često preskače riječ ili je s poteškoćom izgovara te se mora jako usredotočiti za iduću riječ.

Npr. Učiteljica je načas pogledala prema prozoru očekujući što će se tamo dogoditi.

Podvučene su riječi u rečenici „okidači“ o kojima učenik ne može stvoriti sliku. Čitanje takvih nekoliko rečenica dovodi do zbunjenosti, dekoncentracije i zamora. Dijete je frustrirano zbog napora i energije koju ulaže u čitanje i naravno, nije razumjelo ništa od onog što je pročitalo. Proživjelo je još jednu muku čitanja (Davis, 2001).

Kako učitelj može pomoći?

Pomoć učitelja u razredu jednako je važna kao i stručna pomoć. U radu s učenicima s disleksijom potrebna je timska suradnja rehabilitatora, logopeda, socijalnog pedagoga, psihologa te učitelja. Kod nas, u Republici Hrvatskoj, nema dovoljno logopeda u školama pa učenici nemaju primjerenu pomoć te se upućuju na ustanove.

Osobe s disleksijom često i nisu svjesne da su drugačije od drugih. Tek ukazivanjem na pogreške počinju se uočavati emocionalne reakcije povezane s nesposobnošću učenja. Nitko ne voli griješiti, te se pritom i prirodno uznemiravati. Takve reakcije uznemiruju nastavnike što vodi sve većim frustracijama učenika.

Jedna od tehnika koje mogu pomoći učeniku u svladavanju čitanja jest izrada oblika slova iz gline ili plastelina. Uz pomoć nastavnika modeliranjem iz gline učenik oblikuje svako slovo ili simbol, uči ga prepoznavati i upotrebljavati.

Prilikom modeliranja, učenik izrađuje prvo velika slova, zatim mala slova te brojeve i simbole. Pritom nastavnik mora voditi računa o tome da ne ističe pogreške učenika već ga treba poticati da ih sam prepozna, primjerice da ga pita: „Jesi li zadovoljan svojim modelima?“ Nakon izrade modela učenik svjesno dodiruje i izgovara svako slovo. Ukoliko se pojave znakovi umora, potrebno je odustati od zadatka i odmoriti se. Možete pogledati videou kojem je prikazan izvrstan primjer.

Nakon završenog modeliranja učenik pronalazi slova u časopisima, enciklopedijama, telefonskom imeniku te prepoznaje različite vrste i tipove slova. Na isti način se uče znakovi: točke, zarez, spojnica, matematički, mjerni, glazbeni i ostali simboli.

Nakon svladanog učenja simbola, slijedi učenje čitanja uvježbavanjem pokreta oka s lijeva na desno pri čitanju.

Treba imati na umu da učenici s disleksijom, iako razmišljaju u slikama, u početku teško stvaraju sliku za napisanu riječ (npr. vlak) jer tu riječ učenik doživljava kao skup pravih i krivih crta. Oni tu riječ mogu opažati unatrag, naopako, zrcalno – preko 30 varijanti. Predstavljamo vam zanimljiv videoo tome kako osobe s disleksijom zapravo vide riječi.

Također, osobama s disleksijom najčešće predstavljaju problem različita iskošena i ukrašena slova, o čemu treba voditi računa prilikom izrade prezentacija.

Primjer takvih slova:

Prilikom izrade prezentacija, davanja pismenih uputa ili rada na tekstu treba upotrebljavati slova bez kratkih crtica na krajevima kao što su Arial, Comic Sans, Calibri, Verdana. Poželjno je povećati razmak između slova i redova te veličinu slova iznad 11 pt. Potrebno je izbjegavati kosa slova i podcrtavanje teksta. Poželjno je da rečenice budu kraće i poravnate na lijevoj strani te da se rečenica ne započinje na kraju reda.

Pri oblikovanju mrežnih stranica treba imati na umu da stranica treba biti jednostavna te da slike u pozadini teksta mogu ometati čitanje. Tekst koji se kreće izaziva probleme kod ljudi s teškoćama u čitanju.

Više informacija za pisanje teksta možete pronaći na mrežnoj stranici Hrvatske udruge za disleksiju.

Za kraj

Umjesto zaključka, za sve one koje zanima više o ovoj temi preporučujem knjigu „Dar disleksije“ (Ronald D. Davis, 2001, Alinea) čiji je autor i sam disleksičar. Poput mnogih disleksičara imao je dar za kreativnost i maštu te je sve pretočio u svoju knjigu opisujući kako je, unatoč poteškoćama na koje je nailazio, postao uspješan poslovni čovjek. Knjiga je napisana i prilagođena osobama s disleksijom.

Literatura

Muter V., Likiermann H. (2010). Vodič kroz disleksiju, dispraksiju i druge teškoće u učenju. Kigen. (str. 16 – 140)
Ronald D. Davis. (2001). Dar disleksije. Alineja. Zagreb. (str. 60- 215)
Hrvatska udruga za disleksiju. Kako prilagoditi i oblikovati tekst da ga lakše čitaju osobe s disleksijom.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Psihologija i označen sa , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Učenik s disleksijom

  1. Povratni ping: Pogled u novu godinu | Pogled kroz prozor

Komentari su zatvoreni.