Ekspedicija članova Grupe Sredozemna medvjedica 2011.

olgica_martinis

Olgica Martinis

Već sedamnaestu godinu zaredom članovi Grupe Sredozemna medvjedica obilaze staništa sredozemne medvjedice na otoku Palagruži. Naime, na Palagruži je viđena 1993. i 2001. na Velom žalu upravo u špiljama u kojima je šljunčano žalo ili kamena ploča, stoga je vrlo bitno promatrati njihovo sadašnje stanje, što je i bio cilj provedene ekspedicije. Obilaskom špilja, staništa morskog čovika, medvida kako ju još naziva lokalno stanovništvo, ustanovljeno je da su čiste i u odličnom stanju bez naplavina. Grupa Sredozemna medvjedica Hrvatska, pod vodstvom znamenite biologinje Jasne Antolović, jedina je u Hrvatskoj izradila crteže, tlocrte i presjeke za više od sedamdesetak špilja u kojima obitava ta zaštićena i jedna od deset najugroženijih vrsta sisavaca iz porodice tuljana (Phocidae), roda (Monachus). Članovi navedene grupe ovogodišnje ekspedicije bili su učenici osnovnih škola Visa, Komiže i Zagreba, njih ukupno 12 u dobi od 12 do 14 godina, njihovi učitelji, ravnateljice osnovnih škola Visa i Komiže, predstavnici Gradske čitaonice za djecu i mladež iz Hvara te viša savjetnica iz Agencije za odgoj i obrazovanje, Olgica Martinis.

Na samom početku ekspedicije posjetili smo komišku osnovnu školu s ciljem fotografiranja ispred skulpture sredozemne medvjedice u školskom dvorištu škole. Uvodnim predavanjem Jasne Antolović i službeno je obilježen početak rada.

Slijedi ukrcaj na školski brod ŠB-72 „Andrija Mohorovičić“ Hrvatske ratne mornarice i put prema 42 nautičke milje udaljenoj Palagruži. Putem do Palagruže dogovoren je način rada i učenici su upoznati s tematikom i ciljem istraživanja pa im je u tu svrhu podijeljen odgovarajući obrazovni materijal. Primjerice deplijan s podatcima o duljini mužjaka i ženke sredozemne medvjedice ovisno i o starosti mužjaka i ženke te podatci o dojavljivaču, opažanju i viđenju medvjedice s obzirom na lokalitet i datum, trajanje opažanja i udaljenost promatrača.

Učenici su dobili osnovne informacije o građi sredozemne medvjedice, načinu života i staništima. Posebno ih se dojmila informacija da je nekad u Jadranu populacija medvjedica bila znatno brojnija, no danas su zbog djelovanja čovjeka ugrožena osnovna staništa sredozemne medvjedice, stoga ih se u Jadranu danas broji svega oko dvadesetak. Pretpostavlja se da postoji odvojena populacija jedinki na srednjodalmatinskom dijelu Jadrana u odnosu na populaciju jedinki u Istri, tj. Kvarneru, gdje je voditeljica projekta Monitoring sredozemne medvjedice zajedno s članovima Grupe Sredozemna medvjedica identificirala pet odraslih jedinki i dva mladunčeta. U veljači prošle godine na području Premanture susret s medvjedicom trajao je puna dva sata, što je omogućilo stvaranje bogate fotodokumentacije. Ovoga puta nažalost nismo imali priliku vidjeti sredozemnu medvjedicu, ali smo iskrcajem na Velo žalo Palagruže istoga dana u popodnevnim satima krenuli do znamenitog svjetionika udaljenog oko 900 metara te putem uočili osobitosti samonikle suptropske vegetacije značajne i po grmlju koje je ljeti golo, a za vlažne zime ima lišće, dok pupa i cvate najesen. Dakle, potpuno obrnuti slijed u odnosu na kontinent. Posljedica takve vegetacije jest najblaža klima i najmanja količina oborina godišnje, stoga su prepoznatljivi biljni endemi palagruška zečina, palagruška kupusina i palagruška preslica te drvenasta mlječika (Euphorbia dendroides). Osim navedenih endemskih biljnih vrsta, putem smo primijetili grmlje kupine s malo zrelih plodova te kapare – neke u cvatu, a neke s plodom. Oduševljeni viđenim pejzažom Vele Palagruže putem susrećemo magarca zvanog Mercedes, koji je hrabro podnio fotografiranje svih nas s njim. Nakon snimanja terena odmah ujutro zadnjeg dana vrućeg srpnja 2011., podijelili smo zadatke. Prvi zadatak dijela ekipe bio je posjet Medvidine špilje na Maloj Palagruži, gdje su se uvjerili u njihovu dobru očuvanost, a drugi dio ekipe proveo je praćenje priobalja i dijela morskog dna (litorala i subliterala) Medvidinog žala u sklopu obrazovne radionice „More je živo“. Nažalost, uz postavljene zadatke nismo mogli ne primijetiti veliku količinu otpada na Medvidinom žalu kojega su naši vrijedni najmlađi članovi ekspedicije sakupili i pripremili za odvoz na brod i odlagalište otpada. Posjetili smo i Novu špilju i špilju Stora Vlaka u uvali Vlaka na Veloj Palagruži dugoj 17 metara, srcolika oblika. Kamen jajolika oblika pri ulasku u špilju prirodna je prepreka za sve osim stanovnike špilje, tj. sredozemne medvjedice u kojoj ona može boraviti bez straha od neželjenih gostiju i buke izazvane pojačanim utjecajem čovjeka. Upravo je i to jedan od razloga povlačenja sredozemne medvjedice iz Jadrana uzevši u obzir da su ih u prošlosti ribari smatrali nepoželjnim jer su trgale ribarske mreže i time onemogućavale siguran ulov i dovoz naročito plave ribe iz palagruškog arhipelaga. Danas se u tom području više love jastozi u odnosu na srdele. Ulov plave ribe, srdele, duboko je i tradicionalno ukorijenjen u kulturu i način života komiških ribara koji su od 14. stoljeća ribarili i time osiguravali opstanak svojih obitelji.

Nakon praćenja špilja, kartiranja obale i određivanja pronađenih vrsta, put do Komiže činio se kratkim. Protekao je u iznošenju pojedinačnih dojmova svakoga od članova ovogodišnje ekspedicije.

clip_image001Vrednovanje ekspedicije bio je dio koji je tekao spontano i neposredno prožeto dobrom radnom atmosferom. Ponovno je potvrđeno da sve što ljudi čine srcem i u okruženju za zajedničko dobro, mora uspjeti bez ikakva dodatna napora i poticanja budući da je motiv bio tako jak, a mi toliko sretni što smo imali tu sreću biti dijelom ekspedicije koja već ima nove zadatke, a o tome nekom drugom zgodom…

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Ekspedicije i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Ekspedicija članova Grupe Sredozemna medvjedica 2011.

  1. Povratni ping: Topli, jesenski Pogled | Pogled kroz prozor

Komentari su zatvoreni.