Projektni dan o sigurnijem internetu

natalija_stjepanek

Natalija Stjepanek

Na poziv zajednice „Suradnici u učenju“ Ekonomska i upravna škola Osijek uključila se u akciju Sigurniji internet za djecu. 8. veljače 2011. godine obilježen je Međunarodni dan sigurnijeg Interneta kao projektni dan.

Nastavnici su odabrali teme karakteristične za pojedine stručne aktive te ih u suradnji s učenicima pripremili i realizirali na nastavnim satovima. Ova nadasve zanimljiva tema važna je za učenike i povezana sa svim nastavnim predmetima na različite načine.

Teme zastupljene tijekom projektnog dana

Hrvatski jezik:

  • Raspravljački esej – Računalne igrice

imageimage

Strani jezici:

  • Društvene mreže – Facebook.
  • Do some research into two high profile cases (O. J. Simpson/Louise Woodward)

imageimage

imageBiologija i kemija:

  • Djelovanje virusa na računalni program/uspoređivanje s djelovanjem virusa na naš organizam
  • Recikliranje elektroničkog otpada

imagePravna grupa predmeta:

  • Pravni propisi na internetu
  • Međunarodno natjecanje daktilografa – online

Matematika: image

  • Sigurnost na internetu – anketa, provedba, statistička obrada podataka i analiza

Društvena grupa predmeta:

image
Vjeronauk:
Crkveni dokumenti o internetu

Sociologija: Razvoj tehnologije – kraj ideologije (predavanje i diskusija)

imageGeografija:

  • Rasprostranjenost internetskih priključaka u Hrvatskoj i nekim državama od 1990. do 2010. godine

 

Povijest:

  • Moj grad u vremenu – odabir i traženje informacija pomoću interneta

imageimage

Aktiv ekonomske grupe predmeta:

  • Dostupnost računovodstvenih informacija na internetuimage
  • Izrada mrežne stranice
  • Poslovno komuniciranje preko interneta
  • Prednosti i nedostaci interneta u poslovanju – referati
  • Sigurnost na internetu – prezentacija
  • Sigurnost internetskog bankarstva
  • Sigurnost kupovanja dionica na interneimagetu
  • E – marketing
  • Primjer poslovne prakse na internetu
  • Oglašavanje i poslovanje preko interneta
  • Plaćanje pomoću interneta
  • Internetska špijunaža „Wikileaks“

imageimage

Informatika:

  • Snimanje i dokumentiranje projektnog dana

image

  • Stvaranje stripa i multimedijskih sadržaja na temu Sigurnost mladih i djece na internetu

image

  • Izrada mrežnih stranica u Google Sitesu na temu Sigurnost na internetu

image

Na zadnjem nastavnom satu provedena je evaluaciju u svakom razrednom odjelu. Listiće za evaluaciju i analizu rezultata napravila je pedagoginja naše škole. Učenici su izrazito zadovoljni temom i načinom na koji je proveden projektni dan. Napisali su da bi bilo dobro da su još više bili uključeni u samu pripremu projektnog dana i naveli su teme koje bi željeli provesti u ovakvom obliku.

Mrežne stranice o opasnosti interneta

natalija_stjepanek

Natalija Stjepanek

clip_image0028. veljače 2011. godine obilježen je Dan sigurnijeg interneta. U sklopu projektnog dana „ Sigurniji internet za djecu“ u Ekonomskoj i upravnoj školi Osijek sa svojim sam se učenicima uključila u akciju njegovog obilježavanja.

clip_image004Učenici četvrtog razreda stvarali su mrežne stranice pomoću besplatnog alata Google Sites. Teme su bile vezane uz Dan sigurnosti na internetu.

Google Sites pomaže da na jednostavan način izrađujemo i dijelimo mrežne stranice.

Za početak je potreban Gmail korisnički račun:

clip_image006

Nakon što su stvorili korisnički račun, učenici su imenovali svoje mrežno mjesto, odabrali temu (predložak), dijeljenje s više osoba i druge mogućnosti.

clip_image008

Zatim su sami uređivali stranice: navigaciju, bočnu traku, umetali slike, poveznice, izvor i dr.

clip_image010

Učeničke radove i stranice možete pogledati na poveznicama u nastavku teksta.

clip_image012Opasnost na internetu – Madlene Maria Drga 4. a
Opasnost na internetu – Dajana Karatović
Nasilje preko interneta – Dunja Bulić 4. b
Nasilje preko interneta – Mladen Brkić 4. b
Opasnosti i zamke društvenih mreža – Anita Alerić 4. a

imageAutorska prava radova na internetu – Renata Horvat 4. b
Sigurna online kupovina – Marko Franković 4. b
Kupovanje preko interneta – Krešimir Čelik 4. a
Zlonamjerni programi – Ana Jurinjak 4. b
Zlonamjerni programi – Ivana Duka 4. a

clip_image002[7]Štetni programi na internetu – Anamarija Kovačić 4. a
Pravila ponašanja na internetu – Ivana Jumić 4. a
Sigurnost djece na internetu – Nikolina Brekalo 4. a Sigurnost na internetu – Martina Kozić 4. a
Sigurnost podataka na internetu – Ivana Benko 4. a
Sigurno ponašanje na internetu – Mateja Marinov 4. b

clip_image002[9]Dostupnost informacija na internetu – Monika Koričić 4. b
Zaštita podataka i ljudi na internetu – Ivana Čalo 4. b
Sigurnost djece na internetu – Jurišić Jelena 4. b
Sigurnost djece na internetu – Nikolina Butković 4. b
Prevare na internetu – Ivana Arnautović 4. b

Učenici su bili zadovoljni brzom i efikasnom izradom mrežnih stranica koje su odmah objavljene na internetu. Ovakvim načinom rada stekli su nova znanja i usustavili postojeće vještine i znanja vezane uz pretraživanje i prikupljanje informacija te izradu mrežnih stranica.

Jedan nastavni sat o sigurnosti na internetu

marlena_bogdanovic

Marlena Bogdanović

U našoj je školi u školskoj godini 2010./2011. po prvi put pokrenuta izvannastavna aktivnost Virtualna učionica koja ima dva osnovna cilja:

  • raditi na pripremama i provedbi projekta o internetskoj sigurnosti „Učenici učenicima“ te
  • ostvariti suradnju s partnerskim školama iz 10 različitih europskih zemalja.

Prvi cilj naše nove sekcije ostvaruje se pripremama cijelog niza nastavnih satova o sigurnosti na internetu koje svojim vršnjacima iz drugih razreda održavaju učenici iz Virtualne učionice. Upravo će ovdje i biti riječi o jednom takvom nastavnom satu.

Nositelji nastavnog sata

  • 9 učenika 5. razreda, članova Virtualne učionice. Oni su osmislili sat, izradili PowerPoint prezentaciju, priredili upitnik, izradili obrazovni film, nacrtali slike i plakate i redovito dolazili na pripreme i probe.
  • Učiteljica Marlena Bogdanović – voditeljica sekcije: predlagala je, kopirala, rezala, prikupljala, planirala susrete, nabavljala materijal i obavljala slične pripremne radnje.

Provedene aktivnosti

Osnovno nastavno sredstvo bila je PowerPoint prezentacija jer su se učenici prilično usavršili u korištenju njezinih mogućnosti i vole tako raditi. Šareni slajdovi vodili su nas kroz:

1. Ciljeve nastavnog sata

  • Provjeriti koliko učenici znaju o internetskoj sigurnosti,
  • razmijeniti iskustva,
  • naučiti nešto novo,
  • zabaviti se,
  • družiti se s učenicima iz drugih razreda i iz drugih škola,
  • darivati jer smo osvojili nagradu na europskom Teach Today natječaju o čemu smo pisali u „Pogledu kroz prozor“.

2. Plan sata

  • Najava i objašnjavanje pravila nagradnog upitnika koji se ispunjava dva puta: na početku i na kraju nastavnog sata (za provjeru naučenog),
  • obrada glavne teme: društvene mreže, cyberbullying i zaporke (metoda izlaganja, razgovora, prikazivanje videoisječaka),
  • naši mali savjeti za odgovorno korištenje moderne tehnologije (i iznošenje vlastitih iskustava i primjera iz svakodnevnog života),
  • naš obrazovni videozapis o sigurnosti na internetu (za ponavljanje naučenog).

Reakcije učenika

  • Učenici su se nemalo iznenadili kada su shvatili da će im sat održati njihovi vršnjaci! Početna skepsa je postupno splašnjavala da bi je pri kraju sata zamijenilo iskreno zadovoljstvo. I oni su poželjeli pripremiti jedan nastavni sat za druge učenike!
  • Učenici predavači imali su prilike osjetiti kako je učiteljima i to „na vlastitoj koži“. Priznali su da nije nimalo lako pripremiti jedan nastavni sat ako hoćeš da bude zaista zanimljiv. Vidjeli su i koliko je važno da svi učenici na satu budu pažljivi i ne ometaju rad predavača.
  • Poneki hrabriji učenik je priznao kako mu ova tema nije osobito zanimljiva, ali je bilo zanimljivo zato što su o sigurnosti na internetu govorila djeca.

Korišteni obrazovni sadržaji

PowerPoint prezentacija, nagradni upitnik (pitanja, listići za rješavanje i šablone za brzu provjeru rezultata), obrazovni videozapis o internetskoj sigurnosti vlastite proizvodnje, materijal dobiven na eTwinning tečaju o internetskoj sigurnosti: NetSmartz videozapisi o zaporkama, cyberbullyingu i društvenim mrežama, crteži-plakati učenika o svim navedenim temama, poveznica na našu mrežnu stranicu o sigurnosti na internetu i adresa naše e-pošte o ovoj temi (virtualna5@gmail.com).

Metode i sadržaji koji su učenicima odgovarali i koji nisu

  • Nagradni upitnik je bio pun pogodak! Svi su se učenici jako trudili oko odgovora – ne želimo vjerovati da je to bilo samo zbog lijepih nagrada koje smo pripremili za njih Smiješak.
  • Odlično su reagirali na obrazovni videozapis – nakon projekcije su shvatili što su njihovi vršnjaci u stanju izraditi. Poželjeli su i oni obraditi pokoju nastavnu temu tako da o njoj snime film.
  • Jako im se svidio naš prijedlog kako smisliti i zapamtiti dobru zaporku. Zdušno su se bacili na smišljanje lako zapamtljivih rečenica, od kojih su prva slova svake riječi postajale zaporke. Bilo je tako smiješnih prijedloga! Neke ćemo sačuvati za objavu u našem školskom listu „Vrutak“ .
  • Bilo je prilično teško navesti učenike da razgovaraju o svojim iskustvima s društvenih mreža, osobito kada su (još jedanput) čuli kako se Facebook profil ne bi smio imati bez navršenih 13 godina.
  • Kako je u tom razredu već bilo iskustava s uznemiravanjem druge osobe preko mobitela, za ovu temu nije trebalo poticaja. Bilo je teško zaustaviti optuživanja i prozivanja i prihvatiti da je ljudski pogriješiti i da svi griješimo. Složili smo se da je najvažnije pogrešku priznati, zatražiti ispriku i paziti da se slično više ne ponovi.
  • Posebno im se svidio drugi dio nagradnog upitnika gdje je, umjesto da se odgovara s da ili ne, trebalo razmisliti o primjerima poruka e-pošte koje su im pročitane i odgovoriti čini li im se ta poruka opasnom ili bezopasnom. Neki su učenici ostali šokirani kada su čuli da su te poruke stvarne, da zaista postoje. Neki su priznali da su i sami primili slične poruke…

    A šablone za provjeru rezultata (prozirnice s otisnutim točnim odgovorima), postale su hit! Već se priprema izrada sličnih i za neke druge prigode.

  • Nakon naših savjeta učenici su se počeli prisjećati različitih primjera spama, pop-up poruka koje su i sami vidjeli. Čuli smo i da su roditelji nekih učenika već imali iskustva sa skupim računima za mobitele kao i probleme s virusima koji su nepažnjom pokupljeni.

Što bismo promijenili sljedeći put

  • Zaista bismo voljeli kada bismo za održavanje sata o sigurnosti na internetu mogli nagrade za najbolje u upitnikuizdvojiti jedan blok-sat, a ne samo 45 minuta, ali je zbog pretrpane satnice to gotovo nemoguće izvesti.
  • Rado bismo se povezali s nekim sličnim razredom i sat o ovoj temi ostvarili kao videokonferenciju. Bojim se da ćemo zbog teških materijalnih uvjeta i na to morati pričekati.
  • Sljedeći put bismo za nagradni upitnik pripremili malo teža pitanja jer naši učenici o ovoj temi znaju jako puno.

Preporuke kolegama

  • Mislim kako bi o ovoj temi s učenicima trebalo početi raditi najkasnije u 4. razredu, a to je uzrast učenika koje poučavaju učiteljice/učitelji razredne nastave. Jasno je da bi predavanja trebali održati oni koji o tome nešto više i znaju, a da su u isto vrijeme sposobni i voljni napraviti i zanimljivo predavanje. Sigurna sam da bi sve učiteljice/učitelji razredne nastave rado prihvatili pokoje zanimljivo predavanje gosta predavača, a to može biti kolega informatičar, student, pripravnik, možda čak neki roditelj. Mislim da je naša ideja o učenicima predavačima jako dobar put, potvrđen u praksi.
  • Nikako nije dobro o ovoj temi (pa ni o drugim temama) govoriti samo jednom godišnje (na Dan sigurnosti na internetu). Treba iskoristiti svaku priliku, pogotovo ako se u razredu dogodi slučaj povezan s ovom tematikom.
  • Jedina prava prevencija je obrazovanje – moderna tehnologija je svuda oko nas, ne možemo se praviti da je ne vidimo i da se nas ne tiče.

nas edukativni pano

Tu su nove generacije, naši učenici digital natives – oni kojima je moderna tehnologija urođena, u krvi. Oni konstatiraju: „Mi živimo u digitalnom svijetu“ , a zatim se pitaju, „U kojem svijetu žive moji učitelji? Za kakav me to svijet oni pripremaju?“

  • Toplo preporučam sljedeći videozapis:

Sigurnost na satu programiranja

gordana_sokol

Gordana Sokol

Iako se tema sigurnosti obrađivala sa svim učenicima škole Osnovne škole Tužno, ove sam školske godine odlučila povezati sigurnost i programiranje. Idealni razred za to su bili osmaši koji su tijekom cijele veljače radili programiranje u programskom jeziku Terrapin Logo. Naravno, programiranje i nema velike veze sa sigurnosti, ali kakvi bismo mi bili učitelji kada ne bismo mogli osmisliti i „sigurne“ zadatke koji se mogu programirati :-).

Nekoliko takvih kreativnih zadataka osmislila sam za satove koje smo posvetili grafičkim kontrolama u Terrapin Logu. Nakon uvodnog dijela sata u koji je bilo ukomponirano i ponavljanje svih onih pravila lijepog ponašanja na internetu i početnih zadataka koji objašnjavaju rad s grafičkim kontrolama BUTTON i STATICTEXT, pred učenike sam postavila zadatak izrade kviza na temu sigurnosti djece na internetu.

U zadatku je trebalo na grafički prozor postaviti nekoliko naredbenih gumba (najmanje dva, poželjno pet pitanja) na kojima će biti ispisane riječi Pitanje 1, Pitanje 2, Pitanje 3 itd. te koji će u okviru poruke ispisati pitanje vezano uz sigurnost. Dodatni zadatak je bilo oblikovati tekst pitanja koje se ispisuje Smiješak.
Nadalje, bilo je potrebno postaviti još dva naredbena gumba s natpisima Da i Ne koji će slika1predstavljati odgovore na postavljena pitanja te će igraču vraćati povratnu informaciju ispisanu u obliku teksta u okviru poruke. Za ispis povratnog odgovora učenici su mogli koristiti isti okvir poruke kao i za pitanje ili su mogli postaviti dva različita okvira poruke, jedan za pitanje, a drugi za povratnu informaciju.

Majin kviz

Pogledajmo kako su moji učenici riješili postavljeni zadatak. Najprije su krenuli sa zadavanjem potrebnih naredbenih gumba. Za gumbe s pitanjima Maja je upotrijebila sljedeći programski kôd:

slika2

Na slici je jasno vidljivo da je gumb postavila naredbom: declare “button “pitanje1 te mu promijenila svojstvo pozicije naredbom: pprop “pitanje1 “position [-300 150]. Na sličan je način Maja zadala i preostale naredbene gumbe za pitanja pomičući njihovu poziciju tako da gumbi budu smješteni jedan ispod drugog.

Nakon što su postavljeni naredbeni gumbi, učenici su krenuli u postavljanje okvira poruke u kojemu će biti ispisana pitanja. Okvir poruke su postavili naredbom declare “statictext “a. Kod postavljanja okvira za poruku, učenici su morali odrediti poziciju i veličinu okvira poruke naredbama:

pprop “a “position [-100 150]
pprop “a “size [300 30].

Nakon toga povezano je svojstvo run naredbenog gumba i svojstvo text okvira poruke kako bi se, klikom na naredbeni gumb s pitanjem, na okviru poruke ispisalo pitanje.

slika3

Na sličan način postavljena su još dva naredbena gumba za odgovore koja su povezana s drugim okvirom poruke u kojem će za igrača biti ispisana povratna informacija je li točno odgovorio na pitanje. Koje je naredbe za to upotrijebila Maja, pogledajte na sljedećoj slici:

slika4

Kako ne bismo ostali samo na jednom rješenju postavljenog zadatka, u nastavku ćemo opisati samo dio programskog koda koji sadrži dodatno oblikovanje teksta poruke i malo drugačiji i kraći način postavljanja svojstva size, svojstva kojim se zadaje veličina gumba koje su upotrijebili učenici Tomislav i Lucija u svom zajedničkom radu. Napominjem i da su Lucija i Tomislav koristili samo jedan okvir poruke za ispis pitanja i povratne informacije.

slika5slika6
Kviz koji su izradili Lucija i Tomislav

Kako su svi naredbeni gumbi iste veličine, svojstvo size odlučili su zadati pomoću naredbe: foreach [pit1 pit2 pit3 pit4] [pprop “? “size [80 20]] koja koristi listu te za svaki element liste postavlja svojstvo size. Elementi liste su naredbeni gumbi ranije zadani naredbom declare.

Kako bi dodatno oblikovali tekst ispisan u okviru poruke, upotrijebili su svojstvo font koje im je omogućilo da biraju vrstu, veličinu i stil pisma. Oblikovali su tekst da bude ispisan vrstom Times New Roman, veličine 12 točaka u kurzivu na sljedeći način: pprop “poruka “font [times 12 2].

Cijeli programski kôd Lucijinog i Tomislavovog rješenja pogledajte na slici:

slika7

Na kraju mogu zaključiti da je, iako većina mojih učenika baš i ne voli programiranje, ovaj mali dodatak na temu sigurnosti i odmak od gradiva koje se nalazi u udžbenicima bio pravo osvježenje koje su svi jako dobro prihvatili. Posebno im se slika8svidjela mogućnost testiranja rada kvizova, ali i svog poznavanja sigurnosti na internetu. Postavljena su mnoga pitanja i na kraju je donesen zaključak da programe moramo malo doraditi kako odgovori na pitanja ne bi bili samo Da i Ne, već kako bismo omogućili igraču da malo razmišlja uz više ponuđenih odgovora Smiješak.

Ovo je samo jedan primjer kviza na temu sigurnosti koji su programirali učenici 8. razreda u OŠ Tužno. Uz programe napisane u Terrapin Logu učenici su se na dodatnoj nastavi uhvatili u koštac s programiranjem igrica na temu sigurnosti. Posebno bih istaknula učenika Tomislava Huđeka koji je izradio vrlo zanimljivu igru upotrebom programa Kodu. Kako igra izgleda te na koji je način programirana, kao i još neke sitnice vezane uz programiranje u Koduu, možete pročitati na mom blogu Gogini mali savjeti.

Debatom, križaljkama i osmosmjerkama prema sigurnosti

marina_mirkovic

Marina Mirković

Povodom obilježavanja Dana sigurnijeg interneta, u Tehničkoj školi Požega organizirali smo nekoliko aktivnosti s učenicima. Tijekom siječnja dobili su domaću zadaću kojom su dali svoj doprinos promoviranju odgovornog korištenja interneta i ukazivanju na moguće opasnosti i izloženost neprimjerenim sadržajima i prijetnjama koje su sve prisutnije na internetu.

Učenici su samostalno ili u paru morali izraditi kreativni obrazovni rad s porukom i pozivom djeci i mladima na odgovornost pri radu na internetu. Mogli su birati između ponuđenih oblika rada:

  • plakat,
  • prezentacija,
  • esej,
  • priča,
  • križaljka,
  • osmosmjerka,
  • logo, zaštitni znak,
  • strip.

Najviše se učenika odlučilo za prezentacije u kojima su pažnju posvetili pravilima ponašanja na internetu, opasnim prijevarama i razgovorima, savjetima djeci i roditeljima.

Dio učenika izradio je poučne križaljke i osmosmjerke s pojmovima sigurnosti i zaštite na internetu. Zanimljivi su bili i učenički radovi slika i crteža sa zaštitnim znakom Dana sigurnijeg interneta.

Logo1Logo2

Slika1Dio učeničkih radova iskorišten je za izradu izložbenog panoa postavljenog u holu Tehničke škole.

Slika 1. Izložbeni pano u holu Tehničke škole Požega posvećen Danu sigurnijeg interneta

Slika3U 1. f razrednom odjelu, zanimanje tehničar za računalstvo, u suradnji s pedagoginjom škole Ksenijom Romanić, održano je predavanje Sigurnost i zaštita djece na internetu. Učenici su pratili naša predavanja s prezentacijama, aktivno sudjelovali u razgovoru, odgovarali na pitanja.

Slika 2. Predavanje pedagoginje Ksenije Romanić na satu razrednika

Slika2

Na Dan sigurnijeg interneta, 8. veljače 2011. godine, u 3. f razrednom odjelu organizirana je debata u kojoj se raspravljalo o tezi „Stvarno prijateljstvo je kvalitetnije od virtualnog“.

Slika 3. Predavanje prof. Marine Mirković na satu razrednika

Slika4Debata je organizirana pod nastavom računalstva u suradnji s kolegom Hrvojem Mikolčevićem, dipl. inž. elektrotehnike. Učenici su odabrali po tri govornika afirmacijske i negacijske grupe. Određeno je četvero službenih sudaca te voditelj debate (mjeritelj vremena). Svi ostali učenici sudjelovali su u debati kao publika.
Slika 4. Govor člana afirmacijske grupe

Debatom se razvija kritičko, logičko i kreativno mišljenje. Zanimljivo je naći neobične, a time i iznenađujuće, nepredvidive argumente ili potkrijepe, kao i uspješno se „izvući“ u nedostatku argumenata. Učenici proučavaju temu s boljim razumijevanjem i dugoročnim usvajanjem. Pri tome slušaju vlastiti govor kao i stajališta drugih učenika.

Učenici su se argumentima borili za obranu svojih stavova. Ispočetka su bojažljivo krenuli sa stvaranjem argumenata da bi u debati razvijali niz kreativnih razmišljanja s obje strane. Polemika se nastavila i nakon debate u nastavi tijekom dana.

Svi smo svjesni da prema današnjem razvoju tehnologije i mogućnostima koje ona pruža mladima, u kvalitetnom prijateljstvu kombinirano sudjeluju stvarni i virtualni elementi.

Slika5Više glasova članova suda (3 od 4) dobila je afirmacijska ekipa koja je branila ovu tezu u odnosu prema negacijskoj ekipi koja je bila protiv.

Učenici su pokazali visok stupanj odgovornosti u radu na internetu kao i saznanja o mogućim problemima te pravilima koja će povećati sigurnost i zaštitu rada na internetu, ne samo djece, već i odraslih.

Slika 5. Debatanti u unakrsnom ispitivanju

Učenici 1. f razrednog odjela su na Dan sigurnijeg interneta na nastavi računalstva izrađivali prigodne plakate u Microsoft Wordu.

U nastavi je korištena nastavna metoda slagalice prema okvirnom sustavu kritičkog mišljenja.

  • Suradnička struktura slagalice je u tome da članovi suradničke grupe postanu stručnjaci u određenom polju neke teme.
  • Razred je podijeljen u ekspertne skupine. Temu koju proučavamo podijelila sam na 4 dijela.
  • Članovi ekspertnih skupina zajedno rade na istoj temi i postaju eksperti iz tog dijela.
  • Ekspertna skupina proučava svoju podtemu i planira efikasne načine poučavanja ostalih učenika o važnim informacijama.
  • Po završetku rada učenici ekspertnih skupina poučavaju ostale učenike sadržajima svoga rada.
  • Učenici zapisuju pitanja koja imaju veze s bilo kojim dijelom teksta i upućuju ih grupnom ekspertu koji je odgovoran za taj dio.

Ekspertne skupine:

  • Društvene mreže
  • Elektronička pošta
  • Cyberbulling
  • Zaštita računala

Zadaci članova ekspertnih skupina:

  • Proučiti sadržaj iz udžbenika i s interneta,
  • Izraditi plakat (opis mogućih problema, upozorenja, načini zaštite).

Slika6Učenici su uspješno izradili i prezentirali svoje radove. Uz obrađene teme posvećene sigurnosti i zaštiti djece na internetu, plakati su pokazali poznavanje obrade teksta, oblikovanje teksta i slika, odlomaka i stranice.

Slika 6. Izrada plakata u Wordu

Priča, skeč i savjeti mudrica

ivanka_kranjcevic-oreskovic

Ivanka Kranjčević-Orešković

Ove godine odlučila sam u akciju Sigurniji internet za djecu uključiti što više učenika iz cijele škole. Stariji učenici već su dovoljno upoznati s raznim zamkama na mreži o čemu često slušaju pa su, nakon dobivenih informacija o akciji, trebali izraditi panoe na temu „To je više od igre, to je tvoj život“. Panoi su 8. veljače ujutro osvanuli u školskom holu gdje će ostati cijeli mjesec.

Većina izrađenih panoa za temu je imala Facebook, što najbolje govori o tome čime su učenici najviše zaokupljeni na mreži i gdje se pojavljuju problemi sigurnosti.

pano1OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA


U prvi razred gimnazije došla sam s nekoliko pripremljenih priloga koje smo pogledali i komentirali. Izdvajam dva zanimljivija.

  1. Ispričala sam priču o Simoni preuzetu s portala http://www.safe.si. Simonu su razredni kolege počeli zlostavljati na popularnom forumu. Odlučila je da ne će reći nastavnici, a roditelje to ionako ne zanima.
    Jedna učenica se odmah nadovezala i rekla: „Dobro je postupila, ionako će to jednog dana prestati“. Druga je odmah uskočila: „Ma, što ne treba reći, ja bih pokrenula sve oko sebe kad bi mi se to dogodilo“. To je, naravno, pokrenulo cijelu raspravu iz koje smo izvukli zaključak da nasilje ne treba trpjeti, već se treba obratiti starijima.
    Priča o Simoni može se naći na sljedećoj stranici.
  2. Započela sam priču o objavljivanju fotografija na Facebooku i upitala tko može gledati njihove fotografije. „Prijatelji“, odgovorili su. „A koliko imate prijatelja?“ Počeli su pljuštati odgovori: „300, 500, 600… 1200!“ „1200?“ upitala sam. „A znaš li tko su svi ti tvoji prijatelji?“ „Neke znam, većinu ne.“
    Sljedećih dana uslijedila je revizija prijatelja i šok: „Pa tko su svi ti ljudi koji gledaju što ja radim i koji gledaju moje slike?”. Kad je prije tri godine učenica otvorila profil, bilo je „fora“ imati što više prijatelja, bez razmišljanja tko se sve tu krije i kakve su mu namjere.

Zaključila sam da su im ovakvi razgovori i razne situacije s kojima se susreću na mreži – interesantni, da žele o tome raspravljati i da su dosta spontani u razgovoru. Za domaću zadaću trebali su pronaći razne materijale o rizičnom/sigurnom ponašanju, savjete, novinske natpise ili opisati neka svoja dobra/loša iskustva, iznijeti svoje preporuke sigurnosti i poslati mi materijale e-poštom.

Bila sam vrlo zadovoljna pronađenim materijalima te se rodila ideja da sve to pokažemo svim učenicima u školi, da na naš sat sigurnijeg interneta pozovemo roditelje i nastavnike. Najavili smo događaj i na lokalnom radiju koji nas je pratio tijekom akcije.

Pregledali smo prikupljeni materijal, izdvojili zanimljivije dijelove, posložili savjete, videoisječke i osmislili scenarij. Učenici su spontano osmislili i skeč o tome kako bi u stvarnom životu izgledalo da se prijateljstva sklapaju poput onih na Facebooku i u tome su istinski uživali! Bila sam oduševljena njihovim sudjelovanjem u stvaranju zamišljenog.

Program je bio koncipiran tako da se pokaže videoisječak ili pročita neka nepoželjna situacija, nakon čega su dvije „mudrice“ savjetovale kako bi se trebalo ponašati u takvim situacijama. Našlo se tu i osobno iskustvo spomenute djevojke s velikim brojem prijatelja i još jedne kojoj su provalili na Facebook, iako je „lozinku sačuvala samo za sebe“.

Obuhvaćena su područja:

  • Cyberbulling
  • Pazi s kim razgovaraš
  • Tajnost podataka
  • Objava fotografija i osobnih podataka
  • Krađa identiteta
  • Prijatelji na Facebooku
  • Phishing

Izdvajam dio vezan za cyberbulling:

  • Učenici navode novinske naslove o cyberbullingu

„Mudrice“ čitaju savjete:

  • Ovo su samo neki od velikog broja primjera cyberbullinga, novog oblika vršnjačkog zlostavljanja koje se nezaustavljivo širi razvojem novih tehnologija.
  • Djeca i mladi koji imaju iskustvo ugnjetavanja, maltretiranja, izrugivanja, prijetnji ili drugih oblika nasilja od svojih vršnjaka preko mobitela ili interneta, osjećaju se potištenima, usamljenima i neshvaćenima.
  • Neki takva ponašanja ne prepoznaju kao oblik ružnog nasilničkog ponašanja drugih, nego kao kritiku koju nisu zaslužili ili se pak boje da odrasli u njihovoj okolini neće takvo ponašanje smatrati zlostavljanjem.
  • Na taj način aktivnosti, koje su prije bile ugodne i zabavne, postaju izvor tjeskobe i straha.
  • Ne sudjelujte u tome! Sutra se isto može dogoditi i vama!
  • Ako ste žrtva takvog nasilja, nemojte šutjeti o tome. Ne možete promijeniti nasilnika, ali recite roditelju, nastavniku ili nekoj odrasloj osobi u koju imate povjerenja. Oni će znati što učiniti. Nastavite govoriti dok netko nešto ne poduzme.
  • Niste vi krivi što vas vrijeđaju, zlostavljaju, omalovažavaju!

Prikazuje se videoisječak Prekini lanac.

Budući su bili pozvani i roditelji, učenici su pronašli i 11 savjeta za njih na ovoj adresi.

Na kraju je jedna učenica pročitala svoj esej pod nazivom Internet – obveza ili način života?. Posljednji odlomak je bio prekrasan zaključak naše priče:

„Kako zauzeti ispravan stav ako su argumenti podijeljeni? Hm, potrebno nam je subjektivno mišljenje, a za njega životno iskustvo. Zato ne tražite od naše generacije da ne griješi. Vodite nas glavnim savjetima, upozoravajte na najveće nevolje, a one sitne prepustite da sami otkrijemo. Mudrost traži iskustvo, iskustvo se stvara na sitnim pogreškama.“

izvedba

Iako sam bila puna entuzijazma kad smo započeli akciju, prije samog programa postala sam skeptična jer se jedan takav obrazovni sadržaj prvi put održavao javno, pred svim učenicima. Međutim, mojem strahu nije bilo mjesta, program je izuzetno dobro prihvaćen. Rijetko bi koji „frajerčić“ promrsio: „Mo´š mislit kako će roditelji gledati što ja radim!“ ili „Baš ću roditeljima dati lozinku!“.

Bila sam presretna kad mi je jedan roditelj po završetku programa prišao i rekao: „Ovo ste prekrasno složili“ i kad su roditelji u manjim grupama ostali komentirati pojedine dijelove prikazanog. Drugi, vrlo važan cilj ove akcije je i obrazovanje roditelja. Predavanje za roditelje održat ću na Vijeću roditelja i roditeljskim sastancima učenika prvih razreda.

U razgovoru s nekim učenicima nakon predavanja saznala sam kako je bilo zanimljivo i da su s nestrpljenjem očekivali što će biti sljedeće.

Zaključak

Akcija u školi je uspjela jer su se učenici obraćali učenicima, govorili im o svojim iskustvima i to se prihvatilo drugačije, nego kada to kažu nastavnici ili roditelji.

Učenike možda ponekad podcjenjujemo – treba ih pustiti da sami istražuju, predlažu, uvažavati ih i voditi u realizaciji njihovih zamisli.

Učenici koji su sve osmislili uistinu su uživali i bili svjesni da rade nešto važno za sve. Posebno su bili ponosni kad se članak o našem obrazovnom satu našao u Novom listu s njihovom fotografijom i kad je sljedećeg dana na lokalnom radiju objavljen cjelovit prilog o akciji općenito, s posebnim naglaskom na ono što smo mi napravili.

Kakvi smo cyber vozači?

maja_panic

Maja Panić

Pojavom interneta i njegovim razvojem, naša su djeca naglo odrasla, za njih više nema granica između onoga što je primjereno, a što nije. A treba priznati kako svakodnevno nailaze na novosti za koje im nitko nije rekao da postoje, što znače i kako se braniti ili barem na dobar način nositi s njima.

Dolaskom poziva za provođenje akcije Sigurniji internet za djecu u našu školu, nije bilo dvojbe. Učenici od 5. do 8. razreda i ove su godine imali priliku biti dio ove akcije i na satu informatike slušati o internetu, društvenim mrežama, Facebooku i o nečemu za što do sada nisu znali – cyberbullyingu i ovisnosti o internetu.

Naš je razgovor popraćen PowerPoint prezentacijom. Još jednom sam ih podsjetila kako riječ internet nije samo tako izmišljeni pojam, već je složenica engleskih riječi International i Network. Iskoristila sam i priliku da ih upoznam s početcima stvaranja ove tako popularne mreže što je izazvalo sveopće čuđenje. 1969. godinu povezivali su s rečenicom „Pa tada se još ni moj tata nije rodio!“.

Kada ih pitam koje im prednosti donosi internet, uvijek spominju igrice, Facebook.com i prepisivanje lektira. Znaju oni da postoje raznovrsni virusi, nekolicina učenika nam je ispričala što im se dogodilo s računalom kada se srelo s virusom. Prošle smo godine razgovarali o sigurnom internetu pa već sami nabrajaju razne antivirusne programe.

Zamolila sam da dignu ruku svi oni koji koriste društvene mreže. Javilo se par učenika. Nakon toga morali su se javiti oni koji imaju profil na Facebooku. Ovaj put brojala sam učenike koji se nisu javili jer je tih bilo samo 2 do 3 u svakom razredu. Razjasnili smo dilemu oko pojma društvene mreže.

Ove sam godine posebno izdvojila Facebook s namjerom da im ukažem na problem krađe zaporke i „provaljivanja“ na istoimenu stranicu. Naime, bilo je slučajeva kada su učenici dolazili s pričom kako im je netko ukrao zaporku i sada u njihovo ime piše ružne stvari po njihovom profilu. Došla sam do još jednog zanimljivog saznanja – svi koriste adrese e-pošte kao korisničko ime prilikom prijave na Facebook, a da uopće ne koriste e-poštu za komunikaciju. Zaporke koje stvaraju obično su sastavljene od njihovih imena, imena prijatelja i vrlo često imena njihovih simpatija.

Još uvijek nisu svjesni nečega što se zove privatnost podataka te im nije problem najboljem prijatelju otkriti svoju zaporku. Djeca to masovno koriste te „provaljuju“ jedni drugima na profile, mijenjaju zaporke i, zapravo, čine čuda. Ispričali su mi na koji način to rade. Najveći trik u svemu je sigurnosno pitanje! Svi su spominjali pitanje „Mjesto rođenja tvoje majke“, za koje su rekli da je vrlo jednostavno doći do njega. Samo na profilu trebaš pogledati iz kojeg je grada osoba i zaključiš i sam u kojem je gradu rođena njihova majka. U većini slučajeva stvar je funkcionirala! Mogu reći da, s jedne strane, djeca ove dobi imaju zavidnu razinu znanja u snalaženju na internetu i novim programima, dok, s druge strane, još uvijek nisu spremni surfati bez nadzora roditelja ili učitelja.

Razgovarali smo kako napraviti idealnu zaporku i kako je održati tajnom. Veliku pozornost usmjerila sam na bonton prilikom korištenja Facebooka jer nisu svjesni posljedica svojim neslanih šala i zezancija. Objasnila sam im kako Facebook samo po sebi nije ni dobar ni loš, već ga oni sami čine takvim, ovisno o tome što pišu. Ne samo da su korisnici, oni su ujedno i urednici ove društvene mreže.

Preko razonode došli smo do, za njih, novog pojma cyberbullying. Nisu znali što je to, a neki su priznali da to rade, naravno, nesvjesno. Posebno što se tiče fotografija i njihovog komentiranja. Upozorila sam ih kako nije dozvoljeno stavljati fotografije koje nekoga vrijeđaju što i jest njihov najveći problem.

Na stranici naše škole također je postavljena anketa „Koliko znaš o nasilju preko interneta?“. Nakon što smo popričali, dobili su zadatak da riješe anketu. Dosadašnjim glasovanjem 72,2 % izjasnilo se kako zna dovoljno da se može zaštiti. Nadam se njihovoj iskrenosti i vjerujem kako sam barem malo pridonijela ovoj činjenici.

Za kraj, priznali su da su ovisni o internetu, neki o igricama, a neki o Facebooku. Sastavila sam mali upitnik u tu svrhu. Bilo je zanimljivo slušati njihove komentare i čuđenje „Zar i to postoji?!“. Razgovarali smo o igranju pokera koji velika većina svakodnevno igra. Nekima je ova ovisnost „ušla toliko pod kožu“ da, ne samo da ga igraju na računalu, nego i online. Zajedno smo zaključili da je ponekad bolje družiti se s prijateljima uživo, a ne samo preko chata ili igrati igrice poput skrivača, nego virtualno hraniti životinje na farmi. Ili, vezano uz poker, što oni zapravo imaju? Milijune koje su osvojili? Ništa osim virtualnog novca, virtualnih životinja, virtualnih prijatelja i puno, puno mašte. Jer, na kraju svega, ako jednog dana ne bude više Facebooka, bit će nam teško promijeniti dosadašnje navike. A i sve što radimo iz zabave i razonode, treba koristiti umjereno.

Akciju „Sigurniji internet za djecu“ održala sam u tjednu od 7. do 11. veljače. Ove godine željela sam nekako svemu ovome dati veći značaj jer smatram da je cyber odgoj važan dio u odgoju i obrazovanju svakog djeteta. U zbornici sam postavila poziv za sve učitelje koji žele biti sudionici ove akcije. Nekolicina učitelja prisustvovala je jednom od satova. Obično su to bili razrednici kako bi još jednom dobili uvid u ponašanje svojih učenika na internetu.

Na roditeljskim sastancima nastojimo upozoriti roditelje na problem sigurnosti djece na internetu kako bismo zajedničkim snagama pomogli na vrijeme. Vjerujem da je vrlo važno obrazovanje i roditelja i učenika. Samo ćemo tako razvoj današnjih tehnologija i njihove negativne posljedice svesti u granice naše kontrole.

Za kraj bih izdvojila dvije misli: „Ako se ne znaš nositi s posljedicama, nemoj tražiti probleme!“ i „Ono što ne želiš sebi, nemoj raditi ni drugima!“.

Projekt Sigurniji internet 2011.

karmen_toic_dlacic

Karmen Toić Dlačić

Internet je postao prevelik dio naše svakodnevice i svakodnevice naših učenika i djece da bismo njihovu sigurnost na mreži prepustili slučaju. Stoga se tema i obilježavanje Dana sigurnijeg interneta nameće kao obaveza svima koji ozbiljno shvaćaju opasnosti on može donijeti.

Tako smo i mi u OŠ „Fran Franković“ u Rijeci ove godine ozbiljnije pristupili obilježavanju ovog Dana, štoviše, pretvorili smo ga u kompleksan i zahtjevan projekt i protegnuli ga na Mjesec sigurnijeg interneta.

Projekt smo podijelili u 10 faza:

  1. Faza: razgovor sa sedmašima i osmašima i izrada PowerPoint prezentacija i stripova na temu Sigurnost djece na internetu na satovima izborne nastave informatike uoči Dana sigurnijeg interneta 2011.
  2. Faza: 8. veljače 2011. izradili smo prigodni pano u školskom holu pod geslom „To je više od igre, to je tvoj život“ i dijelili letke „Savjeti za roditelje“ svim odraslim osobama koje su taj dan ušle u školsku zgradu (podijeljeno je 30-tak letaka).
  3. Faza: izbor najboljih PowerPoint prezentacija sedmaša i osmišljavanje radionice „Djeca, djeci – učenici, učenicima“ na temu sigurnijeg interneta. Smatramo da djeca najbolje uče jedna od drugih i zato se rodila ideja o učenicima podučavateljima. Radionicu su osmislile učiteljice informatike.
  4. Faza: Prijava učeničkih radova s temom sigurnijeg interneta na http://www.ucitelji.org.
  5. Faza: dogovor s učiteljicama razredne nastave oko termina radionice i tehnička provjera svake učionice nižih razreda. (učiteljice informatike)
  6. Faza: uvježbavanje učenika – voditelja radionica (učiteljice informatike)
  7. Faza: radionica za najmlađe. Učenici sedmih razreda, čije su PowerPoint prezentacije izabrane, vode radionice u nižim razredima. Kako bi bilo uključeno što više učenika, učiteljice informatike izabrale su 13 PowerPoint prezentacija, po jednu za svaki razred, i djelomično ih ujednačile kako bi se svim učenicima nižih razreda reklo najvažnije o sigurnosti na internetu.

Tijek radionice:

  • Predstavljanje učenika koji će voditi radionicu i predaja poklona – letka „Pravila ponašanja djece na internetu“ za oglasnu ploču učionice. Letak je smotan kao „poruka u boci“.
  • Gledanje obrazovnog filma „Znaš li s kim razgovaraš“.
  • Gledanje obrazovnog filma „Sigurnost na netu – OŠ Tučepi“.
  • Prezentiranje PowerPoint prezentacije napravljene na satu informatike (učenici 7. razreda – voditelji radionice).
  • Izrada crteža na temu „Sigurnost djece na internetu – ponašanje na internetu kako bismo bili sigurni“ (učenici nižih razreda).
  • Nakon svake točke, tj. filmova i prezentacije, predviđena je interakcija između učenika nižih razreda i učenika – voditelja radionice.
  1. Faza: priprema radionice za 8. razrede OŠ „Fran Franković“ Rijeka.

Radionicu su osmislile i pripremile socijalni pedagog škole i učiteljica informatike od 5. do 8. razreda.

  • Učenike ukratko upoznati s Danom sigurnijeg interneta i njegovom cilju te ključnim porukama i pojmom cyberbulling.
  • Gledanje filma „Mat je mislio da zna“ i „Meganina priča“ koji konkretno pokazuju što se na internetu može dogoditi ukoliko se neoprezno ponašamo.
  • Obrada priča „Peripetije na mreži“
  • Razgovor s učenicima i zajedničko sastavljanje liste savjeta.
  1. Faza: održavanje radionica s osmašima na satu razrednog odjela.
  2. Faza: izrada panoa u holu škole i izvješća na web stranicama škole nakon održanih radionica.

U ovom zahtjevnom projektu smo do 18. veljače 2011. odradili prvih 6 faza te 8. fazu pripreme radionice za učenike osmih razreda. Preostale su još 3 najkompleksnije faze, održavanje radionica i sređivanje dojmova te izrada izvješća za kraj projekta.

U ovom trenutku možemo reći da je ideja radionica Djeca, djeci – učenici, učenicima, što se tiče učenika sedmih razreda, pun pogodak i da je korist ovih radionica za njih višestruka. Učenici 7. razreda ozbiljno su shvatili svoj zadatak, uzbuđeni su i vesele se radionicama. Marljivo su uvježbavali prezentiranje svojih prezentacija, pazili na dikciju i naglašavanje riječi. Ujedno su i oni naučili kako se treba ponašati na internetu da bi bili sigurni.

Učiteljice razredne nastave spremno su prihvatile „ulazak“ sedmaša među njihove učenike, ustupile satove i pokazale suradnju.

Veselimo se nastavku projekta. Radionice u nižim razredima predviđene su za posljednji tjedan veljače.

Sigurnosti nikad dosta

ivanka_svaljek

Ivanka Švaljek

I ove se godine OŠ Side Košutić iz Radoboja uključila u obilježavanje Dana sigurnijeg interneta. Na satu izvannastavne aktivnosti informatička je grupa postavila poveznicu na stranicu te objavila vijest o Danu sigurnijeg interneta. Učenike smo pozvali da se maštovitim prezentacijama, animacijama, videozapisima, plakatima i sličnim idejama uključe u akciju. Objedinjavanjem i prezentiranjem učeničkih radova u holu škole obilježili smo 8. veljače.

Kao uvod u rad poslužila je anketa učenika osmih razreda koji su na satu informatike napravili grafički prikaz podataka za učenike od 5. do 8. razreda – koliko učenika ima pristup internetu, a koliko ne te koliko učenika ima Facebook profil, a koliko ne.

anketaSlika 1. Grafički prikaz broja učenika koji imaju/nemaju
pristup internetu i Facebook profil

clip_image004Izradili smo i prigodni plakat pod nazivom Sigurnosti nikad dosta s grafičkim prikazom broja učenika naše škole koji imaju/nemaju pristup internetu te učenika koji imaju/nemaju Facebook profil. Na plakatu su istaknuti savjeti za učenike i izložen je u školskom holu.

Slika 2. Plakat se nalazi u školskom holu

clip_image006Izvannastavna grupa pripremila je CARNetove listiće – Sigurniji internet za djecu, napravila prigodne omotnice za sve razrede te u svaku omotnicu upakirala listiće prema broju učenika u razredu. Omotnica je ukrašena, a u njoj se nalazila i uputa kako listiće dalje koristiti.

Slika 3. Omotnice za sve razrede

8. veljače održana je prezentacija „Sigurnosti nikad dosta“ – 8. veljače – Dan sigurnijeg interneta.

Nakon osvrta na obrađenu anketu, istaknuli smo prednosti i nedostatke interneta, savjete za učenike, roditelje, načine zaštite, dali upute o informiranju o računalnoj sigurnosti te istaknuli da i na internetu treba poštivati određena pravila ponašanja koja se mogu pronaći i na ovoj adresi.

Potom je uslijedila igra asocijacija u kojoj su učenici i učitelji otvarali željena polja, zajedno rješavali zadatke i uspješno došli do konačnog rješenja. Ovaj dio prezentiranja učenicima je bio najzanimljiviji jer su u igru bili uključeni i učitelji.

Na kraju su svim razrednicima uručene omotnice s listićima – savjetima za učenike s uputom da dobiveni materijal upotrijebe na satu razrednika, a učenici listiće zalijepe u bilježnicu informatike.

Internet može biti opasan, ali ga se ne treba bojati ako ga pravilno koristimo. Moramo biti oprezni i neće biti problema jer „Sigurnosti nikad dosta”.

Glogsteri i mentalne mape za sigurnost na internetu

ivana_ruzic

Ivana Ružić

8. veljače je u više od šezdesetak zemalja obilježen Dan sigurnijeg interneta, a u I. OŠ Čakovec pretvorili smo ga u Tjedan sigurnijeg interneta.
Svi učenici od 5. do 8. razreda su na satovima informatike razgovarali o sigurnosti na internetu, opasnostima koje nam prijete i načinima kako se od njih zaštititi. Željeli smo da postanu svjesni različitih opasnosti, prijevara, zloupotreba osobnih podataka i sl. Upoznali su se s različitim internetskom stranicama na kojima mogu pronaći savjete o ponašanju i sigurnosti na internetu: Prekini lanac, Hrabri telefon, Budi siguran, CARNetove stranice o sigurnosti…
Sve što smo naučili o sigurnosti na internetu, prikazali smo izrađujući mentalne mape i online plakate (glogove). Koristili smo web 2.0 alate Mindomo i Glogster koji nisu propisani Nastavnim planom i programom, a besplatni su, jednostavni za korištenje te učenje i nastavu čine zanimljivom, kreativnom i zabavnom.

Pogledajte učeničke radove:

augustina_jancecdora_hamonajechelena_ivahelena_resetarines_paula

patrikjurajsanela_filiplauramariavjeranivan

kristinaaugustina_jancec2vjeran_livio

Izrazimo se rječnikom, raspravom i plakatima

za sigurniji internet

darko_rakic

Darko Rakić

Danas se za održavanje međusobnih kontakata služimo različitim komunikacijskim pomagalima – telefonom, mobitelom, elektroničkom poštom, no djeca ulaze i u odraslima često nepoznat komunikacijski i virtualni svijet – svijet interneta.

Iako je internet sjajan izum koji je u mnogočemu poboljšao kvalitetu života ljudi i neizmjerno pomogao u širenju mnogih znanja, njegovo korištenje nije bez problema i opasnosti. Na internetu se neke stvari jednostavno ne rade ili se rade s oprezom i na točno određen način, a kada su djeca u pitanju, nameću se i dodatna logična ograničenja s obzirom na njihove godine.

Kako se istražuje internet, koje sve zamke i probleme donosi te što se smije, a što ne smije raditi na internetu, proučavali su osnovnoškolci OŠ Popovača u sklopu projekta „Mjesec sigurnijeg interneta“.

Krenuli smo s onima koji se tek upoznaju s internetom i njegovim mogućnostima pa smo s učenicima petih razreda razgovarali o privatnosti, dobrim i lošim stranama interneta te opasnostima koje on donosi. Prošli smo put od registracija na portale, razgovora o virusima, antivirusnim zaštitama do pregledavanja stranica i kamo nas jedan klik može dovesti. Naravno, nezaobilazan je bio i Facebook (koji je među osnovnoškolcima postao must have). Nakon teorijskog dijela nastave, vrijeme je bilo i za praktični timski rad – pretraživanje interneta o temama o kojima smo govorili. Rezultat, plakat, pogledajte sami.

Iako šestaši već imaju iskustva u istraživanju interneta, opreza nikada dovoljno te je njihov zadatak bio istražiti jedan od pojmova važan uz sigurnost na internetu, objasniti ga i iznijeti svoje mišljenje o njemu pred kamerom. Tako smo dobili mali audiovizualni rječnik koji će, vjerujemo, pomoći ostalim učenicima.

Postoji li ili ne postoji elektroničko zlostavljanje, tema je rasprave u kojoj su sedmaši iznosili svoja mišljenja i stavove. U društvu je uvriježeno mišljenje da elektroničko zlostavljanje zapravo ne postoji, već se ono smatra šalom i zezancijom. No, zaključak sudionika rasprave, koja je napravljena suradnjom učitelja informatike Darka Rakića i školske psihologinje Dragice Visković, je da postoji elektroničko zlostavljanje. Ono je gore od fizičkog jer se odvija konstantno, a ono što je možda najgore – ne znaš tko te zlostavlja (možda čak tvoj najbolji prijatelj ili prvi susjed). Ovakva vrsta zlostavljanja najčešće se događa na društvenim mrežama (možda ne namjerno i svjesno, ali se događa). Jedna „šala“ ili fotografija može pokrenuti cijeli niz problema i dovesti do ozbiljnih pravnih i psiholoških posljedica te do toga da dijete izbjegava odlazak u školu ili druženje s vršnjacima.

Zaključak: nikakvo zlostavljanje nije u redu i nije dopušteno pa tako ni elektroničko. Svaka osoba, bez obzira na dob, spol, veličinu kuće, marku tenisica ili obiteljskog automobila, ima pravo na svoje mišljenje i stavove i isto dijeliti s drugima, ima pravo na svoju osobnost i svoju privatnost i to treba poštovati. Tko to ne poštuje, nije mu mjesto na internetu.

Pred kraj svog osnovnoškolskog obrazovanja 8. razredi su svoje znanje o sigurnosti na internetu podijelili s drugima preko online plakata rađenih u programu Glogster.

Svaki je učenik na svoj način objasnio neke od pojmova koji se vežu za internet i cijeli njegov sustav (spam, hoax, phishing, autorska prava, zaštita osobnih podataka, spyware itd…). Pogledajte njihove online plakate.

glogster1glogster2glogster3glogster4glogster5

glogster6glogster7glogster8glogster9glogster10

glogster11glogster12

Iako je nama, učiteljima informatike, zapravo nepisano pravilo da tijekom cijele školske godine upozoravamo na opasnosti interneta, u sklopu ovoga projekta proveli smo i malo istraživanje. Tako je u suradnji s profesoricom matematike Zvjezdanom Martinec i školskom psihologinjom Dragicom Visković provedena anketa u kojoj je sudjelovalo 260 učenika od 5. do 8. razreda na temu sigurnijeg interneta, a rezultati ankete prikazani su na plakatu.

Završnica projekta rezervirana je za 3. ožujak u NKČ Popovača gdje će se održati predavanje za roditelje i učitelje na temu Sigurniji internet za djecu.

Internet je danas veliki izazov za djecu jer nudi mnoge odgovore vezane uz učenje, stjecanje novih znanja i spoznaja o sebi i svojem okruženju, on je nepresušan izvor vijesti, aktualan, brz, uvijek dostupan – on je naša svakodnevnica te budućnost naše djece. Internet im istovremeno omogućuje ostvarivanje niza dječjih prava (pravo na obrazovanje, pristup informacijama), ali dovodi i do brojnih povreda tih istih prava. Najvažniju ulogu u zaštiti djece na internetu imaju roditelji koji najčešće o internetu znaju manje od svoje djece. Stoga je obrazovni sustav mjesto na kojem treba naučiti kako sigurno i pristojno komunicirati, ne izlažući se mogućim rizicima koji djeci prijete na internetu.

Nadam se da ćemo u tome uspjeti.

Igrama do sigurnosti

lidija_kralj

Lidija Kralj

Aktivnostima koje je započela i provodi zajednica Suradnici u učenju www.ucitelji.hr pod nazivom Sigurniji internet za djecu pridružila se i Osnovna škola Veliki Bukovec. Na satovima razrednih odjela svih razreda tijekom veljače se obrađuje tema Sigurnost na internetu prilagođena uzrastu djece, a primjer jedne od radionica možete pročitati u članku Jelene Horvat.
Sigurnost djece na internetu bila je i jedna od tema na svim roditeljskim sastancima te su na taj način učiteljice i učitelji roditeljima pružili raznovrsne informacije i olakšali im snalaženje u virtualnom svijetu njihove djece.

Osim tih zajedničkih aktivnosti, sedmaši i osmaši imali su posebne aktivnosti vezane uz nastavu informatike i rad na međunarodnim projektima.
Petra, Aleksandra, Maja, Patricija, Sara i Viktorija od početka školske godine surađuju na međunarodnim projektima u okviru eTwinning mreže škola. U projektu Simply Play and Learn naučile su izrađivati obrazovne igre korištenjem programa 2 Do it Yourself. Taj program su upotrijebile da bi naučeno o sigurnijem korištenju interneta preoblikovale u kvizove, slagalice, uparivanje pojmova te druge oblike obrazovnih igara. Njihove radove možete pogledati na mrežnim stranicama Osnovne škole Veliki Bukovec ili na izložbi radova na portalu ucitelji.hr.

igra1igra2igra3igra4

etwinning-twinspaceUčenice su igre prevele i na engleski jezik kako bi ih mogle koristiti zajedno s vršnjacima iz Francuske s kojima surađuju na projektu Arhitecture in my City. U okviru tog projekta učenici su imali zajedničku videokonferenciju o društvenim mrežama, prednostima i nedostacima njihovog korištenja. Suradnja na tom projektu je učenicama iz OŠ Veliki Bukovec ujedno omogućila da komuniciraju i surađuju s učenicima iz škole St. Anne iz Bresta korištenjem sigurnog okruženja eTwinning mreže. Naime, okruženje TwinSpace koje se koristi za suradnju na projektima, učenicima etwinning-chatomogućava stvaranje profila, razmjenu datoteka, pisanje blogova te brbljanje u chatu. To je sigurno virtualno okruženje jer, osim učenika koje smo kolegica iz Francuske i ja uključile u projekt, nitko drugi ne može ući u njega.
Korištenjem eTwinninga naši učenici imaju prilike isprobati mogućnosti online suradnje, komunikacije i društvenih mreža, bez izloženosti negativnim stranama korištenja interneta.

Učenice su svoje radove predstavile i u sklopu obilježavanja Dana sigurnijeg interneta na zagrebačkom Zrinjevcu 5. veljače.

Više o eTwinningu možete saznati na njihovim stranicama www.etwinning.net ili u prošlim brojevima Pogleda kroz prozor (dovoljno je da kao ključnu riječ za pretraživanje unesete etwinning).
Posjetite i webinar „eTwinning – sigurna društvena mreža“, 3. ožujka u 14 sati na portalu ucitelji.hr.

Za sve učenike osmih razreda pripremili smo radionicu o Facebooku s posebnim naglaskom na čuvanje osobnih podataka te zaštitu objavljenih sadržaja podešavanjem pripadajućih postavki privatnosti. Pritom smo im najprije na zoran način pokazali koliko je lako na Facebooku pronaći neku fotografiju koju su objavili ne razmišljajući da je može vidjeti bilo tko, uključivši i nas učitelje. Nakon toga je uslijedila korak po korak radionica objašnjavanja pojedinih postavki privatnosti u Facebooku uz savjete na koji je način najbolje ograničiti pristup sadržajima (fotografijama, osobnim podacima, statusu, porukama itd.) koje objavljuju na toj društvenoj mreži. Pritom smo koristili brošuru koju je objavio nacionalni CERT – Zaštitite svoju privatnost.

Učenici sedmog a razreda imali su zadatak proučiti savjete o sigurnijem korištenju interneta koji su objavljeni u siječanjskom broju Pogleda te na stranicama NetAkademije – Sigurnost i zaštita na internetu. Te savjete i preporuke trebali su preoblikovati u kviz s mouse1ponuđenim odgovorima, a kao program za izradu kvizova koristili su Mouse Mischief dodatak za Microsoft Power Point. Taj dodatak omogućava priključivanje više miševa na jedno računalo te njihovo istovremeno korištenje pri rješavanju kviza. Na taj način cijeli razred može rješavati kviz pri čemu se zabilježi odgovor svakog učenika. Nakon završetka kvizova iste smo upotrijebili i za ponavljanje naučenog.
mouse2Radove učenika možete vidjeti na izložbi multimedijskih radova na portalu ucitelji.hr i na pripadajućem Slideshare kanalu. Da biste ih mogli isprobati u svom razredu, morate imati instaliran Mouse Mischief dodatak za PowerPoint te prezentacije preuzeti na svoje računalo i pokrenuti ih korištenjem alata za rad s više miševa u PowerPointu.

Naši učenici su na taj način imali priliku saznati različite informacije o prednostima i nedostacima korištenja interneta, naučiti kako ga koristiti na sigurniji način te sve naučeno primijeniti pri izradi kvizova i igrara kojima svoje vršnjake upozoravaju na moguće probleme i daju im savjete za primjereno, sigurno i odgovorno korištenje interneta.