Oblačno i iz pera developera

tomislav_tipuric

Tomislav Tipurić

„Oblačno računarstvo ili pak računarstvo u oblaku? Kako su mi ono rekli da se kaže taj novi trend?“ reći će Mate Čulo svome pobratimu Anti Šesti. Mate i Ante ponosni su vlasnici firme „Šesto Čulo d.o.o.“

Eh, da, danas je najlakše pričati o oblaku. Svi to čine, od direktora pa do krajnjih korisnika. Danas je in biti in the cloud. Čak je i moja matična kompanija smislila interni slogan We are all in. Otkuda tolika pomama i strast prema oblačnome računalstvu? Hoće li oblak riješiti sve naše probleme? Možda će iz toga oblaka kapnuti kiša i napojiti sušne oranice Afrike? Ili će velika poplavna područja diljem svijeta prosušiti onaj vjetar koji nam ga donosi? Teško je za vjerovati. Upravo zbog toga me gotovo pa i smeta što svi, ali baš svi, toliko žele u oblak, kao da baš nikome ne odgovara trenutni način na koji funkcionira njihov interni IT i kao da baš apsolutno svi razumiju što to donosi ova nova paradigma. Dapače, cijela me ova priča podsjeća na pomamu od prije nekoliko godina – SOA (eng. Service-oriented Architecture). Da, SOA je bila sve, SOA je bila must have, nitko nije više mogao pričati da je njegova organizacija moderna bez da koristi riječ SOA. Sve je bilo servisno, servisi svuda, i gdje ima i gdje nema smisla. Tvrtka napravi malo napredniji web s vlastitim CMS-om i odmah je to SOA. Tako je i danas s oblakom, svi ga žele, svima treba, svi bi ga htjeli pa makar da je i samo na njihovom stolu.

Sve je to zapravo samo ljudska zbilja, marketing, PR ili tomu slični pojmovi. Ako gledamo realno, oblak, tj. računarstvo u oblaku uistinu jest velika stvar. To je promjena koja je, u najmanju ruku, ravna bilo kojoj računalnoj revoluciji do sada. Uzmimo za primjer prva računala s kojima sam, srećom, upoznat samo iz informatičkih udžbenika. Kada bi programeri „pisali“ softver za takav stroj, s vremena na vrijeme bi morali nazvati tehničara da doda pokoju kutiju s memorijom kako bi mogli koristiti još jednu varijablu. Kako su se računala razvijala, memorije je bilo na pretek i tehnologija nam je dozvoljavala da programski alociramo prostor na disku pišući naredbu u dragom nam programskom jeziku. Sljedeći je korak bio da je sama programska platforma dovoljno sposobna da zna bez naše intervencije doći do nove količine memorije. Upravo je ovdje ljepota IT-a, sve je povezano. Tako smo u početku kod iznajmljivanja računalne snage (iliti hostinga) zvali našeg omiljenog hosting providera da nam poveća kapacitet našeg stroja, sljedeći je korak bio da smo u nekoliko klikova to mogli učiniti sami. Danas o tome ne moramo niti brinuti jer aplikacija koja se vrti u oblaku sama zna kada je preopterećena i sama je sposobna stvoriti još jednu „sebe“, obaviti posao, te tu drugu „sebe“ ugasiti kad više nije potrebna. To je oblak i to je zapravo računalstvo u oblaku.

Pitate se, pa dobro, koji direktor razumije ovo o čemu ti pričaš? Gdje su tu novci, sve silne uštede o kojima se govori? Eh, tu u priču ulaze ekonomisti koji kažu – više nemate potrebe za vlastitom infrastrukturom, njenim održavanjem, svim silnim sistemašima koji ju pogone. Nema više kapitalnih troškova, sve postaje operativni trošak. Da, možda u filmovima. Uzmimo samo u obzir privatni i javni oblak. Javni oblak jest u vlasništvu nekog drugog i on jest za firmu operativni trošak. No, firme žele imati oblak kod sebe, tad govorimo o privatnom oblaku i, vjerovali ili ne, infrastruktura privatnog oblaka je u vlasništvu korisnika, tj. tvrtke koja ga koristi. Eh, sad, moguće su tu i razne zavrzlame da primjerice pojedini veći korisnik iznajmi manjem svoju infrastrukturu pa je to za njega onda zapravo javni oblak, a za ovog većeg privatni, no ne ćemo sada o tome jer nije niti ključno za ovu raspravu. Istina je da je moguće uštedjeti, istina je da je moguće dosta uštedjeti. Moguće je i automatizirati ogromnu količinu procesa, moguće je… No, moramo znati da sve ovo automatski ne znači da ćemo bolje poslovati, da će naše aplikacije bolje raditi ili da ćemo imati višak radne snage. To samo znači da za sve to imamo priliku, a sve će opet ovisiti o kvaliteti naših ljudi koji imaju ideje i načine za njihovu realizaciju.

Iz razgovora s brojnim ljudima na raznoraznim događanjima zaključio sam da su ljudi uvjereni da će prijelaz biti lak, jednostavan, da će samo uzeti svoje aplikacije i prebaciti ih u oblak u trenu. Da će to sve raditi. Čuo sam čak i da će postati nebitno koliko je kvalitetan kôd same aplikacije, testiranje i slično. Da, možda u nekom drugom životu. Oblak neće učiniti naše aplikacije skalabilnima, ako one nisu pisane skalabilno. Zbog toga je jasno da ih neće učiniti ni visoko dostupnima, ako nisu pisane na takav način. I dalje je sve na inženjerima, odnosno konkretnije developerima. Koliko oni budu tehnološki osviješteni i potkovani, toliko će i njihove aplikacije iskorištavati blagodati oblaka. Iz ovoga je jasno – obrazovanje, obrazovanje i obrazovanje. Nikada nije bilo važnije biti kompetentan nego što je to danas, nikada sposobnost brzog učenja i prihvaćanja tehnoloških novosti nije bila potrebnija nego danas.

Od IT oblaka koji se čvrsto drži uokviren u ogromne podatkovne centre, puno je važniji onaj oblak u našim glavama. Mogli bismo čak reći i da nam informacijska industrija zapravo govori: „Mi smo preuzeli oblak, za vas je vrijeme da se spustite na zemlju, počnete razmišljati svojom glavom i svoje ideje pretočite u konkretna rješenja na boljitak cijele svjetske populacije.“

Napomena: Članak je preuzet iz posebnog izdanja WinDays Mreža 2011, objavljenog u travnju 2011., izdavač BUG d.o.o.

Oglasi

O autoru Pogled kroz prozor

Digitalni časopis za obrazovne stručnjake, pišu ga učitelji i nastavnici.
Ovaj unos je objavljen u Kolumna i označen sa , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Oblačno i iz pera developera

  1. Povratni ping: Pogled s konferencija | Pogled kroz prozor

Komentari su zatvoreni.